REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-227/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u Požegi, Trg Svete Terezije 5, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po opunomoćenicima iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete i stjecanja bez osnove, nakon glavne rasprave zaključene 13. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja odvjetnika Velimira Galića, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102064968, sklopljenog između tužitelja DĐ, D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, dana 24. rujna 2004. godine u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"7. Iznos anuiteta = 278,48 CHF.

Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja."

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, da tužitelju DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razliku između stvarno plaćenih anuiteta zbog utjecaja primjene srednjeg tečaja tuženika za CHF za kune u otplaćenim anuitetima na dan plaćanja anuiteta, u odnosu na srednji tečaj tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 15. listopada 2004. godine, uz potpuno isključenje utjecaja promjene redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, za period od 02. prosinca 2004. godine pa do 08. travnja 2021. godine, u iznosu od 7.622,57 € / 57.432,28 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% počevši od 02. prosinca 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznos od:

- 4,48 EUR / 33,72 HRK počevši od 02.12.2004. godine pa do isplate,

- 2,66 EUR / 20,05 HRK počevši od 02.01.2005. godine pa do isplate,

- 0,51 EUR / 3,85 HRK počevši od 02.11.2008. godine pa do isplate,

- 0,00 EUR / 0,00 HRK počevši od 02.12.2008. godine pa do isplate,

- 2,45 EUR / 18,44 HRK počevši od 02.01.2009. godine pa do isplate,

- 3,24 EUR / 24,38 HRK počevši od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- 4,03 EUR / 30,39 HRK počevši od 02.03.2009. godine pa do isplate,

- 1,66 EUR / 12,48 HRK počevši od 02.04.2009. godine pa do isplate,

- 1,49 EUR / 11,25 HRK počevši od 02.05.2009. godine pa do isplate,

- 1,55 EUR / 11,69 HRK počevši od 02.01.2010. godine pa do isplate,

- 4,23 EUR / 31,87 HRK počevši od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- 3,58 EUR / 26,99 HRK počevši od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- 8,19 EUR / 61,71 HRK počevši od 02.04.2010. godine pa do isplate,

- 7,19 EUR / 54,19 HRK počevši od 02.05.2010. godine pa do isplate,

- 8,29 EUR / 62,43 HRK počevši od 02.06.2010. godine pa do isplate,

- 20,55 EUR / 154,81 HRK počevši od 02.07.2010. godine pa do isplate,

- 17,83 EUR / 134,36 HRK počevši od 02.08.2010. godine pa do isplate,

- 27,81 EUR / 209,56 HRK počevši od 02.09.2010. godine pa do isplate,

- 22,86 EUR / 172,26 HRK počevši od 02.10.2010. godine pa do isplate,

- 18,59 EUR / 140,10 HRK počevši od 02.11.2010. godine pa do isplate,

- 31,35 EUR / 236,21 HRK počevši od 02.12.2010. godine pa do isplate,

- 37,86 EUR / 285,22 HRK počevši od 02.01.2011. godine pa do isplate,

- 32,99 EUR / 248,54 HRK počevši od 02.02.2011. godine pa do isplate,

- 34,49 EUR / 259,84 HRK počevši od 02.03.2011. godine pa do isplate,

- 30,41 EUR / 229,14 HRK počevši od 02.04.2011. godine pa do isplate,

- 30,86 EUR / 232,55 HRK počevši od 02.05.2011. godine pa do isplate,

- 43,79 EUR / 329,95 HRK počevši od 02.06.2011. godine pa do isplate,

- 45,93 EUR / 346,07 HRK počevši od 02.07.2011. godine pa do isplate,

- 60,65 EUR / 456,99 HRK počevši od 02.08.2011. godine pa do isplate,

- 58,57 EUR / 441,31 HRK počevši od 02.09.2011. godine pa do isplate,

- 47,01 EUR / 354,22 HRK počevši od 02.10.2011. godine pa do isplate,

- 46,74 EUR / 352,14 HRK počevši od 02.11.2011. godine pa do isplate,

- 45,93 EUR / 346,04 HRK počevši od 02.12.2011. godine pa do isplate,

- 48,92 EUR / 368,58 HRK počevši od 02.01.2012. godine pa do isplate,

- 52,26 EUR / 393,75 HRK počevši od 02.02.2012. godine pa do isplate,

- 52,34 EUR / 394,33 HRK počevši od 02.03.2012. godine pa do isplate,

- 50,25 EUR / 378,60 HRK počevši od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- 50,94 EUR / 383,77 HRK počevši od 02.05.2012. godine pa do isplate,

- 52,22 EUR / 393,46 HRK počevši od 02.06.2012. godine pa do isplate,

- 51,00 EUR / 384,25 HRK počevši od 02.07.2012. godine pa do isplate,

- 51,09 EUR / 384,94 HRK počevši od 02.08.2012. godine pa do isplate,

- 49,92 EUR / 376,10 HRK počevši od 02.09.2012. godine pa do isplate,

- 47,59 EUR / 358,55 HRK počevši od 02.10.2012. godine pa do isplate,

- 50,27 EUR / 378,73 HRK počevši od 02.11.2012. godine pa do isplate,

- 51,03 EUR / 384,50 HRK počevši od 02.12.2012. godine pa do isplate,

- 51,09 EUR / 384,94 HRK počevši od 02.01.2013. godine pa do isplate,

- 47,21 EUR / 355,73 HRK počevši od 02.02.2013. godine pa do isplate,

- 49,71 EUR / 374,52 HRK počevši od 02.03.2013. godine pa do isplate,

- 50,38 EUR / 379,62 HRK počevši od 02.04.2013. godine pa do isplate,

- 48,89 EUR / 368,35 HRK počevši od 02.05.2013. godine pa do isplate,

- 44,69 EUR / 336,68 HRK počevši od 02.06.2013. godine pa do isplate,

- 43,03 EUR / 324,18 HRK počevši od 02.07.2013. godine pa do isplate,

- 45,09 EUR / 339,76 HRK počevši od 02.08.2013. godine pa do isplate,

- 46,52 EUR / 350,50 HRK počevši od 02.09.2013. godine pa do isplate,

- 50,15 EUR / 377,89 HRK počevši od 02.10.2013. godine pa do isplate,

- 48,15 EUR / 362,81 HRK počevši od 02.11.2013. godine pa do isplate,

- 49,05 EUR / 369,56 HRK počevši od 02.12.2013. godine pa do isplate,

- 49,78 EUR / 375,08 HRK počevši od 02.01.2014. godine pa do isplate,

- 51,18 EUR / 385,62 HRK počevši od 02.02.2014. godine pa do isplate,

- 52,65 EUR / 396,66 HRK počevši od 02.03.2014. godine pa do isplate,

- 51,90 EUR / 391,01 HRK počevši od 02.04.2014. godine pa do isplate,

- 50,40 EUR / 379,76 HRK počevši od 02.05.2014. godine pa do isplate,

- 49,77 EUR / 375,00 HRK počevši od 02.06.2014. godine pa do isplate,

- 50,31 EUR / 379,09 HRK počevši od 02.07.2014. godine pa do isplate,

- 51,84 EUR / 390,57 HRK počevši od 02.08.2014. godine pa do isplate,

- 53,78 EUR / 405,23 HRK počevši od 02.09.2014. godine pa do isplate,

- 54,11 EUR / 407,67 HRK počevši od 02.10.2014. godine pa do isplate,

- 54,78 EUR / 412,73 HRK počevši od 02.11.2014. godine pa do isplate,

- 55,92 EUR / 421,30 HRK počevši od 02.12.2014. godine pa do isplate,

- 55,15 EUR / 415,50 HRK počevši od 02.01.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.02.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.03.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.04.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.05.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.06.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.07.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.08.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.09.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.10.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.11.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,94 HRK počevši od 02.12.2015. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.01.2016. godine pa do isplate,

- 56,13 EUR / 422,93 HRK počevši od 02.02.2016. godine pa do isplate,

- 78,57 EUR / 592,02 HRK počevši od 02.03.2016. godine pa do isplate,

- 74,29 EUR / 559,77 HRK počevši od 02.04.2016. godine pa do isplate,

- 72,10 EUR / 543,23 HRK počevši od 02.05.2016. godine pa do isplate,

- 70,30 EUR / 529,65 HRK počevši od 02.06.2016. godine pa do isplate,

- 76,03 EUR / 572,83 HRK počevši od 02.07.2016. godine pa do isplate,

- 74,86 EUR / 564,05 HRK počevši od 02.08.2016. godine pa do isplate,

- 71,91 EUR / 541,81 HRK počevši od 02.09.2016. godine pa do isplate,

- 74,89 EUR / 564,26 HRK počevši od 02.10.2016. godine pa do isplate,

- 76,09 EUR / 573,33 HRK počevši od 02.11.2016. godine pa do isplate,

- 78,23 EUR / 589,46 HRK počevši od 02.12.2016. godine pa do isplate,

- 80,00 EUR / 602,75 HRK počevši od 02.01.2017. godine pa do isplate,

- 78,81 EUR / 593,78 HRK počevši od 02.02.2017. godine pa do isplate,

- 77,96 EUR / 587,38 HRK počevši od 02.03.2017. godine pa do isplate,

- 77,04 EUR / 580,49 HRK počevši od 02.04.2017. godine pa do isplate,

- 74,76 EUR / 563,26 HRK počevši od 02.05.2017. godine pa do isplate,

- 71,20 EUR / 536,49 HRK počevši od 02.06.2017. godine pa do isplate,

- 70,52 EUR / 531,31 HRK počevši od 02.07.2017. godine pa do isplate,

- 60,28 EUR / 454,20 HRK počevši od 02.08.2017. godine pa do isplate,

- 59,19 EUR / 445,93 HRK počevši od 02.09.2017. godine pa do isplate,

- 61,88 EUR / 466,20 HRK počevši od 02.10.2017. godine pa do isplate,

- 59,21 EUR / 446,10 HRK počevši od 02.11.2017. godine pa do isplate,

- 58,55 EUR / 441,11 HRK počevši od 02.12.2017. godine pa do isplate,

- 57,68 EUR / 434,57 HRK počevši od 02.01.2018. godine pa do isplate,

- 56,01 EUR / 422,01 HRK počevši od 02.02.2018. godine pa do isplate,

- 58,91 EUR / 443,89 HRK počevši od 02.03.2018. godine pa do isplate,

- 53,71 EUR / 404,70 HRK počevši od 02.04.2018. godine pa do isplate,

- 48,47 EUR / 365,22 HRK počevši od 02.05.2018. godine pa do isplate,

- 57,51 EUR / 433,33 HRK počevši od 02.06.2018. godine pa do isplate,

- 55,82 EUR / 420,56 HRK počevši od 02.07.2018. godine pa do isplate,

- 55,97 EUR / 421,70 HRK počevši od 02.08.2018. godine pa do isplate,

- 63,82 EUR / 480,85 HRK počevši od 02.09.2018. godine pa do isplate,

- 62,72 EUR / 472,54 HRK počevši od 02.10.2018. godine pa do isplate,

- 60,98 EUR / 459,43 HRK počevši od 02.11.2018. godine pa do isplate,

- 61,07 EUR / 460,11 HRK počevši od 02.12.2018. godine pa do isplate,

- 63,03 EUR / 474,89 HRK počevši od 02.01.2019. godine pa do isplate,

- 60,16 EUR / 453,28 HRK počevši od 02.02.2019. godine pa do isplate,

- 61,98 EUR / 466,98 HRK počevši od 02.03.2019. godine pa do isplate,

- 65,40 EUR / 492,76 HRK počevši od 02.04.2019. godine pa do isplate,

- 59,50 EUR / 448,30 HRK počevši od 02.05.2019. godine pa do isplate,

- 64,28 EUR / 484,34 HRK počevši od 02.06.2019. godine pa do isplate,

- 66,12 EUR / 498,21 HRK počevši od 02.07.2019. godine pa do isplate,

- 66,98 EUR / 504,66 HRK počevši od 02.08.2019. godine pa do isplate,

- 70,39 EUR / 530,37 HRK počevši od 02.09.2019. godine pa do isplate,

- 72,01 EUR / 542,54 HRK počevši od 02.10.2019. godine pa do isplate,

- 70,52 EUR / 531,36 HRK počevši od 02.11.2019. godine pa do isplate,

- 69,90 EUR / 526,64 HRK počevši od 02.12.2019. godine pa do isplate,

- 73,73 EUR / 555,53 HRK počevši od 02.01.2020. godine pa do isplate,

- 77,52 EUR / 584,11 HRK počevši od 02.02.2020. godine pa do isplate,

- 79,13 EUR / 596,23 HRK počevši od 02.03.2020. godine pa do isplate,

- 86,18 EUR / 649,31 HRK počevši od 02.04.2020. godine pa do isplate,

- 84,83 EUR / 639,17 HRK počevši od 02.05.2020. godine pa do isplate,

- 81,90 EUR / 617,08 HRK počevši od 02.06.2020. godine pa do isplate,

- 82,47 EUR / 621,37 HRK počevši od 02.07.2020. godine pa do isplate,

- 76,63 EUR / 577,35 HRK počevši od 02.08.2020. godine pa do isplate,

- 78,17 EUR / 588,98 HRK počevši od 02.09.2020. godine pa do isplate,

- 77,03 EUR / 580,35 HRK počevši od 02.10.2020. godine pa do isplate,

- 81,65 EUR / 615,21 HRK počevši od 02.11.2020. godine pa do isplate,

- 77,43 EUR / 583,41 HRK počevši od 02.12.2020. godine pa do isplate,

- 78,09 EUR / 588,37 HRK počevši od 02.01.2021. godine pa do isplate,

- 79,09 EUR / 595,80 HRK počevši od 02.02.2021. godine pa do isplate,

- 75,38 EUR / 567,89 HRK počevši od 02.03.2021. godine pa do isplate,

- 72,91 EUR / 549,30 HRK počevši od 02.04.2021. godine pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, da tužitelju DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.668,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine tuženika u iznosu od 3.711,03 HRK / 492,54 EUR.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi.

Obrazloženje

1. Tužitelj DĐ podnio je dana 6. srpnja 2021. tužbu protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. (dalje u tekstu: Erste Bank) u kojoj navodi da je dana 24. rujna 2004. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5102064968 (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 49.100,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 360 mjeseci.

1.1. Tužitelj podnosi tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – švicarski franak, pa stoga smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

1.2. Tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između stvarno plaćenih iznosa po kreditu zbog utjecaja primjene srednjeg tečaja tuženika za CHF za kune u otplaćenim anuitetima na dan plaćanja anuiteta, u odnosu na srednji tečaj tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 15. listopada 2004. godine, a što čini ukupnu razliku u iznosu od 70.622,00 kn, za period od 2. prosinca 2004. godine pa do 8. travnja 2021. godine.

1.3. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Tužitelj smatra da je Općinski sud u Požegi mjesno nadležan temeljem odredbe članka 59. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) obzirom da je ništetna i prorogacijska klauzula iz točke 14. Ugovora o kreditu, jer se niti o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i ista je unesena u unaprijed tiskani obrazac ugovora koji je sačinio tuženik koristeći svoj povlašteni položaj u ugovornom odnosu i kojom se tužitelj stavlja u neravnopravan položaj i izlaže se nepotrebnim i povećanim troškovima postupka s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja u [adresa], pokraj Požege, u kojoj se nalazi poslovnica tuženika, do mjesta sjedišta banke u Rijeci.

1.5. Tužitelj je podneskom od 22. siječnja 2024. postavio konačno definirani tužbeni zahtjev nakon što je obavljeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u ovom postupku te je zatražio da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kako je navedeno u točki I izreke i zatražio je da se naloži tuženoj Erste Bank da mu isplate na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 7.622,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu (list br. 56-66) tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik za početak ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi iz razloga što su stranke ugovora o kreditu u članku 14. Ugovora dogovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta Erste banke te se pozivaju na članke 46. i 48. ZPP-a.

2.2. Tuženik također ističe prigovor zastare te navodi da su tužiteljeva potraživanja u zastari. Smatra da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i u svezi odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO).

2.3. Tuženik smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. ZOO-a te se poziva na odluku Suda EU u predmetu C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA). Navodi da primjenjujući stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe članka 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

2.4. Nadalje, tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama.

2.5. Tuženik nadalje navodi da nisu ostvarili niti mogu ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer su i sami zaduženi u CHF te tako isto trpe tečajni rizik u CHF.

2.6. Zaključno o valutnoj klauzuli navodi da je odredba o valutnoj klauzuli u ovom predmetnom ugovoru o kreditu odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

2.7. U vezi zateznih kamata koje tužitelj potražuje, tuženik ističe da je odredbom članka 214. ZOO-a (Službeni list SFRJ, broj: 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., Narodne novine, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja je istovjetna odredbi članka 1115. ZOO-a, propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Poziva se i na mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 5. ožujka 2004. godine, u kojem je utvrđeno da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju imao bi pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

2.8. Tuženik također ističe prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 3.711,03 HRK / 492,54 EUR i to za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Isti iznos je definiran nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu.

2.9. Zbog svega iznesenoga tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu od 24. rujna 2004. (list 6-9 spisa i list 143-146 spisa), plan otplate kredita (list 10-15 spisa), pregled prometa po partiji kredita 5102064968 za razdoblje od 5. listopada 2004. do 8. travnja 2021. (list 18-53 spisa i list 100-129 spisa), postotak izloženosti ukupne devizne pozicije banke u odnosu prema jamstvenom kapitalu (list 130 spisa), devizna pozicija u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004-2012 (list 147 spisa), zapisnik s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004. (list 148 spisa), nalog za puštanje kredita (list 283 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Borisa Belunjaka (list 286-317 spisa) i saslušan je tužitelj DĐ (list 366 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 24. rujna 2004. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 49.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

6. Sporno je međutim je li Općinski sud u Požegi mjesno nadležan u ovom postupku, kao i osnova, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja i prigovor radi prijeboja.

7. Radi utvrđenja je li Općinski sud u Požegi mjesto nadležan, Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102064968 od 24. rujna 2004. Iz uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je ugovoreno u čl. 14. da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke. Iz predmetnog Ugovora proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu, a koji ugovor predstavlja potrošački ugovor, te se za mjesnu nadležnost stoga primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15., 52/16.). Prema odredbi čl. 19.l st.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

7.1. Imajući u vidu da je ugovorni odnos nastao 2004. godine, imaju se primijeniti i odredbe Zakona o zaštiti potrošača – dalje ZZP iz 2003. godine (Narodne novine, broj: 96/03.). Prema odredbi čl. 81 st. 1. i 2. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formiranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 83. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Identičnu odredbu sadrži i čl. 96. ZZP-a (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07. i 75/09.) kao i čl. 49. ZZP-a (Narodne novine, broj: 41/14., 110/15., 14/19.), a navedeni zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća EEZ br. 97/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

7.2. O prorogacijskoj klauzuli (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je zauzeo stav i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog online 5. studenog 2020., Zaključak poslovni broj: Su IV- 308/2020, na način da je istakao da je to klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništena ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), općeimovno stanje potrošača i druge bitne okolnosti.

7.3. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu. Stoga se ima smatrati da na ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti, a koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njen sadržaj. Na tužitelja kao potrošača se primjenjuju odredbe ZZP-a, a prema kojima pravna posljedica takovih ugovornih odredbi propisana je čl. 87. st. 1. ZZP-a (Narodne novine, broj: 96/03.) odnosno čl. 102 st. 1. ZZP-a (Narodne novine, broj: 79/07.) kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

7.4. Stoga, mišljenje je suda, a uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi ostvarivanja prava tužitelja iz potrošačkog Ugovora, kao i okolnosti prilikom sklapanja Ugovora, da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, a obzirom na to da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je sastavljena od strane tuženika, a sve sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoga sjedišta, a time si ostvari pogodnost i bitno manje troškove, dok istodobno tužitelj ne prebiva u mjestu sjedišta tuženika i takva odredba je za njega otegotna obzirom na udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja ([adresa]) i sjedišta tuženika (Rijeka) i uzrokuje znatnu procesnu neravnotežu između stranaka.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Vrhovnog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

8.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

8.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 24. rujna 2004. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 49.100,00 CHF koji se kredit prema čl. 7. Ugovora otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta koji iznose 278,48 CHF, a koji anuiteti se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Iz čl. 8. Ugovora proizlazi da je kamatna stopa promjenjiva i da na dan zaključenja ugovora iznosi 5,49 %, a prema čl. 8. Ugovora redovna kamata je promjenjiva a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.

8.7. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 7. Ugovora o kreditu).

8.8. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 9. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je 2004. zaključio ugovor o kreditu u CHF s Erste bankom u iznosu oko 49.000,00 CHF. Kredit je digao za kupnju kuće koju je kupo i u kojoj i dalje stanuje. Ranije je bio klijent Erste banke pa je došao radi kredita nakon čega su mu ponudili kao najpovoljniji kredit u CHF jer je to najsigurnija valuta na svijetu, a inače je mislio dići kredit u EUR obzirom da nije znao da se daju krediti u CHF. Kako su mu preporučili taj kredit, njega je i uzeo. Nije se pregovaralo o nikakvim uvjetima ugovora, već je prihvatio uvjete banke kakvi su bili. Ugovor je sastavljen u banci, došao je na gotov ugovor i pročitao ga je i razumio koliko iznosi rata i koliki je rok otplate. U banci ga nisu upozorili na rizik tečaja da on može otići gore, a isto tako i rata, a za kamatnu stopu mu nije ništa rečeno pod kojim uvjetima će se mijenjati. Nije se pregovaralo o nadležnosti suda u slučaju spora a tu stavku nije ni pročitao te je pretpostavljao da će u slučaju spora biti nadležan sud u mjestu gdje je kupljena kuća. Nije ni mislio da će doći do spora. Tužitelj još uvijek otplaćuje kredit. Rata je u početku bila 1.200,00 kuna, a poslije je otišla i do 1.900,00 kuna. Vjerojatno ne bi ni digao kredit da su mu od početka toliko iznosile rate. Otišao je u banku kada su rate povećane, te su mu rekli da su rate porasle zbog tečaja i da se ništa ne može učiniti. Djelatnik banke ga je nagovarao da podigne kreditu u CHF, a bio je u kontaktu možda tri puta s osobnim bankarom dok nije došlo do realizacije kredita. Nije imao nikakvih primjedbi na odredbe ugovora jer nije imao mogućnost izbora, mogao je samo prihvatiti ili odbiti. Nije bio svjestan rizika valutne klauzule. Imao je kredit u kunama i rate se nisu mijenjale. Misli da su mu jednom iz banke poslali obavijest o promjeni kamatne stope, a ne sjeća se da su se mijenjale odredbe ugovora.

10. Uvažavajući gore navedene dokaze i iskaz tužitelja kao vjerodostojne i istinite, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti članaka Ugovora kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i način otplate, odlučivši kao u točki I izreke presude.

10.1. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

11. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da zbog primjene prodajnog tečaja za devize kreditora za CHF za kune u otplati kredita, u odnosu da je primijenjen prodajni tečaj za devize kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita i to više plaćene razlike pojedinih anuiteta iznose 7.622,57 EUR / 57.432,28 kn.

12. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

12.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

13. U vezi tuženikovog prigovora radi prebijanja, ovaj sud ocjenjuje da je neosnovan u cijelosti.

13.1. Ovaj sud smatra neosnovanim eventualno potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prijeboja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja.

13.2. Neosnovan je istaknuti prigovor tuženika da je sud trebao uračunati iznose kada je tečaj CHF bio niži od onog u vrijeme zaključenja ugovora te eventualno kamatnu stopu kada je bila niža od početne iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

14. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. ZPP a u svezi s odredbom članka 155. ZPP te je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.668,26 EUR.

14.1. Sud je tužitelju priznao troškove pristojbe na tužbu u iznosu od 70,09 EUR, , troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), troškove vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, troškove zastupanja na raspravi od 25. svibnja 2022. u iznosu 100,00 EUR po Tbr. 9.1. Tarife, troškove zastupanja na raspravi od 20. svibnja 2024. u iznosu 200,00 EUR po Tbr. 9.1. Tarife, troškovi obrazloženog podneska od 18. kolovoza 2021. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife, troškovi obrazloženog podneska od 22. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife., nagradu za zastupanje na raspravi od 13.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00EUR. Sveukupno priznati troškovi iznose 1.668,26 EUR

14.2. Sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate od dana donošenja presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka prema članku 151. stavku 3. ZPP-a.

15. Slijedom svega naprijed obrazloženog valjalo je odlučiti kao u toč. I. do IV. izreke ove presude.

U Požegi, 17. prosinca 2024.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Dundović, Požega, Trg Svete Terezije 5

2. OD Đ, K i partneri, Zagreb, Lopašićeva 6