REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P-172/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Almi Opačak, odvjetnici iz Slav. Broda, protiv tužene Nova hrvatska banka d.d., Varšavska br. 9., OIB:78427478595,(ranije Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska br. 9), zastupane po OD Žurić i partneri d.o.o Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.p.s.1.063,22 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 13. veljače 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja ŽĐ i zamjenika opunomoćenika tuženika Željka Damjanca, odvjetnika iz Požege, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnima odredbe članka čl. 2. , čl.4. i čl. 11.5. Ugovora o kreditu br.211205 od 20.rujna 2007.g. zaključenog između tužitelja UĐ , [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. Zagreb, OIB: 87939104217,Jurišićeva ulica br. 4, Zagreb kao pravni slijednik NOVE HRVATSKE BANKE d.d. Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB 78427478595 i SBERBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595 kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. II Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d. Zagreb, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica br. 4 , Zagreb kao pravni slijednik NOVE HRVATSKE BANKE d.d. Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB 78427478595 i SBERBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595 isplatiti tužitelju AĐ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 180,06 EUR po osnovi razlike preplaćenih kamata sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zakonskom zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, na iznose od:

-5,13 EUR počam od 20.01.2009. do konačne isplate

-5,12 EUR počam od 20.02.2009. do konačne isplate

-4,92 EUR počam od 20.03.2009. do konačne isplate

-4,88 EUR počam od 20.04.2009. do konačne isplate

-4,86 EUR počam od 20.05.2009. do konačne isplate

-4,75 EUR počam od 20.06.2009. do konačne isplate

-4,72 EUR počam od 20.07.2009. do konačne isplate

-4,66 EUR počam od 20.08.2009. do konačne isplate

-4,61 EUR počam od 20.09.2009. do konačne isplate

-4,53 EUR počam od 20.10.2009. do konačne isplate

-4,53 EUR počam od 20.11.2009. do konačne isplate

-4,50 EUR počam od 20.12.2009. do konačne isplate

-4,52 EUR počam od 20.01.2010. do konačne isplate

-4,50 EUR počam od 20.02.2010. do konačne isplate

-4,53 EUR počam od 20.03.2010. do konačne isplate

-4,46 EUR počam od 20.04.2010. do konačne isplate

-4,52 EUR počam od 20.05.2010. do konačne isplate

-4,52 EUR počam od 20.06.2010. do konačne isplate

-4,50 EUR počam od 20.07.2010. do konačne isplate

-4,56 EUR počam od 20.08.2010. do konačne isplate

-4,50 EUR počam od 20.09.2010. do konačne isplate

-4,46 EUR počam od 20.10.2010. do konačne isplate

-4,37 EUR počam od 20.11.2010. do konačne isplate

-4,56 EUR počam od 20.12.2010. do konačne isplate

-4,43 EUR počam od 20.01.2011. do konačne isplate

-4,38 EUR počam od 20.02.2011. do konačne isplate

-4,34 EUR počam od 20.03.2011. do konačne isplate

-4,22 EUR počam od 20.04.2011. do konačne isplate

-4,26 EUR počam od 20.05.2011. do konačne isplate

-4,36 EUR počam od 20.06.2011. do konačne isplate

-4,45 EUR počam od 20.07.2011. do konačne isplate

-4,50 EUR počam od 20.08.2011. do konačne isplate

-4,15 EUR počam od 20.09.2011. do konačne isplate

-3,93 EUR počam od 20.10.2011. do konačne isplate

-3,88 EUR počam od 20.11.2011. do konačne isplate

-3,84 EUR počam od 20.12.2011. do konačne isplate

-3,81 EUR počam od 20.01.2012. do konačne isplate

-3,73 EUR počam od 20.02.2012. do konačne isplate

-3,62 EUR počam od 20.03.2012. do konačne isplate

-3,51 EUR počam od 20.04.2012. do konačne isplate

-3,44 EUR počam od 20.05.2012. do konačne isplate

III Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d. Zagreb, OIB: 87939104217,Jurišićeva ulica br. 4 , Zagreb kao pravni slijednik NOVE HRVATSKE BANKE d.d. Varšavska ulica 9, Zagreb, OIB 78427478595 i SBERBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595 isplatiti tužitelju AĐ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 883,14 EUR po osnovi razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate zakonskom zateznom kamatom koja na svaki preplaćeni mjesečni iznos teče od dana dospijeća do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 01.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, na iznose od:

-0,04 EUR počam od 20.10.2007. do konačne isplate

-2,11 EUR počam od 20.11.2007. do konačne isplate

-0,36 EUR počam od 20.12.2007. do konačne isplate

-2,98 EUR počam od 20.01.2008. do konačne isplate

-2,61 EUR počam od 20.02.2008. do konačne isplate

-4,84 EUR počam od 20.03.2008. do konačne isplate

-2,61 EUR počam od 20.04.2008. do konačne isplate

-1,34 EUR počam od 20.05.2008. do konačne isplate

-1,92 EUR počam od 20.06.2008. do konačne isplate

-1,62 EUR počam od 20.07.2008. do konačne isplate

-1,57 EUR počam od 20.08.2008. do konačne isplate

-1,47 EUR počam od 20.09.2008. do konačne isplate

-5,81 EUR počam od 20.10.2008. do konačne isplate

-5,50 EUR počam od 20.11.2008. do konačne isplate

-5,19 EUR počam od 20.12.2008. do konačne isplate

-10,60 EUR počam od 20.01.2009. do konačne isplate

-11,25 EUR počam od 20.02.2009. do konačne isplate

-8,45 EUR počam od 20.03.2009. do konačne isplate

-8,62 EUR počam od 20.04.2009. do konačne isplate

-9,03 EUR počam od 20.05.2009. do konačne isplate

-8,04 EUR počam od 20.06.2009. do konačne isplate

-8.22 EUR počam od 20.07.2009. do konačne isplate

-7,92 EUR počam od 20.08.2009. do konačne isplate

-7,99 EUR počam od 20.09.2009. do konačne isplate

-7,45 EUR počam od 20.10.2009. do konačne isplate

-8,36 EUR počam od 20.11.2009. do konačne isplate

-8,87 EUR počam od 20.12.2009. do konačne isplate

-10,28 EUR počam od 20.01.2010. do konačne isplate

-10,97 EUR počam od 20.02.2010. do konačne isplate

-12,60 EUR počam od 20.03.2010. do konačne isplate

-12,52 EUR počam od 20.04.2010. do konačne isplate

-14,74 EUR počam od 20.05.2010. do konačne isplate

-15,99 EUR počam od 20.06.2010. do konačne isplate

-16,91 EUR počam od 20.07.2010. do konačne isplate

-19,60 EUR počam od 20.08.2010. do konačne isplate

-19,89 EUR počam od 20.09.2010. do konačne isplate

-20,51 EUR počam od 20.10.2010. do konačne isplate

-19,76 EUR počam od 20.11.2010. do konačne isplate

-25,80 EUR počam od 20.12.2010. do konačne isplate

-24,67 EUR počam od 20.01.2011. do konačne isplate

-25,02 EUR počam od 20.02.2011. do konačne isplate

-26,07 EUR počam od 20.03.2011. do konačne isplate

-24,79 EUR počam od 20.04.2011. do konačne isplate

-27,89 EUR počam od 20.05.2011. do konačne isplate

-32,49 EUR počam od 20.06.2011. do konačne isplate

-37,02 EUR počam od 20.07.2011. do konačne isplate

-40,74 EUR počam od 20.08.2011. do konačne isplate

-33,88 EUR počam od 20.09.2011. do konačne isplate

-29,94 EUR počam od 20.10.2011. do konačne isplate

-30,87 EUR počam od 20.11.2011. do konačne isplate

-32,76 EUR počam od 20.12.2011. do konačne isplate

-34,54 EUR počam od 20.01.2012. do konačne isplate

-34,87 EUR počam od 20.02.2012. do konačne isplate

-34,18 EUR počam od 20.03.2012. do konačne isplate

-34,05 EUR počam od 20.04.2012. do konačne isplate

-35,02 EUR počam od 20.05.2012. do konačne isplate, a u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku, Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva br. 4., OIB:87939104217 da tužitelju AĐ , [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.406,68 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a koja teče od na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. UĐ podnio je tužbu protiv Hrvatske poštanske banke d.d. (ranije Sberbank d.d. Zagreb), radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. Tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao davatelj kredita zaključili su Ugovor o kreditu br. 211205 dana 20. rujna 2007. kojim je tužitelju odobren kreditu u visini od 9.109,33 CHF po kupovnom tečaju Volksbank d.d. za devize na dan korištenja kredita s promjenjivim kamatnim stopama koja je iznosila sa danom zaključenja ugovora 7,20% godišnje. Rok otplate kredita bio je 5 godina i kredit je u cijelosti otplaćen.

1.2. Ističe da je člankom 2.4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, člankom 4. ugovoreno je da su otplatne rate vezane uz valutu CHF odnosno uz promjenjivi tečaj .

1.3.Tuženik prilikom zaključenja samog ugovora nije tužitelja upoznao sa općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu i promjenjivi tečaj i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, a odredba čl.11.5. nije u skladu sa postupanjem tuženika niti je tuženik upoznao tužitelja sa mogućim promjenama anuiteta, niti rizicima koji nosi ugovaranje kredita u CHF.

1.4. Tužitelj je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan na zaključenje kredita u CHF kao povoljniji za njega. U vrijeme zaključenja ugovora tuženik je propustio upozoriti tužitelja o-općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema EUR, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u EURO zonu potpuno izvjestan, na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog prednjeg tužitelj je došao u situaciju povećavanja anuiteta kredita koji je plaćao na mjesečnoj razini.

1.5. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima.

1.6. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana.

1.7. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 09.travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7219/13-4 od 13.lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

1.8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04.07.2013, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.9. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), sada čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP), Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

1.10. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već mu je, naprotiv, nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Posebno treba imati u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja kredita nalazio blizu svojih povijesnih minimuma te je u predstojećem razdoblju bio očekivan i izvjestan njegov rast, a što je tuženiku, s obzirom na njegov predmet poslovanja, odnosno znanje i stručnost, bilo i moralo biti poznato. Tuženik je dakle prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na teret tužitelja.

1.11. Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbe članka čl. 2. , čl. 4 i čl. 11.5. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da sud naloži tuženiku da po osnovi razlike isplaćene zbog jednostrane promjene kamatne stope i razlike preplate zbog primjene valutne klauzule tužitelju isplatiti razliku preplaćenih novčanih iznosa od 15.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli iznos od dana dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 36-42 spisa) prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda jer su stranke sporazumno člankom 11. stavkom 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.

2.1. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare sukladno članku 230., 226. i 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 29/18), a s obzirom da je tužitelj predmetni postupak pokrenuo 7. prosinca 2020. i uzimajući u obzir datum sklapanja ugovora te kvalifikaciju postupka.

2.2. Tuženik nadalje ističe da u ovom sporu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer je u istoj utvrđivana apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se o tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da je u svakom pojedinom sporu potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

2.3. Tuženik ne osporava da su stranke sklopile Ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 9.109,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora, redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 7,20 % godišnje. Također navodi kako je nesporno, člankom 4. Ugovora ugovorena valutna klauzula s isplatom po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate anuiteta te da je člankom 8. Ugovora uređen način otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan dospijeća.

2.4. Tuženik smatra da sve kada bi presuda iz parnice "Potrošač" i bila primjenjiva, nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatike vezanosti ovoga suda utvrđenjima iz navedene presude, već da je sud u svakom pojedinom slučaju dužan ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Isto tako ističe da ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u parnici "Potrošač". Tuženik ističe da ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojih bi proizlazila i najmanja sumnja da je postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (članak 26. Zakona o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača te naknadno doneseni Zakon o potrošačkom kreditiranju), izrijekom je predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.

2.5. Napominje da je u kolektivnom sporu ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti.

2.6. Nadalje tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Da bi se navedene odredbe mogle utvrditi ništetnim potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva, te da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj tvrdi kako nije ispunjena niti jedna od navedene tri pretpostavke jer je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Smatra da je očito da se stoga o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo. Tuženik smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva. Kamatna stopa je mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima tako da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja.

2.7. Tuženik je nadalje naveo da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je jasno koncipirana ugovorom, a i sam tužitelj je potvrdio upoznatost sa značenjem i posljedicama spornih odredbi potpisom Ugovora o kreditu. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Kako je sporna odredba ugovora o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbi članka 99. Zakona o zaštiti potrošača, ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 96. istog Zakona nije dopuštena.

2.8. Napominje da je od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem utvrđenje činjenice je li tuženik znao odnosno po redovnom tijeku mogao znati kakav će ubuduće, u ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja CHF i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti i uz primjenu valutne klauzule. Tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji, nije znao, niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Kretanje tečaja CHF nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne pozicije. Tuženik je kao i tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe.

2.9. Tuženik također osporava anticipiranu metodu kojom tužitelj postavlja zahtjev na isplatu, potražujući razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta, jer da sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja ugovora. Nadalje je naveo kako tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva, radi čega tuženik smatra da nema mjesta raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva, te se protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja.

2.10. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj UĐ u podnesku od 2.3.2022. (list 36-42 spisa) ističe da je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda neosnovan. Ističe da se u ovoj pravnoj stvari radi o ugovoru koji je sačinio tuženik prema unaprijed otisnutom sadržaju, stoga da je u primjeni odredba čl. 320 Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se u naplatnom ugovoru odredba o derogaciji nadležnosti ustanovljena u korist tuženika promatra kroz pravičan odnos uzajamnih činidaba.

3.1. Primjenom načela pravičnog odnosa uzajamnih činidaba odredba o ugovorenoj nadležnosti suda u Zagrebu ukazuje se nepoštenom , a posljedično tome i ništetnom jer je tužitelj u vrijeme zaključenja ugovora imao prebivalište u [adresa] koja je udaljena od Zagreba više od 200 km i nije prometno povezana sa Zagrebom, pa je pristup sudu tužitelju onemogućen. Ugovor je zaključen u [adresa], ovjeren pred javnim bilježnikom u [adresa], stoga je evidentno da se ne može govoriti o pravičnom odnosu uzajamnih činidaba.

3.2. Glede zastare ističe da je stajalište tuženika sasvim neosnovano, a pogotovo jer je suprotno pravomoćnoj odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) dao odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosim (Narodne novine broj 35/05 –u nastavku: ZOO/05) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

3.3. Suprotno mišljenju tuženika tužitelj smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. ima izravan učinak i na ovaj postupak jer se predmetne presude odnose se na sve potrošače koji su ugovarali kredite od mjeseca rujna 2003. godine do prosinca 2008.godine.Te su presude donesen u postupku pokrenutom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ovlaštenog tužitelja Potrošač–Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, uključujući i tuženika, i njima je utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

3.4. Tužitelj ističe da je prema Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/2007 –dalje: ZZP'03) i Zakonu o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 –dalje: ZZP'07) poštenost ugovornih odredbi o predmetu ugovora i cijeni dopušteno ocjenjivati tek ako te odredbe nisu jasne, lako razumljive ni lako uočljive, a u predmetnim presudama sudovi su utvrdili da su sporne odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojim se propisuje promjenjiva kamata u skladu s jednostranim odlukama banaka nerazumljive pa se onda može utvrđivati poštenost ili nepoštenost tih odredbi.

3.5. Tužitelj smatra da su odredbe Ugovora o kreditu označene u točki 1./ izreke tužbenog zahtjeva nepoštene u smislu čl. 81 st. 1 ZZP'03 i čl. 96 st. 1 ZZP'07 jer se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik je više puta jednostrano mijenjao kamatnu stopu zbog čega je tuženik mijenjao prvotno ugovoreni otplatni plan, o čemu je tužitelja tek naknadno obavještavao ne tražeći tužiteljevu suglasnost, i zbog čega je tužitelj tuženiku platio više iznose od onih utvrđenih prvotnim planom i preplatio je kamate, a iz svega toga proizlazi da je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama potrošača na štetu potrošača.

3.6.Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već mu je, naprotiv, nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Tuženik je dakle prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti.

3.7. U konkretnom slučaju određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope, koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane, banke, nije jasan, nije određen, niti je odrediv, stoga je ta odredba ništetna pa se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke.

3.8. Predmetnim ugovorom o kreditu odredbom čl. 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika. O toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo; tužitelj je naime bio u situaciji da nema utjecaja na sadržaj budućeg ugovora te se nalazio u slabijem položaju u odnosu na banku, kako pregovarački, tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica ugovora. Osim toga, prije sklapanja ugovora tužena banka ni na koji način nije dala informacije i obrazloženja koja bi tužitelju kao prosječnom potrošaču predstavljala pravovaljana tumačenja odredbi ugovora te rizika koji iz njih proizlaze, da bi kasnije samoinicijativno, ponovno bez pregovaranja, mijenjalo kamatnu stopu. Iz svega navedenog očigledno je nepošteno postupanje tužene i sukladno pravomoćnim utvrđenjima iz gore navedene presude, u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne su odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke.

4. Sporna je nadležnost ovoga suda, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.

5. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 211205 dana 20.9.2007. prema kojem je kreditor Volksbank d.d. korisniku kredita AĐ stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 9.109,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan isplate, te da se kamatna stopa mijenjala, a početna kamatna stopa iznosila je 7,20%.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 211205. od 20.9.2007. (list br.62-67), izvršen je uvid u prometnu karticu po kreditu, (list br. 6-10) uvid u Nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolića od 16.8. 2024. (list br. 79-91) u Plan otplate i obavijest o promjeni anuiteta (list br. 92-94), u Očitovanje – Dopunu nalaza vještaka od 8.10.2024. (list br. 105-112) te je izvršen uvid u sve priloge u spisu, saslušan je tužitelj UĐ.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8.Prema odredbi članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16 i 128/22), u sporovima koji nastanu u vezi s Ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

8.1. Sud smatra da tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan. Naime, stranke su sklopile Ugovor o kreditu koji ugovor predstavlja potrošački ugovor, te se vezano za mjesnu nadležnost primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju.

8.2. Sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke sadržan u predmetnom Ugovoru o kreditu, po ocjeni suda, suprotan načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, prebivalište tužitelja UĐ je u naselju Šumanovcu, u općini [adresa], te imajući u vidu udaljenost njegovog prebivališta od sjedišta tuženika u [adresa], evidentno je kako u slučaju vođenja parnice za tužitelja nastaju znatno veći troškovi.

8.3. Osim navedenoga, iz iskaza tužitelja proizlazi da se uopće nije pregovaralo o nadležnosti suda. Dobio je unaprijed odštampani Ugovor o kreditu, tako da nisu pregovarali o nadležnosti. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o unaprijed pripremljenom Ugovoru od strane banke, tako da stranke nisu pojedinačno pregovarale o nadležnosti suda u sjedištu tuženika, a kako navedena odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, to je po ocjeni suda odredba ugovora o ugovorenoj nadležnosti suda u sjedištu tuženika, ništetna, te je riješeno kao u izreci rješenja.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je pravni prednik tuženika Sberbank d.d. (kao osmotuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima u koje je unosio ništetne i nepoštene odredbe, a da prije zaključenja i tijekom pregovora u vezi te u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. između ostalog odbio i žalbu pravnog prednika tuženika, Sberbank d.d. protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povredu kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), dok je presudom br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10. Prema odredbi članka 502.a. stavak 1. ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10.1. Prema odredbi članka 502.c. ZPP, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a. stavka 1. toga zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je člankom 1. Ugovora pravni prednik tuženika, kreditor Volksbank d.d. odobrio i stavio korisniku kredita, tužitelju AĐ na raspolaganje kredit u iznosu 9.109,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate, a člankom 4. je utvrđeno da je kredit vezan uz valutnu klauzulu s isplatom po kupovnom tečaju za devize za CHF iz tečajne liste banke, koja važi na dan isplate kredita, a naplatom kredita po prodajnom tečaju za devize za CHF iz tečajne liste banke koja važi na dan dospijeća anuiteta. Prema čl.2.4. redovna kamata je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

12. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i presudom VTS br. Pž-7129/2013 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, to su dakle ništave odredbe članka 2,4, i 11.5. predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke, te valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

12.1. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020., te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, su zauzeli stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da temeljem naprijed navedene odredbe članka 502. c ZPP, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje u tekstu: ZZP) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

12.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je digao kredit 2007. g. u Volksbanci u [adresa] u iznosu od oko 9.000,00 CHF. Kredit je podigao u svrhu adaptacije kuće u kojoj je živio u [adresa], a kasnije je tu kuću prodao, a sada živi u [adresa] s obitelji. On se interesirao za kredit u iznosu koji mu je bio potreban za adaptaciju kuće, no jedino je u Volksbanci mogao dobiti kredit obzirom da je imao godinu dana neprekidnog staža, a u drugim bankama nije ispunjavao uvjete za podizanje kredita. Obzirom na iznos koji mu je bio potreban jedino je bio sposoban za kredit u CHF jer je bila najniža kamatna stopa. Njega je zanimala rata i koliko je mogao mjesečno otplaćivati. Njemu su u Volksbanci ponudili kredit u CHF kako bi dobio odgovarajući iznos i kako bi mogao otplaćivati rate, a kredit je morao dići na rok od 7 godina. Njemu su rekli da će mu rata biti jednaka cijelo vrijeme, a iznosila je 625,00 kuna. Nisu ga informirali da će kamatna stopa biti promjenjiva, na koji način će se mijenjati, da postoji rizik zaključenja ugovora u CHF. On nije znao što je valutna klauzula, a niti pojam promjenjive kamatne stope. Nije tražio da mu bilo što pojašnjavaju, njega je zanimala rata i koliko treba vratiti ukupno i to mu je bilo poznato. On je u vrijeme dizanja kredita radio u Coloru, nije imao nikakav obrt, niti udio u trgovačkom društvo, a kredit je isključivo iskoristio za adaptaciju kuće. Kad se odlučio za kredit u tom iznosu i rok od 7 godina, zvali su ga da su pripremili sve ugovore da dođe potpisati i odnijeti kod bilježnika. Dali su mu da potpiše unaprijed pripremljeni sadržaj ugovora, on je to potpisao i odnio kod javnog bilježnika. Misli da je pročitao ugovor kada ga je došao potpisati, ali je razumio kolika mu je rata, koliki iznos kredita diže i na koji rok treba otplatiti kredit. Od trenutka kada je razmatrao opciju dizanja kredita pa do realizacije možda je prošlo oko mjesec dana. Nije bio svjestan rizika sklapanja ugovora zbog promjenjive kamatne stope i promjene tečaja. Ne sjeća se da li je primao obavijesti o promjenama kamatne stope. Nisu se ništa dogovarali o nadležnosti suda u slučaju spora, a ja on dobio ugovor kakav je bio pripremljen pa ga je i potpisao.

12.3. Dakle, iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da tuženik nije potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi. Po ocjeni suda, tuženik je propustio informirati potrošača o općem riziku uz svaku valutnu klauzulu, a osobito da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezano za EUR, budući se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja u odnosu na EUR, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a.

12.4. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo o promjeni kamatne stope niti je tuženik informirao tužitelja o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti prilikom zaključenja predmetnog ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12.5. Tužitelj je dobio unaprijed sastavljeni ugovor koji je sadržavao unaprijed od strane banke formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelju dao dostatne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku.

13. Slijedom navedenog, sud drži da su ništetne odredbe čl. 2,4 i 11.5 predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutu i kamatnu stopu, odlučivši kao u točki I izreke presude.

14. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe članaka 322. do 329. Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO-a).

14.1. Prema članku 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

15. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem Nalaza i mišljenja te dopune nalaza vještaka Filipa Tolića od 16.8.2024. i 8.10.2024.,koji nalaz sud prihvaća kao nepristran, stručan i obrazložen, na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora.

15.1. Naime, nakon primjedbi tužitelja, imenovani vještak je 8.10.2024. sačinio Dopunu nalaza iz kojeg proizlazi da izračun razlike s osnova preplate kamate iznosi 180,06 EUR, a s osnova preplaćenog iznosa po razlici u tečaju u CHF, izračun iznosi 883,14 EUR. 15.2. Sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je podneskom od 11.10.2024. specificirao tužbeni zahtjev potražujući po osnovi razlike preplaćenih kamata iznos od 180,06 EUR, a po osnovi razlike valute uz koju je vezana glavnica CHF iznos od 883,14 EUR.

15.3. Prihvaćajući u cijelosti Nalaz i mišljenje te Dopunu vještaka Filipa Tolića, sud je utvrdio da je tužitelj UĐ na ime više plaćene glavnice zbog povećanja redovne kamate platio iznos od 180,06 EUR, a zbog primjene valutne klauzule za CHF za kune iznos od 883,14 EUR, (ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu, odlučivši kao pod točkom II i III izreke presude.

16. Prigovor zastare nije osnovan.

16.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno dana 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare od 5 godina dakle počinje teći od 15. lipnja 2018., a kako je predmetna tužba podnesena 4.5.2021., to prigovor zastare nije osnovan.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a.

17.1. Sud je priznao tužitelju trošak nagrade za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 2.3.2022. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 29.8.2024. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 11.10.2024. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 19.5.2022. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 24.10.2024. u iznosu od 150,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 75,00 EUR. Ukupno troškovi zastupanja iznose 975,00 EUR. Pristojba na tužbu iznosi 33,51 EUR, a trošak vještačenja iznosi 398,17 EUR, tako da su dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.406,68 EUR.

18. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 17. prosinca 2024.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Alma Opačak, odvjetnica iz Slav. Broda

2. OD Žurić i Partneri, Savska cesta 32, Zagreb