Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Stalna služba u Glini
Trg bana Josipa Jelačića 5
44400 Glina
Poslovni broj: Pn-76/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu Zoranu Pleše u pravnoj stvari tužitelja JM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Marčecu, odvjetniku iz Velike Gorice protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zz tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dana 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587 dužan je tužitelju OM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti iznos od 36.976,57 eura (tridesetšesttisućadevetstosedamdesetšesteurapedesetsedamcenta) zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 5. veljače 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 42.258,94 eura (četridesetdvijetisućedvjestopedesetosameuradevedesetčetiricenta) tužitelj se odbija.
II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.700,00 eura (sedamtisućasedamstoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku 1. veljače 2019. kod Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske podnio zahtjev za mirno rješenje spora o čemu se tužena nije očitovala. Rješenjem Županijskog suda u Sisku Kir-1701/12 od 28. prosinca 2012. tužitelju je određen istražni zatvor te je isti 16. siječnja 2024. u Velikoj Britaniji lišen slobode i Republici Hrvatskoj izručen 18. listopada 2014., a u postupku kod Županijskog suda u Sisku pod brojem K-3/2014, K-11/2015, K-16/2016 i Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K- 1/2017 tužitelju se stavljalo počinjenje kaznenih dijela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ/97. i teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavak 1. KZ/97. Tužitelj se je u ekstradicijskom pritvoru u Velikoj Britaniji nalazio od 16. siječnja 2014. i do 18. siječnja 2014. te od 5. travnja 2014. do 18. listopada 2014., a u istražnom zatvoru u Sisku od 18. listopada 2014. do 6. lipnja 2016., kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-199/16 od 6. lipnja 2016. tužitelju ukinut istražni zatvor u kojem se nalazio ukupno 796 dana. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem K- 1/2017 13. siječnja 2017. pravomoćno je obustavljen kazneni postupak zbog odustanka Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici. Tužitelj je tijekom vođenja postupka isticao da ne postoji razlozi koji opravdavaju njegov boravak u istražnom zatvoru, a nije bio osuđivan radi činjenja kaznenih dijela. U tužiteljevom slučaju radilo se je o čelijama manje od 20 m[2] gdje je bio smješten veći broj osoba. Čelije nemaju odvojene i zatvorene sanitarne čvorove, već se radi o poluzatvorenim čvorovima koji se ne čiste adekvatno, a tužitelju nije bilo dopušteno tuširanje više od jednom tjednom. Prostorije se gotovo uopće ne griju tijekom zimskog perioda, a zbog nedostatka svjetla postoji nemogućnost obavljanja fizioloških funkcija u noćnim satima. Tužitelj je u nekoliko navrata zatražio liječničku pomoć te pomoć psihologa i psihijatra te mu je bilo propisano liječenje medikamentima. Tužitelj je za vrijeme lišenja slobode, a posebno nakon izlaska na slobodu trpio probleme od pojedinačnih predbacivanja zbog kaznenih dijela pa do podsmjeha, odbijanja komunikacije, poruga i uvreda, a tijekom boravka u istražnom zatvoru bio je smješten u prostorijama s počiniteljima kaznenih dijela ubojstava, ovisnicima o teškim opojnim drogama te višestrukim recidivistima. Tužitelj se još uvijek mora pred poznanicima i obitelji opravdavati da navedena djela nije počinio. Zbog toga potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, ugled i dostojanstvo. Brojni međunarodni pravni izvori i dokumenti propisuju da u izvršavanju kazne zatvora svaka država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u uvjetima koji osiguravaju poštovanje njezinog ljudskog dostojanstva, a na boravak tužitelja u istražnom zatvoru primjenjuje se ZIKZ, koji u svojem članku 74. propisuje uvjete potrebne za boravak. U ovom slučaju Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima štete za objektivnu odgovornost tako da pitanje krivnje suda ili nekog drugog tijela javne vlasti, čijom je odlukom ili radnjom došlo do neutemeljenog lišenja slobode nije relevantno. Zbog toga je ustao tužbom kod ovoga suda predloživši da sud naloži tuženiku isplatu iznosa pobliže navedenog u izreci presude uz naknadu parničnih troškova.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o kaznenom postupku, budući je Odredbom članka 573. Zakona o kaznenom postupku propisano da Odredbe ZKP 97 prestaju važiti osim Odredaba iz glave XXX ZKP 97, dok se ne donese poseban zakon. Odredbom članka 480. stavka 3. ZKP 97 je propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje, a isključeno je pravo na naknadu štete ako su postojale okolnosti iz članka 95. istog Zakona. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku Kir-1701/12 od 28. prosinca 2012. tužitelju je određen istražni zatvor jer je bio u bijegu neprijavljenog boravišta te se je nalazio u inozemstvu i s obzirom na utvrđeno ponašanja tužitelja jamstvom se nije mogla osigurati njegova prisutnost. Tuženik ističe prigovor zastare za razdoblje od 18. listopada 2014. do 1. veljače 2016. jer se je tužitelj sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio tek 1. veljače 2019., dok Odredbom članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima naknada štete zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je tu štetu učinila. U odnosu na boravak u zatvoru 18. listopada 2014. tužitelj je smješten u sobu 4. sa dvije osobe istog statusa, što odgovara zakonskim propisima kao i za boravak od 18. listopada 2014. do 20. listopada 2014. te od 20. listopada 2014. do 5. studenog 2014., a isto vrijedi i za boravak u razdoblju od 5. studenog 2014. do 24. travnja 2015. te od 24. travnja 2015. do ukidanja istražnog zatvora 7. lipnja 2016. Higijenski uvjeti u svim sobama bili su na zadovoljavajućoj razini budući su zatvorenici bili dužni održavati higijenu, a za što im je bilo omogućeno svakodnevno korištenje zatvorskih sredstava za održavanje prostorije i osobne higijene. U sobama u kojima je zatvorenih boravio omogućeno je centralno grijanje koje je u zimskom razdoblju nadzirano od strane strukovnog učitelja, a dnevno svjetlo u sobi 6. omogućeno je sa dva prozora dimenzija 110x80 centimetara, a u sobama 9. i 10. sa po jednim prozorom dimenzija 140x70 centimetara. Iz svega je vidljivo da je Zatvor u Sisku prema tužitelju postupao na način da poštuje ljudsko dostojanstvo i tužitelju nije bilo povrijeđeno bilo koje od prava zajamčenih ZIKZ-om Ustavom Republike Hrvatske Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelju nije povrijeđeno niti jedno od prava zajamčenih Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima, Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, Ustavom Republike Hrvatske ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zbog toga je predložio da se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid Zahtjev za mirno rješenje spora od 1. veljače 2019., u rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-1/2017. od 7. ožujka 2018. godine, u dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Sisku od 23. kolovoza 2024., pročitao zapisnik sa rasprave od 27. rujna 2023. i iskaz tužitelja JM te je izvršio uvid u spis K-1/2017 u svrhu dokazivanja.
4. Uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora od 1. veljače 2019. vidljivo je da se je sa navedenim zahtjevom tužitelj obratio tuženom predlažući sklapanje nagodbe na način i pod uvjetima naznačenim u tužbenom zahtjevu tužbe koja je dostavljena u privitku.
5. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-1/2017 od 7. ožujka 2018. uvrđeno je da se temeljem članka 380. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku obustavlja kazneni postupak protiv JM zbog kaznenih dijela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ/97, i teške tjelesne ozljede i članka 99. stavak 1. KZ/97, sve u svezi s člankom 60. KZ/97.
6. Spisu prileži dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Sisku da se je JM nalazio u istražnom zatvoru u Sisku od 18. listopada 2014. do 7. lipnja 2016. godine.
7. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je prije 5. do 6. godina iz Engleske došao u Hrvatsku te je kod njega došla policija s obzirom da ga se je teretilo da je počinio krivično djelo razbojništva. Nakon saslušanja u Policijskoj postaji Glina odvezen je u Slavonski Brod na detektor laži te je kasnije prebačen u Policijskom postaji Sisak gdje su ga kasnije prisiljavali na počinjenje kaznenog djela. Kritične zgode snijeg je bio skoro do 1 metar u Dejanovićima i nikako nije mogao doći u Kozaperovicu koja se nalazi 30 kilometara od Dejanovića. U Zatvoru u Sisku nalazio se je dva mjeseca nakon čega se je vratio u Englesku gdje je imao stalni posao te su mu tamo bili žena i kćerka. Za njim je bila raspisana tjeralica da je opljačkao trgovinu Alen Plus u Sisku te je na sudu u Engleskoj potpisao izjavu da ide u Hrvatsku da se taj slučaj riješi, po povratku u Hrvatsku u Zatvoru u Sisku nalazio se dvije i pol godine, a u kaznenom postupku u Velikoj Gorici je oslobođen te je oslobađajuća presuda potvrđena. Građani prstom upiru u njega govoreći da je opljačkao trgovinu u Sisku, a prilikom uhićenja u Engleskoj bile su prisutne supruga i kćerka te se od supruge razveo. U Zatvoru u Sisku nalazio se je još sa trojicom te je soba bila veličine 4 sa 2 kvadratna metra, a u sobi se je nalazio stol, stolice, tri ormara i wc. Sve osobe koje su se nalazile u Zatvoru u Sisku mislile su da je on počinio ovo djelo pljačkanja trgovine. U Zatvoru je postojala jedna šipka sa običnim najlonom, prozor i svjetlo te je dva sata izlazio na svježi zrak. Zimi je postojalo grijanje u Zatvoru. Sada se nalazi u Kaznionici Glina jer je proglašen krivim za kazneno djelo razbojništva, ali za drugi događaj.
8. Uvidom u spis K-1/2017 proizlazi da su se u navedenom spisu mijenjali brojevi spisa pa je tako presudom Županijskog suda u Sisku od 11. svibnja 2015. pod brojem K-3/14 JM proglašen krivim za kaznena djela razbojništva i teške tjelesne ozljede i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 3 mjeseca. Ova presuda ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. rujna 2015. pod brojem Kž-368/15-4.
Presudom Županijskog suda u Sisku od 16. veljače 2016. godine broj K-11/15 JM ponovno je proglašen krivim za kaznena djela razbojništva i teške tjelesne ozljede i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 3 mjeseca, a navedena presuda ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2016. pod brojem Kž-190/16-6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2016. broj Kž-199/16-4 ukinut je istražni zatvor protiv JM, dok je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. ožujka 2018. godine pod brojem K- 1/2017 obustavljen kazneni postupak protiv optuženika JM.
9. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) , koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
10. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.
11. U smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pored toga, temeljem odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da se je tužitelj nalazio u ekstradicijskom pritvoru u Velikoj Britaniji od 16. siječnja 2014. do 18. siječnja 2014. i od 5. travnja 2014. do 18. listopada 2014., dok se je u istražnom Zatvoru u Sisku nalazio od 18. listopada 2014. do 6. lipnja 2016. te se ukupno nalazio u Zatvoru 796 dana. Također, u kaznenom postupku protiv tužitelj JM obustavljen je kazneni postupak budući je Županijsko državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona te je OM ukinuti zatvor. Tužitelj se je prije podnošenja tužbe obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske podnijevši zahtjev za mirno rješenje spora, ali se tuženik o istom nije očitovao. Tužitelju temeljem Odredbe članka 480. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/00., 143/02. i 155/06.) zbog provedenog vremena u istražnom zatvoru pripada pravo na naknadu štete, zbog povrede prava osobnosti radi neosnovanog lišenja slobode. Pored toga, treba napomenuti da ni tuženik ne osporava činjenicu da se je tužitelj nalazio u istražnom zatvoru kao i da je protiv tužitelja obustavljen kazneni postupak. Slijedom toga, tuženik priznaje pravnu osnovu za naknadu neimovinske štete temeljem Odredbe članka 480. stavak 1. točka 1. u vezi članka 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku za pretrpljene duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode, a imajući u vidu odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Pri tome se ističe da je tužitelj u životnoj dobi od 59. godina i da mu je boravak u istražnom zatvoru izuzetno teško pao. Sve osobe koje su se nalazile u Zatvoru u Sisku s njim mislile su da je on počinio ova djela, a prilikom njegovog uhićenja u Engleskoj bile su prisutne njegova supruga i kćerka. Uslijed uhićenja razveo se je od svoje supruge koja je podnijela zahtjev za razvod braka. Pri tome treba napomenuti da je kao što je već ranije navedeno obustavljen kazneni postupak protiv JM i to iz razloga što je Županijsko državno odvjetništvu u Velikoj Gorici dostavilo sudu izjavu da odustaje od daljnjeg kaznenog progona jer nakon izdvajanje iz spisa dokaza iz kojih je proizlazila osnovana sumnja da je optuženih počinio inkriminirana kaznena djela, iz preostalih neizdvojenih dokaza takva sumnja više ne proizlazi. Tužitelj se je neosnovano nalazio u istražnom zatvoru, a i uvjeti njegovog boravka u zatvoru nisu bili zadovoljavajući. U zatvoru se je nalazio zajedno sa još troje osoba, dok je soba bila veličine 4 sa 2 metra kvadratna. Vrijeme provedeno u istražnom zatvoru dovelo je do povrede njegove časti i ugleda, a zbog uhićenja u Engleskoj došlo je i do razvoda braka sa njegovom suprugom. Zbog toga po mišljenju ovoga suda tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi neosnovanog lišenja slobode u iznosu od 36976,57 eura, sukladno sudskoj praksi u iznosu od 350,00 kuna po danu zbog neosnovanog pritvaranja, a što imajući vrijeme provedeno u zatvoru daje upravo iznos od 36976,57 eura dok je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 42258,94 eura odbijen.
12. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO.
13. U smislu odredbe članka 154. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tužitelju pripadaju troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1000,00 eura, koliko iznose i troškovi sastava tužbe te zastupanja na ročištima 12. studenog 2019., 30. siječnja 2020., 27. rujna 2023., 5. studenog 2024. i 4. prosinca 2024. što zajedno sa troškovima PDV-a daje ukupan iznos od 8750,00 eura, a kako je tužitelj uspio u parnici za 88% sud mu je dosudio troškove u iznosu od 7700,00 eura.
14. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Glini 17. prosinca 2024.
Sudac
Zoran Pleše
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po Općinskom državnom odvjetništvu na broj P-DO-70/2019
