Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3416/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PTM iz NOR Sandnessjoena, GTM 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku MTP, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika EO d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku RM, odvjetniku iz OD G & P, u [adresa], Pisarnica u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 62/22-34 od 14. ožujka 2014. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/22 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/22-34 od 14. ožujka 2014. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/22 od 11. travnja 2024. u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 6.000,00 eura sa zatraženim zateznim kamatama, u točki II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 3.478,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/22-34 od 14. ožujka 2014. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-62/22 od 11. travnja 2024. u dijelu točki I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 3.954,21 eura sa zatraženim zateznim kamatama, u točki II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 4.571,19 eura sa zatraženim zateznim kamatama.

III Preinačuje se ista presuda u dijelu točke II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete preko iznosa od 3.478,15 eura do iznosa od 5.224,05 eura (za iznos od 1.745,90 eura) i u točki III izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev i za isplatu daljnjeg iznosa od 1.745,90 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama dok je za daljnji iznos od 3.954,21 eura sa zatraženim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbijen (točka I izreke). Nadalje da mu naknadi imovinsku štetu u iznosu od 5.224,05 eura sa pripadajućim zateznim kamatama dok je za daljnji iznos od 4.571,19 eura sa zatraženim zateznim kamatama zahtjev tužitelja s te osnove odbijen (točka II izreke). Ujedno je tuženiku naloženo naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.047,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).

2. Tužitelj navedenu presudu pobija u odbijajućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje iste i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno preinačenje presude u smislu žalbenih navoda, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine u pobijenom dijelu i u tom dijelu vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Žalbe tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje koju je isti pretrpio uslijed ozljeđivanja u nezgodi 16. listopada 2019. u kojoj je stradao kao pješak kao i zahtjev za naknadu imovinske štete i to troškove liječenja i prijevoza u vezi s liječenjem, troškove oštećenih stvari, troškove vještačenja i tumača te naknade za tuđu pomoć i njegu.

6. U ovoj žalbenoj fazi nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju, posljedice ozljeđivanja kao i činjenica da je tuženik tužitelju na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio iznos od 71.000,00 kn (9.425,33 eura[1] ) s naslova neimovinske štete, iznos od 700,00 kn (92,90 eura) s naslova oštećenih stvari, iznos od 7.500,00 kn (995,42 eura) s naslova tuđe pomoći i njege te iznos od 2.256,00 eura na ime troškova liječenja, a kako to proizlazi iz ročišnog zapisnika od 23. studenog 2023. Tužitelj dakle tužbenim zahtjevom uređenim nakon svih izvršenih isplata od strane tuženika potražuje naknadu štete povrh nesporno isplaćenih iznosa isplaćenih prije i tijekom ovog postupka.

7. Sporna je visina dosuđene štete.

8. Pošavši od utvrđenja da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, prijelom tri rebra, te prijelom u području desne šake i to u području palca uslijed kojih ozljeda je trpio fizičke boli i strah opisane u nalazima i mišljenjima liječnika vještaka da su po provedenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje smanjuju njegovu životnu aktivnost u omjeru od 20% te naruženost srednjeg stupnja sud prvog stupnja tužitelju je utvrdio pravičnu naknadu zbog povrede njegove osobnosti u iznosu od 15.423,33 eura te mu uračunavajući nesporno isplaćene iznose dosudio s te osnove daljnji iznos od 6.000,00 eura.

9. Nadalje pošavši od činjenice da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju određenim nalazom i mišljenjem vještaka od 300 sati te ocijenivši visinu cijene tuđe pomoći od 10 eura po satu sud prvog stupnja preostali potraživani iznos od 597,00 eura ocijenio je osnovanim. Isto tako prihvaćajući kao potrebne i opravdane troškove privatnog vještačenja po spec. sudske medicine dr. P u iznosu od 199,08 eura, troškove sudskog tumača za prijevod dokumentacije u iznosu od 616,50 eura te troškove prijevoza sanitetskim vozilom na relaciji S-N u iznosu od 4.342,36 eura sud prvog stupnja uračunavajući izvršene uplate od strane tuženika s naslova imovinske štete dosudio je tužitelju s tog osnova daljnji iznos od 5.224,05 eura.

10. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO), a u svezi s čl. 1086. i čl. 1103. ZOO te čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05,36/09, 75/09, 76/13, 152/14), zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu sud je tužitelju na dosuđene iznose dosudio i zatezne kamate od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete odnosno od 22. srpnja 2021. (čl. 112. st. 2. ZPP-a i čl. 300. st. 1. ZOO-a) do isplate.

11. Tužitelj u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO jer je utvrdio prenizak iznos pravične novčane naknade imajući u vidu sve okolnosti slučaja dok tuženik dosuđenu naknadu neimovinske štete smatra previsokom jer je sud precijenio značaj duševnih boli zbog smanjenja životne i radne sposobnosti.

12. Neosnovano žalitelji prigovaraju visini dosuđene naknade neimovinske štete kao previsokoj, odnosno preniskoj.

13. Naime sud prvog stupnja vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih boli zbog naruženosti i straha i cilju kojem služi naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome je sud imao u vidu i dinamiku štetnog događaja i strah koji je tužitelj trpio o ishodu liječenja i karakter i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i smanjenje životnih aktivnosti (20%), dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja ali i uzimajući u obzir da je tužitelj iako umirovljenik do ozljede bio fizički iznimno aktivan, bavio se hobijima u prirodi koji zahtijevaju kretanje, planinario je i vozio čamac, te odlazio u ribolov, a što sada više ne može, stupanj opisanog naruženja, da je kod tužitelja realizirano izrazito dugotrajno liječenje s pet operativnih zahvata, da je bio hospitaliziran u više navrata, a također uzimajući u obzir i sve neugodnosti tijekom liječenja, dugotrajno ležanje, prijevoz u ambulantnim kolima ležeći od S do O, nastup početka nekroze tkiva na nozi, imobilizacije, umetanje vijaka i šipki, odnosno fiksacija, skidanje mišića sa leđa i nadogradnju istih na nogu, odnosno vodeći računa o svim onim strahovima i bolovima koje je trpio u fizičkoj i psihičkoj sferi, kao i posljedicama koje će osjećati u budućem životu (umanjena pokretljivost, hod sa štakom, povremenu paralizu ruke) te sve ostale okolnosti slučaja.

14. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 2. a u svezi s čl. 19. st. 1. i čl. 1046. ZOO, a imajući u vidu i promijenjene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske u primjeni ZOO donesene na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kada je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 15.423,33 eura te mu uračunavajući nesporno isplaćene iznose dosudio s te osnove daljnji iznos od 6.000,00 eura.

15. Na žalbene navode tuženika valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njihovu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja dr. NS, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka dr. NS, kao i njegova iscrpna dopunska očitovanja te uzevši u obzir iskaz tužitelja i priloženu medicinsku dokumentaciju a imajući u vidu da je tužitelj radi posljedica predmetnog ozljeđivanja više puta hospitaliziran te pet puta operiran pravilno utvrdio da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelj, iako je izjavio da je uvijek gledao pozitivno na provođenje potrebnog liječenja te da iz tog razloga nije imao potrebu ići kod psihijatra, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, trpio strah u obimu kako je to utvrdio i vještak u svom nalazu, a ne kako to tuženik paušalno navodi da činjenica da tužitelj nije tražio psihijatrijsku pomoć sama za sebe govori da isti nije pretrpio strah u utvrđenom obimu.

16. Također valja reći da je sud prvog stupnja, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, koji je u svom dopunskom očitovanju dodatno i iscrpno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tuženika, te slijedom navedenog pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog liječničkog vještačenja s obzirom da nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 261 st. 2 i 3 ZPP-a te za isto dao jasne i uvjerljive razloge.

17. Na žalbene navode tužitelja valja reći da je, suprotno žalbenim navodima, prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade sud prvog stupnja imao u vidu (kako to tužitelj u svojoj žalbi navodi) brojne činjenice, da je valorizirao iskaz tužitelja te da je pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP utvrdio da je tužitelj, iako je u predmetnom štetnom događaju zadobio teške povrede od kojih se dugotrajno liječio i zbog posljedica kojih je onemogućen u sportskim aktivnostima kao i da će zbog posljedica istih u budućem životu morati ulagati pojačane napore, a što je sud prvog stupnja upravo i uzeo u obzir prilikom utvrđenja visine pravične novčane naknade, da je nakon dovršenog liječenja tužitelj samostalno pokretan te da ne postoje neki osobiti razlozi koji bi opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade u višem iznosu od one koje je sud prvog stupnja utvrdio kao pravičnu, a koja je bila određena u bitno višem iznosu od iznosa određenih važećim Okvirnih mjerila Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

18. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu pravilno u svojoj žalbi tuženik ističe kako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi pogrešno naveo iznose koje je on nesporno isplatio tužitelju s te osnove. Naime, a kako je to proizlazi iz ročišnog zapisnika od 23. studenog 2023. među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 700,00 kn (92,90 eura) s naslova oštećenih stvari, iznos od 7.500,00 kn (995,42 eura) s naslova tuđe pomoći i njege te iznos od 2.256,00 eura na ime troškova liječenja (a ne kako to sud navodi s osnove tuđe njege i pomoći iznos od 2.587,81 eura, s osnova troškova liječenja 663,61 eura te iznos od 92,90 eura iz osnove uništene odjeće i obuće). Međutim nije sporno da je tuženik tužitelju s naslova imovinske štete isplatio iznos od 3.344,32 eura što tuženik i sam navodi u svojoj žalbi.

19. Nadalje suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu troškova prijevoza sanitetskim vozilom iz S do N, a koji prijevoz je bio hitno potreban radi razvoja nekroze tkiva noge odnosno radi provođenja žurnih operativnih zahvata u N gdje tužitelj i živi. Isto tako da su mu i troškovi privatnog vještačenja i prijevoda dokumentacije po ovlaštenom sudskom tumaču bili nužno potrebni za ostvarivanje prava na naknadu predmetne štete.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je sud troškove prijevoza utvrdio temeljem priloženih računa dok tužitelju nije dosudio druge troškove liječenja temeljem dostavljene (neprevedene po tumaču) dokumentacije a imajući u vidu da je sam tužitelj izjavio da postoji međunarodni sporazum između Hrvatske i N te da je njegovo liječenje u splitskoj bolnici platilo norveško osiguranje, ali da se to ne odnosi na troškove prijevoza.

21. Međutim u pravu djelomično su stranke kada osporavaju dosuđenu visinu imovinske štete. Naime, u pravu je tužitelj kada tvrdi da mu sud bez razloga nije dosudio trošak izrade osnovnog nalaza i mišljenja vještaka već samo trošak dopunskog vještačenja. Tužitelj je uz tužbu dostavio potvrde o plaćenom trošku sastava nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 2.500,00 kn kao i dopunskog nalaza i mišljenja u iznosu od 1.500,00 kn. Stoga je tužitelju s te osnove trebalo priznati trošak u iznosu od 4.000,00 kn odnosno 530,89 eura. Nadalje prema priloženim računima Ustanove za zdravstvenu skrb Ružica za sanitetski prijevoz tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 4.475,08 eura kao i trošak tumača prema priloženim računima u iznosu od 616,50 eura.

22. Osnovano tuženik prigovora odluci suda prvog stupnja o visini sata tuđe pomoći i njege od 10,00 eura. Naime, prihvaćajući stav izražen u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda da je pružanje nemedicinske kućne pomoći u bitnom slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice te da se stoga i razina cijene sata rada treba izjednačiti sa cijenom sata rada kućne pomoćnice, na području na kojem se ta pomoć i njega pruža po stavu ovog suda drugog stupnja primjerena cijena sata takvog rada pa posljedično tome i takve tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 eura s time da tužitelj ničim nije dokazao da bi ta cijena eventualno u N bila viša. Stoga je tužitelju za 300 sati tuđe pomoći određene vještačenjem pravilno trebalo dosuditi iznos od 1.200,00 eura.

23. Dakle sukladno naprijed navedenom pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je na ime imovinske štete valjalo priznati sveukupni iznos od 6.822,47 eura (trošak vještačenja 530,89 eura, trošak prijevoza 4.475,08 eura, trošak tumača 616,50 eura i naknada za tuđu pomoć 1.200,00 eura) te mu uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos s naslova imovinske štete od 3.344,32 eura dosuditi mu daljnji iznos od 3.478,15 eura, a u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu imovinske štete odbiti za daljnji iznos od 1.745,90 eura.

24. Imajući u vidu da su stranke konačno podjednako uspjele u sporu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti da svaka stranka snovi svoj trošak.

25. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP žalbe tužitelja i tuženik djelomično odbiti kao neosnovane, a djelomično prihvatiti, te pobijanu presudu djelomično preinačiti.

26. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer su u odnosu na glavnu stvar sa žalbom podjednako uspjeli.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš