Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj Ovr-407/2023-2

 

 

 

 

   

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

         Poslovni broj Ovr-407/2023-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja V. G. iz Z., OIB , zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice K. R. iz Z., OIB , zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-301/2019-33 od 10. svibnja 2023., 27. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-301/2019-33 od 10. svibnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je je ovrhovoditelj u ovom ovršnom postupku V. G. iz Z., , OIB

 

              2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).

 

              3. Žalbenim navodima ističe da joj ugovor o ustupu tražbine nije nikada dostavljen. Nastavno navodi da ugovor o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu  sadrži nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

              4. Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti ga i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

5. Žalba ovršenice je neosnovana.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na postojanje apsolutno bitnih procesnih povreda iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena neka od tih povreda zakona.

 

              7. Utvrđeno je i da je sud prvog stupnja donijevši pobijanu odluku pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 32. stavak 3. OZ-a.

 

8. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je podneskom od 22. veljače 2023. V. G. iz Z., OIB , dostavio ovjereni preslik Ugovora o cesiji sklopljen 10. veljače 2011. sa ranijim ovrhovoditeljem E. M. d.o.o. Z., ovjerovljen kod javnog bilježnika I. L. iz Z., pod brojem OV-1481/2023 16. veljače 2023. iz kojeg je razvidno da mu je E. M. d.o.o. Z. ustupio tražbinu radi čije naplate se vodi ovaj ovršni postupak.

 

9. Odredbom članka 32. stavak 3. OZ-a je propisano da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je nad drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u  kojem se nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu nije potreban pristanak ovršenika.

 

10. Iz citirane odredbe proizlazi da je novi vjerovnik da bi nastavio ovršni postupak dužan dostaviti javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu, a to je sukladno odredbi članka 2. točka 12. OZ-a isprava na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Budući da je na Ugovoru o cesiji kojim je tražbina ovrhovoditelja prenijeta na novog vjerovnika javni bilježnik ovjerio potpis i ovlaštene osobe ovrhovoditelja i novog vjerovnika, sud prvog stupnja je primjenom citirane odredbe članka 32. stavak 3. OZ-a  pravilno odlučio o promjeni ovrhovoditelja u ovom ovršnom postupku. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenice da nije obaviještena o ustupu tražbine jer obavijest dužniku o ustupu tražbine nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, a osim toga podnošenje prijedloga za nastavak ovršnog postupka od strane novog vjerovnika može se smatrati obavijesti o ustupu u smislu odredbe članka 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje: ZOO).

 

11. U odnosu na navode ovršenice o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu sudu prvog stupnja se ukazuje na činjenicu da postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.  U skladu s navedenim, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da u bilo kojoj fazi postupka po službenoj dužnosti ispitaju i utvrde sadrže li predmetne ovršne isprave  na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nepoštene (ništetne) odredbe  a sukladno odredbi članka 7. stavka 2. OZ-a sud je ovlašten održati i ročište radi utvrđenja svih relevantnih činjenica. Nastavno, u okviru takvog postupanja sud može do donošenja odluke o dopuštenosti ovrhe po službenoj dužnosti i odgoditi ovrhu te se u tom smislu sudu prvog stupnja ukazuje i na presudu Suda Europske unije broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. kojom je utvrđeno da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) treba s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka (u kojem predmetu je bankarska institucija pokrenula ovršni postupak protiv korisnika kredita na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu, kao javnobilježničkog akta, a u odnosu na koji je ovršenik prigovarao njegovoj ništetnosti), na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

             

              12. Slijedom navedenog, žalba ovršenice je odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

 

U Rijeci, 27. prosinca 2023.

 

             

 

 

 

 

     Sutkinja

 

       Brankica Malnar

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu