Poslovni broj: 19 Gž-726/2022-2

1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) Z. G., OIB: … iz P., … i 2) J. V. Z., OIB: … iz Š., …, zastupane po  punomoćnici S. M., odvjetnici iz Š., …, protiv tuženika: 1) R. H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku O. državnom odvjetništvu u Š., G.-u. o., 2) K. G. iz P., …., 3) T. G., OIB: … iz Z., …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. H. S., odvjetniku iz Š., …, 4) R. G. P. iz S., V., …. i 5) V. G., OIB: … iz S., V., …, radi utvrđenja prava suvlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice pod 1) R. H. i tuženika pod 3) T. G. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2358/2020-17 od 19. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženice pod 1) R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2358/2020-17 od 19. travnja 2022. u toč. I. izreke.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2358/2020-17 od 19. travnja 2022. u toč. III. izreke (odluci o troškovima postupka)   i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tužiteljici pod 1) Z. G. da tuženiku pod 3) T. G. uz već dosuđeni trošak u iznosu od 885,00 kn (116,13 EUR) naknadi daljnji trošak od 3.625,00 kn (481,12 EUR), u roku od 15 dana.

 

              IIII Nalaže se tužiteljici pod 1) Z. G. da tuženiku pod 3) T. G. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 700,00 kn (92,91 EUR).

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

 

"I. Prihvaća se u cijelosti zahtjev tužiteljice ad. 2. J. Z. V., a djelomično zahtjev tužiteljice ad. 1. Z. G., i to u dijelu upravljenom prema tuženicima ad. 1. R. H., ad. 2. K. G., ad. 4. R. G. P. i ad. 5. V. G. te sudi:

 

Utvrđuje se da su tužiteljice Z. G. rođ. G., OIB: …, za 21/36 dijela, a J. V. Z. rođ. G., OIB: …, za 12/36 dijela, nasljeđivanjem stekle vlasništvo katastarske čestice 15696/529 K.O. P. Z..U. …, pa se iste ovom presudom ovlašćuju zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva i to Z. G. rođ. G. za 21/36 dijela, a J. V. Z. rođ. G. za 12/36 dijela, uz istovremeni izbris toga prava sa imena R. H., sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ad. 1. Z. G. u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 3. T. G., a kojim je tražila da se utvrdi da je za daljnjih 3/36 dijela nasljeđivanjem stekla vlasništvo kat. čest. 15696/529 K.O. P. Z..U. …, te da se ovlasti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za rečeni suvlasnički udio na svoje ime uz istovremeni izbris toga prava s imena R. H..

 

III. Nalaže se tužiteljici ad. 1. Z. G. da tuženiku ad. 3. T. G. u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 kuna, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice ad. 2. J. V. Z. za nadoknadu parničnog troška."

 

2. Protiv citirane presude u toč. I. izreke žalbu je izjavila tuženica pod 1) R. H. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice bio dužan tijekom dokaznog postupka ocijeniti način na koji je R. H. stekla pravo vlasništva te isto tako utvrditi da li su prednici tužiteljice prije upisa općenarodne imovine i R. H. bili upisani u zemljišnim knjigama. Iskazi saslušanih svjedoka nisu mogli biti prihvaćeni kao vjerodostojni s obzirom na činjenicu da su prednici tužitelja morali biti kvalificirani posjednici. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sukladno odredbi čl. 159. st. 3. i 4. kao pretpostavku za stjecanje vlasništva dosjelošću traži barem pošteni posjed, odnosno da posjednik kad ga je stekao nije znao niti morao znati da mu ne pripada pravo na posjed. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije dovoljan dugogodišnji nesmetani posjed već zakonitost korištenja predmetne nekretnine. Uzurpacija predstavlja samovlasno zauzeće određenog zemljišta dok okupacija predstavlja zauzeće u namjeri da se prisvoji i na takav način nije moguće steći u vlasništvo nekretninu. Predlaže žalbu uvažiti, presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.  

 

3. Tužiteljice su u odgovoru na žalbu tuženice pod 1) R. H. navele da tuženica pod 1) u postupku nije aktivno sudjelovala niti predlagala dokaze već je smatrala da njezin upis nije oboriva presumpcija i da s te pozicije uživa neoborivu sudsku zaštitu. Tuženica pod 1) se kao vlasnik upisala 2018. i nejasno je u odnosu na koga one nisu dokazale da su poštene posjednice. Dokazale su sve odlučne činjenice u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Nejasno je iz čega tuženica pod 1) zaključuje da prednici tužiteljica, posebno pok. R. G. nije bila zakoniti posjednik predmetne nekretnine posebno kraj činjenice da je ta činjenica utvrđena u već ranije provedenom postupku u kojem je donesena pravomoćna sudska presuda. Predlažu odbiti žalbu tuženice pod 1) kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

 

4. Protiv citirane presude u toč. III. izreke žalbu je izjavio tuženik pod 3) T. G. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da mu je dosuđen samo dio zatraženog parničnog troška i to prema 1/12 dijela vrijednosti predmeta spora, iako je u cijelosti uspio u svom protivljenju tužbi. Nije svojom krivnjom pokrenuo predmetni postupak u kojem je tužiteljica pod 1) tražila utvrđenja više prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nego što je pripada. Svojim ponašanjem nije prouzročio parnični trošak da bi mu se temeljem krivnje računao udio u trošku i tijekom postupka je dokazao da ga pripada suvlasnički udio naslijeđen od oca, a za kojim je neosnovano posezala tužiteljica pod 1). Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje o parničnom trošku preinačiti na način da mu se u cijelosti dosudi popisani parnični trošak.

 

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalba tuženika pod 3) T. G. je osnovana, dok je žalba tuženice pod 1) R. H. neosnovana.

 

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica pod 1) Z. G. i 2) J. V. Z. (dalje: tužiteljice) da se utvrdi da su nasljeđivanjem stekle pravo vlasništva čest. zem. 15696/529 k.o. P. i to tužiteljica pod 1) za 2/3 dijela, a tužiteljica pod 2) za 1/3 dijela i to nasljeđivanjem majke R. G., a tužiteljica pod 1) i ustupom od brata Ž. G., prednika tuženika pod 2) do 5), a njihova prednica R. G. nasljeđivanjem prednika i dosjelošću, dugogodišnjim mirnim i nesmetanim posjedovanjem, što je i njihova prednica (majka R. G.) utvrdila u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-4110/04 od 30. lipnja 2005.

 

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza utvrdio da predmet spora u naravi predstavlja zemljište dijelom obraslo borovinom i posađenim maslinama, koje je suhozidom odijeljeno od susjednih nekretnina sa zapadne i sjeverne strane, te istočne i južne strane; da je u zemljišnoj knjizi prvostupanjskog suda upisana kao vlasništvo tuženice pod 1) R. H. na temelju Zapisnika od 27. srpnja 2018. sačinjen u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P.; da je prednica tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine počev od 1950-tih godina prošlog stoljeća, koji posjed je sud prvog stupnja ocijenio savjesnim odnosno poštenim, pa kako su tužiteljice i njihova prednica predmetnu nekretninu posjedovali preko 40 godina te uvažavajući pravno shvaćanje koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 3529804) te da nitko treći, osim tuženice pod 1) nije stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini, djelomično je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica na način da je utvrdio da je tužiteljica pod 1) nasljeđivanjem stekla vlasništvo sporne nekretnine za 21/36 dijela, a tužiteljica pod 2) nasljeđivanjem za 12/36 dijela, slijedom čega ih je ovlastio zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za te udjele, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice pod 1), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice pod 1) Z. G. u dijelu koji je upravljen prema tuženiku pod 3) T. G., a kojim je tražila utvrđenje prava vlasništva za daljnjih 3/36 dijela, odbijen kao neosnovan.

 

10. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 – dalje: ZVDSP), koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., odredbom čl. 150. st. 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom 20, odnosno 40 godina, a istovremeno je odredbom čl. 388. st. 4. navedenog Zakona bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., UI-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I-1054/1997), prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavca, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani, nego sama država.

 

11. Naime, u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

 

12. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužitelja na spornoj nekretnini do 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

 

13. Tvrdnje tužiteljica da se u posjedu predmetne nekretnine nalaze jer su naslijedile majku R. G. pok. B. ud. K. prema rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika I. L. iz Š. poslovni broj O-110/10, a koja je, pak, predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem svojih roditelja, odnosno majke, kao miraz i na kojoj je zajedno sa suprugom posadila 56 stabala maslina potvrđene su u postupku kako iskazima saslušanih svjedoka J. P., J. S., A. H. i K. D. G. (l.s. 33), te materijalnim dokazima u spisu, iz kojih dokaza proizlazi da su tužiteljice osobno i putem prednika u posjedu predmetne nekretnine neometane od bilo koga, zasigurno preko 40 godina računajući od studenog 1999., pa unatrag, budući da su o njihovu nesmetanom posjedu suglasno iskazivali saslušani svjedoci.

 

14. Naime, iz presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-4110/04 od 30. lipnja 2005. proizlazi da je R. G. prema tuženici O. P. utvrdila "da je vlasnica dijela čest. zem. 15696/1 k.o. P. u površini od 3.406 m2" i to dijela ove nekretnine označenog točkama u skici vještaka mjernika (l.s. 7).

 

14.1. Iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika I. L. iz Š. poslovni broj O-110/10 od 11. ožujka 2010. proizlazi da je predmetna nekretnina dio ostavinske imovine pok. R. G. pok. B., kao izvanknjižno vlasništvo te da su njezini nasljednici kćeri (tužiteljice) te sin Ž. G., prednik tuženika pod 2) do 5), na jednake dijelove (l.s. 11). 

 

15. Svjedok J. P. naveo je da je vlasnik susjedne nekretnine predmetnoj bio njegov djed i da mu je otac kazivao da je "riječ o Ružinoj parceli" na kojoj je i sam uočio održavane masline. Svjedok J. S., rođen 1945. naveo je da je od najranijeg djetinjstva često prolazio uz predmetnu nekretninu te viđao sada pok. R., njezinog supruga K. i tužiteljicu pod 2) "kako su na istoj održavali masline i vinograd", dok je svjedok A. H. naveo da je sa pok. Ž. G., bratom tužiteljica znao dolaziti na predmetnu nekretninu i da mu je on glede predmetnog zemljišta spominjao "da se generacijama nalazi u vlasničkom posjedu njegove obitelji" (l.s. 33), što je potvrdio i sin tuženika pod 3) K. D. G., kao i sam tuženik pod 3) T. G. te također naveo da se predmetna parcela "od pamtivijeka nalazi u vlasničkom posjedu njihove obitelji" (l.s. 35).

 

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke kojom je u odnosu na tuženicu pod 1) R. H. te tuženike pod 2), 4) i 5) utvrdio da su tužiteljice stekle vlasništvo predmetne nekretnine u naznačenim suvlasničkim udjelima.   

 

17. Slijedom iznesenog, valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice pod 1) kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I. izreke.

 

18. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u toč. III. izreke naložio tužiteljici pod 1) Z. G. da tuženiku pod 3) T. G., u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 kn.

 

19. Tuženik pod 3) se u odgovoru na tužbu, u svom podnesku od 16. veljače 2021. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Podneskom od 4. ožujka 2022. zatražio je trošak sastava podneska od 16. veljače 2021., pristup na očevid, pristup na ročište od 4. ožujka 2022. te pristup na ročište za objavu odluke od 19. travnja 2022.

 

20. Sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o trošku tuženika pod 3) T. G. nije pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1. ZPP. Naime, tužiteljica pod 1) je u cijelosti podlegla u sporu u odnosu na tuženika pod 3) T. G., pa je tom tuženiku trebalo u cijelosti priznati prouzročeni parnični trošak i to za sastav odgovora na tužbu - 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), za pristup na očevid od 22. listopada 2021. - 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2022. - 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te ročište za objavu - 50 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uz vrijednost  boda od 15,00 kn (Tbr. 50 Tarife) čini sveukupni parnični trošak tuženika pod 3) u iznosu od 5.250,00 kn (696,79 EUR), ali kako je tuženik pod 3) zatražio naknadu troška u iznosu od 4.500,00 kn, (597,25 EUR) sukladno popisu troška od 4. ožujka 2022. (l.s. 54), to mu je upravo taj trošak trebalo priznati, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u svezi čl. 164. st. 1. i 2. istog Zakona, jer sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenog u postupku. 

 

21. Slijedom toga, žalbu tuženika pod 3) trebalo je uvažiti, pobijanu presudu u toč. III. izreke (odluci o troškovima postupka) preinačiti te obvezati tužiteljicu pod 1) da tuženiku pod 3) naknadi i daljnji parnični trošak od 3.625,00 kn (481,12 EUR), odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, po čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

21.1. Tuženiku pod 3) T. G. također je trebalo priznati trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kn (26,54 EUR) te trošak sastava žalbe u iznosu od zatraženih 500,00 kn (66,36 EUR) odnosno sveukupno 700,00 kn (92,91 EUR).

 

22. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.      

 

 

U Zadru, 27. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.