REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl.br. Pr-93/22-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ ADRIANA iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Sarvanu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika HEP d.o.o. Elektroistra Pula, Vergerijeva 6, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Fola, odvjetnika iz Pule i zamjenice punomoćnice tuženika ĆŽ, diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika te održanog ročišta za objavu presude dana 17. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HEP OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. Zagreb, OIB 46830600751 da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.464,30 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 46,45 € od 24.4.2015. do isplate

- na iznos od 529,90 € od 3.10.2017. do isplate

- na iznos od 318,53 € od 27.10.2017. do isplate

- na iznos od 530,89 € od 13.6.2017. do isplate

- na iznos od 38,53 € od 8.2.2018. do isplate

po stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.971,77 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17.12.2024. do isplate u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stradao na radnom mjestu kao zaposlenik HEP- a d.d., dana 11.03.2010. na TS 110/35/20 kv Raša, Vodovodna bb, isključivom krivnjom tuženika te da se zbog greške tuženika odnosno njegovih djelatnika vodi i kazneni predmet kod naslovnog suda pod posl. br. K-388/12 protiv okrivljenog PŽ i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 3. i dr. Kaznenog zakona. Pred naslovnim sudom glede nematerijalne i materijalne štete da se vodi više postupaka u predmetima posl. br. Pr-94/16 (ranije P-215/13 – materijalna i nematerijalna šteta), Pr-86/16 (izgubljena zarada) te je u predmetu Pr-94/16 pravomoćno utvrđen osnov odgovornosti tuženika. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R- 84/16 od 10.05.2016. da je odlučeno da se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda posl. br. P-215/13 u točci I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 537.513,16 kuna. Odbijena je žalba tužitelja u dijelu u točci II izreke kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 584.486,30 kuna. Preinačena je prvostupanjska presuda u st. II u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 128.000,00 kuna te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 128.000,00 kuna. Rješenjem da je ukinuta presuda prvostupanjskog suda u st. I izreke za iznos od 77.500,00 kuna te u st. II izreke za iznos od 446.124,59 kuna kao i u odluci o troškovima te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Stoga se u predmetu posl. Br. Pr-94/16 nakon donošenja presude Gž R-84/16 utvrđivala samo visina naknade štete glede tuđe pomoći i njege odnosno proteze te troškova postupka dok je osnov (odgovornost tuženika) pravomoćno utvrđen. Presudom naslovnog suda u Puli posl. br. Pr-94/16 od 24.09.2017. u točci I naloženo je tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 147.415,00 kuna kao i iznos od 670.159,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tuže pa do isplate odnosno od presuđenja do isplate. U točci II izreke tužitelj je odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom 1.717,657,50 kuna a u točci III izreke priznat je tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 148.362,04 kuna. Obzirom na težinu povreda tužitelj je imao daljnje troškove medicinske njege i lijekove vezane uz njegovo ozljeđivanje iz štetnog događaja od 11.03.2010. i to tretman u Poliklinici dijagnostika 2000 u iznosu od 1.600,00 kuna, tretman u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Peharec u iznosu od 350,00 kuna, tretman u Varaždinskim toplicama u iznosu od 840,00 kuna i 1.400,00 kuna te 3.992,52 kuna, tretman u Poliklinici dijagnostika 2000 u iznosu od 1.200,00 kuna za jedno koljeno odnosno 2.400,00 kuna za oba koljena, tretman u specijalnoj bolnici Medico u iznosu od 125,00 kuna, magnetna rezonanca u iznosu od 4.000,00 kuna, Poliklinici Neuron u iznosu od 1.755,00 kuna, smještaj u hotelu Zagreb u iznosu od 290,31 kuna, tretman u Poliklinici Salzer u iznosu od 186,00 kuna te lijekovi u ukupnom iznosu od 1.383,00 kuna. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, na ročištu od 20. studenog 2024., tužitelj predlaže da sud donese presudu i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.464,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako navodi tužitelja odgovaraju istini da je tužitelj stradao na radnom mjestu u TS 110/35/20 kV Raša, dana 11. ožujka 2010., ali da ne odgovara istini da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tuženika, što je tuženik u više navrata istaknuo u postupcima za naknadu štete koji su vođeni pred Općinskim sudom u Puli pod posl. br. Pr-94/16 (ranije P-215/13) i Pr- 86/16. Tužitelj da je u gore navedenim postupcima koji su vođeni radi naknade štete potraživao naknadu nematerijalne štete zbog duševnih, fizičkih bolova, straha, naruženje i umanjenje životne aktivnosti, te materijalne štete zbog tuđe pomoći i njege i nabave ortopedskog pomagala – proteze. Tužitelj da je u parničnom predmetu koji se kod naslovnog suda vodio pod posl. br. Pr-94/16 potraživao naknadu materijalne štete koja će izvjesno nastati u budućnosti i to kapitalizirani iznos naknade tuđe pomoći i njege uzimajući u obzir da bi tužitelj ispunio uvjete prosječnog doživljenja muške osobe u RH od 74 godine prema podacima državnog zavoda za statistiku i buduće štete u vidu nabave ortopedskog pomagala. Uzimajući u obzir da je tužitelju već isplaćen iznos od 301.875,00 kuna uvećan za iznos zakonskih zateznih kamatama na ime kapitalizirane tuđe pomoći i njege zahtjev za naknadom koja se u ovom parničnom postupku potražuje a odnosi se na holističku masažu i rehabilitaciju u Varaždinskim toplicama imao bi se smatrati presuđenom stvari jer da se te usluge mogu podvesti pod pojam tuđe pomoći i njege pa u tom dijelu se ističe prigovor presuđene stvari. Nadalje tuženik ukazuje na čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima prema kojem obveza naknada štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje čl. 230. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu za koju je štetu učinila a u svakom slučaju da tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala. U konkretnom slučaju da je šteta nastala iz štetnog događaja koji se dogodio 11.03.2020. stoga da je nastupila apsolutna zastara potraživanja naknade štete i to 1.103.2015. Tuženik navodi da zakonska odredba o zastari naknade štete početak zastarnog roka veže za saznanje za štetu a kod budućih izvjesnih kontinuiranih šteta se u cijelosti može uzeti da oštećenik može pojmiti i da će i u budućnosti trpjeti štetu, u suprotnom da bi oštećenik protekom objektivnog roka zastare ili znatno kasnije protekom rok od 20 godina od štetne radnje – u konkretnom slučaju 8 godina mogao s uspjehom potraživati naknadu štete za posljednje tri godine stoga tuženik ističe prigovor zastare potraživanja jer da je nastupila apsolutna zastara. Isto tako navodi da iz dokaza priloženih uz tužbu nije razvidno da su zatraženi iznosi na ime naknade materijalne štete u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem odnosno da su isti nastali zbog potrebe liječenja tužitelja ili ublažavanja posljedica nastalih štetnim događajem, - ozljede na radu 11.03.2010. Osim toga sve i da su tako pružene usluge bile u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem tuženik ističe kako je navedene usluge odnosno pretrage i nabavku te materijalne tužitelj mogao ostvariti putem Zavoda za zdravstveno osiguranje. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u račune (list 4-15), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GŽO (list 28-29), izvršen je uvid u presudu Upravnog suda u Rijeci posl. br. Usl-208/15 od 10.05.2017. (list 30-39), provedeno je vještačenje po vještaku dr. Marijanu Peharda (list 41-44), izvršen je uvid u liječničku potvrdu (list 104), dopis HZZO-a (list 117 i 118), troškove liječenja (list 119), dopis (list 120 i 121), u podatke (list 151-168) te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim.

5. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-64/18 od 28. siječnja 2021. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.627,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž R-363/21 od 5. svibnja 2022. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Pr-64/18 od 28. siječnja 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu ( dio toč. I. izreke presude kojim je tužitelju dosuđen iznos od 16.627,81 kn) kao i u odluci o troškovima postupka (toč. II. i III. izreke) i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj stradao na radnom mjestu kao zaposlenik HEP-a d.d. dana 11.03.2010. na TS 110/35/20 kv Raša, Vodovodna bb. Isto tako nije sporno da je kod naslovnog suda vođen parnični postupak radi naknade štete koji je okončan pravomoćnom presudom naslovnog suda posl. br. Pr-94/16 od 29. rujna 2017. (ranije poslovni broj P-215/13) što je moguće utvrditi uvidom eSpis, kojom presudom je pravomoćno utvrđen osnov odgovornosti tuženika povodom istog štetnog događaja odnosno utvrđena je odgovornost tuženika za štetu koju tužitelju pripada s osnova toga štetnog događaja.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva a sporno je i da li je o predmetu ovog tužbenog zahtjeva već pravomoćno presuđeno kao i da li je predmetna tražbina u zastari.

8. Prije svega valja napomenuti kako prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan obzirom u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (N.N.35/05…, dalje ZOO-a) nego odredbe čl. 231. st. 1. ZOO-a prema kojoj odredbi kada je šteta prouzročena kaznenim dijelom a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Između stranaka nije sporno da je donesena pravomoćna osuđujuća odluka naslovnog suda posl. br. K-388/12 od 03.11.2017., što je moguće utvrditi uvidom eSpis aplikaciju, temeljem koje presude je trgovačko društvo ovdje tuženik proglašeno odgovornim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti teškim kaznenim djelom – dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom opisanom čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (KZ/11). Za kazneno djelo iz čl. 222. st. 3. KZ-a/11 predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, što znači da je za kazneni progon prema čl. 81. KZ-a predviđen rok zastare od 15 godina. Kada se uzme u obzir da se predmetni štetni događaj desio 11.03.2010., da se utužena tražbina odnosi na razdoblje od travnja 2015. do veljače 2018. a predmetna tužba je podnijeta 27.04.2018. to proizlazi da prigovor zastare nije osnovan sve primjenom naprijed citirane odredbe čl. 231. st. 1. ZOO-a. Pritom valja napomenuti da pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida tok zastarijevanja kaznenog progona a što povlači za sobom i prekid zastarijevanja za naknadu štete (čl. 231. st. 2. ZOO-a) koja ponovno počinje teći od pravomoćno osuđujuće kaznene odluke.

9. Isto tako nije osnovan niti prigovor da bi se u ovoj pravnoj stvari radilo o presuđenoj stvari jer niti je o predmetu ovog tužbenog zahtjeva ikada suđeno i raspravljano a tužitelj potražuje naknadu štete u vidu štete koja je nastala zbog liječničkih troškova o čemu nikada nije suđeno niti je presuda donijeta u tom smislu, niti je takav zahtjev bio predmet raspravljanja u presudama naslovnog suda posl. br. Pr-94/16 i Pr-86/16 što je moguće utvrditi uvidom u iste (uvid u eSpis).

10. Radi utvrđenja opravdanosti troškova liječenja i uzročno posljedične veze nastalih troškova sa predmetnom ozljedom proveden je dokaz saslušanjem svjedoka- liječnice tužitelja i medicinskim vještačenjem po vještaku medicinske struke.

11. Svjedok GŽO u svom je iskazu navela da je liječnica tužitelja od 10. mjeseca 2015. a prije nje je bila doktorica koja je sada u mirovini s time da je ona preuzela njezinu ambulantu. Na ukazivanje suda na koje okolnosti bi trebala svjedočiti navodi da vezano za tretman u Poliklinici Dijagnostika 2000 u 04. mjesecu 2015. isto nije upisano u medicinski karton, pretpostavlja da se radi o magnetnoj rezonanci a isto tako pojašnjava da su podaci prenošeni iz jednog program u drugi tako da se dešavalo da se nešto izostavi, a teško je govoriti o opravdanosti te pretrage jer bi prije svega trebala vidjeti o kojoj vrsti magneta ili rezultata iste se radi s time da se ispravlja da je nešto bivša doktorica upisivala rukom a nešto u kompjuter pa se vidi da je u 04. mjesecu 2015. rađena MR vratne toratarle i lumbosakralne kralježnice. Što se tiče tretmana u Poliklinici Peharec 2015. navodi da su se fizikalne terapije mogle obaviti na teret HZZO-a ali napominje da se dugo čeka na isto. U odnosu na tretman u Varaždinskim toplicama za 09. mjesec 2017. radi se o rehabilitaciji, inače tužitelj odlazi svake godine na takvu vrstu rehabilitacije posebno radi prilagodbe proteze jer željeni učinak još nije postignut. Navodi da kada HZZO odobri takvu rehabilitaciju i stacionarni smještaj onda pacijent nije u obvezi snositi troškove ali to se u pravilu odobrava jednom godišnje a kod tužitelja postoji potreba da se takva vrsta obavlja i više puta godišnje. Što se tiče rehabilitacije u Varaždinskim toplicama odmah nakon ove prve iz 09. mjeseca 2017., dakle 03.10.2017., potreba za tim je postojala jer je prvi put jedan aparat tzv. biofitbek u kvaru i zato je trebalo ponovno to obaviti. U odnosu na tretman u Poliklinici Dijagnostika 2000. navodi da je to bilo 27.10.2017., prema podacima u kartonu tada je rađen MR koljena i to po preporuci ortopeda. Na upit suda navodi da je taj magnet bilo moguće obaviti bliže, primjerice u Rijeci, ali se isto čeka jako dugo, postojao je i u Puli ali tada je još bio stari aparat i vrlo često je bio u kvaru a i tu je postojala lista čekanja. Vezano za tretman u Medico 06.12.2017. navodi da nema podatke kada je to bilo ali navodi da su to vjerojatno bile laboratorijske pretrage koje se svakako moraju napraviti prije magnetske rezonance, a uvidom u zdravstveni karton može reći da je magnetna učinjena 07.02.2017. Inače te nalaze je potrebno napraviti prije MR radi mogućnosti davanja kontrasta kod MR-a. Tada je učinjen MR lumbosakralne. Na ukazivanje suda da račun za navedeno iznosi 4.000,00 kuna svjedokinja navodi da toliko iznosi magnetna sa kontrastom. Na ukazivanje suda da tužitelj potražuje trošak prema računu od 07.02.2017. u Poliklinici Neuron a da prije toga potražuje i trošak za MR u iznosu od 4.000,00 kuna na što tužitelj navodi da je tada radio magnet čitavog tijela, a svjedokinja navodi da se sjeća da je doista to radio dakle magnet čitavog tijela, da sada ne može kroz karton pronaći datum kada je to bilo jer da je to kompjuterski drugačije posloženo pa kada se printa onda bude drugačije. Uvidom u karton ista pronalazi da je MR čitavog tijela učinjena 13.06.2017., a obzirom na cjelokupno stanje cijeni da je to bilo potrebno odraditi. Vezano za račun u hotelu navodi da nakon MR-a nema nikakve posebne potrebe da se osoba posebno odmara ali ovisi kada je tužitelj bio naručen pa ukoliko je bio u popodnevnim satima tada je trebao smještaj. U odnosu na pretrage u Poliklinici Salzer navodi da je to kontrola krvi, masnoće, jetre, to su redovite kontrole. U odnosu na troškove lijekova navodi da je tužitelj uzimao lijekove po preporuci psihijatra radi anksioznosti, depresije, boljeg spavanja, da neke lijekove može dobiti bez plaćanja ali da za to mora imati točno određene dijagnoze a tužitelj da nije imao za određenu vrstu lijekova takve dijagnoze pa ih je morao plaćati. Ostale lijekove koje je uzimao su bili na recept a jedino lijek kojeg je morao kupovati je bio Analgin. Na upit pun. tužitelja navodi da svi tretmani koji su predočeni od strane suda bili potrebni za opće stanje tužitelja, svakako ne misli da je to bio luksuz. Na tuženika navodi da svi tretmani koje je tužitelj obavio bili su potrebni ali jedino vađenje krvi je mogao obaviti na teret HZZO-a bez duljeg čekanja, što se MR tiče dala je svoje objašnjenje odnosno pojašnjava da je to mogao napraviti na teret HZZO-a ali sa velikom odgodom odnosno velikim vremenskim čekanjem i starim aparatom. Na daljnji upit navodi da je u 2016. godini tužitelju odobrena rehabilitacija u Varaždinskim toplicama i da prema podacima u kartonu je to jedina rehabilitacija koju je te godine tužitelj obavljao te na ukazivanje tuženika da prema računu proizlazi da je imao tretman 6x45 minuta za tu rehabilitaciju navodi da je on doista imao odobren na teret HZZO-a smještaj u Toplicama i redovitu rehabilitaciju a ovo je sigurno nekakva dodatna usluga pa ukoliko bolnici istu uslugu ne pokriva HZZO-a tada bolnica dodatno naplaćuje od pacijenta. U odnosu na tretman u Varaždinskim toplicama u 2017. godini kroz karton je evidentirano da je tužitelju to odobreno i to od 12.09.2017. godine 21 dan. Kada joj se predočuju računi za lijekove navodi da je Fevarin lijek po preporuci psihijatra i na listi je samo za određene dijagnoze, Lirika je lijek za bolove tipa neuralgija i nije na listi što znači da se plaća i Analgin isto nije na listi te se isti plaća. Inače prema kartonu tužitelj uzima još jedan lijek po preporuci psihijatra Quelapin a isti ne zadovoljava kriterije da bi mogao isti dobiti bez plaćanja i to od 05. mjeseca 2016. godine. Zaključno vezano za dijagnostičke preglede i terapijske usluge u liječničkoj potvrdi od 10.01.2023. (list 104) navodi da je liječenje tužitelja bilo neophodno te uzročno-posljedično vezano uz ozljedu na radu koja je nastala 2010. Konkretno da se radilo o liječenju po specijalistima ortopedije, fizikalne medicine, psihijatrije, uz opsežnu obradu po istim specijalistima (radiološka obrada, EMNG, psihološko testiranje itd.) U više navrata da je obavljena i stacionarna rehabilitacija u specijaliziranim ustanovama, te protetska opskrba i neurofeedback, što da je također bilo neophodno radi liječenja ozljede i posljedica iste. Zaključno ista je navela da se zdravstveno stanje tužitelja u trenutku pisanja njene potvrde može smatrati stabilnim, ali da liječenje nije završeno jer će i nadalje biti potrebne kontrole, fizikalna rehabilitacija, protetska opskrba te psihološka i psihijatarska potvrda.

12. U svom odgovoru od 9. svibnja 2023. (list 111) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) navodi da je tužitelj neprekidno bio osiguran na zdravstveno osiguranje od 11. ožujka 2020. pa nadalje. Istome da su tijekom cijelog razdoblja nakon predmetne nezgode pripadala sva prava propisana Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i propisima donesenim na temelju tog Zakona, a što uključuje i pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova HZZO-a, dentalna pomagala koja su utvrđena i dodatnom listom dentalnih pomagala Zavoda, ortopedske i druga pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom ortopedskih i drugih pomagala Zavoda te zdravstvenu zaštitu u drugim državama članica, ugovornim državama i trećim državama. Nadalje HZZO navodi da ne raspolaže medicinskom dokumentacijom u vezi nezgode tužitelja iz 2010., pa tako ni informacijom o preovedenim/potrebnim dijagnostičkim i/ili terapijskim postupcima, te da su ti podaci dostupni njegovom izabranom doktoru opće/obiteljske medicine koji vodi zdravstveni karton. Nadalje HZZO navodi da se sve dijagnostičke i terapijske postupke koje osigurana osoba može ostvariti na teret HZZO mogul pronaći na službenim stranicama HZZO-a, putem Internet poveznice: https://e-usluge.hzzo.hr/tražilicapostupaka/.

Sud je zatražio od HZZO da se izjasni na što se odnosio račun broj 3525/1/1 od 3.10.2017. izdan od Varaždinskih toplica (a koji se odnosio nadoplatu za razdoblje od 12.09.2017. do 03.10.2017.), jer da isti nije pobliže specificiran (radilo se o dijagnostičkoj pretrazi), te da li se isti odnosio na uslugu koju je tužitelj ima pravo ostvariti na teret HZZO-a i sve vezano za predmetnu nezgodu od 11.3.2010. (list 114). Uz to sud je zatražio da se HZZO očituje i glede računa 979/pp1 od 24.04.2015. koji se odnosio na tretman fizikalne terapije, a za koji je sudski vještak dr. Marijan Peharda naveo u svom nalazi da isti nije neophodan jer nije korišten za daljnje pretrage. U svom odgovoru od 10. svibnja 2024. (list 118) HZZO navodi da su pronašli račun za troškove liječenja tužitelja u Specijalnoj bolnici Varaždinske toplice za razdoblje od 12.9.2017. do 3. 10. 2017., te su isti u prilogu dostavili sudu (list 119). U odgovoru su naveli dalje da nemaju podatke o računu 979/pp1 iz 2015. u njihovoj informatičkoj bazi podataka, pa da se na to ne mogu očitovati. Zaključno u svom odgovoru navode da ne raspolažu medicinskom dokumentacijom tužitelja, te upućuje na njegovu liječnicu dr. ĆŽO.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Marijana Peharde proizlazi da pri traženoj procjeni treba uzeti u obzir da je tužitelj doživio teške fizičke i psihičke posljedice uz dugotrajno i bolno liječenje koje nije davalo željne rezultate te on stalno traži dodatne preglede i tretmane koji ponekad i nisu potpuno neophodni ali utječu na poboljšanje njegovog psihičkog stanja i donose neki životni optimizam. S druge strane u tužiteljevom slučaju svaki vid rehabilitacije je dobro došao. Kako su glavne ozljede po nekoj mjeri sanirane dolazi u prvi plan tegobe drugog područja (kralježnica, koljena, fantomski bolovi, problemi sa aplikacijom proteze i dr.) gdje tužitelj sada traži opravdano uvid u stanje i područja i moguća terapijska olakšanja. Navodi da se da je poznato da na uputnice HZZO-a u ugovornim ustanovama HZUO-a postoje duge liste čekanja pa je shvatljivo da tužitelj traži brže mogućnosti pretrage i liječenje u privatnim ustanovama gdje plaća uslugu.

Račun na strani 4 spisa od 09.04.2015. smatra opravdanim jer se radi o pretrazi magnetnom rezonancijom cijele kralježnice u Dijagnostici 2000 Zagreb što je dalo uvid u njeno stanje i preciziralo oštećenje slabinskog dijela gdje postoji protruzija – izbočenje međukralježničnih diskova sa pritiskom na živčane korijene što objašnjava tegobe sa kralježnicom i nogama koje su zadnjih godina postale izražene te usmjerava potrebnu terapiju.

Račun na strani 5 spisa od 24.04.2015. smatra korisnim ali ne neophodnim je su funkcionalno stanje tužitelja procjenjivali razni drugi specijalisti tijekom liječenja, u dostupnoj dokumentaciji nema traga da se ta pretraga koristila za neki drugi tretman. Račun na strani 6 spisa od 31.05.2016. smatra opravdanim, naime tužitelj je prilikom boravka u Varaždinskim toplicama na uputnicu HZZO-a tijekom svibnja 2016. sa otpustom od 31.05.2016. obavio i 6 tretmana holističke masaže što nije u popisu terapijskih tretmana HZZO-a pa ih je zbog toga morao i platiti. Inače radi se o posebnom skupu raznovrsnih masaža koje djeluju terapijski i relaksirajući na pojedine dijelove tijela ali i na psihičku relaksaciju organizma što smatra da je bilo korisno tijekom liječenja.

Račune na strani 7 i 8 spisa smatra opravdanim, radi se o stacionarnoj rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama od 12.09. do 03.10.2017., zbog obimnosti tegoba tužitelja potrebno je stacionarna rehabilitacija što je tužitelj platio jer nije dobio uputnicu od HZZO-a. Pri tome je koristio i deset tretmana holističke masaže čija je korisnost već objašnjena a navedena rehabilitacija poboljšala je stanje tužitelja. Račune na strani 9 i 10 spisa smatra opravdanim, odnosi se na MR pretragu oba koljena učinjenu 27.10.2017. u Dijagnostici 2000 Zagreb. Ustanovljena su manja oštećenja prednjih križnih ligamenata oba koljena uz značajno oštećenje zglobne hrskavice obostrano. Nalaz objašnjava tegobe u koljenima koje se provlače kroz medicinske nalaze zadnjih par godina.

Račun na strani 11 spisa smatra nepotrebnim, radi se o laboratorijskoj analizi masnoće u krvi i ta pretraga se mogla obaviti putem HZZO-a.

Račun na strani 12 spisa smatra djelomično opravdanim. Odnosi se na pretragu MR cijelog tijela učinjenu 13.06.2017. Pretragom nisu nađena neka nova oštećenja osim onih koji su već ranijim MR pretragama ustanovljena (kralježnica, koljena). Ova pretraga je opravdana promatrajući tužiteljevo psihičko stanje gdje je saznanje da nema nekih novih oštećenja, donosi psihički mir i optimizam.

Račun na strani 13 spisa je opravdan, odnosi se na pretragu MR slabinske kralježnice učinjenu 07.02.2018. u Poliklinici Neuron Zagreb u kasnijim popodnevnim satima. U odnosu na MR pretragu slabinske kralježnice učinjenu 09.04.2015. ova kontrolna pretraga bila bi indicirana jer je prošlo tri godine, međutim tužitelj je učinio MR cijelog tijela 13.06.2017. gdje je također obrađena slabinska kralježnica a to je samo 8 mjeseci ranije. Činjenica da je ova pretraga u Poliklinici Neuron puno preciznija učinjene od one 8 mjeseci ranije a uz to neurokirurg u nalazu od 08.11.2017. traži učiniti takvu novu pretragu pa je tako gledajući bila opravdana. Tada je također opravdan i račun na strani 14 spisa koji se odnosi na boravak u hotel Zagreb drugog dana s obzirom da je pretraga učinjena predvečer pa je bio problem povratka u [adresa]. Račun na strani 15 spisa nije opravdan jer se odnosi na kompletnu laboratorijsku sliku krvi i urina učinjenu 08.02.2018. što se moglo učiniti redovitim putem preko uputnice HZZO-a.

Šest priloženih gotovinskih ljekarničkih računa za lijekove Lyrica caps. i Fevarin tab odnosi se na lijekove protiv epilepsije i antidepresive. To su neuropsihijatrijski lijekovi i analiza njihove neophodnosti prelazi okvire ortopedske struke pa se ne može odrediti o njihovoj opravdanosti a na računima nema korisnika.

14. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Marijane Peharde sud prihvaća stručnim i objektivnim, tuženik ističe određene primjedbe na nalaz i mišljenje ali isključivo na način da se ne slaže sa određenim stavovima i procjenama vještaka što sud cijeni isključivo paušalnim prigovorima jer tuženik niti predlaže druge dokaze na te okolnosti niti ukazuje na nevjerodostojnost i objektivnost procjene vještaka.

15. Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio podneskom od 16.09.2024. (list 124 do128) i dodatno na ročištu održanom dana 20.studenog 2024. tako da isti ukupno potražuje 1.464,30 eura i to specificirano iznos od 46,45 eura (koji se odnosi na tretman u poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju PEHAREC-račun 979/PP1 od 23.04.2015.), iznos od 529,90 eura (tretman u Varaždinskim toplicama – račun br. 3525/1/1 od 3.10.2017), iznos od 318,53 eura (tretman u Poliklinici Dijagnostika 2000- račun 2017-24032662672 u iznosu od 1.200,00 kuna za jedno koljeno odnosno 2.400,00 kuna za oba koljena), iznos od 530,89 eura (magnetska rezonanca) i iznos od 38,53 eura (smještaj u hotelu Zagreb prema računu br. 490/350/1 od 8.2.2018.), dok je od drugih iznosa koje je ranije potraživao, tužitelj odustao.

16.Na osnovu tako konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koji je usklađen i sa procjenom vještaka, a sud nema osnove sumnjati u objektivnost i stručnost vještaka kako je prethodno obrazloženo, sud prihvaća i tako postavljen tužbeni zahtjev. Naime, vještak dr. Marijan Peharda je u svom nalazu i mišljenju obrazložio iz kojih razloga sve troškove po računima smatra opravdanim te je uzeo u obzir da je tužitelj u predmetnoj nezgodi doživio i fizičke i psihičke posljedice uz dugotrajno i bolno liječenje koje nije davalo željene rezultate zbog čega je bio primoran obavljati i dodatne terapije i to plaćati vlastitim sredstvima obzirom bi se prema uputnicama HZZO-a dugo čekalo da iste obavi, a što je prema stajalištu ovog suda i notorna činjenica. Konačno isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje GŽO čiji iskaza sud cijeni vjerodostojnim obzirom se radi o liječnici sa iskustvom u tom segmentu. Slijedom navedenog se prema stavu suda troškovi koje je tužitelj uložio imaju priznati kao opravdani i to sve prema računu sa lista 5 spisa u iznosu od 350,00 kuna koji se odnosi na tretman u poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju PEHAREC-račun 979/PP1 od 23.04.2015., prema računu sa lista 8 spisa u iznosu od 3.992,50 kuna za tretman u Varaždinskim toplicama – račun br. 3525/1/1 od 3.10.2017), prema računima sa lista 9 i 10 spisa u iznosu od 2.400,00 kuna za tretman u Poliklinici Dijagnostika 2000- račun 2017-24032662672 u iznosu od 1.200,00 kuna za jedno koljeno odnosno 2.400,00 kuna za oba koljena, prema računu sa lista 12 spisa u iznosu od 4.000,00 kuna za magnetska rezonanca i prema računu sa lista 14 spisa u iznosu od 290,31 kuna (smještaj u hotelu Zagreb prema računu br. 490/350/1 od 8.2.2018.). Naime račun koji se odnosi se na pretragu MR slabinske kralježnice učinjenu 07.02.2018. u Poliklinici Neuron Zagreb (list 13 spisa), koji je opravdan prema mišljenju vještaka, odrađen je u kasnijim popodnevnim satima pa stoga sud cijeni opravdanim i račun koji se odnosi na boravak u hotelu Zagreb drugog dana s obzirom da je pretraga učinjena predvečer. Pri tom je sud posebno uzeo u obzir i zdravstveno stanje tužitelja za kojeg bi povratak u [adresa] iz [adresa] istog dana bio krajnje naporan.

17. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona parničnom postupku pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu od 21.09.2018. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu od 29.11.2018. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 13.09.2018. 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu od 10.12.2020. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 16.12.2020. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 24.10.2022. 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje na ročištu 15.12.2023. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska 16.09.2024. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu 20.11.2024. 100 bodova (Tbr.9/1), što uvećano za PDV iznosi 1.812,50 eur. Tužitelju je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 159,27 kuna pa mu je ukupno na ime parničnog troška priznat iznos od 1.971,77 eur. U Puli, 17. prosinca 2024. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranka može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude i rješenja za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Dna:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku