1              Poslovni broj: II Kž-Us-67/2023-5

    Poslovni broj: II Kž-Us-67/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 295. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog V. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-Us-37/2023-4 (K-Us-10/2017.) od 24. studenog 2023. o produljenju mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2023.

              r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. J. kao neosnovana.

        Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-Us-37/2023-4 (K-Us-10/2017.) od 24. studenog 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. J. i drugih, zbog kaznenog djela trgovanja utjecajem iz članka 295. stavka 1. i 2. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju odredbe članka 98. stavka 5. u vezi članka 98. stavka 1. i 2. točke 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) prema optuženiku je produljena mjera opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Pula-Pola – načelniku navedene policijske postaje ili osobi koju on odredi jednom mjesečno, radnim danom, do svakog 15-tog u mjesecu, o čemu će se voditi pisana evidencija.

1.1. Pod točkom II izreke optuženik je upozoren da ukoliko se ne bude pridržavao izrečene mjere ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. J. po branitelju, odvjetniku D. S.-R., bez navođenja posebnog žalbenog razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvoji u cijelosti žalbu, te da pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora ukine u cijelosti, odnosno ukine istražni zatvor određen okrivljeniku".

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud najprije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, a potom i dao jasne, dostatne, neproturječne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je, također pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno naloženom mjerom opreza.

6. Naime, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv optuženika potrebno produljiti mjeru opreza obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., kao i da primjena te mjere opreza s uspjehom otklanja opasnost da će optuženik ponoviti isto tako teško ili teže kazneno djelo.

7. Prije svega, kraj činjenice postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a kako je već utvrđeno rješenjem kojim je potvrđena optužnica, prvostupanjski sud ispravno cijeni činjenice u vidu vrste i težine kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, inkriminiranu duljinu vremenskog razdoblja, stupanj kriminalne volje i upornosti te opravdano zaključuje da iste, u svom zbiru, čine one osobite okolnosti predviđene odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi.

8. Međutim, opravdano prvostupanjski sud nalazi da se ista svrha, a to je otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, može s uspjehom ostvariti primjenom mjere opreza. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika su samo neke od okolnosti koje se cijene, no iste zbog razloga navedenih pod točkom 7. ove odluke u konkretnom slučaju nisu odlučne. Jednako tako, protek vremena od izricanja mjera opreza, te od počinjenja kaznenih djela, kao i prestanak službe žalitelja u Ministarstvu unutarnjih poslova, suprotno opetovanim žalbenim navodima optuženika, ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Prema tome, s obzirom da i nadalje postoje naprijed iznesene okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi V. J. mogao počiniti isto tako teško ili teže kazneno djelo, osnovano je prvostupanjski sud produljio primjenu mjere opreza navedenu u izreci pobijanog rješenja.

9. Neosnovani je i daljnji navod žalbe kojim se ukidanje mjera opreza predlaže zbog tvrdnji o povredi načela razmjernosti. Naime, razmatranjem ograničenja optuženiku zbog daljnje primjene mjere opreza i naravi potrebe za tim ograničenjem kako je to prethodno obrazloženo prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno. Ujedno, prema članku 98. stavku 6. ZKP/08. trajanje mjere opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora te one, kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude.

10. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti opetovanim žalbenim navodom optuženika da je navedena mjera opreza suviše "otegotna i nerazmjerna" te se ponavlja žalitelju da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja mu pripadaju, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

11. U odnosu na ponovljene žalbene primjedbe koje su isticane u žalbama na rješenja Županijskog suda u Rijeci pod brojevima Kv I-Us-64/22. i Kv I-Us-7/23. pozivajući se na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazanu u odluci U-III-1162/97. i navodeći da se ista može primijeniti u odnosu na ožalbenu odluku, ponavlja se žalitelju da činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. prosinca 2023.