Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], J Fašizma

Poslovni broj Povrv-95/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, po nacrtu izrađenog od sudskog savjetnika Sabrine Tasić Mićić, pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], kao nositelja stomatološke oridinacije dr. JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Jelušić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika EĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik TĐ, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2024., u prisutnosti tuženika osobno, punomoćnika tužitelja, Vladimira Šuline, odvjetnika u Rijeci i punomoćnika tuženog TĐ, odvjetnika u [adresa], **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke pod poslovnim brojem Ovrv- 589/2020 od 26. veljače 2020., kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju iznos glavnice u iznosu od 8.728,91 eura (osamtisućasedamstodvadesetosameura devedesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da ovrhovoditelju naknadi nastali trošak ovog ovršnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, odnosno ukoliko ovršenik u roku od 8 dana od dana primitka rješenja o ovrsi ne podmiri cjelokupno dugovanje da ovrhovoditelju naknadi daljnji predvidivi trošak ovog ovršnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.883,74 eura (tisućuosamstoosamdesettritisućesedamdesetčetiricenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 20. veljače 2020. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 65.768,00 kn, koji iznos se odnosi prema računu broj 465/1/1 na stomatološke usluge, a po kojem prijedlogu je od strane Javnoga bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 589/2020 od 26. veljače 2020. kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju predmetnu tražbinu uz nastali trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik kao ovršenik u pravovremenom prigovoru osporava tražbinu ovrhovoditelja i po osnovi i po visini. Navodi da su stranke zaključile 2018. uzajamni sporazum o prebijanju troškova za poslove uzajamnih činidbi pri čemu je ovrhovoditelj za ovršenika obavio poslove svoje struke, a ovršenik poslove svoje struke i da nikada tijekom uzajamnog odnosa nije bilo govora ili dvojbe o plaćanju uzajamno učinjenih i izvršenih poslova. Ovrhovoditelj da je ovršeniku sanirao zubalo a ovršenik je ovrhovoditelju izveo elektroinstalaterske radove na potrebitim lokacijama: [adresa], sve u Rijeci i na lokaciji Donja ulica 3 u Rabu. Nadalje, ističe da ne duguje nikakav iznos s osnova poslova uzajamnih činidbi.

3. Po ovršenikovom prigovoru rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv- 95/2021-2 od 28. siječnja 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi od 26. veljače 2020. u djelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da su parnične stranke sklopile usmeni ugovor temeljem kojeg su se iste obvezale kao svaka ugovorna strana izvršiti više jednokratnih činidbi, odnosno tako da se tužitelj obvezao izvršiti stomatološke usluge, a dok će za protučinidbu tuženik izvršiti elektroinstalacijske radove na nekretninama u posjedu i/ili vlasništvu tužitelja. Pa da je tako tuženik izvršio kompletne elektroinstalacijske radove i to na način da je uklonio stare instalacije i postavio nove instalacije, tijekom 2017., te sanirao štetu na elektroinstalacijama zbog poplave, i to sve na nekretnini na adresi [adresa] u [adresa]. Na nekretnini u ulici Agatićeva 2 u Rijeci da je uklonio stare instalacije i postavio nove tijekom 2017. Na nekretnini u Vodovodnoj 15 u Rijeci navodi da je otklonio kvarove na elektroinstalacijama. Na nekretnini u Strossmayerovoj 18/2 u Rijeci ističe da je napravio idejni projekt a onda počeo izvoditi elektroinstalacije radove, ali se u međuvremenu teško razbolio te stoga više nije mogao vršiti radove a s time da je upoznao i tužitelja koji nije imao nikakvih primjedbi budući da vrijednost radova koje je tuženik izveo premašuje vrijednost izvedenih stomatoloških usluga koje je tužitelj pružao tuženiku. Nadalje navodi da je na nekretnini na adresi [adresa] u [adresa] popravio postojeće elektroinstalacije.

5. Tužitelj, očitujući se na navode iz prigovora, ukazuje da nije sporno da su se stranke dogovorile kako će tužitelj za tuženika izvršiti stomatološke usluge a da će tuženik za tužitelja izvršiti radove u nekretnini tužitelja, ali samo na adresi [adresa], a ne na ostalim adresama koje se navode u prigovoru. Drži da tuženik nikakve radove nije niti izvršio pa je slijedom navedenog ispostavljen predmetni račun.

6. Tuženik nadalje tijekom postupka smatra kako nije u obvezi ispuniti utužene tražbine ponovo ukazujući na sporazum o uzajamnim činidbama koji je postojao između parničnih stranaka. Navodi da račun za stomatološke usluge niti količinski niti po visini odgovara izvedenim stomatološkim radovima te je riječ o računu koji je ispostavljen čak godinu dana nakon stomatoloških radova. Ističe kako su u ljeto 2019., na poziv tužitelja, parnične strane ušle u nekretninu u vlasništvu tužitelja u [adresa] i dogovor je parničnih stranaka bio da će tuženik izvesti elektroinstalacijske radove, a za uzvrat će tužitelj popraviti tuženiku donjih pet zuba, a koje radove tužitelj nije nikada izveo tuženiku. Nadalje, ističe kako je tuženik počeo vršiti predmetne radove, ali se razbolio te radove nije mogao dovršiti. Zaključuje kako nikada nije primio ponudu i predračun za stomatološke usluge.

7. Tuženik je tijekom postupka više puta isticao prijedlog da se ovaj postupak spoji sa postupkom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-656/21 budući da smatra kako odnos koji se u tom predmetu raspravlja predstavlja prethodno pitanje u skladu s čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP). Ocjena je ovog suda da potraživanje iz navedenog postupka ne predstavlja prethodno pitanje u ovome postupku u smislu čl. 12. ZPP-a, a budući da o istome ne ovisi konačna odluka u ovome predmetu. Nadalje, tavo spajanje ne bi bilo u skladu sa načelom ekonomičnosti, a budući je u ovome postupku stanje stvari dovoljno raspravljeno za donošenje meritorne odluke.

8. Radi razjašnjenja spornih a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileže spisu, te je proveo dokaz saslušanjem stranaka (list 112-119 spisa), saslušanjem svjedoka (list 135 spisa), vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Željki Lovrić, doktorice dentalne medicine (list 143 spisa) te je isti i saslušan na ročištu (list 183 spisa).

9. Na temelju tako provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan u cijelosti odbiti i primjenom čl. 451 st.3 ZPP-a.

10. Iz opisanog držanja stranaka u postupku, za zaključiti je da je među njima nesporno da su tijekom 2018. sklopili sporazum kojim su se obvezali izvršavati međusobne protučinidbe na način da bi tužitelj tuženiku izvršio stomatološke radove a tuženik tužitelju električne radove tako da bi se te protučinidbe međusobno prebijale. Pa tako nije niti sporno da je tužitelj izvršio stomatološke radove tuženiku. Međutim sporno je da li su stomatološki radovi odrađeni u opsegu u kojem to utužuje tužitelj. Nadalje je sporno da li postoji tuženikova obveza podmiriti trošak stomatoloških radova.

11. Iz računa broj 465/1/1 izdanim od strane stomatološke ordinacije tužitelja razvidan je opširan popis stomatoloških radova, a koji se cijene na iznos od 65.768,00 kn, koji račun je izdan 3. prosinca 2019. Nadalje je sud napravio uvid i u troškovnik ELEKTROINSTALACIJA za tužiteljevu nekretninu na adresi [adresa], presudu o razvodu braka između tužitelja i ĐĐ, zdravstveni karton tužitelja, prijevod računa za elektro materijal koji je tužitelj nabavio u Trstu te je navedene isprave prihvatio kao vjerodostojne, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima.

12. Uvidom u vlastoručnu potpisanu potvrdu BĐ o primitku novca za po istome izvedene radove za tužitelja nije moguće utvrditi da bi BĐ potpisao takvu izjavu, budući da nije navedeno ime potpisnika već samo potpis. Ovaj dokaz je sud cijenio kao nelogičnim i neuvjerljivim, a budući je i sam BĐ u svome saslušanju naveo da nije nikada obavljao el. radove za tužitelja pa tako niti primio ikakav novac.

13. Tužitelj u svome iskazu navodi u bitnome da među parničnim strankama postoji dogovor od kraja 2018. kojim se tuženik obvezao da će za tužitelja raditi elektroinstalaterske i električne radove vezano uz planiranu adaptaciju i rekonstrukciju, a da će tužitelj umjesto naknade za te radove izvršiti njemu potrebne radove na njegovim zubima. Dogovor da je bio vrlo jasan i glasio je tako: Ti ćeš meni napraviti struju, a ja ću tebi napraviti zube, time da nisu točno odredili vrijednost samih radova odnosno podrazumijevalo se da vrijednost jednih radova pokriva druge i da se ne nadoknađuju neke razlike. S obzirom da su se tako dogovorili, tužitelj navodi da je počeo sa stomatološkim radovima početkom 2019. Uglavnom da ih je izvršio u razdoblju od 2 do 3 mjeseca. Nadalje, navodi da nije ispostavio tuženiku račun, budući na njihovo sporazum. U srpnju ili lipnju 2019. navodi da je pozvao tuženik da odradi svoj dio radova u stanu u [adresa], na što je isti odgovorio da je bolestan i da ne može pristupiti ali da će poslati jednog čovjeka po imenu BĐ, s čime tužitelj da se složio i zaista da je u stan izvjesni BĐ i došao. Isti da je radio nekoliko dana i onda tražio plaćanje za radove što tužitelju nije bilo jasno obzirom na postignuti dogovor sa tuženikom. Odmah je zvao tuženika i tražio pojašnjenje, a tuženik da mu je rekao da će s njim razgovarati te nakon toga nije više bilo komunikacije između stranaka. Navodi da BĐ nije htio nastaviti s radovima ukoliko mu se ne plati, pa mu je za dio radova koje je izveo predao ukupni iznos od 29.000,00 kn. Obzirom da je on tuženiku odradio svoj dio posla, a ovaj da njemu nije, tužitelj je ispostavio račun u prosincu 2019. Ističe da nije sa tuženikom razgovarao o vrijednosti radova, u konačnosti vrijednost mojih radova ja sam obračunao prema cjeniku kojim je te radove naplaćivao i ostalim pacijentima.

14. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da postoji sporazum stranaka kojim su se obvezali izvršavati međusobne protučinidbe na način da bi tužitelj tuženiku izvršio stomatološke radove a tuženik tužitelju električne radove te bi se te protučinidbe međusobno prebijale. Nadalje, utvrđeno je da se među istima podrazumijevalo da se vrijednost jednih radova pokriva vrijednošću drugih radova. Iz iskaza proizlazi da tuženik nije u cijelosti odradio el. radove na nekretnini tužitelja u [adresa] zbog bolesti. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u onome dijelu u kojemu isti navodi da mu je tuženik uputio BĐ, a kako bi isti nastavio el. radove na predmetnoj nekretnini u ime tuženika. Naime, takav navod je u cijelosti suprotan iskazu svjedoka BĐ i navodima tuženika, a nije niti potkrijepljen dodatnim dokazima, budući se isto ne može zaključiti iz vlastoručne izjave koju je tužitelj priložio u spis navodeći da je riječ o izjavi BĐ. Pri donošenju ovakve ocjene dokaza je sud imao u vidi da teret dokazivanja leži na tužitelju.

15. Tuženi u svome iskazu navodi da je sa tužiteljem dugogodišnji poznanik te da su međusobno bili orijentirani jedan na drugoga za usluge koje su im bile potrebne iz domene posla kojim se bave. Ističe mnogobrojne radove na raznim nekretninama koje su u vlasništvu ili posjedu tužiteljima, a na kojima je tuženik izvodio električne radove a vezano uz stomatološku naplatu. Navodi da je tužitelj sa stomatološkim radovima započeo negdje 2017., a završeni su do početka 2019. Sve ono što je tužitelj njemu radio od stomatoloških radova bilo je izvršeno i završeno do početka 2019. Tužitelj je izveo sve radove koje je smatrao potrebnima, a tuženik se time složio. Među parničnim stranama da je postojao dogovor da vrijednost stomatoloških radova ne bude veća od vrijednosti radova koje je obavio tuženik. Situacija početkom siječnja 2019. je bila takva da jedan drugome ništa ne duguju te da su odrađenim radovima riješili međusobne odnose za izvedene radove. Time da je tuženik odradio radove koje je već ranije tijekom postupka naveo, a tužitelj stomatološke radove. Navodi da su svi stomatološki radovi bili završeni početkom 2019. Koliko zna da je tužitelj tek u ljeto 2019. kupio nekretninu u [adresa] a ne kako tužitelj navodi 2017. Navodi da je po tužiteljevom traženju išao pregledati nekretninu te je dao savjet da treba izvesti nove instalacije. Tuženik da je pristao taj posao odraditi i tada da su se dogovorili da te radove tužitelj ne mora platiti u novcu već da će mu izvršiti popravak 5 donjih zuba na što je tužitelj pristao. Međutim nakon toga da se tuženik razbolio i izvijestio o tome tužitelja. Navodi da iz toga razloga nije odradio radove u [adresa] osim sitnih početnih radove i to demontaže postojeće instalacije u vrijednosti od 5.000,00 kn. Kako je tuženik obolio da nije poslije tražio popravak tih 5 zuba, a budući je taj dogovor otpao. Ne zna da li je tužitelj kasnije nekoga angažirao da mu odradi radove. Sa BĐ da nije imao nikakve veze niti ga je preporučio.

16. Sud je prihvatio iskaz tuženika jer je isti uvjerljiv i u skladu sa ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, pa tako i sa iskazom svjedoka BĐ.

17. Svjedok BĐ je u svome iskazu naveo da je dugogodišnji poznanik tuženika i da ga poznaje vezano uz posao budući da od 1995. ima elektroinstalaterski obrt. Tužitelja da ne poznaje niti su mu poznati bilo kakvi odnosi i dogovori stranaka. Navodi da je izvršio provjeru poslovanja svog obrta i da nikada nije ništa radio za tužitelja.

18. Sud je iskaz svjedoka prihvatio jer je objektivan, logičan i u skladu sa ostalim dokazima provedenim tijekom postupka. Prilikom ocjene ovoga dokaza, sud je cijenio to što je svjedok dugogodišnji prijatelj tuženika, međutim isti nije zainteresiran za ishod ovog postupka.

19. Iz nalaza vještaka proizlazi da su svi radovi koji se spominju u računu 468 notirani u digitalnom zubnom kartonu, da postoji nemogućnost dokazivanja postavljanja Gelatampa-spužvica koje potenciraju zaraštavanje, davanja anestezija, koštanih nadomjestaka i membrana jer je kost to integrirala. Vrijednost radova je ovisna o cjeniku koji svaka ordinacija može postaviti po svojim imperativima. Na ročištu se vještak dodatno očitovao o dužini trajanja oralne rehabilitacije navodeći da je vidljivo iz računalnog pisanog kartona da je prvi pregled obavljen 28. veljače 2018. Istaknuo je da se u kartonu navodi kako je napravljena ortopan slika koja nije nigdje priložena i nema pravilno evidentiranog statusa. Na upit da li se kliničkim pregledom može vidjeti postava membrane i da li je to u realitetu izvršeno isti navodi da je nemoguće rekonstrukcija nakon toliko vremena iz razloga što je membrana u međuvremenu trebala srasti sa okolnom kosti tako da se više ne može razlikovati da li je bila stavljena ili ne. Kada se vještaku postavlja pitanje na kojim zubima je postavljena membrana, isti odgovara da je na notirano da je 2. listopada 2018. postavljena membrana i da su rađeni zubi gornje čeljusti, dok je pregledom utvrđeno da su u donjoj čeljusti postavljena dva implantata. Vještak je mišljenja da je dokumentacija vođena neadekvatno te da se digitalni zubni karton razlikuje od kartona koji je pisan slobodnom rukom. Nigdje nije objašnjeno zašto se moralo uopće raditi vađenje živaca, izvršiti apikotomije pojačavanja post membranama ili nadomjescima. Postoji nesklad nalaza u ustima pri pregledu i kartona u kojem se navodi da je rađena nadogradnja na zubu 11 i 12.

20. Sud smatra da su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni stručno i objektivno. Vještak je iskazivao uvjerljivo i u skladu sa pravilima znanosti te je na prigovore tuženika odgovorio kako je ranije u presudi navedeno.

21. Druge dokaze sud nije provodio jer utvrdio odlučno činjenično stanje za donošenje odluke i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti.

22. Iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije kao i provedenih dokaza saslušanjem i vještačenjem, utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

Da su tužitelj i tuženik tijekom 2018. postigli sporazum temeljem kojeg su se iste obvezale kao svaka ugovorna strana izvršiti više jednokratnih činidbi, odnosno tako se tužitelj obvezao da će izvršiti stomatološke radove, a dok će za protučinidbu tuženik izvršiti elektroinstalacijske radove.

Da je tuženik izvršio radove na nekretninama u vlasništvu i/ili posjedu tužitelja, dok je na nekretnini u Strosssmayerovoj tek započeo radove, a kasnije morao odustati od izvođenja istih jer se teško razbolio.

Da je tužitelj izvršio stomatološke radove tuženiku, međutim ne u onom opsegu kako je to navedeno u izdanom računu.

Da tuženik nije u obvezi isplatiti iznos koji potražuje tužitelj, budući da tužitelj nije dokazao da je sve navedene stomatološke radove zaista i izvršio. Nadalje, tužitelj nije dokazao da bi takva obveza tuženika postojala te da stomatološki radovi nisu bili kompenzirani sa elektroinstalacijskim radovima tuženika, štoviše ne osporava da takav dogovor među parničnim strankama postoji.

23. Sukladno provedenom dokaznom postupku ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, tužitelj, u tijeku parničnog postupka nije dokazao da bi postojala obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa. Nadalje, nije dokazao niti da je tuženik ''poslao'' BĐ da isti izvrši elektroinstalacijske radove u ime tuženika, a budući su navodi tog istog svjedoka u cijelosti suprotni navodima tužitelja. Dokaz o izjavi BĐ kojim bi isti potvrdio primitak određenog iznosa na ime izvođenje radova nema dovoljnu dokaznu snagu da bi se dokazale tvrdnje tužitelja. Naime, ne može se utvrditi da je tu izjavu dao sam HĐ, niti na što se točno isplaćeni iznosi odnose, odnosno na koje radove i u kojoj nekretnini. U prilog tvrdnjama tuženika ide i nalaz i mišljenje vještaka, iz kojega je razvidno da je sam karton tuženika vođen neadekvatno i da postoji drugačija situacija utvrđena pregledom nego li je to prikazano u samom kartonu. Dakle, samim time se može posumnjati u vjerodostojnost kartona.

24. Na temelju tako provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti u smislu čl.8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

25. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

27. Visina troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa). Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav dvaju podnesaka (Tbr.8.t.1. Tarife 100 bodova po podnesku), zastupanje na ročištima (Tbr. 9.t.1. Tarife 100 bodova po ročištu). Tužitelju je trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.750,00 eura, čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 133,74 eura. Dok istome nije priznat trošak pristupa ročištu 2. srpnja 2021., budući u e-spisu nije evidentirano ročište na navedeni datum, a istoga je valjalo odbiti i u zahtjevu za naknadu pristojbe na presudu.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 17. prosinca 2024.

S u d a c:

Darija Knez Grbčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika