REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž – 491/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice ČO i dr., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženice ČO i optuženog FO, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 14. lipnja 2024., broj: K-452/2022-31, u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženice ČO te optuženog FO i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu, proglasio je krivim optuženicu ČO i optuženog FO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te su na temelju iste zakonske odredbe osuđeni na kaznu zatvora svaki u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da im je na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP), optuženici su dužni nadoknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnom iznosu od 100,00 eura, svaki, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženica ČO i optuženi FO, putem braniteljice Hajre Bašić, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se odbiju žalbe optuženice ČO i optuženog FO i potvrdi prvostupanjska presuda.
3.1. Odgovor državnog odvjetnika na žalbu dostavljen je optuženicima koji se na odgovor nisu očitovali.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Iako u uvodu žalbe optuženica ČO i optuženi FO ističu da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovu povredu ne obrazlažu jer ne konkretiziraju o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP-a se radi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, presudu u tom pravcu ispitao po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od tih taksativno navedenih postupovnih povreda.
7. Nije osnovana žalba optuženice ČO i optuženog FO zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice ispravno i potpuno utvrdio.
8. U biti se optuženici u pogledu činjenica žale samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 470. stavka 2. ZKP-a jer svojim žalbenim navodima u biti nastoje dovesti u ozbiljnu sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. U pogledu nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja optuženici ne navode koju to odlučnu činjenicu, u smislu odredbe članka 470. stavka 3. ZKP-a, sud prvog stupnja nije utvrdio.
9. Nisu u pravu optuženica ČO i optuženi FO kada tvrde da nije sa potpunom sigurnošću utvrđeno da su na način opisan u izreci pobijane presude počinili kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na štetu ŽO. Naime, sud prvog stupnja je na temelju iskaza oštećenice – svjedokinje ŽO, kojoj su inkriminirane prijetnje po optuženicima kritične zgode upućene, kao i svjedokinje SO koja je te prijetnje neposredno čula obzirom da je pratila dinamiku događaja povodom kojih su te prijetnje izgovorene i prikazala ih u bitnom istovjetno kao i oštećenica LO, potpuno ispravno zaključio da su kritične zgode optuženici oštećenici zaprijetili, i to optužena ČO tako što joj je rekla da će ubiti nju i njenog supruga, a optuženi FO tako što joj je rekao da će im sve zapaliti, misleći pritom na oštećenicu i njezinog supruga jer je prijetnja izgovorena u kontekstu istog događaja i prethodno po optuženog ČO izgovorenoj prijetnji. Pri tom je sud prvog stupnja neprihvatljivom ocijenio obranu optuženice ČO i optuženog FO da kritične prigode nisu ni vidjeli oštećenicu, a kamo li joj prijetili, posve logički ukazujući da kraj dugotrajno i teško narušenih odnosa između oštećenice i optuženih u vezi spornog zemljišta koje je Elektra naknadno ogradila i na kojem je kritične prigode u blizini trafostanice optužena ČO zapalila smeće koje je i sama naknadno ugasila prije dolaska na intervenciju djelatnika Elektre.
9.1. Neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženice ČO i optuženog FO da je iskaz oštećenice LO neistinit stoga što suprug oštećenice, koji je tijekom inkriminiranog događaja bio u dvorištu te je vidio i čuo sve što se kritične zgode događalo, nije prijavio počinjenje kaznenog dijela prijetnje unatoč tome što je prema tvrdnji oštećenice pretrpio strah i doživio iste neugodnosti kao i oštećenica te stoga što nije predložen, a niti saslušan kao svjedok na okolnosti inkriminiranog događaja. Naime, te okolnosti po ocjeni ovog suda nisu od utjecaja na zaključak suda o ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice ŽO i kaznenoj odgovornosti optuženih, tim prije ima li se u vidu da je upravo po prijavi oštećenice ŽO optuženica ČO optužena te sada osuđena za kazneno djelo prijetnje počinjeno prijetnjom smrću oštećenici i njoj bliskoj osobi, dakle i njezinom suprugu, a optuženi FO prijetnjom oštećenici podmetanjem požara, a koje su prijetnje upućene samo oštećenici ŽO, a ne i njezinom suprugu, pa nije bilo nikakvog osnova i potrebe da i suprug oštećenice podnosi prijavu protiv optuženih. Žalba također ispušta iz vida detaljan i dosljedan iskaz oštećenice ŽO o inkriminiranom ponašanju optuženice ČO i optuženog FO, a koju svoju potvrdu u cijelosti ima u iskazu svjedokinje SO. Niti ostale okolnosti istaknute u žalbi kojima se osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje SO i kojima se ukazuje na njezinu motiviranost za neistinitim svjedočenjem kao i na određena potpuno nebitna odstupanja u pogledu točnog vremena odvijanja predmetnog događaja i okolnosti broja puta paljenja smeća, premda, suprotno navodima žalbe, oštećenica i ova svjedokinja navode da je to optuženica ČO radila u dva navrata, nisu od utjecaja na zaključak suda o vjerodostojnosti iskaza svjedokinje SO te o kaznenoj odgovornosti optuženice ČO i optuženog FO.
10. Prema tome, nije točno da sud prvog stupnja nije s potpunom sigurnošću utvrdio da su optuženici na inkriminirani način zaprijetili oštećenici ŽO jer sve naprijed navedene činjenice s potpunom sigurnošću ukazuju na kaznenu odgovornost optuženih ČO i FO.
11. Uz navedene logične razloge koje je naveo sud prvog stupnja, treba istaći i to da niti ovom drugostupanjskom sudu, nije logično da bi oštećenica, koja je inače navela da je i ranije bilo sličnih incidenata jer optuženici nju i njezinog supruga krive da su im uzeli zemlju, te da zbog takvog ponašanja optuženika ne dolaze u dvorište jer ih isti čim ih primijete počnu izazivati, dobacivati neprimjerene riječi i vrijeđati, što utječe na njezino zdravlje jer je psihički i fizički iscrpljena od njihovih napada, iskonstruirala predmetni događaj samo zato da bi kriminalizirala optuženike, a pogotovo da bi to učinila svjedokinja SO. I oštećenica i svjedokinja SO svjesne su posljedica lažnog prijavljivanja, odnosno davanja lažnog iskaza, tako da nije uvjerljivo niti ovom sudu da bi se samo radi obijesti, kako se to insinuira žalbom, izlagale mogućem kaznenom progonu.
12. Stoga, žalbenim tvrdnjama optuženice ČO i optuženog FO nije dovedena u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, koja se temelji na pravilnoj ocjeni rezultata provedenog dokaznog postupka pa nisu osnovane njihove žalbe podnesene iz razloga navedenih u članku 470. stavku 2. ZKP-a.
13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kada su djela za koja su terećeni optuženici kvalificirana kao kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
14. Optuženica ČO i optuženi FO nisu naznačili da se žale zbog odluke o kazni, ali njihova žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP-a).
14.1. Razmotrivši žalbene prigovore stranaka ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno i primjereno cijenjene sve okolnosti o kojima ovisi izbor i mjera sankcije. Optuženici su prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, neosuđivane osobe starije životne dobi, što im je cijenjeno olakotno, dok im je otegotnim cijenjeno da su djelo počinili s najvišim stupanjem krivnje te da su prekršajno kažnjavani. Stoga kazna zatvora u trajanju osam mjeseci na koju su optuženici osuđeni odgovara težini i pogibeljnosti djela uz pravilnu ocjenu da se zakonom propisana svrha kažnjavanja može postići izricanjem uvjetne osude uz vrijeme provjeravanja od dvije godine.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 17. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
