Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Pr-1195/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu ovog suda Majdi Felker u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po OD Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 OIB: 40237608715, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 968,92 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:
- na iznos od 81,19 EUR počam od 16.2.2016. pa do isplate,
- na iznos od 72,94 EUR počam od 16.3.2016. pa do isplate,
- na iznos od 71,78 EUR počam od 16.4.2016. pa do isplate,
- na iznos od 80,22 EUR počam od 16.5.2016. pa do isplate,
- na iznos od 74,67 EUR počam od 16.6.2016. pa do isplate,
- na iznos od 78,06 EUR počam od 16.7.2016. pa do isplate,
- na iznos od 80,27 EUR počam od 16.8.2016. pa do isplate,
- na iznos od 80,79 EUR počam od 16.9.2016. pa do isplate,
- na iznos od 73,18 EUR počam od 16.10.2016. pa do isplate,
- na iznos od 75,77 EUR počam od 16.11.2016. pa do isplate,
- na iznos od 74,08 EUR počam od 16.12.2016. pa do isplate,
- na iznos od 74,88 počam od 16.1.2017. pa do isplate,
- na iznos od 51,09, počam od 16.2.2017. pa do isplate,
sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je od 1997. zaposlena kod tuženika. Državnim i javnim službenicima (pa tako i tužiteljici) se 2016. trebala uvećati osnovica za izračun plaće za 6%. Naime, 23. studenoga 2006. zaključen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama u razdoblju od 2007. do 2009. uvećava za 6%. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna od 19. ožujka 2008., objavljene u Narodnim novinama 34/2008, osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, utvrđuje se u visini od 5.108,84 kn bruto.13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim se, zbog teškog gospodarskog stanja Republike Hrvatske uzrokovanog svjetskom ekonomskom krizom, s navedenim danom primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini 5.108,84 kn bruto. Dakle, za 2009. nije došlo do povećanja osnovice za izračun plaća od 6%. Čl. 3. predmetnog Dodatka Sporazuma propisano je sljedeće: „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.” 2009., koji se prilaže; Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Zatim je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. prosinca 2015., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 % pa je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom sljedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. DZS objavio je 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a 20. listopada 2016. objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. Iz navedenog proizlazi kako je tuženik tužiteljici od prosinca 2015. (dospijeće u siječnju 2016.) pa nadalje bio dužan plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn. Po navedenom osnovu, tuženik je tužiteljici isplatio plaću manju za 21.000,00 kn bruto. Slijedom svega gore navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ukoliko sud ne odbaci tužbu zbog promašene pasivne legitimacije, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz sljedeće obrazloženje: Tužiteljica je u utuženom razdoblju od siječnja 2016. g. do veljače 2017.g. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za dijagnostiku i liječenje bolesti oka. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na primjeni navodno pogrešne visine osnovice za obračun plaće u utuženom razdoblju. Međutim, tužiteljica pogrešno navodi da je visina osnovice za obračun plaće u utuženom razdoblju bila određena na 5.415,37 kuna, a sve prema T kolektivnom ugovoru i Sporazumu Vlade i sindikata o osnovici plaće. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama 141/12 (u daljnjem tekstu TKU) propisano je: „Ovim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. „ Zakonom o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09) određeno je da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, a ako se osnovica za izračun plaće ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, osnovicu utvrđuje Vlada. Nadalje, TKU u čl. 51. propisuje: „1. Plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. 2. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. 3. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. 4. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Tuženik pojašnjava da je Vlada Republike Hrvatske dana 23. studenog 2006. godine sa sindikatima javnih službi sklopila Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je uređeno da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća od prošle godine, početno s 2007. godinom. Nadalje, Dodatkom Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009.g. određeno je smanjenje osnovice s 5.415,37 kn na 5.108,84 kune. Konačno, na osnovu članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora dana 26. listopada 2011. godine Vlada i sindikati javnih službi zaključili su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sukladno kojima su potpisnici suglasni da se primjenjuje osnovica za izračun plaća u visini od 5.108,84 kune. Navedenim Izmjenama se isto tako utvrđuje da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Tuženik napominje da je Sporazum iz 2006. g. de facto stavljen izvan snage Zakonom o osnovici plaće u javnim službama kojim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Dakle, dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g. kojim se utvrđuje da je dana 23.11.2006.g. zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama je nevažeći. Bez obzira na gore navedeno iz odredbi TKU i potpisanog Sporazuma i dodatka Sporazumu evidentno je da Vlada određuje visinu osnovice Odlukom odnosno Sporazumom sa sindikatima, ukoliko ista nije utvrđena kolektivnim ugovorom. Tako je Vlada RH sukladno Zakonu o osnovici plaće u javnim službama donijela dana 29.12.2016.g. Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/16) koja je stupila na snagu 1.1.2017.g. Početkom primjene nove Odluke prestaje vrijediti Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) koja se primjenjivala od 1.04.2009.g. i kojom je osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena u visini od 5.108,84 kune u bruto iznosu počevši s plaćom za mjesec travanj 2009.g. koja je bila isplaćena u svibnju 2009.g. Odluka iz 2009.g. primjenjuje se i u siječnju 2017. g. budući da će se na temelju nje plaća u javnim službama isplatiti još i za prosinac 2016. godine. Prema novoj Odluci (NN 123/16) osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjuje se od 01.01.2017.g. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.g. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.g. Navedene Odluke su jedine pravovaljane. Dakle, Republika Hrvatska donosi odluku o visini osnovice plaće zaposlenicima u javnim službama, a time tuženik ne može niti ima ovlasti ni na koji način utjecati na izračun osnovice Slijedom svega prethodno iznesenoga razvidno je da tuženik primjenjuje sve pozitivne pravne propise što dokazuje i primjenom Centralnog obračuna plaće (COP-a) koji je Odlukom Vlade obvezan u primjeni svih javnih službi. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Obzirom na navedeno tuženik opreza radi ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu odnosno ukoliko smatra da ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
3.Proveden je dokaz uvidom u platne liste, presliku Sporazuma o osnovci plaće u javnim službama, u priopćenje za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015. godine; uvid u priopćenje za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015. godine, u presliku Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. godine, u presliku Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, u presliku Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012. godine.
4.Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan osim u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima razlike plaće.
5.Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika pa je jedino od svog poslodavca, dakle tuženika, ovlaštena potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.
6.Prigovor zastare je neosnovan. Prema članku 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužiteljica je ustala tužbom 25. siječnja 2021.,a preciziranim podneskom utužila je tražbine od kojih je najstarija dospjela 16.veljače 2016., pa proizlazi da je podnesen unutar petogodišnjeg roka zastare.
7.Visina tužbenog zahtjeva nije sporna.
8.Na temelju nespornih činjenica i provedenih dokaza proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine.
9.Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
10.Nadalje, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DSZ-a RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“
11.Dana 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela je odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano. Isto tako, Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, i to u odnosu na čl.
IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.
12.Iz prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. od 28. kolovoza 2015., procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. od 4. rujna 2015., prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 27. studenoga 2015. i procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 4. prosinca 2015. proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, sve u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
13.Nadalje, Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
14.Sud smatra da nisu osnovani prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Činjenica je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Slijedom navedenog, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode predviđene pravne učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr- 847/10-2 od 7. prosinca 2011., te odluke Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05. ožujka 2015. Konačno, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012. - članak 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12., dalje TKU/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.
15.Nadalje, plaće zaposlenih u javni službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01. i 39/09., dalje Zakon o plaćama u javnim službama) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09. i 124/09., dalje Zakon o osnovici plaće u javnim službama), međutim ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, prema kojem se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, što je i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10., dalje TKU/10), kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU/12.
16.Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti, jer tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.
17.Što se tiče vremenskog važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2011. treba reći da je u članku XI. tog kolektivnog ugovora ugovoreno vrijeme trajanja od 5 godina, što znači da bi isti istekao s danom 26. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje ZR-a), na njega se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji je bio zaključen. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.
18.U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS RH, a na koje se čl. III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto te je po toj uvećanoj osnovici valjalo obračunavati plaću tužiteljice sve do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.
19.Plaće u javnim službama isplaćuju se iz državnog proračuna, te ih tuženik sam ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade RH da donese Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama po stajalištu suda ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti.
20.Što se tiče odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV. dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.
21. Također iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. u bitnom proizlazi da:
-dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12 tromjesečja),
-da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji),
-da odredbom čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl. V. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama).
22. Slijedom svega navedenoga sud je ocijenio da tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, odnosno s povećanjem za 6%, radi čega je njezin tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa sa zatraženim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, koje teku od prvog dana nakon dospijeća u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima u cijelosti osnovan, te je odlučeno kao u točci I. izreke. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, a plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a.
23.U skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/13,136/15, u daljnjem tekstu ZPD), predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15, u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a, odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih i premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak u čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dosjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg poreza na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju.
24.Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom na to da tužitelj nije uspio u parnici s tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu, koji nije utjecao na visinu troška, te je sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 150,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 7.5.2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 1x150,00 Eura, zastupanje na ročištu od 5.4.2024. i 5.11.2024. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 2x150,00 eura, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, slijedom čega je tužiteljici dosuđen ukupan trošak u iznosu od 750,00 eura.
25.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).
25.2.Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.
Rijeka, 17. prosinca 2024.
S U D A C :
Majda Felker
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženiku
Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava