Poslovni broj: Ovr-2945/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, zast. po pun. Zoran Bogojević, odvjetnik u OD Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Ružica Petrović, odvjetnica u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 17. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I.
Odbacuje se prijedlog ovršenika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za obustavu ovrhe, kao
nedopušten.
II.
Odbija se zahtjev ovršenika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troškova postupka, kao
neosnovan.
III.
Odbija se zahtjev ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11 za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, na temelju osnove za plaćanje – Zadužnice Zagrebačke banke d.d. izdane 5. rujna 2008, a koji Zahtjev je predan Financijskoj agenciji dana 21. ožujka 2024.
O b r a z l o ž e n j e
1. Ovaj sud je dana 28. studenog zaprimio prijedlog ovršenika kojim traži proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, na temelju osnove za plaćanje – Zadužnice Zagrebačke banke d.d. izdane 5. rujna 2008, a koji Zahtjev je predan FINA-i 21. ožujka 2024. Nastavno, ovršenik traži obustavu ovrhe.
2. Ovršenik u prijedlogu osporava ovrhovoditelju bilo kakvo potraživanje jer, kako tvrdi, s ovrhovoditeljem nikada nije bio u nikakvom pravnom i poslovnom odnosu. Dalje navodi kako je isprava temeljem koje je predložena naplata zadužnica vjerovnika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, s datumom izdavanja zadužnice 05.09.2008. Ovršenik ističe kako je na navedenoj zadužnici potpis ovršenika samo ovjeren kod javnog bilježnika pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina predviđen odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima važećeg u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice dok se na tražbine iz zadužnice koje su solemnizirane kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno odredbi čl. 379 tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, a sve sukladno zauzetom shvaćanju na sedmoj sjedinici Građanskog odjela 19. studenog 2018.g. broj SU-IV/18-17 te da je Predmetna zadužnica izdana dana 5.09.2008. pa se, prema navedenom pravnom shvaćanju, na nju odnosi petogodišnji zastarni rok s tim da bi zastara nastupila i da se računa dulji zastarni rok od 10 godina, obzirom da nije bilo prekida zastarnih rokova.
Ovršenik također osporava visinu dugovanja kao netočnu i pogrešno navedenu posebno u odnosu na iznos kamata te njihov tijek. Naime, u zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelji traži naplatu zakonskih zateznih kamata od dana 5.9.2008 do 19.3.2024. odnosno od dana izdavanja zadužnice što nikako ne može biti u skladu s zakonom i da dospijeće ovršene tražbine nije i nikako ne može biti od dana samog izdavanja predmetne zadužnice s obzirom na njezin sadržaj, stoga je obračun i naplata zakonskih zateznih kamata potpuno pogrešna. Isto tako, ovršenik ističe kako je pogrešno obračunat i iznos glavnog duga. Dalje navodi kako nikada nije niti zaprimio obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine.
Zaključno, ovršenik kazuje kako iz očevidnika FINA-e proizlazi da je već zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju, na njegov račun, iznos od 132,72 eura na ime glavnog duga te iznos od 1.280,32 eura na ime kamata, te se zapljena i prijenos sredstava provode i dalje pa predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima ovršenika te obustaviti ovrhu. Ujedno ovršenik traži naložiti ovrhovoditelju da u roku od 15 dana naknadi ovršeniku troškove ovog postupka u iznosu od 329,64 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja pa do isplate.
3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika.
4. Podneskom zaprimljenim 9. prosinca 2024. ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je prijedlog ovršenika nepravovremen, budući je podnesen izvan prekluzivnog roka od 8 dana i prilaže odluku Ustavnog suda RH broj U-III/879/2020 od 16. lipnja 2021. Navodi da iz gore navedene odluke nesporno proizlazi kako Ustavni sud RH smatra da se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa može podnijeti u subjektivnom i prekluzivnom roku od 8 dana, računajući od dana primitka zahtjeva za izravnu naplatu (dostavljenog ovršeniku od strane FINA-e) i da se pritom ne dira u pravo ovršenika da takav prijedlog (analogno žalbi izvan protek roka) podnese do završetka ovršnog postupka (sukladno čl. 53. st. 2. Ovršnog zakona), a što ima značaj objektivnog roka. Napomenuo je da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu dana 21. ožujka 2024. godine, dok je ovršenik svoj prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio dana 27. studenog 2024. godine, prema tome, takav prijedlog ovršenika je očigledno podnesen izvan roka od 8 dana, a teret o suprotnom leži na ovršeniku. Zaključno predlaže sudu da odbaci prijedlog ovršenika kao nepravovremen, dok se o osnovanosti navoda ovršenika iz prijedloga od 28. studenog 2024. o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i obustavi ovrhe nije očitovao.
5. Čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20,114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl.50. i 53.).
6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t.7. i t. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog iz čl. 50. t. 11., odnosno navodi kako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Obzirom da ovršenik smatra da je nastupila zastara tražbine utvrđene ovršnom ispravom te obzirom da u ovom slučaju sud nema ovlasti proglasiti ovrhu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo je u skladu s odredbom članka 55. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.
8. Ovršenik je podnio prijedlog za obustavu ovršnog postupka.
8.1. U odnosu na prijedlog ovršenika za obustavu ovršnog postupka, odredbom čl.72. st.4. OZ-a određeno je da će se ovrha na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ograničena. Dakle, Ovršnim zakonom predviđeno je da ovršenik može podnijeti prijedlog radi obustave postupka samo u slučaju ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ograničena. Razloge koje ovršenik u svom prijedlogu navodi u ovom slučaju ne mogu se podvesti pod čl. 72. st.4. OZ-a, slijedom čega je prijedlog ovršenika radi obustave ocijenjen kao nedopušten, te je valjalo prijedlog ovršenika odbaciti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
9. Odlučujući o zahtjevu ovršenika za naknadom troška sud je u skladu s odredbom čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22.,155/23, dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odnosno u skladu s odredbom članka 14. OZ-a, imajući u vidu da ovršenik nije uspio u postupku, odbio zahtjev ovršenika za naknadu troška te odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.
10. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troška, ovaj sud sukladno čl.14. st.4. OZ-a, nije priznao ovrhovoditelju trošak sastava odgovora na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka pa je stoga sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u konkretnom predmetu, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
U Splitu, 17. prosinca 2024.
SUDAC
Stipe Masle
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika
- FINA
- u spis
