REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1496/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područni ured u Dubrovniku, zastupanog po punomoćnici EJ, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3464/2021-4 od 21. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-852/2019-30 od 2. lipnja 2021., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3464/2021-4 od 21. kolovoza 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.447,93 kn sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 7.431,25 kn (slovima: sedam tisuća četiristo trideset jednu kunu dvadeset pet lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2021. do isplate po stopi od 5,75 % godišnje.".
1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-1456/2024-2 od 24. travnja 2024. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Ukoliko se primjenjuje ZOOP priznaje li se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu isplatnom naknade za tjelesno oštećenje prema čl. 22. i čl. 27. st. 1. istog Zakona?".
2.1. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju.
2.2. U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik se protivi toj reviziji. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na tu reviziju.
3. Revizija tužitelja je osnovana.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 8.447,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2019. do isplate i to s osnova naknade za tjelesno oštećenje koju je tužitelj isplatio osiguranici VJ za razdoblje od 1. travnja 2016. do 28. veljače 2019.
6. Drugostupanjski sud odbija kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer da naknada za tjelesno oštećenje nije obuhvaćena odredbom čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14
- dalje: ZOOP) kao stvarna šteta koju bi društvo za osiguranje bilo u obvezi naknaditi tužitelju.
7. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.
8. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
8.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, a sukladno jasnoj i izričitoj odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik), obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi osiguranja iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje iako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
8.2. Stoga, kako st. 1. čl. 27. ZOOP priznaje pravo na naknadu štete zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, to po ocjeni ovog revizijskog suda ne može se prihvatiti tumačenje drugostupanjskog suda da bi obveza na naknadu štete postajala samo u odnosu na troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (sve u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP).
8.3. Da je tome tako, upućuje i odredba čl. 27. st. 4. ZOOP po kojoj se pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja (kao generički pojam za sve tri vrste osiguranja iz čl. 27. st. 1.) primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Nije logično niti pravno prihvatljivo da dobrovoljna osiguranja zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja imaju privilegiran položaj glede prava na naknadu štete prema društvu za osiguranje spram zavoda za obvezna socijalna osiguranja.
8.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, svi izdaci koji su uzročno-posljedično vezani uz isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedice štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje (pa i izdaci na osnovi priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje - čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju - "Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 62/18 i 115/18), predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu.
8.5. Ovime se, dakle, reafirmira pravno shvaćanje ovog revizijskog suda o predmetnom pravnom pitanju izraženom u presudi broj Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.
9. Radi pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama drugostupanjski sud je propustio ocijeniti ostale žalbene navode tuženika od odlučnog značaja (postojanje uzročno-posljedične veze i dr.).
10. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će iznijeti ocjenu svih žalbenih navoda od odlučnog značaja.
12. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
