Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj:14 Pr-52/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], , zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Opće bolnice Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, zastupan po ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 7. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj OPĆA BOLNICE KARLOVAC, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, da tužitelju BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],, isplati iznos od 22,17 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:
- na iznos od 5,94 eura od 10.12.2018.,
- na iznos od 16,23 eura od 10.07.2019.
do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u gore navedenim iznosima, sve u roku od 15 dana.
II. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.377,83 EUR sa zz kamatama tekućim od 16.3. 2018., se odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice, a radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13) ,Dodatkom I. KU 96/15, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Izmjena Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), Dodatkom II. KU 92/19,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), Dopuna TKU- a (NN 47/18), internim pravilnikom poslodavca kao i Rješenjem o plaći. Navodi da je rad tužiteljice organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati.
Navodi da je tužiteljica je od 1.2.2018. godine do dana dostave kao spremačica ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013. godine propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“. Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 11% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužiteljica odradila, u redovnom i prekovremenom radu. Sukladno čl. 21. Dodatak II. KU 92/19 (koji je na snazi od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe), navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 14 %.
Nadalje navodi da je tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 1.2.2018. godine tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatkom II. KU 92/19, propisano je „U članku 58, brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“ Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima, i neradnim danima RH i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem članka 186.b. ZPP-a predlaže da sud rješenjem naloži tuženoj da u roku 15 dana u spis dostavi: - tužiteljičinu evidenciju rada za period od 1.2.2018. do dana dostave, - platne liste tužiteljice za period od 1.2.2018. do dana dostave.
Tužiteljica će sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. ZPP-a po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 1.400,00 eura / 10.548,30 kn bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.3.2018. do isplate.
1.2. Tijekom postupka odnosno podneskom od 23.9.2024. tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila prema izračunu tužene na iznos od 22,17 EUR bruto sa zz kamatama
2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi visini tužbe i tužbenog zahtjeva, ta da u privitku dostavlja obračun iz kojega je razvidno da tužiteljici s osnova utuženih neisplaćenih dodataka pripada iznos od 167,04kn odnosno 22,17 eura. U privitku također dostavlja izvještaj o ukupno odrađenim satima po mjesecima i godinama, iz kojega je vidljivo da je tužiteljica u utuženom periodu siječanj 2018. – srpanj 2022. godine ostvarila 49 prekovremenih sati. Slijedom navedenoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 167,04 kn odnosno 22,17 eura, vodeći računa kod odlučivanja o parničnom trošku o uspjehu stranaka u postupku.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.
4. Ocjenjujući izvedene dokaza sud je donio presudu kao u izreci.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice zaposlena kod tužena na radnom mjestu spremačice za isplatu kako slijedi:
-dodatak za posebne ( otežane) uvjete rada
-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi
za sve odrađene sate tj. i za redovni i prekovremeni rad jer tvrdi da mu ti dodaci nisu isplaćeni ni za redovni ni za prekovremeni rad
-razliku plaće s osnova naknade plaće za godišnji odmor, blagdane, neradne dane i privremenu nesposobnost za rad (bolovanje), jer tužiteljica tvrdi da joj je posljedično pogrešno obračunatoj plaće po gore navedenim osnovama, pogrešno obračunao plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdane, nerednih dana i bolovanja. sve za utuženi period od 1.2. 2018. do 1.2.2022.
6. Obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja:
- Kolektivni ugovor NN 143/2013, dalje: KU/2013 (koji se primjenjuje od 1. 12. 2013. do 28.2.2018.),
-Dodatak I. (naprijed citiranom) Kolektivnom ugovoru NN 96/2015 koji se primjenjuje od 1.10.2015.,
- Kolektivni ugovor NN 29/2018, dalje: KU/2018 koji se primjenjuje od 1.3.2018., - te Dodatak II. (tom) Kolektivnom ugovoru NN 92/2019, koji se primjenjuje od 1.9.2019.
-Zakon o radu /NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), dalje: ZR/09 koji se primjenjivao do 6.8.2014.,
-Zakon o radu (NN 93/14 i 127/179), dalje: ZR/14,
- Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), dalje: TKU/12
- Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19), dalje: TKU/17.
7. Prema odredbama čl. 47. KUZZO-a 143/2013. i čl. 45. KUZZO-a 29/2018 plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću.
Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
Dodatci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, položajni dodatci i uvećanja plaća.
8. Prema čl. 51. KUZZO-a 143/2013. i čl. 49. KUZZO-a 29/2018 osnovna plaća uvećava se: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju.
Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnik dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.9.).
9. Nadalje proizlazi u odnosu na dodatak za posebne uvjete rada proizlazi da djelatniku zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak –čl. 57 KU/13, Dodatak I KU NN 96/15, čl. 58. KU/18, te čl. 24. Dodatka II KU NN 29/18.
10. U odnosu na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi proizlazi:
-da je Dodatkom I Kolektivnom ugovoru (NN 96/15) koji se primjenjuje od 1. 10. 2015. dodan je čl. 59.a propisano je da dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruju i zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, i ostvaruju taj dodatak u iznosu od 4% od osnovne plaće,
-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/2018 koji se primjenjuje od 1.3.20218. također u čl. 58. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja.
.10.1. Dakle, dodatak za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi propisan je samo za zdravstvene i nezdravstvene radnike koji sudjeluju u postupku dijagnostika.
10.2. Tužiteljica kao nezdravstveni djelatnik , spremačica, ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja i nema pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, jer takvo pravo ne proizlazi niti iz jednog kolektivnog ugovora.
11. U postupku je bilo određeno financijsko vještačenje, međutim tužiteljica nije platila predujam, već tijekom postupka tužbeni zahtjev postavila sukladno izračunu koji je tužena uz odgovor na tužbu dostavila u spisa (izračun na str. 16 spisa), te je tužiteljica dakle prihvatila taj izračun i tužbeni zahtjev (podneskom od 23.9.2024.) postavila prema tom izračunu na iznos od 22,17 EUR bruto sa zz kamatama.
12. Prema tome, kako je tužena dostavila izračun razlike plaće za tužiteljicu, a tužiteljica je prihvatila taj izračun i u skladu s tim izračunom u konačnici postavila tužbeni zahtjev, to su stranke učinile nespornim visinu, slijedom čega je tužiteljici valjalo dosudi ovaj iznos od 22,17 EUR bruto sa zz kamatama.
13. Nakon što je tužiteljica podneskom od 23.9.2024. postavila tužbeni zahtjev na iznos od 22,17 EUR (koji podnesak je dostavljen tuženoj), tužena se protivila djelomičnom povlačenju tužbe, navodeći u svom podnesku od 6.11.2024., da podnesak tužiteljice od 23.9.2024. kojim je konačno specificiran tužbeni zahtjev predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kojem se protivi, za koje je u smislu čl. 193. st.2. ZPP-a potreban pristanak tužena.
13.1. U pravu je tužena kada navodi da podnesak od 23.9.2024. kojim je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na iznos od 22,17 Eur bruto predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koji je potreban pristanak tužene.
13.2. Naime, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu u tužbi potraživala iznos od 1.400,00 EUR-a, podneskom od 23.9.2024. je tužbeni zahtjev konačno postavila i snizila na iznos od 22,17 EUR.
Naime, prema pravnom shvaćanju VSRH broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika".
13.3. Kako tužena nije pristala na djelomično povlačenje tužbe, to nije bila mjesta donošenju rješenje o povlačenju tužbe za povučeni tj. sniženi dio, već je tužbeni zahtjev za taj dio tj. za iznos od 1.377,83 EUR sa zz kamatama, valjalo odbiti (kod čega tužiteljica ni nije u postupku u odnosu na taj dio tražbine dokazala visinu).
O troškovima postupka.
14. Obzirom na dio zahtjeva s kojim je tužiteljica uspjela 22,17 eur, i dio zahtjeva s kojim je tužiteljica 1.377,83 EUR, te obzirom da je nakon podnošenja tužbe bila sporna samo visina, jer tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije osporavala osnov, to proizlazi da je tužena u postupku uspjela gotovo u cijelosti, tj. nije uspjela samo s nerazmjerno neznatnim dijelom zahtjeva –čl. 154. st.5. ZPP-a, pa bi tuženoj pripadao trošak, dok tužiteljici trošak (koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku) ne pripada.
14.1. Međutim tužena nema troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku jer je odvjetnik nije zastupao, a kada se radi o eventualno drugim troškovima, tužena nije određeno u postupku do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadu troškova u smislu čl. 164. st.1., 2. i 3. ZPP-a.
14.2. Obzirom na naprijed navedeno valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Karlovcu 17. prosinca 2024.
Sudac
Marija Mesić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Dostavljeno:
1. Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu
2. Opća bolnica Karlovac
