Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3604/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlasti Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika KŠ, zastupan po privremenom zastupniku Gordanu Loliću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P- 1082/2021 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1082/2021 od 20. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnina označenih kao zk. čest. zgr. [katastarska čestica] i zgrl 90, k. o. [katastarska općina], te dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, pod oznakom zk. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 895 m2, koji dio je označen zatvorenom linijom plave boje, i točkama od A do F, na predmetnom geodetskom vještvu broj: V14/2024 vještaka Petra Garmaza, od ožujka 2024., te zahtjev da temeljem presude uknjiži pravo vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje sa imena tuženog.
2. Presudu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje odnosno podredno da istu preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari, a kako to proizlazi iz činjeničnih tvrdnji tužitelja, prema kojima je predmetne nekretnine tužitelj stekao nasljeđivanjem i diobom unutar obitelji od kada je u nesmetanom posjedu istih, koji posjed traje više od 50 godina, je zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao dosjelošću vlasništvo na predmetnim nekretninama kao i zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime.
5. Pošavši od utvrđenja da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi imao pravni osnov po kojem bi imao pravo posjedovati predmetne nekretnine u cijelosti kao ni činjenicu trajanja takvog posjeda, što je bio dužan učiniti sukladno čl. 7. i 219. ZPP, sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelj nije dokazao da bi bio isključivi kvalificirani posjednik cjelokupnih predmetnih nekretnina pa da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV) te odbio zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva.
6. S ovakvim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.
9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na vlastito viđenje predmetne pravne situacije u kojoj je sud trebao prihvatiti kao istinite navode tužitelja da se on nalazi u samostalnom kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina. Pravilno je sud prvog stupanja ocjenom raspoloživih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenično stanje odnosno utvrdio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.
10. Dosjelost je stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelost pretvara fizičku vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izravno – originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću su samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom predviđeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari.
11. Kako je tužitelj radi utvrđenja odlučnih okolnosti u ovoj pravnoj stvari (da je u posjedu predmetne nekretnine tuženika kroz zakonom potrebno vrijeme te da takav njegov eventualni posjed ima zakonom određenu kakvoću) predložio samo svoje saslušanje kao stranke a istinitost tih svojih tvrdnji, i po stavu ovog suda drugog stupnja, tužitelj nije mogao dokazati isključivo i jedino svojim subjektivnim iskazom, utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije uspio dokazati istinitost svojih tvrdnji na kojima zasniva svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari ukazuje se pravilnim. Žalbeni navodi da je tužitelj vodio i pojedinačni zemljišno knjižni ispravni postupak vezano za predmetnu nekretninu nisu doveli u sumnju pravilnost naprijed navedenog utvrđenja suda prvog stupnja jer sud u parničnom postupku sudi temeljem utvrđenog činjeničnog stanja u tom postupku u trenutku presuđenja, kao niti ničim dokumentirani navodi (koji ne proizlaze iz stanja spisa) da je sud inzistirao na zaključenju glavne rasprave jer da se ništa više ne treba dokazivati a imajući pri tome u vidu da tužitelja zastupa u ovoj pravnoj stvari odvjetnik koji profesionalno zna koje je odlučne činjenice tužitelj dužan dokazati i temeljem kakvih dokaznih prijedloga a kako bi u sporu uspio.
12. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP). Pri tome je tužitelj dužan dokazati istinitost navoda o postojanju svoje tražbine, a ako u tome ne uspije njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o postojanju utužene tražbine tužitelja je na tužitelju. Tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje adekvatnih dokaza na okolnost da se nalazi u samostalnom posjedu predmetne nekretnine kroz zakonom propisano potrebno vrijeme iz koje bi sud sa sigurnošću isto mogao utvrditi.
13. Posljedično navedenom pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja, a koja je na strani tužitelja te primijenio materijalno pravo iz čl. 159 st. 1., 2. i 3. ZV, kada je, utvrdivši da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili zakonom propisani uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
