Pr-879/2020-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Petri Dulčić Kardum, odvj. u Splitu, protiv tuženika Opće i veteranske bolnice Hrvatski ponos Knin, Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237, zastupane po pun. Eciji Kuljiš Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024., u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Petre Dulčić Kardum, odvj. u Splitu i pun. tuženika Mladena Pavasovića, odvj. u Splitu, objavljene dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA I VETERANSKA BOLNICA HRVATSKI PONOS KNIN, Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237 da tužiteljici IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.575,23 EUR na ime isplate bruto plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.07.2015. do 01.08.2020. zajedno sa zateznim kamatama, tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 104,23 € od 16.09.2015 do isplate

- na iznos od 213,19 € od 16.10.2015 do isplate

- na iznos od 228,38 € od 16.11.2015 do isplate

- na iznos od 260,07 € od 16.12.2015 do isplate

- na iznos od 142,02 € od 16.01.2016 do isplate

- na iznos od 329,25 € od 16.02.2016 do isplate

- na iznos od 227,91 € od 16.03.2016 do isplate

- na iznos od 271,49 € od 16.04.2016 do isplate

- na iznos od 256,08 € od 16.05.2016 do isplate

- na iznos od 243,19 € od 16.06.2016 do isplate

- na iznos od 266,13 € od 16.07.2016 do isplate

- na iznos od 354,80 € od 16.08.2016 do isplate

- na iznos od 265,71 € od 16.09.2016 do isplate

- na iznos od 111,72 € od 16.10.2016 do isplate

- na iznos od 315,80 € od 16.11.2016 do isplate

- na iznos od 270,36 € od 16.12.2016 do isplate

- na iznos od 266,98 € od 16.01.2017 do isplate

- na iznos od 314,12 € od 16.02.2017 do isplate

- na iznos od 304,46 € od 16.03.2017 do isplate

- na iznos od 327,46 € od 16.04.2017 do isplate

- na iznos od 326,79 € od 16.05.2017 do isplate

- na iznos od 273,62 € od 16.06.2017 do isplate

- na iznos od 261,21 € od 16.07.2017 do isplate

- na iznos od 394,30 € od 16.08.2017 do isplate

- na iznos od 264,18 € od 16.09.2017 do isplate

- na iznos od 376,97 € od 16.10.2017 do isplate

- na iznos od 287,61 € od 16.11.2017 do isplate

- na iznos od 331,45 € od 16.12.2017 do isplate

- na iznos od 412,33 € od 16.01.2018 do isplate

- na iznos od 334,18 € od 16.02.2018 do isplate

- na iznos od 405,66 € od 16.03.2018 do isplate

- na iznos od 470,19 € od 16.04.2018 do isplate

- na iznos od 375,29 € od 16.05.2018 do isplate

- na iznos od 71,57 € od 16.06.2018 do isplate

- na iznos od 343,68 € od 16.07.2018 do isplate

- na iznos od 349,28 € od 16.08.2018 do isplate

- na iznos od 471,26 € od 16.09.2018 do isplate

- na iznos od 110,12 € od 16.10.2018 do isplate

- na iznos od 40,87 € od 16.11.2018 do isplate

- na iznos od 273,74 € od 16.12.2018 do isplate

- na iznos od 16,96 € od 16.01.2019 do isplate

- na iznos od 307,04 € od 16.02.2019 do isplate

- na iznos od 358,70 € od 16.03.2019 do isplate

- na iznos od 326,17 € od 16.04.2019 do isplate

- na iznos od 407,63 € od 16.05.2019 do isplate

- na iznos od 415,31 € od 16.06.2019 do isplate

- na iznos od 586,51 € od 16.07.2019 do isplate

- na iznos od 361,38 € od 16.08.2019 do isplate

- na iznos od 433,60 € od 16.09.2019 do isplate

- na iznos od 400,30 € od 16.10.2019 do isplate

- na iznos od 299,44 € od 16.11.2019 do isplate

- na iznos od 399,88 € od 16.12.2019 do isplate

- na iznos od 346,88 € od 16.01.2020 do isplate

- na iznos od 421,78 € od 16.02.2020 do isplate

- na iznos od 615,70 € od 16.03.2020 do isplate

- na iznos od 547,17 € od 16.04.2020 do isplate

- na iznos od 51,11 € od 16.06.2020 do isplate

- na iznos od 32,02 € od 16.07.2020 do isplate zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 01.07.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na pojedine bruto iznose plaće do 01. prosinca 2016., u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA I VETERANSKA BOLNICA HRVATSKI PONOS KNIN, Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237 da tužiteljici IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.038,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 24. srpnja 2020. god. tužiteljica u bitnome navode da je u razdoblju od 01. prosinca 2013. tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu specijalizanta iz opće kirurgije, a od 01. svibnja 2014. do podizanja predmetne tužbe na radnom mjestu doktora med. specijalista kirurgije, gdje je rad bio organiziran jednokratno-dvokratno-smjenski rad, te dežurstvima i pripravnosti. Dana 04. srpnja 2016. da je Dodatkom ugovora tužiteljica imenovana na poslove ravnateljice tuženika, ali da je i nadalje obavljala poslove liječnika specijaliste opće kirurgije, te da je tako odradila veliki broj prekovremenih sati. Radeći kao liječnik specijalist kirurg, da je neprekidno imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi bez obzira radi li se o redovnom ili prekovremenom radu. U tužbi je iskazala da je tuženik pogrešno isplatio naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, privremene nesposobnosti za rad. Slijedom navedenog, predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu razlike manje isplaćenih bruto plaća, čiju je visinu označila nakon provedenog vještačenja. Tijekom postupka tužiteljica je isticala da joj je tuženik isplatio plaću za stvarno odrađene sate u prekovremenom radu, uz dodatke koje ima prema radnom mjestu na kojem je faktično radila, tako da tužiteljica ima pravo da se prekovremeni rad u kojem je radila kao liječnik specijalist, isplati joj dodatak za posebne uvjete rada koje ostvaruje liječnik specijalist, primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,027 koji se koeficijent odnosi na liječnike specijaliste, a ne na ravnatelja.

1.1. Podneskom od 20. studenog 2024. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka dipl. oec. Ante Beusa od 14. rujna 2014., tužbeni zahtjev je uskladila sukladno prigovoru zastare kojeg je istakao tuženik. Tužiteljica je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 17.575,23 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnova razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 01. srpnja 2015. do 01. kolovoza 2020. Predložila je tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu od 25. kolovoza 2020., tuženik nije osporavao činjenicu da je tužiteljica radila na radnom mjestu liječnika specijaliste, te da joj je tuženik plaću obračunavao i isplaćivao sukladno važećem KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Istakao je prigovor zastare potraživanja za razdoblje od 01. prosinca 2013. do 01. srpnja 2015. Tuženik je isticao da predmet spora nije isplata razlike plaće osnovom pogrešno određenog koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice. Istakao je da se tužiteljici pripada pravo na naknadu za dežurstvo ili pripravnost, i to na osnovu plaće radnog mjesta na kojem dežura. Da se za sve odrađene sate dežurstva tužiteljici ima primijeniti koeficijent složenosti za radno mjesto specijaliste, a ne za radno mjesto ravnatelja.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je naveo da se ne protivi visini zahtjeva, jer da je isti postavljen sukladno izračunu vještaka, nije se protivio ni povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Aneksa Ugovora o radu na temelju specijalizacije od 10.07.2009.; Ugovor o radu od 30.04.2014. Dodatak Ugovora o radu od 04.07.2016.; evidencije radnog vremena tužiteljice; obračunskih liste o isplati plaće tužiteljice za period 01. prosinca 2013. do 31. srpnja 2020.; prikaza obračuna plaće; izvatka iz „Izvješća o obavljenoj reviziji“ Državnog ureda za reviziju, Područnog ured Šibenik od ožujka 2013.; tabličnog prikaza načina obračuna plaća za tužiteljicu, sačinjen od Službe za obračun plaća tuženika od 24.07.2017.; Zaključka br.46 s 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva od 06.02.2020.; detaljne razrade načina obračuna plaće“ za tužiteljicu; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke dipl. oec. Anti Beusu; kao i dokaz dopunskim vještačenjem po navedenom vještaku.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5.Pun. stranaka popisali su parnični trošak

6.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalizant iz opće kirurgije, a od 01. svibnja 2014. do podizanje predmetne tužbe na radnom mjestu doktora medicine specijalist kirurgije,

-nije bilo sporno temeljem Dodatka ugovora o radu za poslove ravnateljice od 04. studenog 2016. tužiteljica obavljala poslove ravnateljice tuženika, uz poslove ugovorene ugovorom o radu za radno mjesto specijaliste liječnika opće kirurgije,

-da je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

7.Sporno je, je li joj tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru, te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće.

8.Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17).

9.Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

10.Sukladno čl. 65. KU/13, čl. 57. KU (NN 143/13) i čl. 55. KU/18, tužiteljica je u spornome razdoblju od 01. srpnja 2015. do 01. kolovoza 2020. ostvarivala dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i naknadu za bolovanje do 42 dana, naknadu za godišnji odmor, kao i naknadu za prekid rada zbog drugih okolnosti.

11.Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“.

12.Sukladno čl. 60. st. 2. KU/13, nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodni dan. Navedeno se odnosi i na utuženo razdoblje.

13.Izvedenim dokazom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po dipl. oec. Anti Beusu utvrđeno je da razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodacima u utuženom razdoblju ukupno iznosi 18.579,67 eura, što se odnosi na sate koje je tužiteljica odradila kao liječnik specijalist, prema rasporedu radnog vremena, rješenja o plaći i drugoj dokumentaciji koju je dostavio tuženik, a koja se odnosi isključivo za koeficijent složenosti radnog mjesta specijalist, umjesto koeficijenta složenosti za radno mjesto ravnatelja. Sudski vještak je obračun izvršio na način, da dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za prekovremeni rad na blagdane i naknada razlike bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i za bolovanje do 42 dana obračunao na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio.

14.Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15.Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne sukladno KU. Naime, sukladno citiranim odredbama, plaću tužiteljice čini osnovna plaća sa pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužiteljici isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada ili posebna odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, tada oni postoje i u redovnome i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i citiranim odredbama KU i čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14.

16. Kako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisana uvećanja za sve sate u kojima su ostvareni i to uvećanje plaće zbog posebne odgovornosti za živote i zdravlje pacijenata, te naknadu za slobodan dan nakon dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, kao i pravilno obračunatu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i naknadu za bolovanje, pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice sukladan nalazu i mišljenju vještaka. Naime, tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno izračunu vještaka, i to prema koeficijentu složenosti radnog mjesta liječnika specijalista, umjesto tijekom postupka ustrajavanog koeficijenta složenosti za radno mjesto ravnatelja. Nadalje, tužiteljica je konačno precizirajući tužbeni zahtjev, uvažila prigovor zastare kojeg je istakao tuženik. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun ni prigovora na vještačenje, te se nije usprotivio povlačenju dijela postavljenog tužbenog zahtjeva, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci.

17. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa su tužiteljici obistinjene radnje nužno za vođenje ovog postupka, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 500,00 eura, za sastav podneska od 13. travnja 2023., 21. veljače 2024. i 20. studenog 2024. po 500,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim 02. svibnja 2022., 12. rujna 2024. i 12. studenog 2024. po 500,00 eura, za pristup na objavno ročište 100,00 eura, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 438,75 na ime troškova vještačenja, tako se pun. tužiteljice obistinjuje parnični trošak u iznosu od 4.038,47 eura.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 17. prosinca 2024.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis