Poslovni broj Usž-599/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Eurobeton d.d., OIB: 59843165634, Prelog, K. Mesarića 38, kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 10. RA OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik TA iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Dukić i Denis Mišić iz Zagreba, pisarnica Prelog, Glavna 29/1, radi izvlaštenja – koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-142/2023-11 od 27. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-142/2023-11 od 27. prosinca 2023.

II. Poništava se točka II. rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22- 01/102, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-04 od 2. prosinca 2022. te se predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (četiritisućešezdesetdva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana primitka presude.

IV. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za nadoknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-142/2023-11 od 27. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja (točke II.) rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22-01/102, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-04 od 2. prosinca 2022. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranim osobama troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 € (točka III. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika u pobijanoj točki II. poništeno je rješenje Međimurske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-04/21-01/22, URBROJ: 2109-14-2/02-22-10 od 20. siječnja 2022., u dijelu pod točkom I. izreke, i to u odnosu na zemljišnoknjižne čestice označene kao zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] i zk.č.br. [katastarska čestica], obje upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio MA od 120/288 dijela čestice oznake zk.č.br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suvlasničke udjele PA, od 63/504 dijela i KA, od 63/504 dijela čestice oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tužitelj je podnio žalbu prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Predlaže ovom sudu poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora i sastava žalbe.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da su rješenje tuženika kao i prvostupanjska presuda diskriminatorne u odnosu na tužitelja. Ističe da je dostavljenim ugovorom o koncesiji za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju građevnog pijeska i šljunka "Poredje" od 20. srpnja 2018. KLASA: UP/I-310-01/18-03/156 URBROJ: 526-03-03-01/1-18-6 dokazao važenje predmete lokacijske dozvole. Naime, sukladno ugovoru o koncesiji utvrđeno eksploatacijsko polje građevnog pijeska i šljunka "Poredje" važi do 31. prosinca 2036. Lokacijska dozvola već je konzumirana donošenjem Rješenja o utvrđivanju eksploatacijskog polja 09. siječnja 2017. koji je sastavni dio ugovora o koncesiji. Ističe nelogičnost u stavu kako tuženika tako i suda jer bi tužitelj, a da bi ostvario prava po Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade trebao zatražiti izdavanje „nove“ lokacijske dozvole. Ali, takvo što je doslovno nemoguće, jer tužitelj ne može ishoditi „novu“ lokacijsku dozvolu, budući da mu za to nedostaje pravni interes (uslijed egzistiranja Odluke o dodjeli koncesiji i zaključenog Ugovor o koncesiji za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka.)

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbe dok su zainteresirane osobe odgovorile na žalbu.

3.1. Zainteresirane osobe u odgovoru na žalbu ponavljaju navode iz spora da je nedvojbeno utvrđeno da je lokacijska dozvola od 30. prosinca 2013., pravomoćna od 19. veljače 2014. i da joj je produženo važenje do 19. veljače 2018. Stoga, uzevši o obzir odredbu članka 150. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, pravilno sud zaključuje da je bilo potrebno sklopiti ugovor o koncesiji u roku od dvije godine od njezine pravomoćnosti, odnosno najkasnije do 19. veljače 2016.. Isto tako, smatraju pravilnim zaključak suda da čak i kad bi se uzela u obzir odredba članka 150. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju, tužitelj nije niti bi ikako mogao ispuniti navedeni uvjet iz jednostavnog razloga što je Ugovor o koncesiji zaključen 20. srpnja 2018. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuju troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje. ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina, radi utvrđivanja visine naknade koja pripada vlasnicima zemljišta zbog izvlaštenja nekretnina, a u svrhu eksploatacije građevnog pijeska i šljunka na proširenom eksploatacijskom polju, istražnom prostoru “Poredje". Uz prijedlog tužitelj je priložio lokacijsku dozvolu od 30. prosinca 2013. izdanu i za čestice koje su predmet postupka osiguranja o stanju i vrijednosti nekretnina, rješenje o produljenju važenja lokacijske dozvole od 7. ožujka 2016., rješenje o utvrđivanju eksploatacijskog polja građevnog šljunka i pijeska "Poredje" od 9. siječnja 2017. kojim je tužitelj određen kao ovlaštenik navedenog eksploatacijskog polja do 31. prosinca 2036., te identifikaciju čestica. Naknadno je dostavio i Ugovor o koncesiji za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju građevnog pijeska i šljunka "Poredje" sklopljen 20. srpnja 2018. kao dokaz o važenju lokacijske dozvole od 30. prosinca 2013.

8. Tuženik odlučujući o žalbi zainteresiranih osoba, a ne ulazeći u žalbene razloge, poništava rješenje o osiguranju dokaza od 20. siječnja 2022. uz zaključak da je lokacijska dozvola vrijedila do 18. veljače 2018. a prijedlog je podnesen 5. studenog 2021., dakle po proteku važenja lokacijske dozvole. Prvostupanjski suda potvrđuje shvaćanje tuženika te navodi "( .. ) da bi lokacijska dozvola vrijedila do isteka roka trajanja koncesije bilo je potrebno sklopiti ugovor o koncesiji u roku od dvije godine od njezine pravomoćnosti, što bi, dakle, bilo do 19. veljače 2016. Sve kad bi se i uzeo u obzir stavak 2. toga članka Zakona, odnosno da je važenje predmetne lokacijske dozvole produženo do 19. veljače 2018., nije zadovoljen navedeni uvjet, budući da je Ugovor o koncesiji zaključen tek 20. srpnja 2018. (…)".

9. Međutim, takvo shvaćanje je u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno. 10. Naime, člankom 26. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14, 69/17 i 98/19) propisano je da uz prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine korisnik izvlaštenja mora podnijeti pravomoćnu lokacijsku dozvolu i predložiti tri stalna sudska vještaka za procjenu nekretnina ili tri stalna sudska procjenitelja odgovarajuće struke, a s obzirom na karakteristike nekretnine za koju se procjena obavlja.

10.1. Odredbom članka 150. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" 39/19.) određeno je da rok iz stavka 1. tog članka (važenje lokacijske dozvole) ne teče za vrijeme trajanja postupka davanja koncesije, izvlaštenja, izdavanja građevinske dozvole, odlučivanja o prijedlogu za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, provođenja parcelacijskog elaborata u katastru, odnosno tijekom provedbe zahvata u prostoru za koji se ne izdaje akt za građenje, a prestaje teći donošenjem rješenja o izvlaštenju, izdavanjem građevinske dozvole, rješavanjem imovinskopravnih odnosa, odnosno provedbom zahvata u prostoru.

11. Dakle, na temelju odredbe članka 150. stavak 3 Zakona o prostornom uređenju, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je prijedlog za osiguranje dokaza podnesen 5.studenog 2021., rokovi važenja lokacijske dozvole ne teku za vrijeme trajanja postupka koncesije a tužitelj je dokazima dostavljenim uz tužbu i tijekom postupka doveo u sumnju zaključak da je lokacijska dozvola prestala važiti .

11.1. Naime, zaključenju Ugovora o koncesiji prethode brojna rudarska odobrenja koja su i sastavni dio ugovora, a samom zaključenju ugovora o koncesiji, prethodi postupak dodjele koncesije prema odredbama Zakona o rudarstvu te Zakona o koncesijama. U članku 2. Ugovora o koncesiji navodi se kako je eksploatacijsko polje građevinskog pijeska i šljunka „Poredje“ utvrđeno Rješenjem Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Čakovec, klasa: UP/I-310- 17/16-01/03. ur.broj: 2109-01-03-02-17-2 od 09. siječnja 2017.a koje rješenje i prileži spisu predmeta što dovodi do zaključka da je postupak davanja koncesije pokrenut za vrijeme važenja lokacijske dozvole.

12. Kako prvostupanjski sud nije ocjenjivao navode tužitelja o tome da je za vrijeme važenja lokacijske dozvole pokrenuo postupak zaključenja ugovora o koncesiji, a tuženik prilikom odlučivanja o žalbi zainteresiranih osoba nije na valjani način utvrdio činjenično stanje vezano za postupak zaključenja Ugovora o koncesiji i važenja lokacijske dozvole, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavak2. ZUS-a poništiti prvostupanjsku presudu kao i rješenje tuženika u pobijanom dijelu te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje o žalbi zainteresiranih osoba protiv rješenja od 20. siječnja 2022. (točka I. i II. izreke).

13. Kako je tužitelj uspio u sporu, to mu je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS- a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - dalje u tekstu Tarifa), kao opravdan priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 27/1 Tarife) te zastupanja na raspravi (Tbr. 27/2 Tarife) u iznosu od 1.000,00 € za svaku radnju kao i sastava žalbe (Tbr. 23/3 Tarife) uz iznosu od 1.250,00€ ili ukupno 3.250,00 € što uvećano za 25% PDV (Tbr.42 Tarife) na odvjetničku uslugu od 812,50€ iznosi 4.062,50 € pa je naloženo tuženiku da mu ga nadoknadi (točka III. izreke).

14. Tužitelju kao opravdan nije priznat trošak sastava podneska od 8. prosinca 2023. jer sud smatra da nije bio nužan za vođenje spora te nije utjecao na ishod ovog upravnog spora .

15. Odluka o zahtjevu zainteresiranih osoba za naknadom troškova upravnog spora (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković