Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina,
predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u Z., protiv tuženice bolnice D., OIB: 3…, Z., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku T. R. odvjetniku u O. D. R.& p. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7179/2020-24 od 16. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 27. prosinca 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženice bolnice D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 7179/2020-24 od 16. listopada 2023. u dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu pod toč. II. izreke kojom je naloženo tuženici naknaditi tužitelju M. K. parnični trošak u iznosu od 1.198,66 EUR (9.031,30 kn) sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7179/2020-24 od 16. listopada 2023. u dijelu pod toč. II. Izreke kojom je naloženo tuženici naknaditi tužitelju M. K. parnični trošak preko
iznosa od 1.198,66 EUR (9.031,30 kn) pa do iznosa od 1.384,85 EUR (10.434,15 kn), odnosno za iznos od 188,19 EUR (1.402,85 kn) sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice bolnice D. za naknadom troška na ime sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku BOLNICA D., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M. K. iz Z., OIB: …, iznos od 2.304,46 eura1 / 17.363,11 kuna, sa zateznom

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 2

kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih
kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:
- na iznos od 145,68 eur / 1.097,60 kn, od 16.02.2018. godine do isplate;
- na iznos od 143,13 eur / 1.078,44 kn, od 16.03.2018. godine do isplate;
- na iznos od 121,44 eur / 914,99 kn, od 16.04.2018. godine do isplate;
- na iznos od 162,56 eur / 1.224,82 kn, od 16.05.2018. godine do isplate;
- na iznos od 142,91 eur / 1.076,76 kn, od 16.06.2018. godine do isplate;
- na iznos od 103,84 eur / 782,41 kn, od 16.07.2018. godine do isplate;
- na iznos od 78,07 eur / 588,21 kn, od 16.08.2018. godine do isplate;
- na iznos od 117,09 eur / 882,24 kn, od 16.09.2018. godine do isplate;
- na iznos od 142,07 eur / 1.070,44 kn, od 16.10.2018. godine do isplate,
- na iznos od 92,20 eur / 694,68 kn, od 16.11.2018. godine do isplate;
- na iznos od 133,17 eur / 1.003,41 kn, od 16.12.2018. godine do isplate;
- na iznos od 88,28 eur / 665,15 kn, od 16.01.2019. godine do isplate
- na iznos od 70,67 eur / 532,47 kn, od 16.02.2019. godine do isplate;
- na iznos od 85,60 eur / 644,93 kn, od 16.03.2019. godine do isplate;
- na iznos od 45,99 eur / 346,50 kn, od 16.04.2019. godine do isplate;
- na iznos od 13,97 eur / 105,23 kn, od 16.05.2019. godine do isplate;
- na iznos od 22,90 eur / 172,57 kn, od 16.06.2019. godine do isplate;
- na iznos od 41,99 eur / 316,38 kn, od 16.08.2019. godine do isplate;
- na iznos od 23,81 eur / 179,43 kn, od 16.09.2019. godine do isplate;
- na iznos od 93,27 eur / 702,78 kn, od 16.10.2019. godine do isplate,
- na iznos od 48,66 eur / 366,66 kn, od 16.11.2019. godine do isplate;
- na iznos od 83,02 eur / 625,50 kn, od 16.12.2019. godine do isplate;
- na iznos od 123,98 eur / 934,13 kn, od 16.01.2020. godine do isplate;
- na iznos od 108,49 eur / 817,43 kn, od 16.02.2020. godine do isplate;
- na iznos od 52,11 eur / 392,60 kn, od 16.03.2020. godine do isplate;
- na iznos od 19,56 eur / 147,35 kn, od 16.04.2020. godine do isplate,
i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku BOLNICA D., Z., OIB: …, naknaditi tužitelju M. K. iz Z.,.
OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.384,85 eura1 / 10.434,15 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 3

presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te naloži tužitelju
naknaditi tuženici parnični trošak, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje,
podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno
suđenje. U žalbi ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude proturječi razlozima presude, te u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ističe kako tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji je u pogledu obračuna osnovne plaće definirane čl. 47. st. 2. istoga potpuno jasan, te je iz istog razvidno da se dodaci i uvećanje plaće obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno da se isti ne obračunavaju na sate ostvarene u prekovremenom radu. Posebno ističe kako su tumačenja Zajedničkog povjerenstva obvezujuća i imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, a prema zaključcima navedenog povjerenstva svi dodaci i uvećanja tumačena su na način da se isti obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Tome u prilog ide i recentna sudska praksa točnije rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021. poslovni broj Rev-281/2021 u kojem rješenjem se jasno navodi kako povjerenstvo za tumačenje ugovora daje obvezujuća tumačenja odredbi ugovora. Pobija i odluku o troškovima postupka, posebno sastav podneska od 10. svibnja 2021., koji ne spada pod obrazložene podneske, pa tužitelju ne pripada trošak sastava tog podneska u punom iznosu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, ista ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica za razdoblje od 16. veljače 2018. do 16. travnja 2020. isplati iznos plaće od 2.304,46 EUR (17.363,11 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom, sve na ime otežanih uvjeta rada, dodatka za posebne uvjete rada, dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za godišnji odmor, te sve te dodatke za sate odrađene za vrijeme prekovremenog rada.

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 4

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, pravilno ocijenivši neosnovanim progovore zastare i nedostatka pasivne legitimacije, utvrdio da je tužitelj kod tuženice zasnovao radni odnos na radnom mjestu doktora medicine, odnosno liječnika specijaliste, da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na povećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, da mjesečni fond radnih sati sukladno KU treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, te da je tuženik bez osnove uskratio tužitelju dio plaće nepravilnim obračunom rada na blagdane i neradne dane, slijedom čega mu je dosudio utužene iznose utvrđene na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije, računovodstvo i poreze P. B. iz C. F. V. d.o.o., koje vještvo je prihvatio kao objektivno i dano u skladu s pravilima struke.

9. KU/13, koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (čl. 2. KU), propisao je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

9.1. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim
službama ("Narodne novine" broj 141/12 – TKU/12), koji se također primjenjuje na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednak način kao i u KU/13. Člankom 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima za koje postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. Na jednak način navedeno pravo propisano je čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 – dalje KU/18), odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine" broj 92/19). Odredbom čl. 59.a Dodatka I. KU/13 ("Narodne novine" broj 96/15) koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je: "Iznimno od čl. 59. ovog ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće." Pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisano je i u čl. 58. KU/18 i čl. 24. Dodatka II KU/18 ("Narodne novine" broj 92/19). Odredbom čl. 36. stavak 2. KU/13 propisano je: "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije". Na jednak način uređeno je pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora u čl. 34. KU18 i čl. 13. Dodatka II KU/18 "Narodne novine" broj 92/19). Odredbom čl. 59. stavak 1. TKU/12 propisano je: "Ako je zaposlenik odsutan

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 5

s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od
njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje". Na jednak način pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme bolovanja propisano je u čl. 58. st. 1. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17 -dalje TKU/17).

10. Tužitelj tvrdi da mu tuženica kao poslodavac nije obračunala dodatak za posebne
uvjete rada na sve efektivno odrađene sate u cijelom utuženom razdoblju, te dodatak
za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, odnosno otkad je stupio na snagu
Dodatak i KU/13 za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate, sukladno čemu je došlo i do pogrešnog obračuna naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

11. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, odnosno čl. 21. Dodatka II KU/18, koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

12. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ovaj drugostupanjski sud smatra kako je takva iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi postojala u odnosu na radno mjesto tužitelja i tijekom sati rada odrađenih u redovnom radnom vremenu, kao i tijekom odrađenih prekovremenih sati, pri čemu se dodatak obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

13. Tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. KU/13 i članka 59.a Dodatka I. KU/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz naprijed navedenih članaka KU, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13 te u svojstvu radnika definiranog odredbom članka 59.a Dodatka I. KU/13.

14. S obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da tuženica tužitelju nije
obračunavala dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i
zdravlje ljudi na sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, to je došlo i do
pogrešnog obračuna naknade bruto plaće tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora,
budući da je za obračun ovih naknada relevantan tromjesečni prosjek bruto plaće isplaćen tužitelju u razdoblju prije korištenja godišnjeg odmora, a navedeno nedvojbeno proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 2 KU/13, odnosno odredbe čl. 34. KU /18, odnosno odredbe čl. 13. Dodatka II KU/18, te iz odredbe čl. 59. st. 1 TKU/12, odnosno odredbe čl. 58. TKU/17, pri čemu tuženica pogrešno smatra

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 6

da navedenim odredbama nije precizirano na koji način se vrši obračun naknade bruto plaće. Tužitelj ima pravo na naknadu bruto plaće sukladno citiranim odredbama kolektivnih ugovora koji se na istu primjenjuju, a iz istih nedvojbeno proizlazi da se naknada bruto plaće obračunava prema tromjesečnom prosjeku bruto plaće isplaćene tužitelju prije korištenja godišnjeg odmora (dakle, relevantna je ona bruto plaća koja je isplaćena tužitelju prije korištenja godišnjeg odmora).

15. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na
osnovnu plaću, a u st. 3. istog članka je propisano da su dodaci na osnovnu plaću:
stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Na jednaki način
je pitanje plaća regulirano u čl. 45. st. 1. i 3. KU/18. Prema odredbi čl. 57. st. 1.
KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim
mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u st. 2. istog članka su određena radna mjesta na kojima se osnovna plaća uvećava radnicima, pri čemu tužitelju, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja. Isto se zasniva na odredbi članka 59.a Dodatka I KU/13 u iznosu od 4% za razdoblje od 1. listopada 2015., a takvu odredbu sadrži i čl. 55. KU/18 odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18 s uvećanjem iznosi 8% osnovne plaće u razdoblju od 1. rujna 2019.

16. U odnosu na žalbeni navod da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na
osnovnu plaću kazati je da je odredbom čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13 te čl. 49. st. 1. al. 4.
KU/18 propisano kako se osnovna plaća (dakle, plaća bez dodataka) za
prekovremeni rad povećava za 50%. Također je odredbom čl. 57. st. 2. KU/13
propisano da će se radnicima uvećati osnovna plaća na ime posebnih uvjeta rada, a
takvu odredbu sadrži i čl. 55. st. 2. KU/18, odnosno u čl. 21. Dodatka II KU/18, no prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

17. Nadalje, prema odredbi čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju Zajedničko
povjerenstvo za tumačenje Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i
njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu
Ugovora, pa s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja
povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni
KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo odredbu čl. 51.
st. 10. KU/13 i to na 23-oj sjednici održanoj 1. srpnja 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 148 i na sjednici od 21. prosinca 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 153, koji se u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 7

tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond
radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

19. KU/13 stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelje i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

20. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje, a za razdoblje prije 21. prosinca 2015. tumačenje broj 148. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od veljače 2018. pa do travnja 2020., to se u konkretnom slučaju u odnosu na sva potraživanja primjenjuje tumačenje 153 (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/2021 od 27. travnja 2021.).

21. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni
prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu
Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine", broj 110/19) evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u mjesečnu
satnicu.

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima,
smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima
navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18.

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond
sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u
smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

24. Iz nalaz i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi zaključak kako je tuženica
prilikom obračuna plaće tužitelju postupala suprotno Zaključku zajedničke komisije broj 153, slijedom čega je pripada razlika plaće koju potražuje predmetnom tužbom, koju visinu je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka, kojim je izvršio obračun sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 281/2021 od 27. travnja 2021., koji se odnosi na razdoblje primjene navedenog zaključka, a koji nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud kao pravilan, dan u skladu s pravilima struke i sukladan stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u navedenoj odluci. Valja napomenuti kako je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja, te je iz istog razvidno kako je vještak utužene dodatke izračunao za prekovremene sate rada tužitelja prema postocima koji proizlaze iz KU/13 i KU/18.

25. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje
pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

Poslovni broj: 13 Gž R-177/2023-2 8

26. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa) prilikom obračuna parničnog troška tužitelja, odnosno kada mu je priznao nagradu u punom iznosu za sastav podneska od 10. Svibnja 2021., budući se ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, slijedom čega mu je za sastav istoga valjalo priznati 25% od nagrade, odnosno 25 bodova, što uz vrijednost boda od 15,00 kn i PDV od 25 % iznosi 468,75 kn, te uz preostali pravilno obračunati trošak tužitelju konačno priznati parnični trošak u iznosu od 9.031,30 kn (1.198,66 EUR).

27. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. II izreke za iznos od 9.031,30 kn (1.198,66 EUR), a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke preko iznosa od 9.031,30 kn (1.198,66 EUR), te u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

28. Zahtjev tuženice za naknadom troška na ime sastava žalbe valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da je tuženica sa žalbom uspjela samo u odnosu na neznatni dio parničnog troška.

Zadar, 27. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin