REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZNIU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

P-1180/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vidaku, odvjetniku iz Labina, protiv tuženika 1. OTP banka d.d. Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB 52508873833 zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović i dr., odvjetnicima iz Pule, 2. ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. RV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (2. i 3. tuženice kao nasljednice iza pok. MV)radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. lipnja 2024., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Ivana Vidaka, odvjetnika u Labinu, punomoćnice 1. tuženika PV, odvjetničke vježbenice u Puli i 2. i 3. tuženica osobno, 17. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja I. tuženika OTP banka d.d. Zadar, (OIB 52508873833) iz Zadra, Domovinskog rata 38, protiv ovršenika II. tuženika MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u predmet Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu, Labin posl. br. Ovr-1869/2005 (prije Ovr-1217/14) u ½ dijela nekretnine i to stana u [adresa], na adresi [adresa] nalazećeg na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] rbr. 18. suvlasnički dio: 1/27 etažno vlasništvo (E-18) 1., s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: stan koji se nalazi u prizemlju zagrade u Labinu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe u ukupnoj površini od 45 m2 k. o. [katastarska općina].

II. U preostalom dijelu se odbija tužbeni zahtjev (glede ½ dijela pokretnine- motornog vozila Citroen C3Sx 1,4 I, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2008. godine reg. oznake [registarska oznaka])

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-304/2019-2 od 29. studenog 2023. ukinuta je presuda naslovnog suda posl. br. P-1072/2018 od 26. rujna 2018. u točkama II. III. Izreke, odnosno u dijelu u kojem je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev kojim je proglasio nedopuštenim ovrhu po prijedlogu ovrhovoditelja I.tuženika OTP banka d.d. Zadra, protiv ovršenika II. tuženika NV u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna Služba u Labinu, [adresa], posl. broj Ovr-1869/2005 ( prije Ovr-1217/14) u ½ dijela nekretnine i to stana u [adresa], na adresi [adresa], nalazećeg na k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] rbr. Suvlasnički dio: 1/27 etažno vlasništvo (E-18) 1., s kojom je povezano pravo vlasništva na poseban dio nekretnine: stan koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe u ukupnoj površini od 45 m2, k. o. [katastarska općina], ½ dijela pokretnine -motornog vozila Citroen C3Sx 1,4 I, brij šasije VF7FCKFVC29108417, god. Proizvodnje 2008., reg oznake [registarska oznaka], te u točki III. Kojom je naloženo tuženiku OTP banci Zadar da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.172,50 kn, u roku od 15 dana, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno ocijeni sve već izvedene dokaze te da izvede i druge dokaze koje stranke, eventualno, predlože, a prvostupanjski sud ocijeni potrebnim njihovo izvođenje kako bi se raspravilo pitanje poštenja i savjesnosti sudionika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.

2.Dakle, tužiteljica je 9. svibnja 2016. dostavila sudu tužbu protiv tuženika OTP banka d.d. Zadar i ČV, radi proglašenja da je ovrha nedopuštena. U tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu, posl. br. 2 Ovr- 1869/2015 od 9.rujna 2015., treća osoba, ovdje tužiteljica, upućena da pokrene posebnu parnicu u roku od 15 dana, radi proglašenja da je ovrha na nekretnini i to ½ dijela stana u [adresa], na adresi K. [adresa] nalazećeg na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] rbr. 18. suvlasnički dio: 1/27 etažno vlasništvo (E-18) 1. s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: stan koji se nalazi u prizemlju zagrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe u ukupnoj površini od 45 m2 k. o. [katastarska općina], ½ dijela pokretnine-motornog vozila Citroen C3Sx 1,4 I, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2008.,godine reg. oznake [registarska oznaka], nedopuštena. Tužiteljica i prvotni II. tuženik, MV, su supružnici, koji su za vrijeme trajanja braka stekli nekretninu prethodno opisanu, pokretnine koje se nalaze u njoj kao i vozilo, koji su predmetom ovog postupka. Tužiteljica i II. tuženik su točnije 1994., kupili stana od Grada Labina koji je upisan na II. tuženika ČV isključivo zbog jednostavnosti postupka i realizacije upisa, unatoč činjenici što je tužiteljica aktivno sudjelovala u predmetnoj kupovini. Osim navedenog, tužiteljica je do današnjeg dana ulagala, osim financijskih sredstva i trud za održavanje predmetnog stana, njegovo opremanje namještajem i drugim uređajima koji ima u posjedu. Suprug tužiteljice, je 19.rujna 2011.g. potpisao Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, ali kao sudužnik ili solidarni dužnik, ne kao korisnik kredita. Istim tim Ugovorom ZV i LV su dali izričitu suglasnost da se zasnuje založno pravo u korist banke na nekretnini koja je njihovo vlasništvo i to stana od 70,11 m2 koji se nalazi u zgradi u [adresa], u [adresa], kućni broj 18/3, koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, tužiteljica nije bila ugovorna stranka, niti je dala bilo kakvu izričitu suglasnost da se njenih ½ dijela nekretnine i pokretnina na bilo koji način može teretiti ili mogu služiti kao sredstvo namirenja, što je pretpostavka kako bi uopće postojala solidarna obveza nje i mogućnost da se njenim dijelom na ovakav način može raspolagati, posebice kada solidarnost kao takva nastaje ugovorom, odredbom posljednje volje i zakonom.

2. U ponovljenom postupku, tužiteljica je ostala kod ranije iznijetih navoda u tužbi, odnosno da OTP banka i MV nisu imali pravo niti imaju pravo raspolagati sa ½ dijela nekretnine i ½ dijela vrijednosti pripadajućih pokretnina nalazećih u predmetnoj nekretnini, niti sa ½ dijela prava kojim tužiteljica raspolaže na motornom vozilu, jer je očito da se radi o bračnoj stečevini na koju tužiteljica nesporno polaže pravo od ½ dijela. U ponovljenom postupku tužiteljica je istakla i prigovor prava na dom. Slijedom toga, tužiteljica traži da se proglasi nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja I. tuženika OTP banka d.d. Zadar, (OIB: 52508873833) iz Zadra, Domovinskog rata 38, protiv ovršenika II. tuženika MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u predmet Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu, [adresa] posl. br. Ovr-1869/205 (prije Ovr-121714) u ½ dijela nekretnine i to stana u [adresa], na adresi K. [adresa] nalazećeg na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] rbr. 18. suvlasnički dio: 1/27 etažno vlasništvo (E-18) 1., s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine: stan koji se nalazi u prizemlju zagrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja i lođe u ukupnoj površini od 45 m2 k. o. [katastarska općina], ½ dijela pokretnine- motornog vozila Citroen C3Sx 1,4 I, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2008. godine reg. oznake [registarska oznaka], uz obvezu da tuženici naknade tužiteljici parnični trošak.

3. Prvotuženik OTP banka, u ponovljenom postupku naveo je da ostaje u cjelosti kod danog odgovora na tužbu, u kojem u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik OTP banka osporava da bi predmetni stan u vlasništvu drugotuženika, pokretnine i motorno vozilo, tužiteljica i drugotuženik stekli za vrijeme trajanja braka kao i što se osporavaju navodi, da bi ta imovina predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika. Osim toga, osporavaju se navodi da je tužiteljica aktivno sudjelovala u kupnji stana, ali da je isti uknjižen kao vlasništvo drugotuženika isključivo zbog jednostavnosti postupka i realizacije upisa. Također, tuženik osporava da bi tužiteljica vršila bilo kakva ulaganja u predmetni stan. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige (čl. 119). Tužiteljica se nikada nije upisala kao (su)vlasnik nekretnine. Tužiteljica niti ne navodi valjani razlog zbog kojeg se nije upisala kao suvlasnik predmetnog stana i time zaštitila svoje pravo, ukoliko je zaista smatrala da joj pripada ½ nekretnine. Hipotetski, tužiteljica se mogla i nakon provedenog postupka kupoprodaje uknjižiti kao suvlasnik stana, ako je jedini razlog uknjižbe vlasništva drugotuženika bio samo jednostavnost postupka kupoprodaje. Od navodne kupoprodaje, od 1994., prema navodima tužiteljice proteklo je 22 godine, a tužiteljica se do dan danas nije niti pokušala uknjižiti kao suvlasnica stana. I Ustavni i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeli su stajalište kako se ovakvim slučajevima štiti povjerenje u zemljišne knjige. Slijedom toga, na teret tužiteljice pada činjenica što svoje eventualno suvlasništvo na nekretnine nije upisala u zemljišne knjige. Čak i da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, što se osporava, ovrhovoditelj to nije znao , niti je imao razloga sumnjati, niti obvezu ispitivati da li je drugotuženik u braku. Navedeno se odnosi i na motorno vozilo koje se upisuje u evidenciju MUP-a, te koje je također moglo biti upisano i na tužiteljicu, da je ista zaista vlasnica polovice predmetnog vozila. S druge strane, logično i životno je da je tužiteljica bila upoznata sa raspolaganjima svoga muža i da je znala i mogla znati da je zaključio Ugovor o kreditu u svojstvu sudužnika. Međutim, čak ni tada tužiteljica , iako je znala i da je njezin suprug MV, upisan kao samovlasnik predmetnog stana, svoje navodno pravo vlasništava nije zaštitila. Nije sporno da je MV dana **.**.2011. u svojstvu sudužnika/solidarnog dužnika, zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini. Tako je člankom 9. Stavkom 9.8. Ugovora o kreditu (koji je dostavljen kao ovršna isprava uz prijedlog za ovrhu) ugovoreno da : "Korisnik kredita ovlašćuje Banku da na temelju ovog ugovora može zatražiti i provesti prisilnu ovrhu i na drugim dijelovima imovine, odnosno na cjelokupnoj imovini u vlasništvu korisnika kredita, sudužnika nakon dospjelosti svih ili svakih potraživanja iz ovog Ugovora".Slijedom navedenih ugovornih odredbi (koji ovlašćuju ovrhovoditelja da se pokuša naplatiti kroz ovrhu na cjelokupnoj imovini korisnika i sudužnika) ovrhovoditelj – ovdje tuženik je i pokrenuo ovršni postupak na imovini ovršenika pa tako i na nekretnini u vlasništvu drugotuženika. Kao što je već istaknuto, tuženik je uz prijedlog za ovrhu dostavio važeći izvadak iz zemljišne knjige, koji kao javna isprava u potpunosti održava istinito stanje u zemljišnim knjigama. Navedeno vrijedi i za predmetno motorno vozilo. Tužiteljica je u predmetnu parnicu upućena povodom prigovora izjavljenim u ovršnom postupku. Navedeno podrazumijeva da je tužiteljica upoznata da se pred Naslovnim sudom vodi predmetni ovršni postupak, a kako je njezin (navodni) suprug jedna od ovršenika tog postupka logično je zaključit da je i upoznata sa iznosom tražbine koji ovrhovoditelj zahtjeva u tom postupku.

4. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

5. U tijeku postupka II. tuženik MV, je umro, (ostavinski postupak pod posl. brojem O-1064/17), te su ovaj postupak preuzele njegove zakonske nasljednice, kćerke ĐV i RV, a koje u odgovoru na tužbu u cijelosti priznaju navode iz tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev. Navodi kako su istiniti navodi tužiteljice da je predmetni stan njezina bračna stečevina u ½ dijela. Isto tako, potvrđuju da je bez znanja i izričite suglasnosti tužiteljice MV potpisao ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, dana 19.rujna 2011., i to kao sudužnik, te je dozvolio kao osiguranje tog kredita hipoteke na spornom stanu. Stoga, predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

6. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u spise Ovr- 1869/15, Ovr-121/14, i Ovr-233/13, u ugovor o kreditu na stranici 9 do 19 spisa, izvod iz matice umrlih na stranici 44 do 45 spisa, u presudu P-1536/17 na stranici 75 do 77 spisa, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao i tuženica kao stranaka.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. U ovoj pravoj stvari nesporno je da je tužiteljica kao treća osoba rješenjem ovog suda posl. broj 2 Ovr-1869/2015 od 9. rujna 2015., upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja da je ovrha na nekretnini- 1/2 dijela stana u [adresa] i ½ dijela pokretnina- motornog vozila Citroen C3 Sx 1,4 I, broj šasije [broj šasije], god proizv., 2008., reg oznake [registarska oznaka], temeljem čl. 59 i čl. 60 st.1. Ovršnog Zakona, i da je ista to učinila i to podnošenjem ove tužbe sudu 9. svibnja 2016.

9. Nadalje, nesporno je da je tužiteljica supruga sada pok. IV, a što proizlazi iz Izvadka iz matice umrlih na listi 44 spisa.

10. Nesporno je da je pravomoćnom ovosudnom presudom posl. broj P- 1536/17 od 12. veljače 2018., na temelju priznanja na listi 75-77 spisa, da je CV, ovdje tužiteljica u parničnom postupku protiv tuženica ĐV i RV, radi utvrđenja bračne stečevine i prava suvlasništva, utvrđena kao suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela, kao i predmetnog osobnog vozila, te da navedeni suvlasnički dio nekretnine i pokretnine ne ulazi u ostavinsku imovinu pok. MV.

11. Nadalje, je nesporno da je MV sudjelovao kao sudužnik ili solidarni dužnik za korisnika kredita TV, prilikom zaključenja Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine u iznosu od 45.000,00 Eura, u protuvrijednosti u kunama, upisom hipoteke na predmetnom stanu kao osiguranje predmetnog kredita (dalje: Kredit, list 9-15 spisa).

12. Zbog neurednog plaćanja obaveza iz navedenog kredita, pokrenut je ovršni postupak, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja OTP banke d.d., pod posl. brojem Ovr- 1869/2015 protiv ČV, sudužnika po kreditu na predmetnom stanu i vozilu.

13. U ponovljenom postupku saslušane su tužiteljica i tužene kao stranke.

14. Iz iskaza 3. tužene RV, kćerka tužiteljice, proizlazi da ostaje kod svog ranijeg iskaza, odnosno da joj nije poznato kada je kupljen predmetni stan, ali joj je poznato da su ga kupili njezini roditelji. Otac je dobio stan na korištenje od Rudnika. Roditelji žive u tom stanu zadnjih 30 godina. TV je bio njihov zet, oženjen za njezinu sestru ĐV. TV je htio kupiti stan, te je trebao ishoditi kredit, a za kredit mu je bila potrebna hipoteka. On je pitao oca da mu dopusti hipoteku na ovom stanu, a pitao je dopuštenje od nje i majke, ali mu to nisu odzvolile. On je upisao hipoteku na stanu od roditelja na način da nitko od njih to nije znao. Otac je to učinio na svoju ruku, otišao je na banku bez njihovog znanja i dopustio mu uknjižbu zaloga. Sestra je zvala tatu i molila ga da to učini, te svjedokinja pretpostavlja da je zbog toga to otac i dopustio. Oni su u kući saznali da je otac bio jamac zetu drugi dan, ali nitko se nije nadao da će do ovoga doći. Nije se tome nadao ni TV. Isto tako je i sa osobnim vozilom marke Citroen C3. Vozilo je također suvlasništvo njezinih roditelja, a navedeno vozilo vozi majka, bez obzira što je otac upisan kao vlasnik. Vozilo je staro 10 godina. Majka ovih zadnjih 30 godina je više bila zaposlena nego nezaposlena, a otac je radio u rudniku. Otac je rođen 1959., te je otišao u mirovinu od 39 godina. Po njezinom mišljenju i otac i majka su doprinosili u stjecanju imovine. Isto tako je i sa stvarima u stanu, sa namještajem koji se kupovao zajedničkim sredstvima. Predmetni stan ima dvije sobe, kuhinju, kupatilo i malu terasu, i opremljen je. Roditelji su prije 12-13 godina renovirali stan i onda su kupili namještaj. Otac nije bio prisiljen od TV da mu potpiše jamstvo, te svjedokinja navodi da je više sestra bila ta, koja je tražila od oca da joj bude jamac, i da se otac sažalio. Nitko od njih, odnosno ona i majka nisu znale da će otac založiti stan, jer to mu ne bi dozvolile. Odnosi između njih su bili korektni, ali svjedokinja navodi da ona prva ne bi dozvolila, kao što nije dozvolila da se založi stan. Mama je predlagala TV da uzme nekakvo osiguranje za kredit. Navodno je TV u [adresa], otišao je, javi se svojoj djeci povremeno. Otac je pismen, zna čitati. Ocu nije oduzeta poslovna sposobnost, on je sposoban za rasuđivanje. Otac ne bi ni dobio stan da nije bio u braku sa majkom, jer su se prema njezinom saznanju i kasnijem pričanju stanovi dijelili za obitelji, a ne za samce. Ona smatra da njezin otac nije razumio da će jamčiti TV sveukupnom svojom imovinom. Da je otac bio svjestan da će mu se uzeti stan, odnosno da bi bilo moguće da izgubi stan, da nikada ne bi pristao na jamstvo kako ga je potpisao. Otac je doživio stres i umro je nakon toga, bio je šokiran, najprije su mu sjeli na mirovinu, bio je u velikom stresu. TV je pobjegao u Njemačku.

15. 2. Tuženica ĐV, kćerka tužiteljice, u svom ranijem iskazu je navela da joj je TV, bivši suprug. Navodi da su roditelji od Grada Labina dobila najprije stan na korištenje prije 30-tak godina, da bi ga kasnije otkupili sa stanarskim pravom. Otac je bio rudar, zarađivao je, a majka je dok su one bile male brinula o domaćinstvu, a kasnije je i ona uvijek radila. Radila je u poduzeću „Šparuga“, a kasnije kao sezonac u Rapcu, te je radila i u „Inkeru“. Stan se otplaćivao na rate, i još nije otplaćen. Roditelji su i ulagali u taj stan, potpuno su ga renovirali od zidova, prozore, vrata sve su na novo renovirali. Vozilo „Citroen“ je staro 9 godina, kao vlasnik auta je upisan otac, kupljen je kreditom, otac je podigao kredit za auto. Pretpostavlja da je u vrijeme kupovanja auta znao značenje kredita. Koliko joj je poznato, otac nikada nije nikome bio jamac, osim njezinom bivšem suprugu i to je pristao zbog toga što ga je ona molila da to učini. Majka se protivila tome da se založi predmetni stan, te je predlagala da se uzme nekakvo životno osiguranje umjesto da se založi stan u kojem su roditelji živjeli. Svjedokinja navodi da ju je TV tražio da zatraži od oca da se založi predmetni stan, te da je ona molila oca da to dopusti, te je otac na kraju i na to pristao. Otac je otišao to jutro na banku i potpisao, pretpostavlja da nije znao što znači biti jamac. Jedno vrijeme su ona i TV plaćali kredit, da bi na kraju TV prokockao sve što je imao, te otišao u Njemačku. Nakon što su ona i TV potpisali Ugovor o kreditu, istog dana su čekali majku, te joj je otac rekao da je kredit potpisa nakon čega je majka počela vikati. Majka nije išla u banku tražiti da se poništi ugovor. Svjedokinja navodi da je bila osobno nazočna prilikom potpisivanja ugovora i da se ne sjeća da se ugovor čitao na glas, a ugovor se potpisivao u banci, te misli da su kasnije išli kod bilježnika, a kod kojeg su bili svi prisutni, kao i djelatnici banke. Nije bila upoznata sa mogućnošću da i ona može biti upisana kao suvlasnica stana.

16. I tužiteljica CV je u ranijem iskazu navela da se udala za MV, **.**.1980., da su se vjenčali u Bosni, a da su u [adresa] došli u mjesecu ožujku 1981. godine, jer je MV radio u rudniku. MV je rođen 1959. godine. Imao je 39 godina kada je otišao u mirovinu. Prima mirovinu u iznosu do 3.600,00 kn. Za sebe navodi da je sezonski radila u poduzeću „Šparuga“, da je 5 godina radila u „Inkeru“ i da 17 zadnjih sezona radi u „Maslinici“. Navodi da je znala raditi i po dva posla. 1981. kada su ona i MV došli u [adresa], živjeli su kao podstanari, nakon čega su bili podstanari u Krapnu, a zgrada u kojoj su bili podstanari se zapalila, te su svi podstanari i stanari te zgrade dobili stan od rudnika u Krapnu na korištenje. Prije 28 godina dobili su od Grada Labina predmetni stan na korištenje. Rudnik je dodjeljivao stanove na korištenje i u tom stanu žive i dan danas. Stan je otkupljen, otkupljen je na obročne rate, i plaća se i dan danas. Nije joj poznato da bi se trebala upisati kao suvlasnik. Navodi da je smatrala da ono što je njegovo je i njezino i obrnuto. Predmetni stan su renovirali nanovo, to je bilo prije 13 godina. Kako je muž dobio stan od rudnika, on je bio vlasnik stana. Muž je rekao da je to njihovo zajedničko vlasništvo, bez obzira što je on upisan kao vlasnik. Imaju dvije punoljetne kćerke, jedna kćerka je bila udana za TV i oni su imali namjeru kupiti stan u kojem su bili podstanari. TV se raspitao za kredit, te kako je kasnije čula nije mogao dobiti dovoljan iznos novaca za kredit jer je imao i kredit kod Erste banke za kojeg nitko nije znao. Tužiteljica navodi da je zabranila suprugu da bude jamac TV, već je predlagala da TV uzme nekakvo životno osiguranje koje se zvalo „Sunce moje malo“. Navodi da je radila sezonski, i da joj nitko ništa nije govorio, već da je jedan dan došla kući i da joj je suprug MV rekao "gotovo je". Pitala ga što je gotovo, te joj je rekao da je stan je kupljen. Navodi da njezin suprug nije znao da je založio stan, da slabo vidi, da nije pročitao ugovor, i da mu nitko nije ni objasnio, a što joj je on kasnije rekao. Navodi da je suprug saznao što znači založiti stan, kad je dobio ovrhu, odnosno kad je ovrha sjela na mirovinu, a kasnije za stan. Muž nije imao nikakvog saznanja da je potpisao jamstvo. Tužiteljica navodi da je njezin suprug mislio da on jamči za TV, kao osobu da bi dobio kredit, ali nije imao saznanja da bi založio nekretninu, odnosno stan. Navodi da ona nije znala da bi mogla pokretati bilo kakav postupak radi poništenja tog ugovora. Vozilo marke Citroen C3 je također kupljeno prije 9 godina i to namjenskim kreditom kojeg je podigao MV. Navedeno vozilo su otplaćivali jednim djelom kreditom kojeg je podigao MV, a drugi dio kreditom kojeg je ona podigla. Navodi da nije znala da ukoliko se vozilo ne otplati da će vozilo biti vlasništvo banke. Navodi da njezin suprug nije znao što znači nekome biti jamac. Predmetni stan ne bi dobili da nisu bilu u braku. Mjesečni obroci iznose 120,00 kn mjesečno. Taj dan kada je saznala da je suprug potpisao ovaj ugovor o kreditu je bila bijesna, te navodi da je ona bila pismena i da je znala da to može učiniti da bi odmah otišla raskinuti taj ugovor, a što nije znala, a niti se raspitivala ni kod odvjetnika. Kada joj je suprug rekao da je jamac, od tada su se stalno svađali zbog toga. Nakon toga je banka sve ovršila, on je uvijek bio pod stresom. Tužiteljica nije znala da će njezin suprug uopće biti jamac, on je rekao da je jamac nakon što je ugovor o kreditu zaključen. Tužiteljica je bila ljuta zbog toga jer iako nije znala da to jamstvo znači ovrhu na imovinom muža, ona je bila ljuta što je jamčio TV da dobije kredit. Njezin muž je mislio samo biti jamac da dobije kredit ali on nije znao da bi se zbog neplaćanja moglo sjesti na njegovu mirovinu. Njezin suprug je bio zatvoren čovjek, nije se puno družio, malo je pričao. Stalno joj je govorio da se trese kad ide po mirovinu, govorio je: "njima ništa a nama uzimaju sve". Opet ponavlja da nije dala nikakvu suglasnost kao supruga za jamstvo koje je učinio njezin suprug. Kada ju se pita kada je potpisan ugovor odgovara da je saznala kad je potpisan kad je bilo gotovo. Kod njih, u Bosni, je običaj da je sve na supruga, tako je bilo i kod njenog oca, i tome se nitko nije smio usprotiviti.Tužiteljica je nadalje iskazala da je predmetni stan njezin jedini dom, da drugih nekretnina nema ni u RH ni izvan RH, da u stanu živi 35 godina, nikakvih problema nije imala. Mirovina joj iznosi 560 eura, s tim iznosom ne može iznajmiti stan. Bolesna je, boluje od aritmije srca, ima visoki tlak, ima probleme sa štitnjačom. Ne radi više sezonski, jer ne može zbog zdravstvenog stanja. Ima 62. godine. Sa njom u stanu živi mlađa kćerka, starija je također podstanar sa svojom djecom. Nitko je ne pomaže. Tužiteljica navodi da skromno živi, ne pije, ne puši i jedva s mirovinom uspije podmiriti obveze. Nema ušteđevine. Ima vozilo Citroen staro 16 godina. Ona stvarno ne zna gdje bi mogla ići živjeti. Starija kćerka je često zove na ručak pa si i na taj način uštedi.

17. Prema ocjeni ovog suda, nesporno je da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i MV, jer je stečena prije 35 godina, a koju su tužiteljica i njezin pok. suprug otplaćivali obročno u tom razdoblju, te da i dan dalje tužiteljica otplaćuje rate za stana što je MV, tijekom postupka i priznao, slijedom čega, a temeljem odredbe čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona (NN 116/03, dalje u tekstu: ObZ) sud zaključuje da su tužiteljica i njezin pok. suprug MV, suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela. Nakon smrti ČV, njegovi suvlasnički dio naslijedile su kćerke ĐV i RV, te tužiteljica.

18. Tuženik OTP banka, ističe da su u dobroj vjeri stekli pravo namirenja na predmetnom stanu, kao i predmetnom vozilu, te da ih štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

19. Iz odredbe čl. 122 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

20. Dakle, stjecatelj je pošten ako, obzirom na podatke uz zemljišne knjige, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da zemljišno knjižno stanje nije potpuno ili istinit ( čl 122/2 ZV i čl. 8/3 Zakona o zemljišnim knjigama, dalje ZZK). Stjecatelj mora biti pošten kako u času sklapanja pravnog posla, tako i u času zahtijevanja upisa u svoju korist.

21. Imajući u vidu utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i pok. supruga ČV svakog u ½ dijela, te da stoga MV, nije mogao samostalno bez sporazuma s tužiteljicom opteretiti njezin suvlasnički dio, sud je utvrđivao da li je 1. tuženik OTP banka, mogao steći prava i na suvlasničkom dijelu tužiteljice, iako s njom nije sklopio kredit, odnosno da li je 1. tuženik OTP banka, postupala savjesno i u dobroj vjeri sukladno odredbi čl. 122 ZV-a. Po mišljenju ovog suda 1. tuženik OTP banka, bio savjestan jer je kao stranka navedenog Ugovora o kreditu u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige stekao založno pravo predmetne nekretnine kao da na njoj ne postoje suvlasnička prava tužiteljice koja u tom trenutku nisu bila upisana. Tužiteljica, u odnosu na takvo stanje radi zaštite svojih prava nije poduzimala ništa, sve do pokretanja postupka P-1536/17 , kada je presudom na temelju priznanja posl. broj P-1536/17 od 12. veljače 2018, utvrđena kao suvlasnica predmetnog stana i vozila u ½ dijela. Dakle, sve da tužiteljici doista nisu bila poznata raspolaganja njezina supruga, niti ta okolnost ništa ne mijenja jer je ona propustila zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva predmetne nekretnine.

22. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige čl. 122. ZV-a, prednost u zaštiti stečenog prava ima savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige (tako i Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., NN 77/11 u kojoj je odstupljeno od dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po samo jednom bračnom drugu uslijed koje ništavosti kod takvih raspolaganja ne vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih izraženog u odluci poslovni broj U-III-493/2002 od 13. listopada 2004.).

23. Tužiteljica ističe kako predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu, te da se radi o njezinom jedinom domu, te zahtjeva da se ovrha proglasi nedopuštenom u odnosu na njezin suvlasnički dio predmetnog stana. Prvotuženik nije posebno osporio da je navedena nekretnina jedini dom tužiteljice.

24. Po čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine",-međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

25. Saslušana u postupku, tužiteljica je iskazala da je stan kupljen prije 35 godina, i da od tada pa do danas u njemu živi, da stan otplaćuje u mjesečnim obrocima od 120,00 kn. Tužiteljica je nadalje iskazala da je predmetni stan njezin jedini dom, da drugih nekretnina nema ni u RH ni izvan RH, da u stanu živi 35 godina, nikakvih problema nije imala. Mirovina joj iznosi 560 eura, s tim iznosom ne može iznajmiti stan. Bolesna je, boluje od aritmije srca, ima visoki tlak, ima probleme sa štitnjačom. Ne radi više sezonski, jer ne može zbog zdravstvenog stanja. Ima 62. godine. Sa njom u stanu živi mlađa kćerka, starija je također podstanar sa svojom djecom. Nitko je ne pomaže. Tužiteljica navodi da skromno živi, ne pije, ne puši i jedva s mirovinom uspije podmiriti obveze. Nema ušteđevine. Ima vozilo Citroen staro 16 godina. Ona stvarno ne zna gdje bi mogla ići živjeti. Starija kćerka je često zove na ručak pa si i na taj način uštedi. I tuženice, njezine kćerke su u svom iskazu navele da majka, nema drugih nekretnina i da joj je predmetni stan jedini dom. Sud je poklonio vjeru njihovima iskazima, jer njihove iskaze u tom dijelu ocjenjuje istinitim i životnim.

26. U konkretnom slučaju bilo je nužno odvagnuti interes tužiteljice kao osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom ovrhe koje završava u konačnici iseljenjem tužiteljice.

27. Prilikom odlučivanja o konvencijskom pravu na dom, sud je proveo test razmjernosti, provodeći ga pomoću tri eliminacijska pitanja od čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu (Zaključak VSRH broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.) što znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja taj cilj mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje razmjerno potrebama ovrhovoditelja. U odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza je na ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku.

28. Legitimni cilj ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika je pravo na naplatu duga. S druge strane, prodaja nekretnine koja predstavlja dom treće osobe u ovršnom postupku nije posljedica neispunjavanja ugovornih obveza. Treća osoba, ovdje tužiteljica je s pok. suprugom u suposjedu stana i u njemu nesmetano boravi preko 35 godina, na toj adresi ima prijavljeno prebivalište i uredno podmiruje troškove stanovanja, a pokrenula je i ovaj parnični postupak radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom u odnosu na predmetnu nekretninu.

29. Stavljajući u međusobni odnos dva pojedinačna prava-pravo na zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja i pravo na dom treće osobe, po ocjeni suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju pravo na dom preteže nad pravom ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika na zaštitu imovinskih prava. Tužiteljica je, prema utvrđenju ovog suda , dokazala da je s predmetnom nekretninom ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost da bi se ista mogla smatrati njenim domom u smislu članka 8. stavak 1. Konvencije. Predmetna nekretnina neophodna je za zadovoljenje tužiteljičinih stambenih potreba. Prema tome, u konkretnom slučaju je provođenjem ovrhe nedvojbeno došlo do miješanja u pravo na dom treće osobe, ovdje tužiteljice, a koje joj je zajamčeno člankom 8. stavak 1. EKZLJP.

30. U konkretnom slučaju, iako je miješanje utemeljeno na zakonu, a u odnosu na usmjerenost na postizanje legitimnog cilja ovrhovoditelj nije predlagao posebne dokaze. Ova ovrha se može na prikladan način provesti na pokretninama, između ostalog i vozilu koji je predmet ovog postupka. Osobito opravdani interes ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika za hitnim namirenjem tražbine zbog važnih razloga nekretnini koja predstavlja dom tužiteljice, nije dokazan, niti se radi o tražbini uzdržavanja. Slijedom navedenog, mišljenje je ovog suda da prvotuženik nije ovlašten provoditi ovrhu na stanu koji predstavlja dom tužiteljice.

31. Radi navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu stan, i to ocijenivši osnovanim prigovor prava na dom, dok je u pogledu ½ dijela pokretnine-motornog vozila Citroen C3Sx 1,4 I, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2008.,godine reg. oznake [registarska oznaka], odbio tužbeni zahtjev, iz razloga što je 1. tuženik u odnosu na navedenu pokretninu postupao savjesno, povjerenjem u odgovarajuće isprave.

32. Punomoćnik tužiteljice je dostavio troškovnik kojim potražuje troškove postupka i to za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn, za pristup ročištu 12. rujna 2016., u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn, za pristup ročištu 9. prosinca 2016. u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn, za pristup na ročištu 16. ožujka 2017. u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn, za pristup ročištu od 15. lipnja 2018. u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn, dakle ukupno 1.659,04 eura / 12.500,00 kn, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 414,76 eura / 3.125,00 kn, sveukupno 2.073,80 eura / 15.625,00 kn, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 361,00 eura / 2.720,00 kn, odnosno sveukupno u iznosu od 2.434,80 eura / 18.345,00 kn. Tužiteljica također potražuje troškove pristupa ročištu od 18. ožujka 2024 u iznosu od 625,00 eura kao i pristup raspravi održanoj 14. lipnja 2024. u iznosu od 625,00 eura uvećanih za PDV, odnosno sveukupno potražuje troškove postupka u iznosu od 3.684,80 eura.

33. Pun. prvotuženika je dostavio troškovnik kojim potražuje troškove za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za pristup na ročište 12. rujna 2016., 9. prosinca 2016., 16. ožujka 2017, 15. lipnja 2018., 18. lipnja 2024., 14. ožujka 2024., za svako ročište po 250 bodova uvećano za PDV, te trošak sastava žalbe od 11. listopada 2018., kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, za pristojbe na žalbu i to svaka radnja u iznosu od 250 bodova uvećano za PDV, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamtama koje teku po stopi sukladno čl. 29. ZOO-a od donošenja presude pa do isplate.

34. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova, te utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn slijedom čega se strankama za svaku poduzetu radnju kada im pripada 100% Tbr. 7.1. priznaje 250 bodova.

35. Sud smatra osnovanim trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr.7.t.1.), za pristup ročištu 12. rujna 2016., u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr 9.t.1), za pristup ročištu 9. prosinca 2016., u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr.9.t.1), za pristup na ročište 16. ožujka 2017. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr 9.t.1), za pristup ročištu od 15. lipnja 2018., u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr.9.t.1), dakle ukupno 12.500,00 kn, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 3.125,00 kn, sveukupno 15.625,00 kn, te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 2.720,00 kn, odnosno sveukupno u iznosu od 18.345,00 kn, odnosno 2.434,80 eura, iznos od 625 eura (Tbr.9.t.1 sa PDV) i iznos od 625 eura (Tbr.9.t.1. sa PDV-om), odnosno ukupno 3.684,80 eura.

36. Odlučujući o osnovanosti zatraženih troškova 1. tuženika, sud je ocijenio osnovanim trošak za sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kn (Tbr.8.t.1), za pristup na ročište 12. rujna 2016., 9. prosinca 2016., 16. ožujka 2017, 15. lipnja 2018., za svako ročište po 625,00 kn (zajedno s PDV-om), odnosno 2.434,80 eura, te za 18. lipnja 2024., 14. ožujka 2024., za svako ročište po 250 bodova uvećano za PDV, odnosno 3.684,80 eura, te trošak sastava žalbe od 11. listopada 2018., u iznosu od 750,00 eura (Tbr.10.t.1 sa PDV), odnosno ukupno iznos od 4.434,80 eura. U odnosu na trošak sudskih pristojbi su nije odlučivao o osnovanosti navedenih troškova s obzirom da se isti naplaćuju nakon pravomoćnosti presude.

37. S obzirom da je tužiteljica uspjela s polovinom svog tužbenog zahtjeva, to je ovaj sud odlučio, sukladno čl. 154. st.4. ZPP-a, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

38. Radi navedenog, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Labin, 17. prosinca 2024.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika

- 1. tuženiku putem punomoćnika

- 2. i 3. tuženicama