Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-231/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku iz [adresa], protiv prvotuženika DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Miljenki Polanović, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja prava služnosti na nekretninama, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-715/2021-37 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika DJ i HJ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-715/2021-37 od 22. studenoga 2023.
II Odbija se zahtjev tuženika DJ i HJ za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1.Utvrđuje se da za korist k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa] i vinograd sa 9578 m2 (oranica [adresa] sa 8130 m2 i vinograd sa 1448 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti puta koje uključuje pravo kolnog provoza i prolaza pješice na teret dijela k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište 879 m2, garaža 23 m2 i kuća, [adresa] m2 (ukupno 991 m2), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, i to pravcem koji je u skici očevida koja je sastavni dio nalaza geodetskog vještaka JŽ od 24. kolovoza 2023. označen spojnicom točaka „A1a-A2-A3-A4-A5-A6-A7-A7b-D2- D1- A1a” u površini od 55 m2, što su prvotuženik DJ, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužena HJ, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti da se tužitelj PJ, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tom služnosti koristi, kao i trpjeti uknjižbu navedenog prava služnosti provoza i prolaza u zemljišnim knjigama za korist k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] (sa 8130 m2) i vinograd (sa 1448 m2) sa ukupno 9578 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, a na teret opisanog dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište 879 m2, garaža 23 m2 i kuća, [adresa] m2 (ukupno 991 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2.Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.097,97eur sa zateznom kamatom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 22. studenog 2023. do isplate, u roku od 15 dana.
3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka.“
2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 200,00 eura uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost te sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura.
3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava služnosti puta dosjelošću na dijelu zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženika, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da za pristup pješice i vozilima na svoju nekretninu zkčbr. [katastarska čestica] koristi preko 50 godina put preko zkčbr. [katastarska čestica].
4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj vlasnik povlasne nekretnine zkbčr. 1943/1, a da su tuženici suvlasnici, svaki u ½ dijela vlasnici poslužne nekretnine zkčbr. [katastarska čestica],
- da je prosječna širina pristupnog puta koji je pokazao tužitelj iznosi 2,5 m i da ide od ulaza s asfaltirane ceste na asfaltirani put prateći desnu stranu do kraja asfaltiranoga dijela dvorišta tuženika, a nakon toga da ide travnatim dijelom dvorišta pored jugoistočnoga kuta kuće tuženika, te da površinu tako pokazanoga pristupnog puta preko nekretnine tuženika iznosi 55 m2,
- da je tužitelj nesmetano prolazio i provozio tim putem od 2005. do 2021., a da su prije toga isto činili i njegovi prednici koji su imali ugovorenu služnost prolaza s ranijom vlasnicom nekretnine tuženika,
- da su tuženici svoju nekretninu kupili 2004. te je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da „vlasnik susjedne k. č. br. [katastarska čestica] zadržava pravo služnosti puta po rubu zemljišta u širini 3 metra do kuće, a od kuće 3,5 metra prema čestici 1943/1 s time da je 0,5 metara okućnice“,
- da je služnost puta uključivala prolaz pješice i provoz motornim traktorom.
5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je primjenom pravila iz paragrafa 472.-530. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), kao i odredbe iz čl. 51. i čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91 - dalje: ZOVO), te odredbe iz čl. 218., čl. 219. i čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), zaključio da je na teret predmetne nekretnine tuženika kao poslužne stvari osnovano pravo stvarne služnosti kao pravo prolaza i provoza najprije na temelju ugovora sklopljenoga između svjedoka ĆJ i oca tužitelja, a nakon toga i dosjelošću u korist svagdašnjega vlasnika predmetne nekretnine tužitelja kao povlasne stvari, te je na temelju odredbi čl. 233. ZV i čl. 234. ZV u točki 1. izreke prihvatio tužbeni zahtjev. 5.1. U točkama 2. i 3. izreke prvostupanjski sud je odlučio o troškovima postupka.
6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Žalba tuženika je neosnovana.
8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženici ističu u žalbi, pri čemu valja dodati da tuženici pogrešno smatraju da je počinjena navedena povreda odredaba parničnog postupka jer sud nije naveo koje materijalne propise je primijenio (iako iz obrazloženja pobijane presude je razvidno da je prvostupanjski naveo odredbe i jasno citirao zakonske propise koje je primijenio na temelju utvrđenog činjeničnog stanja) te da tužbeni zahtjev nije određen jer nije navedena širina spornog puta i dužina između pojedinih točaka.
10. Neosnovani su i nisu od pravnog značaja žalbeni navodi kojima tuženici ukazuju na nedostatke u nalazu i mišljenju te njegovoj dopuni.
10.1. Naime, sudski vještak je na skici prikazao površinu koju je tužitelj pokazao kao smjer kretanja i označio ju točkama A1 – A16, da bi u dopuni nalaza i mišljenja od 31. kolovoza 2023. naveo dodatne točke sjecišta sa granicama katastarskih čestica (Aa1A, A7b), pri čemu je vještak u dopuni iskazao da se dio površine pokazanog puta od 55 m2 nalazi na nekretnini tuženika, a koju površinu zatvaraju točke A1A-A2- A3-A4-A5-A6-A7-A7b-D2-D1-A1a, pa je u skladu s time istaknut tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom.
11. Neosnovano tuženici osporavaju utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.1. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljevi pravni prednici (djed i roditelji) do 2021. kada su se tuženici usprotivili pravu služnosti prolaza i provoza tužitelja, koristili sporni put na nekretnini tuženika prolazeći pješice te provozom traktora, a u svrhu obrađivanja vinograda odnosno košnje trave na nekretnini u vlasništvu tužitelja.
12. Prema odredbi čl. 229. st. 1. ZV stvarna služnost se osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
12.1. Tuženici su svoju nekretninu zkčbr. [katastarska čestica] kupili 2004., a u kupoprodajnom ugovoru je navedeno da „vlasnik susjedne k. č. br. [katastarska čestica] zadržava pravo služnosti puta po rubu zemljišta u širini 3 metra do kuće, a od kuće 3,5 metra prema čestici 1943/1 s time da je 0,5 metara okućnice“, pa je i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud ocjenom takve ugovorne odredbe te provedenog dokaznog postupka, osobito iskaza prodavateljice iz tog ugovora svjedoka ĆJ , pravilno zaključio da je služnost prolaza i provoza na nekretnini tuženika postojala i prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, jer su tužitelj i prije njega njegov otac nesmetano prolazili preko nekretnine tuženika i prije sklapanja tog kupoprodajnog ugovora, što obuhvaća razdoblje od 20 godina (2001. do 2021.), čime je ispunjena pretpostavka iz citirane odredbe čl. 229. st. 1. ZV o vremenskom izvršavanju sadržaja prava služnosti.
13. Žalbenim navodima kojima tuženici ukazuju da im njihova pravna prednica, ranija vlasnica poslužne nekretnine ĆJ nije rekla da služnost puta obuhvaća i prolaz i provoz, nije dovedeno u sumnju utvrđenje da je služnost puta obuhvaćala i prolaz pješice i provoz traktorom, dakle služnost staze i kolnika u smislu čl. 190. st. 1. ZV. To stoga jer su za osnivanje služenosti na temelju zakona dosjelošću odlučne pretpostavke iz citirane odredbe čl. 229. st. 1. ZV – izvršavanje sadržaja služnosti kroz 20 godina, a čemu se vlasnik poslužne nekretnine nije protivio, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene.
14. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženici tvrde da je došlo do prekida tijeka dosjelosti, jer da tužitelj dvije godine prije pokretanja ovog postupka nije koristio pravo služnosti budući da su mu to tuženici branili.
14.1. Naime, u činjeničnoj situaciji kada se vlasnik poslužne nekretnine protivi izvršavanju služnosti, a ovlaštenik služnosti nakon toga ne izvršava sadržaj služnosti, odredbama ZV nije predviđen prekid dosjedanja, već prema odredbi čl. 241. st. 3. ZV pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine. S obzirom na to da je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 22. srpnja 2021., to nije došlo do prestanka prava služnosti zbog neizvršavanja.
15. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženici ističu u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
