Pr-5541/2021-17
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerke Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista ŽČ, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Mariu Skejiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate-kolektivni ugovor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2024. u nazočnosti zam.pun. tužitelja, po objavi dana 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.550,67 eura zajedno s pripadajućom:
– zakonskom kamatom koja na iznos od 144,60 € teče od 15. travanj 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 148,35 € teče od 15. svibanj 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 145,62 € teče od 15. lipanj 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 148,49 € teče od 15. srpanj 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 147,49 € teče od 15. kolovoz 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 146,37 € teče od 15. rujan 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 145,27 € teče od 15. listopad 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 140,15 € teče od 15. studeni 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 139,08 € teče od 15. prosinac 2016.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 147,03 € teče od 15. siječanj 2017.
– zakonskom kamatom koja na iznos od 97,94 € teče od 15. veljača 2017. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.390,45 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 15.travnja 2021. tužitelj navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, te da joj je tuženik kao poslodavac bio dužan isplatiti razliku plaće za razdoblje od ožujka 2016. do listopada 2017. temeljem odredbe čl.III. izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.
2.Podneskom od 28.studenoga 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom pisanom nalazu i mišljenu vještaka financijske struke na način da potražuje iznos od 1.550,67 eura.
3.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare, dok je podneskom od 29.studenoga 2024. priznao visinu uređenog tužbenog zahtjeva, ali se usprotivio preinaci u toč. II glede načina isplate parničnog troška tužitelja.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatka sporazumu po osnovici plaće od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., procjene DZS-a od 04. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., objave procjene DZS od 04. prosinca 2015., priopćenja za javnost DZS od 04. ožujka 2016. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015., priopćenja za javnost od 20. listopada DZS i pisanog poziva Sindikata od 02.lipnja 2016., te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnost visine.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od ožujka 2016. do siječnja 2017. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl.III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26.listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl.IV. st.2. i st.3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.
6.U postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, koji sukladno odredbi čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje: ZPJS), predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl.4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl.2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.
7.U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl.51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
8.U postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.
9.Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl.III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.
10.Vlada RH i Sindikati javnih službi potom su 26.listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl.III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).
11.Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl.III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, usklađenje odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
12.Dana 28.08.2015. DSZ RH je objavio prvu procjenu tromjesečnoga BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. rujna 2015. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015. DZS od 27.studenoga 2015. proizlazi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015.
13.S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.
14.Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl.2. ZOPJS te odredbe čl.51. st.4. TKU kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st.4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28.prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl.IV. st.5., a u vezi s čl.VII. st.1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.
15.Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012., kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.prosinca 2012. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
16.Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.
17.Dakle, tuženik je tužitelju počevši od 1.siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
18.Sukladno svemu naprijed navedenom, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće za tužitelja koja mu je trebala biti isplaćena za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 1.550,67 eura.
19.U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbi, isti nije osnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. S obzirom da je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo 15.travnja 2016., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 15.travnja 2021., nije nastupila zastara potraživanja.
19.1.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.
20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate prema čl.84. st.3. odnosno čl.92. st.3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju prema čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, pa su zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene kao u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
21.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023): za sastav tužbe - 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 14.02.2024.- 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 4.12.2024.- 100 bodova, sastav podneska od 27.11.2024.- 100 bodova te pristup na ročište za objavu presude – 50 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost 1 boda (Tbr.54.), daje iznos od 900,00 eura + PDV (25%), odnosno ukupno 1.125,00 eura. Na taj iznos tužitelju valja nadodati 265,45 eura na ime troškova vještačenja tako da ukupni trošak iznosi 1.390,45 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl.30. st.2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).
22.Slijedom svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 17.prosinca 2024.
Sutkinja:
Jerka Kovačić Garac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
Dostaviti:
1. pun.tužitelja
2. tuženiku
