1              Poslovni broj: II Kž-521/2023-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-521/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.-dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-24/2023-8 od 23. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog T. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-24/2023-8 od 23. studenog 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. M., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz razloga propisanih u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

1.1. Temeljem članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. određeno je da se u istražni zatvor okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 26. srpnja 2023. u 17,16 sati pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. M. po braniteljici, odvjetnici A. M., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvoji u cijelosti žalbu, te da pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora ukine u cijelosti, odnosno ukine istražni zatvor određen okrivljeniku".

 

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih razloga, isti osporava da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi na njegovoj strani opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a čime zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. M. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.

 

7. U kontekstu naprijed navedenog, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv okrivljenog T. M. potrebno produljiti mjeru istražnog zatvora, jer jedino ta mjera s uspjehom otklanja navedenu opasnost.

 

8. Naime, kraj činjenice postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, prvostupanjski sud činjenicu njegove ranije višestruke kaznene osuđivanosti zbog kaznenih djela, među ostalim, i zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97., razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11. te ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavka 1. KZ/11., a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije (list 153-155 spisa), ispravno povezuje s rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik ovisnik o više psihoaktivnih tvari s organskim oštećenjima cjelokupne ličnosti. Isto tako, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da struktura njegove ličnosti odgovara mješovitom poremećaju, a koji se, među ostalim, manifestira s razdražljivošću, sklonošću agresiji, impulzivnosti, intoksikacijama, teškoći u kontroli ponašanja i nepoštivanju socijalnih normi, pravila i obveza.

 

8.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a pri čemu ranije već izdržane dugogodišnje bezuvjetne kazne zatvora, očigledno nisu polučile svoju svrhu da se okrivljenik kloni kažnjivog ponašanja, a zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

8.2. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi sugerira žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

9. Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda da okrivljenik nema podršku primarne obitelji, a još manje žalbenim navodom da je njegovoj kuću, u kojoj sam živi, potrebna hitna sanacija krova.

 

10. Isto tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod da se određivanje mjere istražnog zatvora pretvara u izdržavanje buduće kazne za okrivljenika, a obzirom da drugostupanjski sud nije našao da bi načelo razmjernosti u ovom slučaju bilo povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se okrivljenik tereti, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

11. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem sve "čvršćih" i podrobnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja od 26. srpnja 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.

 

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 27. prosinca 2023.