REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-348/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja OPG Štampar (LV), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa opunomoćenica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, kojega zastupa CV, ministrica poljoprivrede, radi zahtjeva za potporu, 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/23-01/144, URBROJ: 525-04/124-23-3 od 2. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II-034-08/23-01/144, URBROJ: 525-04/124-23-3 od 2. lipnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-3138/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su- 98/2024-2 od 13. veljače 2024. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, među kojima i spis pod poslovnim brojem: Us I-3138/2023.

3. Nadalje, ovdje osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/22-04-01-03/0060, URBROJ: 343-2101/01-23-002, od 17. veljače 2023. kojom je odbijen njegov zahtjev za potporu.

4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je tuženik povrijedio načelo utvrđivanja materijalne istine, kao i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, koja ocjena ne ovlašćuje upravna tijela na arbitriranje, već traži ocjenu svih odlučnih okolnosti i činjenica. Tvrdi da je takva ocjena u konkretnom slučaju potpuno izostala, jer upravna tijela samo citiraju pojedine pozitivne propise, pri tome zanemarujući one odlučne, slijedom čega su paušalno utvrdili da se projekt tužitelja jednim dijelom odnosi na prodaju električne energije, odnosno da jedan dio neiskorištene energije planira prodavati, čime tužitelj kao kandidat ne udovoljava uvjetu prihvatljivosti propisanom točkom 36. Priloga I Natječaja za provedbu Podmjere 4.1. „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“ – provedba tipa operacije

4.1.3 „Korištenje obnovljivih izvora energije„, PRR-04.01.03.00.0-04 od 29. prosinca 2021. (dalje: Natječaj). Dodaje i da je tuženik postupio suprotno odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP).

4.1. Dalje navodi kako je pogrešno utvrđeno da tužitelj ne zadovoljava specifični uvjet prihvatljivosti propisan točkom 36. Priloga 1, Verzija 1.1 Natječaja, slijedom čega je izdana odluka o odbijanju . Zatim, da se tuženik u osporenom rješenju nije osvrnuo na žalbene navode koji se odnose na zakonsku obvezu tužitelja kao krajnjeg kupca s vlastitom proizvodnjom na sklapanje Ugovora o otkupu električne energije s HEP Operatorom distribucijskog sustava. Također, ne uzima se u obzir da je cjelokupna projektna dokumentacija izrađena u skladu s pravilima natječaja, unutar zakonskih odredbi kojima je tužitelju nametnuta određena obveza koju je dužan poštivati, bez obzira na to koja terminologija je korištena u Uvjetima natječaja, a koje upravna tijela arbitrarno tumače zanemarujući odredbe lex specialis-a.

4.2. Napominje da je simulacijom u specijaliziranom programu PVsyst u Glavnom projektu elektroinstalacija Sunčane elektrane tužitelja OPG Štampar, E1369, t.d. 20/2022, od veljače 2022., na temelju dostupnih podataka dobiven izračun da će investitor 30.710 kWh, odnosno 50,97 %, ukupno proizvedene električne energije iz sunčane elektrane trošiti direktno za vlastite potrebe, a 29.543 kWh, odnosno 49,03 % će predavati u elektroenergetsku mrežu kao trenutni višak električne energije koji nije moguće potrošiti odmah kad je proizveden. U Elektroenergetskoj suglasnosti u Prilogu 1. Tablica obračunskih mjernih mjesta definirana je kategorija korisnika mreže OPG Štampar kao: Krajnji kupac s vlastitom proizvodnjom.

4.3. Nadalje, pojašnjava da je kupac s vlastitom proizvodnjom postojeći ili novi korisnik mreže koji unutar svoje instalacije ima priključenu elektranu/e koju koristi za vlastite potrebe, a višak električne energije isporučuje u elektroenergetsku mrežu. Po shvaćanju tužitelja, zbog krivulje potrošnje potrošača koja je zadana tehnologijom proizvodnog procesa u kojem se dio električne energije troši kroz dan, a dio kroz noć kada sunčana elektrana nema proizvodnju, nije moguće projektirati sunčanu elektranu na način da bi se sva proizvedena električna energija utrošila u direktnoj potrošnji. Potrošač dio energije koju ne može potrošiti tijekom dana predaje u elektroenergetsku mrežu, a dio koji troši noću preuzima iz elektroenergetske mreže te na taj način kompenzacijom pokriva cjelokupne godišnje potrebe za električnom energijom.

4.4. Navodi kako su opskrbljivači električne energije dužni preuzimati viškove električne energije kupaca s vlastitom proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije koji zadovoljavaju određene uvjete, a preuzimanje električne energije od kupaca s vlastitom proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije se uređuje Ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca s vlastitom proizvodnjom kojim su definirane cijene otkupa isporučene energije. Tako tužitelj ne može samostalno bez Ugovora s opskrbljivačem predati/isporučiti višak električne energije u elektromagnetsku mrežu, i to na način da tako predana energija bude svojevrsni zalog za preuzimanje električne energije iz elektromagnetske mreže. Tuženik se nije osvrnuo na naprijed navedeno, imajući u vidu da su Uvjeti natječajne dokumentacije u slučaju doslovnog tumačenja riječi „predaja“ kontradiktorni sa zakonskim obvezama koje su nametnute krajnjim kupcima s vlastitom proizvodnjom. Krajnji kupac s vlastitom proizvodnjom višak proizvedene električne energije isporučuje, a viškove predaje u elektroenergetsku mrežu.

4.5. Nadalje, ističe kako nije namjera stvaranje i proizvodnja električne energije s ciljem zarade i prodaje, već isključivo proizvodnja iste za vlastite potrebe i proizvodnju. S obzirom da će neminovno doći do viška proizvedene energije, koja premašuje vlastite potrebe, krajnji kupac s vlastitom proizvodnjom dužan je sklopiti Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca s vlastitom proizvodnjom s opskrbljivačem, a kojim ugovorom je određena cijena za isporučenu energiju. Sukladno računovodstvenim načelima, iznos za višak električne energije stavljen je u prihode. Godišnji prihodi od isporuke viška proizvedene električne energije navedeni su u Projektu u iznosu od 10.340,05 kn, a prikazani su zbog računovodstvenih načela i zbog toga što u konačnici predaja viška električne energije označuje oblik isporuke dobara. Navedeni iznos u poslovnom planu predstavlja zanemarivi udio ukupnih prihoda (0,37 % godišnje), stoga nije riječ o namjeri zarade putem isporuke viška električne energije, već je navedeno stavljeno u poslovni plan kako bi opravdala računovodstvena načela. Ukoliko se iznos od 10.340,05 kn godišnje izostavi iz poslovnog plana, ne dolazi do nikakvog utjecaja na poslovni rezultat, odnosno ne utječe se na održivost projekta.

4.6. Tvrdi da je ispunio sve uvjete propisane natječajnom dokumentacijom. Nejasnim smatra tumače li upravna tijela propisane uvjete u skladu sa pozitivnim i važećim propisima Republike Hrvatske ili pak pojmove kao što su „predaja“, „prodaja“, „isporuka“ tumače od slučaja do slučaja na različite načine. Navodi da je u drugom upravnom postupku pozitivno ocijenjen Zahtjev za potporu projekta koji na bitno sličan način u istovjetnoj situaciji raščlanjuje višak proizvedene električne energije, a u smislu prodaje opskrbljivaču temeljem potpisanog Ugovora. Ukazuje kako je konkretno riječ o isporuci viška električne energije od strane krajnjeg kupca s vlastitom proizvodnjom, a za koju isporuku krajnji kupac mora imati sklopljen Ugovora. Na izvršenje i postupanje u skladu s navedenim odredbama pozvan je tužitelj, ali i upravna tijela. Postrojenje za proizvodnju električne i/ili toplinske energije koje koristi obnovljive izvore energije na poljoprivrednom gospodarstvu mora imati instaliranu snagu manju ili jednaku priključnoj snazi poljoprivrednog gospodarstva i planiranu godišnju proizvodnju električne i/ili toplinske energije postrojenja manju ili jednaku godišnjoj potrošnji poljoprivrednog gospodarstva. Svi navedeni uvjeti su ostvareni, zbog čega je elektrana projektirana u skladu s propozicijama natječaja, zakonskim propisima i normama koje se odnose na projektiranje i izgradnju sunčanih elektrana, a zbrinjavanje viška proizvedene električne energije u skladu je sa zakonskim odredbama i Uvjetima natječajne dokumentacije, koje uvjete upravna tijela ne tumače u skladu sa zakonskim odredbama. Predlaže poništenje osporenog rješenja uz dosudu troška ovog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri svim utvrđenjima i navodima iznesenim u obrazloženju osporenog rješenja. Pojašnjava da su tužiteljevi navodi u suprotnosti s podacima samog tužitelja iz Poslovnog plana. Naime, na listovima „Proizvodnja“, „Plan prodaje“ i „Prihodi“ tužitelj je istaknuo namjeru prodaje električne energije iz sunčane elektrane po cijeni od 0,35 HRK po proizvedenom kWh, pri čemu je sveukupno proizvedenu količinu električne energije iz sunčane elektrane, koja je predmet ulaganja, na listu „Proizvodnja“, u tablici br. 2 - „Očekivana potrošnja i proizvodnja električne energije iz sunčane elektrane po mjesecima u godini“, u stupcu naziva „Srednja očekivana proizvodnja električne energije iz OIE po mjesecima u godini (kWh)“ procijenio za svih 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini na sveukupno 60.253 kWh, a navedenu sveukupno godišnje proizvedenu količinu energije dodatno je razlučio u stupac naziva „Srednja očekivana potrošnja električne energije iz OIE za vlastite potrebe po mjesecima u godini (kWh)“, s iskazanom sveukupnom godišnjom potrošnjom za vlastite potrebe od 30.710 kWh, i u stupac naziva „Srednja očekivana predaja viška električne energije iz OIE koja nije potrošena za vlastite potrebe po mjesecima u godini (kWh)“, i to u količini od 29.543,00 kWh. Dalje navodi kako je na temelju tako utvrđenih parametara tužitelj na listu „Prihodi“ utvrdio godišnji prihod od prodaje viška električne energije u iznosu od 10.340,05 HRK, a koja nominalna vrijednosti odgovora umnošku cijene jednog kWh s procijenjenim godišnjim viškom električne energije iz OIE koja nije potrošena za vlastite potrebe, dakle 0,35 HRK * 29.543 kWh.

5.1. Tuženik pojašnjava kako je iz podataka Poslovnog plana s lista „Troškovi“ u Tablici br. 2. „Prikaz troškova“ razvidno da je tužitelj za prethodnu 2021. iskazao trošak energije u iznosu od 11.869,06 HRK, dok u narednim godinama (2022. – 2031.) iskazani trošak energije iznosi 0,00 HRK. Imajući u vidu navode tužitelja, smatra kako je za očekivati da se poslovni događaj „preuzimanja“ električne energije iz distribucijskog sustava u razdoblju nedostatne vlastite proizvodnje električne energije onda jednako tako knjigovodstveno iskaže i na listu „Troškovi“ kao godišnji rashod, po mogućnosti u istoj vrijednosti kao i primitak, ukoliko se uistinu sva proizvedena električna energija iz sunčane elektrane koja je predmet ulaganja na godišnjoj razini proizvodi za vlastite potrebe proizvodnje tužitelja. Međutim, budući da su na listu „Troškovi“ za razdoblje proizvodnje od 2022. - 2031. iskazani trošak energije za potrebe gospodarstva tužitelja od 0,00 HRK, dok je na listu „Prihodi“ iskazan godišnji prihod od prodaje električne energije u iznosu od 10.340,05 HRK, smatra kako navedeno upućuje na to da je tužiteljev projekt jednako usmjeren na proizvodnju električne energije dijelom i za potrebe vlastitog gospodarstva tužitelja, ali dijelom i za potrebe prodaje trećim osobama radi stjecanja prihoda od takve prodaje. Pri tome, od procijenjenih 60.253 kWh sveukupne proizvodnje električne energije, predmetnim ulaganjem iskazana je potreba za proizvodnjom samo 30.710 kWh električne energije za vlastite potrebe proizvodnog procesa tužitelja, što je nešto više od polovice ukupno proizvedene električne energije, dok je neznatno manja polovica proizvedene električne energije u količini 29.543 kWh namijenjena daljnjoj prodaji ovlaštenom distributeru za cijenu od 10.340,05 HRK, a zbog čega takvo ulaganje tužitelja nije prihvatljivo. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Tužitelj se podneskom od 8. studenog 2024. očitovao na odgovor na tužbu. Ostaje kod svih navoda i dokaza dostavljenih u tužbi. Dostavlja Prikaz stvarne proizvodnje i potrošnje električne energije u periodu od 1. listopada 2023. (točnije od 26. listopada 2023.) do 30. rujna 2024. iz kojeg je smatra razvidnim da je sunčana elektrana ŠTAMPAR, od kada je puštena u pogon, proizvela energiju u količini od 53.546 kWH, a potrošila električnu energiju u količini od 26.486 kWH. Napominje da je navedeno u skladu s Godišnjim planom proizvodnje električne energije i planirane uštede koji je bio prilog projekta, što potvrđuje tvrdnje kako nije bilo načina za izračun mogućih troškova i njihove visine. Pri tom, razlika prema kojoj OPG Štampar ne ostvaruje prihode, iako proizvodi više energije nego je potroši, se očituje u cijenama po kojima se energija predaje odnosno preuzima. Naime, ističe da OPG Štampar svaki mjesec izdaje račun HEP-OPSKRBA d.o.o. za proizvedenu električnu energiju (odnosno tzv. samoizdavanje računa) u kojem je cijena od 0,047 EUR po isporučenom kWh (cijene su izražene u Prikazu bez PDV-a). OPG LV plaća HEP-OPSKRBI d.o.o. električnu energiju koju preuzima po cijeni od 0,20 centi po kWh što je znatno više od isporučenih 0,047 EUR po isporučenom kWh. Po konačnom obračunu je vidljivo kako je ostvaren gubitak u iznosu od 2.151,17 EUR. Dakle, suprotno od tvrdnji tuženika, ne ostvaruje se nikakva zarada.

6.1. Pojašnjava kako je najveći generator potrošnje hladnjača za krumpir, čiji ventilatori rade cijelu noć. U trenutku podnošenja poslovnog plana za hladnjaču nije bila ishođena uporabna dozvolu, a koja je ishođena 20. listopada 2022. Dakle, tvrdi da nije bio u mogućnosti predvidjeti koju količinu električne energije će hladnjača iziskivati niti prikazati to u poslovnom planu. Navedeno je i istaknuto u izjavi projektanta ŠV od 9. veljače 2023. u kojoj navodi kako je zbog te okolnosti potrošnja električne energije prije provedbe projekta na energetskoj kartici mala. Ističe da je s tom izjavom tuženik bio upoznat te ju je takvu i prihvatio, budući da nije tražio obrazloženja iste. Tužitelja navodi kako nije mogao navesti cijenu troška potrošnje električne energije, budući da nije nastala niti ju je mogao predvidjeti, s obzirom da u trenutku podnošenja plana navedeni generator potrošnje nije bio u kapacitetu rada koji bi mu omogućio predviđanje visine troškova, a ni njihov nastanak. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

7. U skladu s člankom 89. stavkom 2. i člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 36/24., dalje: ZUS) Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na raspravi je tužitelj ostao kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga te je Sud izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i ovog spora. U skladu s člankom 93. stavkom 2. ZUS-a Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku te svjedoka TV i ZV, a sve iz razloga što u ovom postupku nisu sporne činjenice, nego njihovo tumačenje.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmetni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužitelja od 24. svibnja 2022. za potporu iz Natječaja za provedbu Podmjere 4.1. „Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“ – provedba tipa operacije 4.1.3 „Korištenje obnovljivih izvora energije„, PRR-04.01.03.00.0-04 od 29. prosinca 2021. s njegovom prvom izmjenom od 28. veljače 2022. te njegovom drugom izmjenom od 4. svibnja 2022., objavljenim na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

10. Prema dokumentaciji priloženoj spisu, konkretno, tablici Poslovnog plana dostavljenog uz zahtjev za potporu, vidljivo je kako je u kartici „Proizvodnja“ pod Struktura i dinamika proizvodnje i Struktura i dinamika EURI proizvodnje navedena električna energija iz sunčane elektrane kao proizvod. Pod karticom „Plan prodaje“ u Tablici prodajnih količina navedena je električna energija iz sunčane elektrane kao proizvod koji korisnik prodaje/planira prodavati te u Tablici prodajnih cijena također je navedena električna energija iz sunčane elektrane te su unesene planirane prodajne cijene proizvoda, odnosno 0,35 kn za 1 kWh. U kartici „Prihodi“ pod prihode od prodaje navedena je električna energija iz sunčane elektrane.

11. Nadalje, u opisnom dijelu Poslovnog plana navedeno je da će se proizvedena električna energija pretežno koristiti za vlastite potrebe kupca, a eventualni višak predavati u distribucijsku elektroenergetsku mrežu (EEM). Također je navedeno da planirana prodajna cijena viška električne energije iznosi 0,35 kn za 1 kWh.

12. U zahtjevu za potporu pod točkom 9.9. Planirana proizvodnja električne i/ili toplinske energije proizvodnog postrojenja koje koristi OIE (kWh) i planirana potrošnja električne i/ili toplinske energije gospodarstva na godišnjoj razini (kWh) navedeno je da je planirana proizvodnja električne energije 60.253 kWh, planirana potrošnja električne energije 85.653 kWh te pod točkom 9.10. Udio OIE u ukupnoj potrošnji na kraju ulaganja 70,34%. U Godišnjem planu proizvodnje se navodi da Sunčana elektrana OPG ŠTAMPAR nazivne snage 50 kW ima očekivanu godišnju proizvodnju u iznosu od 60.253 kWh ekološki čiste električne energije, od čega će se oko 30.710 kWh iskoristiti za vlastite potrebe što čini udio od OIE u ukupnoj potrošnji električne energije u iznosu od 35,85 %.

13. Tužitelj je dostavio ispravak tablice Poslovnog plana gdje su u kartici „Proizvodnja“ pod Struktura i dinamika proizvodnje i Struktura i dinamika EURI proizvodnje navedeni proizvodi: prodaja viška električne energije iz sunčane elektrane, pšenica, kukuruz, suncokret, krumpir, luk, cikla, kao proizvodi nastali kao rezultat realizacije projekta koji je predmet prijave na EURI natječaj. Za prodaju viška električne energije iz sunčane elektrane za razdoblje 2023. -2031. navedena je količina od 29.543,00 kWh.

13.1. Pod karticom „Plan prodaje“ u Tablici prodajnih količina navedeni su proizvodi: prodaja viška električne energije iz sunčane elektrane, pšenica, kukuruz, suncokret, krumpir, luk, cikla i usluga skladištenja krumpira, kao proizvodi koje korisnik prodaje/planira prodavati, a za prodaju viška električne energije iz sunčane elektrane za razdoblje 2023.-2031. navedena je količina od 29.543,00 kWh. Nadalje, u Tablici prodajnih cijena također su navedeni isti proizvodi i unesene su planirane prodajne cijene proizvoda, odnosno za prodaju viška električne energije iz sunčane elektrane navedena je cijena od 0,35 kn/kWh za razdoblje 2023. -2031.

13.2. U kartici „Prihodi“ pod prihode od prodaje također su navedeni proizvodi: prodaja viška električne energije iz sunčane elektrane, pšenica, kukuruz, suncokret, krumpir, luk, cikla i usluga skladištenja krumpira. Za prodaju viška električne energije iz sunčane elektrane naveden je prihod od 10.340,05 kuna za svaku godinu u razdoblju od 2023. - 2031.

14. U provedenom postupku utvrđeno je da je u Tehničkom opisu proizvodnog postrojenja dostavljenog u zahtjevu za D/O navedeno: „Korisnik će 30.710 kWh, odnosno 50,97 %, ukupno proizvedene električne energije iz sunčane elektrane trošiti direktno za vlastite potrebe, a 29.543 kWh, odnosno 49,03 % će predavati u elektroenergetsku mrežu kao trenutni višak električne energije koji nije moguće potrošiti odmah kad je proizveden.“

14.1. Umnoškom dijela proizvedene električne energije od 29.543 kWh i planirane prodajne cijene viška električne energije od 0,35 kn/kWh (koja je navedena i u opisnom i tabličnom dijelu poslovnog plana) dobiva se iznos od 10.340,05 kuna što je navedeno u prihodima od prodaje viška električne energije u kartici „Prihodi“ poslovnoga plana.

15. Člankom 26. Pravilnika o provedbi mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. („Narodne novine“ 91/19., 37/20., 31/21., 134/21., 10/23., dalje: Pravilnik) propisano je da Agencija za plaćanja u administrativnoj kontroli prihvatljivosti korisnika provjerava pravovremenost i potpunost zahtjeva te ispunjava li korisnik Pravilnikom i Natječajem propisane uvjete prihvatljivosti korisnika i postoje li razlozi za odbijanje/isključenje zahtjeva korisnika.

16. Točkom 36. Priloga 1 Natječaja, kao specifični uvjet prihvatljivosti, propisano je da se postrojenje za proizvodnju električne i/ili toplinske energije priključuje na infrastrukturu poljoprivrednog gospodarstva, iza obračunskog mjernog mjesta poljoprivrednog gospodarstva kao korisnika elektroenergetske mreže te se proizvedena električna i/ili toplinska energija koristi za podmirenje vlastitih potreba gospodarstva za električnom i/ili toplinskom energijom. Eventualne viškove tijekom proizvodnje električne energije korisnik može predavati u elektroenergetsku mrežu te preuzimati električnu energiju iz elektroenergetske mreže sukladno potrebama u razdobljima kada ne proizvodi dovoljno energije. Kao posljedica neispunjavanja navedenog uvjeta propisano je odbijanje zahtjeva.

17. Slijedom svega navedenog, proizlazi da se predmetno ulaganje odnosi na izgradnju sunčane elektrane nazivne snage 50 kW na krovu postojeće građevine na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je na zahtjev dostavio zatražena obrazloženja i ispravke iz kojih proizlazi da će imati višak proizvedene električne energije od 29.543 kWh, za koji je naveo da će prodavati po cijeni od 0.35 kn/kWh, odnosno za ukupne prihode kroz godine od 10.340,05 kuna.

18. S obzirom da će tužitelj imati višak proizvedene električne energije od 29.543 kWh za koji u Poslovnom planu navodi da će prodavati i od prodaje ostvarivati prihode, dakle, da već unaprijed projektom planira imati višak proizvedene električne energije od 29.543 kWh, navedeni planirani višak ne predstavlja "eventualni višak" koji bi bio dopušten sukladno odredbi točke 36. Priloga 1 Natječaja, nego predstavlja unaprijed planirani i kontinuirani višak proizvodnje električne energije koji sukladno odredbama Natječaja nije dopušten.

19. Naime, formulacija "eventualni višak" proizvedene električne energije koji bi bio dopušten u skladu s točkom 36. Priloga 1 Natječaja, a kako i sam tužitelj navodi, predstavlja višak električne energije koji zbog krivulje potrošnje koja je zadana tehnologijom proizvodnog procesa u kojem se dio električne energije troši kroz dan, a dio kroz noć kada sunčana elektrana nema proizvodnju, zbog čega nije moguće projektirati sunčanu elektranu na način da bi se sva proizvedena električna energija utrošila u direktnoj potrošnji, te eventualni višak predstavlja dio proizvedene električne energije koju korisnik ne može potrošiti tijekom dana te istu predaje u elektroenergetsku mrežu, a dio koji troši noću preuzima iz elektroenergetske mreže.

20. Važno je istaknuti da je ovdje riječ o potpori usmjerenoj za korištenje obnovljivih izvora energije koja bi trebala imati primaran učinak na veću učinkovitost u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda u poljoprivrednim gospodarstvima, a tek manji (eventualni) učinak na povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora koju koriste treće osobe. Kako ovdje nije riječ o energetskoj potpori, tuženik pravilno tumači specifične uvjete prihvatljivosti Natječaja koji dopušta samo "eventualne viškove" tijekom proizvodnje električne energije, a ne kontinuirani višak od gotovo 50% proizvedene energije. Drugim riječima, tužitelja ništa ne priječi da projektira i izgradi sunčanu elektranu na način opisan u tužbi te da na temelju toga sklapa posebne ugovore o prodaji takve energije trećim osobama radi stjecanja prihoda, ali da bi zadovoljio specifične uvjete prihvatljivosti ovog Natječaja i ostvario predmetnu potporu, projekt postrojenja za proizvodnju električne i/ili toplinske energije i kasnije poslovni plan ne mogu prikazivati kontinuirano postojanje "eventualnih viškova" od gotovo 50%.

21. Stoga tuženik pravilno zaključuje kako se projekt znatnim dijelom odnosi na prodaju viška električne energije iz sunčane elektrane, to jest da se znatan dio proizvedene električne energije primarno ne koristi za podmirenje vlastitih potreba gospodarstva za električnom energijom, nego se planira prodavati, zbog čega tužitelj ne zadovoljava specifični uvjet prihvatljivosti propisan točkom 36. Priloga 1 Natječaja.

22. Kraj takvog stanja stvari ostali prigovori tužitelja ne mogu imati utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

23. Stoga se osporeno rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim pa je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

24. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 17. prosinca 2024.

Sudac

Dario Mađaroš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. U spis