P Ob-115/2024-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivki Kemec odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14.studenoga 2024. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice i punomoćnika tuženika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 17.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje se da su tužiteljica PB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul.b.r 1955 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] naziva Oranica Selo Cerovac površine 1253 m2 i kč. br. [katastarska čestica] naziva [adresa], Dvorište površine 1358 m2 i Kuća, [adresa] površine 87 m2 sveukupne površine 1445 m2, a što je tuženi dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvo trpljenje zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove, sve to u roku od 15 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužiteljici ČB OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sa tuženikom bila u braku od 19.svibnja 2012. do 5.svibnja 2023. a da su za vrijeme trajanja bračne zajednice 24.studenoga 2017. zajedničkim sredstvima kupili predmetnu nekretninu, u naravi obiteljska kuća u mjestu [adresa] od JB iz [adresa] za iznos od 110.000,00 kn. Tuženik se na predmetnim nekretninama uknjižio kao vlasnik, sam zaključio i potpisao ugovor o kupoprodaji iako su obje stranke ravnopravno sudjelovale u stjecanju navedene imovine. Tvrdi dalje da zajedničko stjecanje predmetne nekretnine vidi u tome jer su nakon zaključenja braka došli živjeti u kuću tuženikovih roditelja, te su ulagali u njihovu nekretninu u kojoj su živjeli oko 5 godina. Dogovor sa tuženikovim roditeljima je bio da kada budu kupovali sebi kuću radi odvojenog života da će im oni taj uloženi novac vratiti, a nekretnina bi trebala biti u suvlasništvu bračnih drugova svakoga u ½. Tuženikova majka je njoj "iza leđa i u tajnosti" napravila izjavu kojom je samo tuženiku darovala iznos za kupnju predmetne nekretnine, pa stoga tužiteljica, budući smatra da je ista bračna stečevina predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su nekretnine iz izreke tužiteljica i tuženik suvlasnici svako u ½ dijela.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tvrdeći da je predmetna nekretnina njegovo samovlasništvo, kuća je kupljena za vrijeme trajanja braka, ali iznosom kojega mu je darovala njegova majka NB, odnosno 23.000,00 eura iako je na kupoprodajnom ugovoru formalno navedena kupoprodajna cijena od 110.000,00 kn radi plaćanja manjeg poreza na promet nekretnina. Ugovor je sklopljen između JB kao prodavateljice preko njezine punomoćnice ČBU. Kako je predmetna nekretnina njegova vlastita imovina to predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokaze iz spisa, saslušao stranke, svjedoke NB, ČBU, CB, ŠBU i LB.

4.Nesporno je među strankama da su bile u braku od 19.svibnja 2012. do 5.svibnja 2023., a sporno je predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu koja je kupljena zajedničkim sredstvima bračnih drugova.

5.Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 4-6 spisa) utvrđeno je da je na predmetnim nekretninama upisan kao samovlasnik tuženik, a iz ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 8-12 spisa) da je prodavateljica JB, zastupana po punomoćnici ČBU sa tuženikom **.**.2017. sklopila predmetni ugovor uz kupoprodajnu cijenu od 110.000,00 kn, dok je iz izjave (list 22 spisa) sačinjene 24.studenoga 2017. utvrđeno da je tuženikova majka NB darovala svom sinu novce za kuću vrijednosti 23.000,00 eura.

6.Svjedokinja i punomoćnica prodavateljice ČBU potvrdila je da je sa VB išla kod javnog bilježnika zaključiti kupoprodajni ugovor, da je novce za kuću dala NB, ali se nije mogla sjetiti je li ona bila kupac ili njezin sin, dok tužiteljica, koju zna iz viđenja nije bila prisutna sklapanju ugovora. U pregovorima prije zaključenja ugovora svjedokinja nije sudjelovala, njezina uloga je bila samo da potpiše ugovor u ime prodavateljice i da primi novce.

7.Svjedokinja NB navela je da je ona isplatila kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine jer je željela da bude vlasništvo njezinog sina. Potvrdila je da su prije toga tužiteljica i tuženik živjeli u njenoj i suprugovoj kući u koju su ulagali u kupatilo sa kadom, kupili su WC, umivaonik, pločice, te su uveli i vodovodne i električne instalacije, a u dnevnom boravku su postavili pločice i laminate. Osporila je bilo kakav dogovor da bi ona i suprug vratili ta sredstva koja su uložena u njihovu kuću, te je potvrdila da je novac za kupnju predmetne kuće predala punomoćnici prodavateljice ČBU, te potom potpisala izjavu da 23.000,00 eura daruje svome sinu.

8.Svjedokinji CB je poznato da je tuženiku njegova majka rekla da će mu kupiti tu predmetnu kuću i dati mu 23,000,00 eura za nju, te je napomenula da su i njoj roditelji dali 1/3 vrijednosti kuće u kojoj živi sa svojim suprugom.

9.Svjedokinji ŠBU poznato je da su stranke stanovale u kući tuženikovih roditelja na katu te je čula da je bilo govora da će oni zajedno kupiti neku kuću. Zna da su ulagali u kuću tuženikovih roditelja pa je i čula kako stranke razgovaraju da će im uloženi dio u kuću vratiti svekrva NB.

10.Svjedoku LB nisu poznate činjenice o kupnji predmetne kuće, s tim što je kao tada dijete od 13 godina vidio ulaganja u kuću gdje su stranke prethodno stanovale i to u vidu opremanja kupaonice, pločica u kuhinji i stavljanja laminata u dnevni boravak. Naveo je da mu je tuženik sam rekao da će sve što je ulagano u prvu kuću biti strankama vraćeno nakon što im se kupi druga kuća.

11.Tužiteljica je tvrdila da je sa tuženikom dogovorila da će si kupiti neku kuću i da je sudjelovala u pregovorima za kupnju predmetne kuće za 23.000,00 eura. Kupoprodajni ugovor je sklapao tuženik u [adresa] gdje je otišao zajedno sa svojom majkom pod čijim je utjecajem oduvijek bio. Po sklapanju ugovora rekao joj je da se kuća vodi na njemu. Tvrdila je da je kupoprodajnu cijenu od 23.000,00 eura dala njegova majka jer je bio takav njihov međusobni dogovor, budući su ulagali u kuću tuženikovih roditelja i to 10.000,00 eura, a i 15.000,00 kn koje su dobili kao dar u svatovima. Tuženik joj nikada nije želio dati polovinu predmetne nekretnine. Tvrdila je da su joj tuženikovi roditelji rekli da će im vratiti novce koje su uložili u njihovu nekretninu.

12.Tuženik je naveo u svom iskazu da je njegova majka dala novce za kupnju predmetne kuće potpisavši izjavu o darovanju toga iznosa u isto vrijeme kada je sačinjen kupoprodajni ugovor na njegovo ime.

13.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog zasebno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

14.Naime, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina, odnosno da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nije sporno da je u vrijeme kupnje predmetne nekretnine 24.studenoga 2017. trajala bračna zajednica i brak ovdje stranaka, ali tužiteljica nije uspjela dokazati da je ista kupljena radom ili sredstvima koji potječu iz bračne stečevine. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina isplaćena 24.studenoga 2017. punomoćnici prodavateljice ČBU kojoj je tuženikova majka NB predala, a što je potvrdila i sama svjedokinja. Pored toga NB je istog dana 24.studenoga 2017. izjavila da svome sinu daruje 23.000,00 eura za kuću. Tijekom postupka je također utvrđeno da su stranke prije nego što je tuženik kupio predmetnu nekretninu stanovale u [adresa] koja kuća je bila u suvlasništvu tuženikovih roditelja, i u koju su nesporno stranke i ulagale određena sredstva tako što su uređivali kupatilo, pločice, postavljali laminat i slično. Međutim, tijekom postupka tužiteljica nije dokazala činjenicu na kojoj temelji tužbeni zahtjev, odnosno koliko je uloženo u nekretninu svekra i svekrve, niti da je to povezano za isplatom kupoprodajne cijene predmetne kuće, odnosno darovanjem iznosa od 23.000,00 eura samo tuženiku. Na okolnost visine ulaganja u tuđu nekretninu, odnosno nekretninu svekra i svekrve tužiteljica nije niti ponudila nekakve dokaze, a k tome je odustala od saslušanja svjedokinje JB i ZB koje bi mogle posvjedočiti o okolnostima ulaganja u kuću tuženikovih roditelja te kupovinu predmetne kuće, a koje ulaganje bi se, ukoliko bi bilo dokazano, moglo povezati sa darovanjem kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu. Slijedom navedenoga, kako je sud utvrdio da je darovanje iznosa od 23.000,00 eura tuženiku njegova vlastita imovina, jer ju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od članka 36 obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, nadalje: ObZ) te na temelju toga darovanja stekao vlasništvo predmetne kuće, to sud smatra da predmetna kuća ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika. Slijedom navedenoga sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje: ZPP), budući tužiteljica nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva presudio kao u izreci.

15.Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 ZPP-a, pa je sud dosudio tuženiku zatraženi trošak koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu od 500,00 eura, zastupanja na dva ročišta za glavnu raspravu od po 500,00 eura, što sa PDV-om od 375,00 eura čini trošak iz izreke, koji je odmjeren sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

Osijek, 17.prosinca 2024.

Sudac

Gordana Rotim

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun.tuženika