Poslovni broj: P-5886/2021-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici PA, GA, Ivan Dilber i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja HA, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika TA, odvjetničke vježbenice, dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.291,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,76 EUR od 04. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 11,65 EUR od 02. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR od 02. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 14,01 EUR od 02. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR od 02. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,37 EUR od 02. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR od 02. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,82 EUR od 02. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 02. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 7,06 EUR od 02. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR od 02. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 3,49 EUR od 02. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 7,36 EUR od 02. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR od 02. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 14,51 EUR od 02. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 13,54 EUR od 02. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 20,51 EUR od 02. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,00 EUR od 02. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 20,66 EUR od 02. lipnja 2010 do isplate,

- na iznos od 39,22 EUR od 02. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 35,11 EUR od 02. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 50,22 EUR od 02. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 42,73 EUR od 02. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 35,95 EUR od 02. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 55,10 EUR od 02. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 64,87 EUR od 02. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 57,56 EUR od 02. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 59,81 EUR od 02. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 53,69 EUR od 02. travnja 2011.do isplate,

- na iznos od 54,37 EUR od 02. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,06 EUR od 02. lipnja 2011.do isplate,

- na iznos od 76,24 EUR od 02. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 98,13 EUR od 02. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 95,03 EUR od 02. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 77,85 EUR od 02. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 76,60 EUR od 02. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 75,41 EUR od 02. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 2.969,90 EUR od 13. siječnja 2012. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 357,976 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- na iznos od 1,07 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- na iznos od 4,20 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- na iznos od 5,82 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- na iznos od 5,21 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- na iznos od 4,61 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- na iznos od 5,79 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- na iznos od 4,08 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- na iznos od 5,10 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- na iznos od 5,60 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- na iznos od 8,34 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- na iznos od 10,19 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- na iznos od 9,33 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- na iznos od 9,83 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

- na iznos od 14,49 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- na iznos od 15,64 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- na iznos od 17,15 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- na iznos od 17,14 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 15,07 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,15 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 18,23 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 16,06 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 16,30 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,97 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,82 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,68 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,01 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 15,04 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 17,24 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,24 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,88 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,95 EUR od 02.12.2008. pa do isplate, do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.495,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. srpnja 2021. navodi da je navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102746679 od 02. prosinca 2005., temeljem kojeg je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 36.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora-tuženika važećem na dan korištenja kredita, a koji se iznos kredita tužitelj obvezao tuženiku vratiti u jednakim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatu po stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika. Tužitelj je preuzete obveze iz Ugovora u cijelosti ispunio, a predmetni kredit nikada nije konvertiran u neku drugu valutu. U bitnom ističe da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica i obveza otplate predmetnog kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne, budući prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bio informiran o mogućim rizicima nekontroliranog rasta tečaja CHF odnosno o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja kao potrošača. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje: ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik stekao nepripadni novčani iznos koji je tužitelj preplatio odnosno da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u anuitetima i to kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi s osnove povrata preplaćenog iznosa razlike u valutnom tečaju potražuje isplatu ukupnog iznosa od 32.263,48 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno postavljenim novčanim tužbenim zahtjevom u podnesku od 03. lipnja 2022. te dopunjenim u podnesku od 05. rujna 2022. (u kojem su novčane vrijednosti iskazane dvojno u valutama kn/EUR s obzirom na u međuvremenu stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 32.333,10 kuna /4.291,34 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica od sljedećeg dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako je to pobliže navedeno pod točkom I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, Prvenstveno ističe prigovor zastare, navodeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja su izvršena po uvećanim anuitetima, u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), slijedom čega ističe da je cjelokupno novčano potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da su odluke donesene u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača kojima je utvrđeno da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepravilne i nezakonite te smatra da se ne mogu primijeniti na konkretni slučaj. U tom pravcu poziva se na odluku Suda EU u predmetu broj C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) od 9. srpnja 2020. U bitnom ističe da je sporna odredba o primjeni valutne klauzule u CHF, kojom je propisano da će se povrat obveza po predmetnom kreditu obračunati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja valjana i dopuštena ugovorna odredba, koja je isključena iz kontrole poštenosti iz razloga jer je ista odraz dispozitivne zakonske odredbe čl. 22. ZOO, pri čemu je ista ugovorna odredba jasna, laka uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje, u bitnom ističe da je tužitelju prije i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, u svezi valutne klauzule u CHF i kretanja tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu (za razdoblje od 6 godina prije 2004.) pružio sve potrebne obavijesti i to predočavanjem i uručenjem pisanih obrazaca, informacija i brošura te da je navedene obavijesti tužitelj mogao dobiti i putem besplatnog info telefona ili na internetskoj stranici tuženika; da mu je i u razgovoru sa službenicima tuženika bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF te da je u samom Ugovoru o kreditu jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju tuženika za CHF i da je tužitelj bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Stoga ističe da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak te smatra da je (s obzirom da je u brošuri tuženika za koju navodi da su dobili svi korisnici kredita, pa tako i tužitelj, bio sadržan grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. do 2004., iz kojeg je bilo vidljivo da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na EUR) itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF. Pri tome ističe i da je tužitelj kao potrošač imao pravo izbora više modela te vrsta kredita odnosno pravo izvora valute za koju će biti vezane obveze iz ugovora o kreditu, pa da je je stoga jasno da se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima predmetnog Ugovora, odnosno konkretno o valutnoj klauzuli u CHF. Također, tuženik osporava da bi na tečajnim razlikama ostvario niti mogao ostvariti "ekstra profit", budući je i sam zadužen u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF te stoga osporava da bi prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF postojala bilo kakva njegova namjera usmjerena ka ostvarivanju "ekstra profita", pri čemu ističe da su ugovaranjem valutne klauzule u CHF obje stranke dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristale na rizik promjenjivosti tečaja CHF; da se navedeni rizik odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu te da razvoj tečaja strane valute, pa tako niti CHF nije (bilo) moguće unaprijed predvidjeti. U slučaju ako sud utvrdi ništetnom spornu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF i osnovanim postojanje novčane tražbine tužitelja, tada ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.693,09 kuna (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) te predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u navedenom iznosu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate te izvršiti prijeboj tražbine tuženika s novčanom tražbinom tužitelja. Pri tome u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva odnosno ako bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu (što osporava), osporava tijek zatraženih zateznih kamata, u bitnom ističući da bi tužitelj eventualno imao pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, budući se tuženik ima smatrati poštenim stjecateljem utuženih novčanih iznosa. Naknadno tijekom postupka sadržajno osporava tužitelju i status potrošača u predmetnom Ugovoru, smatrajući da je teret dokaza o navedenom na tužitelju. Nakon provedenog financijskog vještačenja (koje ne osporava u pogledu pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u nalazu i mišljenju odnosno dopuni nalaza i mišljenja od 21. kolovoza 2024.), sukladno nalazu i mišljenju vještakinje za financije, u podnesku od 28. kolovoza 2024. konačno precizira prethodno istaknuti prigovor radi prebijanja odnosno predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 357,97 EUR (2.697,06 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom II/ izreke te izvršiti prijeboj tražbine tuženika s novčanom tražbinom tužitelja. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a podredno u slučaju ako sud utvrdi tužbeni zahtjeve osnovanim (što osporava), predlaže izvršiti prijeboj tuženikove novčane tražbine s eventualnom tužiteljevom. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102746679 od 02. prosinca 2005. (listovi 7-13 spisa), izračun tečajne razlike (list 15 spisa), Pregled prometa po partiji kredita 5102746679 za razdoblje od 04.01.2006. do 20.01.2012. (listovi 15-25 spisa), Otplatni plan za kredit (listovi 25-26 spisa), Obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu (listovi 20-32 spisa), Obavijesti o povećanju kamatne stope (list 33-44 spisa), reklamne materijale i letke (listovi 59-67 spisa), brošuru "Stambeni krediti" (listovi 68-81 spisa), Informaciju-pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 83 spisa); grafičke prikaze kretanja tečaja (listovi 84-87 spisa), pisani iskaz ĐA, voditeljice tuženikove Službe upravljanja iskustvom klijenata od 27. siječnja 2020. (listovi 89-90 spisa), dopis Hrvatske narodne banke od 10. lipnja 2013. (listovi 91-94 spisa), ispis elektroničkih poruka ĐA (listovi 105-107 spisa), "Pitanja i odgovore za stambene kredite" (listovi 109-110 spisa), Priopćenje Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015. (listovi 112-122 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 231-337 i 270-273 spisa), saslušana je svjedokinja SA (listovi 260- 261 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 256-257 spisa),

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je između tuženika kao kreditora, tužitelja VA, kao korisnika kredita te ZAG NEKRETNINE d.o.o. kao založnog zaključen Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102746679 od 02. prosinca 2005. za iznos kredita od 36.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2.); uz namjenu "Stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupovinu nekretnine" (čl. 3.); uz ugovoreni rok vraćanja od 72 mjeseca, od puštanja kredita u tečaj (čl. 6.); da je ugovoren načina vraćanja otplatom kredita u 72 mjesečna obroka nakon puštanja kredita u tečaj; da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog dana u mjesecu, uz iznos mjesečnog obroka od 405,17 CHF, koji se obračunava na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti; da glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od 21.990,00 CHF te se glavnica u anuitetskoj otplati vraća u 72 mjesečna anuiteta u iznosu od 349,58 CHF, a ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice u visini od 14.660,00 CHF te se vraća jednokratno dospijećem zadnjeg obroka, a na iznos ostatka vrijednosti Banka mjesečno obračunava redovnu kamatu u mjesečnom iznosu od 55,59 CHF; da po dospijeću zadnjeg obroka Korisnik kredita može s Bankom ugovoriti otplatu preostalog iznosa Kredita u anuitetima sukladno važećim odlukama Banke…; da je ugovorena valutna klauzula i to da povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke te je navedeno da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama, nastalog uslijed promjene tečaja te da potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja… (čl. 7.); da je glede kamata ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,55 % godišnje te se kamata obračunava primjenom direktne metode, s time da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke… (čl. 8.); da su Korisnik kredita i založni dužnik suglasni i neopozivo ovlašćuju i opunomoćuju Banku da temeljem ovog Ugovora, u smislu odredaba članka 263. i 269. Ovršnog zakona, neposredno provede upis založnog prava (hipoteke) u svoju korist u zemljišnim knjigama na nekretnini- suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč.b.r. 3005/2, površine 1874 m2 (građevina u gradnji-ugao [adresa] i [adresa])- 4461/1000000 dijela nekretnine u A I (jedan) povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi dvosobni stan 3C na trećem katu, ukupne površine 40,66 m2 označen u platnu posebnih dijelova zgrade horizontalno šrafirano tamno celinsko plavom bojom- radi osiguranja tražbine iz ovog Ugovora u iznosu od 36.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uvećano za redovne kamate, ugovorene kamate na zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te provizije, naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode (čl.12.1.); da je predmetni Ugovor potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Biserke Lovrić iz Zagreba dana 12. prosinca 2005. pod brojem OU-332/05, čime je potvrđeno da je tužitelju prethodno Ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

9. Neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Pri tome tuženik, na kojem je teret dokaza tvrdnji da tužitelj nije potrošač, navedene tvrdnje tijekom postupka ničim ne konkretizira niti dostavlja dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio sa svrhom koja bi bila namijenjena nekoj poslovnoj/ poduzetničkoj ili samostalnoj djelatnosti, a ne privatnim potrebama. Navedeno ne proizlazi niti iz sadržaja predmetnog Ugovora, niti iz iskaza tužitelja. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan iskaz tužitelja (listovi 256-257 spisa) iz kojeg proizlazi da je on stan na adresi [adresa] (kao posebni dio nekretnine iz čl.12.1. Ugovora) za kupnju kojeg su utrošena sredstva predmetnog kredita, od useljenja do prodaje navedenog stana (tijekom 2022.) koristio isključivo za vlastito stanovanje, dakle, za privatne potrebe, pri čemu valja navesti da je tužitelj na navedenoj adresi imao i prijavljeno prebivalište u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu. Dakle, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač.

10. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužitelja i u dijelu navoda iz kojih u bitnom proizlazi da je njemu u poslovnici tuženika u Grižanskoj ulici u Zagrebu (gdje se obratio tuženiku sa zahtjevom za kredit) s obzirom na njegovu kreditnu sposobnost bio ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF. S obzirom da su u to vrijeme takvi krediti bili novost, on je zaposlenicu tuženika s kojom je imao kontakte pitao o kakvom se kreditu radi, na što mu je ona odgovorila da se radi o sličnom kreditu kao što je kredit s valutnom klauzulom u EUR, da se radi o sigurnoj valuti i da nema razloga za brigu. Ni na koji način od zaposlenika banke nije bio upozoren na postojanje eventualnih rizika ugovaranja takvog kredita u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR niti je bio informiran o tome da Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune prema EUR, a da navedeno nije činila u odnosu na valutu CHF. Bilo mu je jasno općenito značenje kredita s valutnom klauzulom te je bio svjestan da visina anuiteta može porasti zbog rasta tečaja CHF, s time da nije očekivao da će tečaj CHF toliko porasti, a suprotno su ga uvjeravali i u banci. Tijekom otplate kredita zbog rasta tečaja CHF i rasta kamatne stope visina mjesečnog anuiteta od početnih cca 1.700,00-1.800,00 kuna porasla mu je do iznosa 2.500,00 kn mjesečno.

11. Svjedokinja SA (listovi 260-261 spisa), zaposlenica tuženika, za koju proizlazi da je kao financijski savjetnik za građane u poslovnici tuženika u Dubravi bila zadužena za obradu predmetnog kredita, u bitnom je iskazala da se sjeća tužitelja, ali da se zbog proteka vremena ne sjeća svih pojedinosti koje su prethodile zaključenju predmetnog Ugovora. Navodi da je tužitelju, kao i uobičajeno svim klijentima u to vrijeme, dala je na uvid letke banke u kojima su bile navedene informacije u svezi kretanja tečaja CHF. Ne sjeća se je li tužitelju prethodno bio ponuđen kredit s valutnom klauzulom u EUR niti se sjeća kakvu je kreditnu sposobnost tužitelj imao u to vrijeme. Tužitelja nije upozoravala o postojanju većih rizika kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR.

12.1. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

12.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 12.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

12.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača stajalište Ustavnog suda je između ostalog da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

13. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, sud nije našao potrebnim posebno cijeniti sadržaj pisanog iskaza ĐA, voditeljice tuženikove Službe upravljanja iskustvom klijenata od 27. veljače 2020. (listovi 89-90 spisa), niti sadržaj ispisa njezinih elektroničkih poruka (listovi 105-107 spisa) upućenih zaposlenicima tuženika tijekom ožujka i travnja 2004. (neposredno prije i u vrijeme kada je tuženik plasirao kredite s valutnom klauzulom u CHF), a koje je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio u pravcu dokazivanja uobičajene poslovne prakse tuženika pri ugovaranju kredita s valutnom klauzulom u CHF.

14. U odnosu na pozivanje tuženika na reklamne materijale i letke, Informaciju- pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, Brošuru "Stambeni krediti" te grafičke prikaze kretanja tečaja CHF, EUR i USD za razdoblje od 1998. do ožujka 2004. , valja navesti da (sve i da se uzme da su navedene isprave bile uručene tužitelju od strane tuženika prilikom ugovaranja predmetnog kredita, kako to sadržajno navodi svjedokinja SA), iz navedenih isprava ne proizlazi da bi u istima bile sadržane jasne i razumljive informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Pri tome valja dodati da grafički prikazi kretanja tečaja CHF, EUR i USD (za razdoblje od prethodnih 6 godine prije tuženikovog plasmana kredita s valutnom klauzulom u CHF), na koje se poziva tuženik (ističući da su "svi korisnici kredita u CHF, pa tako i tužiteljica, bili informirani da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF …bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na euro") prema ocjeni ovog suda, ukoliko su tužitelju i bili predočeni prije ili u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, zasigurno nisu sami po sebi mogli biti razumljivi prosječnom potrošaču, pa tako niti tužitelju, koji s obzirom na svoje obrazovanje i struku (tehničar za elektroniku) nedvojbeno ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem na temelju kojeg bi bio u mogućnosti usporediti i interpretirati navedene grafičke prikaze u smislu shvaćanja prethodno opisanih specifičnih rizika valute CHF.

15. Ovdje valja dodati da neosnovano smatra tuženik da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorna odredba koja je odraz dispozitivne zakonske odredbe pa da je stoga izuzeta iz testa poštenosti. Prvenstveno, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna klauzula se mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. U skladu s člankom 81. stavkom 5. ZZP/03. odredbe glave 10. toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja i svjedokinje SA te dovodeći iste u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora i ostalim u spisu priloženim ispravama na koje se poziva tuženik, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

16. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužitelj pozvao, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF (sadržaja pobliže navedenog pod točkom 5. obrazloženja), pri čemu valja navesti da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi

17. Tužitelju sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl.1111.st.1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih odredbi predmetnog Ugovora. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platila primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući se tuženika zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

18.1. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u tom dijelu, odnosno od 14. lipnja 2018.

18.2. Tužba u ovom predmetu je podnesena 12. srpnja 2021., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

19.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 231-236 i 270-273 spisa), iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (osnovnog od 24. svibnja 2022. i dopune od 21. kolovoza 2024.) u bitnom proizlazi da je isplata kredita izvršena dana 04. siječnja 2006. te da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita. Nadalje, proizlazi da ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate(tzv. pozitivna razlika) iznosi 32.333,10 kuna odnosno 4.291,34 EUR, a da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) ukupno iznosi 2.697,06 kuna odnosno 357,97 EUR, pri čemu su pojedini više i manje plaćeni mjesečni iznosi u kunama i eur, kao i datumi plaćanja, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno (Tabela 2 na listovima 271-273 spisa).

19.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije. Pri tome valja istaknuti da tuženik nije imao primjedbi glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u nalazu i mišljenju odnosno u dopuni istog od 21. kolovoza 2024.

20. Slijedom prethodno navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje financije proizlazi da je zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaja na dan isplate kredita ukupno više plaćeno EUR, pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi (u EUR) i datumi plaćanja vidljivi na listovima 271-273 spisa (Tabela 2 dopune nalaza i mišljenja, stupci 6. i 15.), a sukladno navedenom je i usklađen konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga tužitelju u cijelosti dosuđen zatraženi iznos od 4.291,34 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

21. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

22. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 357,97 EUR, valja navesti da u slučaju utvrđenja ništetnosti dijela ugovora za obje strane nastaju pravne posljedice ništetnosti u pogledu obveze restitucije odnosno povrata primljenog na osnovi ništetnog ugovora kao i odgovornost za nastalu štetu. Međutim, tužitelj po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništa nije primio, pa da bi bio u obvezi vratiti tuženiku. S druge strane, ukoliko se manje plaćeni iznosi anuiteta potražuju kao naknada štete valja istaknuti da odgovornost za štetu u slučaju ništetnosti ugovora tereti onu stranu koja je kriva za njegovo sklapanje, što je u konkretnom slučaju tuženik, koji je, kao financijska institucija čija je osnovna funkcija pružati usluge u vezi s izdavanjem kredita, svakako bio upoznat s mogućnošću pada tečaja CHF, slijedom čega nema mjesta primjeni odredaba čl. 323. st. 1. i. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja, pa je sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II/ izreke.

23. 1. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

23.2. Tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom čl. 155.st.1 ZPP-a te primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 3 podneska (od 17. veljače 2022., 03. lipnja 2022. i 05. rujna 2022.), prema Tbr.8/1-po 100 bodova te za zastupanje na 5 ročišta (od 17. veljače 2022., 14. ožujka 2023., 10. listopada 2023., 11. srpnja 2024. i 28. listopada 2024.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 900 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.250,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 46,59 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.495,67 EUR (toč. III/ izreke).

23.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

23.4. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, budući navedeni trošak nije bio potreban u smislu čl.155.st.1. ZPP-a. Naime, isti trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. st. 10. i 11. ZPP-a)

23.5. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je u cijelosti odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. IV/ izreke).

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika