Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], Č [adresa]
Poslovni broj: Pr-613/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu ovog suda Majdi Felker u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Toniu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB:40237608715, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da isplati tužitelju ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos 758,16 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:
na iznos od
04/2018
26,25 EUR
od 15.05.2018.
na iznos od
05/2018
21,15 EUR
od 15.06.2018.
na iznos od
06/2018
44,78 EUR
od 15.07.2018.
na iznos od
07/2018
41,96 EUR
od 15.08.2018.
na iznos od
08/2018
28,20 EUR
od 15.09.2018.
na iznos od
09/2018
47,46 EUR
od 15.10.2018.
na iznos od
10/2018
11,28 EUR
od 15.11.2018.
na iznos od
11/2018
20,17 EUR
od 15.12.2018.
na iznos od
12/2018
74,10 EUR
od 15.01.2019.
na iznos od
01/2019
23,24 EUR
od 15.02.2019.
na iznos od
02/2019
13,36 EUR
od 15.03.2019.
na iznos od
03/2019
41,48 EUR
od 15.04.2019.
na iznos od
04/2019
13,35 EUR
od 15.05.2019.
na iznos od
05/2019
21,88 EUR
od 15.06.2019.
na iznos od
06/2019
66,76 EUR
od 15.07.2019.
na iznos od
07/2019
38,12 EUR
od 15.08.2019.
na iznos od
08/2019
13,72 EUR
od 15.09.2019.
na iznos od
09/2019
7,95 EUR
od 15.10.2019.
na iznos od
10/2019
14,77 EUR
od 15.11.2019.
na iznos od
11/2019
24,27 EUR
od 15.12.2019.
na iznos od
12/2019
63,19 EUR
od 15.01.2020.
na iznos od
01/2020
29,00 EUR
od 15.02.2020.
na iznos od
02/2020
33,00 EUR
od 15.03.2020.
na iznos od
03/2020
21,06 EUR
od 15.04.2020.
na iznos od
04/2020
11,33 EUR
od 15.05.2020.
na iznos od
06/2020
0,49 EUR
od 15.07.2020.
na iznos od
07/2020
1,71 EUR
od 15.08.2020.
na iznos od
02/2024
4,13 EUR
od 15.03.2020.
osim poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.437,75 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj tužbi navodi kako je zaposlen kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za kirurgiju, Zavod za traumatologiju, Odjel za intenzivnu traumatološku njegu. Nadalje navodi kako je njegov radni odnos reguliran Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 9/05, 20/06, 156/09, 52/10, 7/11, 43/13; dalje KU) kojim da je plaća tužiteljice regulirana u čl. 47. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, osnovnu plaću radnika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću da su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi da je bio i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje; TKU). Nadalje navodi da se svaki efektivno odrađeni sat prekovremeno noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni odnosno u smjenskom radu uvećava za postotak iz čl. 58. KU-a, a navedeni postoci da se međusobno kumuliraju. Za svaki prekovremeno odrađeni sat koji radniku nije plaćen, već radnik umjesto plaćanja prekovremenih sati uz vlastiti pristanak koristi slobodne dane, radnik ostvaruje pravo na 1,5 slobodnih dana za 1 prekovremeno odrađeni sat. Dakle, sukladno odredbama KU i TKU tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i uvećanja/dodaci na koje da je ostvario pravo. Nadalje navodi kako je na odjelu hitne medicine učestala potreba za prekovremenim radom kojeg da je poslodavac dužan evidentirati i platiti s 50% uvećanja ili zamijeniti ga slobodnim danima u omjeru 1:1,5 (ukoliko radnik na to pristane), pri čemu radnik za 1 prekovremeno odrađeni sat dobiva 1,5 slobodnih sati. Tuženik da nije evidentirao sve odrađene prekovremene sate, niti da je iste platio, kao što da nije isplatio sve dodatke koji tužitelju da pripadaju sukladno odredbama KU, kao što ni odrađene prekovremene sate, koji da nisu u potpunosti evidentirani na platnim listama i isplaćeni radniku, nije zamjenjivao slobodnim satima sukladno KU, ili da ih je samovoljno zamjenjivao slobodnim danima bez pristanka tužiteljice. Tužitelj također navodi da je u razdoblju od rujna 2014. do podizanja tužbe radio u otežanim uvjetima rada, pa da joj sukladno čl. 94. Zakona o radu i čl. 65. KU-a pripada pravo na uvećanje osnovne plaće za 25%, potom da mu tuženik u tom razdoblju nije plaćao dodatak od 25% zbog posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. odnosno nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće. Tužitelj da je radom na odjelu hitne medicine imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na kom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. U navedenom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo za dio odrađenih sati, a ne za sve odrađene sate iako je tužitelj cijelo vrijeme obavljajući rad na navedenom odjelu imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično da je tužiteljici pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom čl. 37. KU-a da je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Isto tako da je sukladno odredbama TKU-a propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako tužiteljica nije u mogućnosti postaviti točno određen tužbeni zahtjev jer ne posjeduje kompletnu dokumentaciju, to da se sukladno čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku obvezuje postaviti točno određeni tužbeni zahtjev u roku kojeg odredi sud, a nakon što pristignu traženi podaci od tuženika. Slijedom navedenog, predlaže da sud naloži tuženiku dostavu rasporeda rada, evidencije rada i platnih listi za tužiteljicu, kao i da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.
2.Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno dopuni nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl.oecc. iz Zagreba precizirao tužbeni zahtjev na način da glasi kao u izreci.
3.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o. osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.
4.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te istakao prigovor zastare kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik smatra da Zakonom o radu člankom 15. propisuje da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon i drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Tuženik je osporio navode tužitelja da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio. Tuženik je tužitelju u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU. Prema stavu tuženika tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe. Također je osporio i da nisu evidentirani i plaćeni svi prekovremeni sati tužitelju, jer je tuženik sve prekovremene sate evidentirao i platio. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
5.Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike (manje isplaćene) plaće po osnovi neobračunatog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu, a posljedično tome i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu pobliže navedenom u izreci presude.
6.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, kao niti činjenica da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunao osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke. Nije sporno niti to da je dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za posebne uvjete rada tuženik tužiteljici obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne i na prekovremene sate, jer sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljici svaki sat prekovremenog rada platio s uvećanjem od 50%, kao i da naknada za prekovremeni rad ne predstavlja dio osnovne plaće nego dodatak na osnovnu plaću.
7.Sporno je je li tuženik tužiteljici bio dužan obračunati i isplatiti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za posebne uvjete rada na sve sate koje je tužiteljica odradio, odnosno na prekovremene sate, te u skladu s takvim obračunom isplatiti tužiteljici naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
8.Budući da su sve činjenice za važne za presuđenje u pogledu osnova tužbenog zahtjeva nesporne, na te okolnosti nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak (čl. 221. st. 1. ZPP-a), dok je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz vještačenje po vještaku financijske struke- Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb (vještak Petra Blašković).
9.Odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. ZR propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Međutim, navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće, već je to u konkretnom slučaju regulirano Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09.), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12., dalje TKU/12),Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 24/17., dalje: TKU/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/17., 47/18. i 123/19., dalje: TKU/18), kao i granskim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – i to Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13., 96/15., dalje KU/13) te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18., 35/19., 92/19.; dalje: KU/18).
10.Primjena KU-a uređena je općim odredbama KU-a kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU-a prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU-a na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.
11.Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava, pa se tako, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
12.Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.
13.Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.
14.Odredbom čl. 47. KU/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od četiri godine, uz napomenu da je identična odredba sadržana u čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18; dalje KU/18) koji je stupio na snagu 1. ožujka 2018.
15.Odredbom čl. 51. KU/13 propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17, čl. 53 TKU/18 i te odredba čl. 49. KU/18) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (čl. 51. st. 1.), a za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom u rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (čl. 51. st. 2.). Dodaci na plaću iz navedenih stavaka 1. i 8. čl. 51. KU/13 međusobno se ne isključuju (st. 12.).
16.Odredba čl. 57. KU/13 navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, pa je tako određeno da radniku na radnom mjestu tužiteljice pripada pravo na dodatak na plaću od 25%. Stavkom 3. propisano je da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati (na jednak način propisano je odredbom čl. 55. st. 1., 2. i 4. KU/18), dok je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 92/19., dalje Dodatak II. KU/18) navedeni iznos dodatka na plaću za posebne uvjete rada za radna mjesta II., III. i IV. vrste povećan s 25% na 28%, a primjenjuje se od 1. rujna 2019. godine.
17.U Dodatku I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I. KU/13), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., u čl. 5. propisano je da se iza čl. 59. u KU-a dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od 4% od osnovne plaće.“ (na jednak način propisano je čl. 58. KU/18), dok je odredbom čl. 24. i 34. Dodatka II. KU/18 taj dodatak na plaću povećan s 4% na 8% počevši od 1. rujna 2019.
18.Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 je propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. istog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (na jednak način propisano je čl. 34. KU/18), a čl. 13. Dodatka II. TKU/18 ta je odredba izmijenjena tako da sada glasi "Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.", a primjenjuje se od 1. rujna 2019.
19.Odredbama čl. 59. stavak 1. TKU/12, čl. 58. stavak 1. TKU/17 i čl. 58. stavak 1. TKU/18 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.
20.Ocjena je ovoga suda da radnik, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka. Tako u ovom slučaju radnik ima pravo kumulativnu isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 te čl. 55.KU/18 i čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad propisanog čl. 51 KU/13 te čl. 49. KU/18. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13 te čl. 55.KU/18 i čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13 te čl. 55.KU/18, odnosno u svojstvu radnika s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe čl. 59.a KU/13 (čl. 58. KU/18).
21.Jednako tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
22.Napominje se da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za posebne uvjete rada. Stoga je neosnovan navod tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 (čl. 49. KU/18).
23.Kako tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće temeljem dodataka na prekovremeni rad, primjenom odredbe čl. 36. st. 2. KU/13 (čl. 34. KU/18) tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u visini tako obračunate prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije, a jest, pa tužiteljici stoga pripada i utužena razlika naknade plaće za godišnji odmor i naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.
24.Visinu razlike plaće koja tužiteljici u utuženom razdoblju pripada po naprijed navedenim osnovama sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Petre Blašković, zaposlenice Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, na koji stranke nisu imale primjedbe i kojeg je sud prihvatio kao stručnog i objektivnog. Kako je tužbeni zahtjev postavljen u cijelosti u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, to ga je sud i prihvatio i odlučio kao u izreci presude.
25.Tužiteljici je na svaki pojedini mjesečni iznos dosuđena zatezna kamata od dospijeća, pri čemu se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.
26.Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tuženik, koji je u cijelosti izgubio parnicu, tužiteljici naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka. Visinu troška sud je odmjerio prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Dakle, sud je priznao tužiteljici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 150,00 eura, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, za sastav podneska od 18.8.2023., 19.4.2024., 23.6.2024. u iznosu od 3x150,00 eura sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, za zastupanje na ročištima od 19.4.2023.,5.11.2024. u iznosu od 2x150,00 eura sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura sukladno Tbr.9.t.3. Tarife, sveukupno 1.218,75 eura. Tužitelju je odmjeren i trošak vještačenja u iznosu od 219,00 eura, sveukupno 1.437,75 eura. Na taj parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 65/16., 73/17.) u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
27.Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 17. prosinca 2024.
Sudac:
Majda Felker
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava
