Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-1175/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tužene MEI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ME, BE, IE, KE, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČE i punomoćnice tuženice, **.**.2024.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Ugovor o darovanju zaključen dana 13. travnja 2000. godine između ŽE iz [adresa] i tada mlt. MEI, zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici DE gubi učinak prema Republici Hrvatskoj u dijelu u kojem je potrebno ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema SE u iznosu od ukupno 5.110.651,20 kn/678.299,98 EUR (glavnica 1.460.620,68 kn/193.857,67 EUR i zakonske zatezne kamate tekućom na dan 25. listopada 2022. godine u iznosu od 3.650.030,52kn/484.442,30 EUR) te daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 26. listopada 2022. godine pa do isplate sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tužena BEI dužna je dopustiti tužiteljici Republici Hrvatskoj da svoje potraživanje prema SE u iznosu od ukupno 5.110.651,20 kn/678.299,98 EUR (glavnica 1.460.620,68 kn/193.857,67 EUR i zakonske zatezne kamate tekućom na dan 25. listopada 2022. godine u iznosu od 3.650.030,52kn/484.442,30 EUR) te daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 26. listopada 2022. godine pa do isplate sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima namiri prodajom k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dio zemljišta u [adresa], cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženici od 14.500,00 eura (četrnaest tisuća petsto eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tuženice preko dosuđenog iznosa od 14.500,00 eura pa do zatraženog iznosa od 263.178,62 eura.

Obrazloženje

1. Predmet ovog postupka je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, i to ŽE koji je darovnim ugovorom od 13. travnja 2000. vlasništvo nekretnine označene kao katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], u naravi dio zemljišta u [adresa], cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, prenio tuženici koja je njegova kćerka. Naime, ŽE je imao dugovanja prema tužitelju pa tužitelj smatra da svoje dugovanje ima pravo naplatiti iz darovane nekretnine tuženici te da u dijelu potrebnom za naplatu dugovanja darovni ugovor nema učinka u odnosu na njega.

2. Potrebno je navesti da je u ovom postupku prvostupanjska odluka prvi puta bila donijeta 5. lipnja 2009. pod poslovnim brojem P-2225/2002-61 kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. Ta odluka je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-4763/2009-2 od 3. listopada 2012. ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku donesena je prvostupanjska odluka 30. rujna 2013. pod poslovnim brojem P-3382/2012. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a takva je odluka dijelom potvrđena, dijelom preinačena odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-918/2014-3 od 10. siječnja 2017.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-973/2019- 3 od 19. srpnja 2022. ukinute su odluka Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž- 918/2014-3 od 10. siječnja 2017. i odluka ovog suda poslovnog broja P-3382/2012. od 30. rujna 2013. u dosuđujućem dijelu i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Odluka upućuje na zaključak da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se u parničnom postupku radu pobijanja pravne radnje dužnika može isticati prigovor zastare novčanog potraživanja vjerovnika. Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

5. Sud je proveo dokaze čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga (list 3-15 i 37 spisa), stanja računa poreznog obveznika (list 16-17 spisa), ugovora o darovanju nekretnine (list 18-20 spisa), rješenja o ovrsi (list 21-27, 130-13 i 262-269 spisa), izvatka o promjenama i stanju po računu (list 38 i 270-271 spisa), zapisnika o javnoj prodaji (list 39 spisa), presude ovog suda poslovnog broja P-959/2022. od 17. travnja 2002. (list 40 spisa), prijave poreza na dobit (list 43-53 spisa), prijave poreza na dodanu vrijednost (list 55-58 spisa), rješenja Porezne uprave od 14. ožujka 2000. (list 59-60 spisa), rješenja o odjavi obrta (list 63-66 spisa), stanja računa poreznog obveznika (list 67-69, 149-154, 163-175 i 206-210 spisa), izvatka iz obrtnog registra (list 109 spisa), popisa dugotrajne imovine (list 110-11 spisa), rješenja Ministarstva financija (list 121- 123 spisa), rješenja Financijske policije (list 155-157 spisa), odluke Upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-5619/2003-6 od 22. lipnja 2006. (list 182-184 spisa), zapisnika o izvršenoj pljenidbi i procjeni pokretne imovine (list 253-261 spisa), rješenja Porezne uprave (list 424-434, 441-445 i 483-485 spisa), rješenja Ministarstva financija (list 435-440 i 446-450 spisa), odluke Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja UsI-804/2020-4 od 7. listopada 2020. (list 452-455 spisa), odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Uzž-4927/2020-4 od 25. ožujka 2021. (list 458-460 spisa), spisa Porezne uprave klasa UP/I-416-02/22-06/95, vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije (list 212-240, 280, 284-296 i 299-300 spisa) te saslušanjem svjedoka DE (list 103 spisa) i ŽE (list 103- 104 spisa).

6. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Provedenim su dokazima utvrđene sljedeće činjenice:

- ŽE je kao nositelj obrta [obrt] bio dužnik prema tužitelju s osnove poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila, poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, s osnova dohotka obrta, s osnova poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, s osnova poreza na promet nekretnina, s osnova doprinosa u paušalnom iznosu Hrvatskoj obrtničkoj komori

- porezni dug je na dan 31. prosinca 1999. iznosio 340.438,97 kuna

- ukupni dug na dan 13. travnja 2000. iznosio je 1.063.273,43 kuna

- na dan podnošenja ovršnog rješenja obveza je iznosila 1.840.09,79 kuna

- na dan podnošenja tužbe u ovom postupku dugovanje je iznosilo 1.937.631,14 kuna - na dan izrade nalaza i mišljenja u ovom postupku (23. rujna 2008.) dugovanje je bilo 4.445.134,78 kuna

- tužitelj opisana potraživanja nije naplatio

- ŽE je s tuženicom 13. travnja 2000. zaključio ugovor o darovanju nekretnine označene kao katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], u naravi dio zemljišta u [adresa], cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan.

8. Sukladno odredbi članka 1165. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) na konkretan pravni odnos primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 1978. (Narodne novine, broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. – dalje ZOO).

8.1. Relevantne odredbe ZOO-a su sadržane u članku 280. prema kojem svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojeg je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

8.2. Sukladno članku 281. ZOO-a teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov suprug, ili srodnik po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, pretpostavlja se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

8.3. Članak 282. ZOO-a regulira situacije kada je isključena mogućnost pobijanja pa se tako ne mogu pobijati zbog oštećenja vjerovnika uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi, a ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika.

8.4. Sukladno članku 283. ZOO-a pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom. Tužba za pobijanje podnosi se protiv treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih univerzalnih pravnih sljedbenika. Ako je treći otuđio nekim teretnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podići protiv pribavioca samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio poslom bez naknade, tužba se može podići protiv pribavioca i ako on to nije znao. Tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu.

8.5. Članak 284. ZOO-a propisuje da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

8.6. Rok za podizanje tužbe određen je člankom 285. ZOO-a, pa se tako tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za teretna raspolaganja, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

9. Dakle, za pobijanje dužnikovih pravnih radnji moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. To su:

- postojanje dospjelog potraživanja vjerovnika

- radnja dužnika uslijed koje nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine

- nepostojanje razloga za isključenje pobijanja

- podizanje tužbe unutar zakonom predviđenog roka.

10. U konkretnom slučaju tužitelj je kao vjerovnik u vrijeme podnošenja tužbe imao dospjelo potraživanje prema ŽE s osnove poreznog duga. ŽE je besplatnim raspolaganjem (darovanjem) onemogućio tužitelja u ispunjenju njegove tražbine, a darovanje nekretnine koje je ŽE učinio tuženici ne može se ni u kojem slučaju smatrati prigodnim, nagradnim ili darom iz zahvalnosti pa da bi bila isključena mogućnost pobijanja takvog pravnog posla. Također je tužba podnesena unutar toka od tri godine od dana kada je darovanje učinjeno. Naime, tužba je podnesena 11. srpnja 2022., a darovanje je učinjeno 13. travnja 2000., s tim da je ugovor predan na uknjižbu 18. siječnja 2001.

11. Sve opisane okolnosti u trenutku donošenja ove odluke nisu niti sporne među strankama. Sporno je, međutim, je li potraživanje tužitelja prestalo nastupanjem zastare, a koji prigovor sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženica može isticati u ovom postupku.

12. Radi ocjene je li nastupila zastara dugovanja potrebno je primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona koji je bio na snazi u vrijeme utvrđivanja porezne obveze (Narodne novine, broj 127/2000., 86/2001. i 150/2002. – dalje OPZ).

12.1. Odredbe koje reguliraju poreznu zastaru sadržane su u člancima 90., 91. i 92. OPZ-a.

12.2. Sukladno članku 90. OPZ-a pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Zastara prava na pokretanje prekršajnog postupka počinje teći nakon isteka godine u kojoj je počinjen prekršaj. Zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu. Zastara prava na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat. Ako OPZ-om nije drukčije propisano na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

12.3. Prekid zastare reguliran je člankom 91. OPZ-a pa se tako tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku. Tijek zastare prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljeno na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni. Nakon prethodno navedenih poduzetih radnji zastarni rok počinje ponovno teći.

12.4. Članak 92. OPZ-a propisuje apsolutnu zastaru prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni koja nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

12.5. Dakle, potrebno je razlikovati relativnu i apsolutnu zastaru. Kod relativne zastare rok je kraći i iznosi tri godine, a nakon svake radnje koja prekida tijek roka, rok počinje teći iznova. Apsolutni rok zastare je dvostruko duži od relativnog roka i iznosi šest godina, a nastupa istekom šest godina koji rok se računa od dana kada je zastara prvi put počela teći. Apsolutni rok zastare ne može se prekinuti.

13. Sukladno prethodno iznijetim tvrdnjama potrebno je utvrditi kada je počeo teći rok zastare prava na naplatu dugovanja ŽE prema tužitelju kako bi se moglo utvrdili je li nastupila zastara prava na naplatu.

13.1. Navedeno je utvrđeno iz rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 23. siječnja 2023. (klasa UP/I-416-02/22-06/95) tako da je zastara za naplatu dugovanja počela teći kako slijedi:

- za porez na dodanu vrijednost utvrđen u 2000., od 1. siječnja 2001.

- za porez na dodanu vrijednost utvrđen u 2001., od 1. siječnja 2002.

- za porez na cestovna motorna vozila utvrđen u 2000., od 1. siječnja 2001.

- za porez na cestovna motorna vozila utvrđen u 2001., od 1. siječnja 2002.

- za porez na dohodak od nesamostalnog rada utvrđen u 1999., od 1. siječnja 2000.

- za porez i prirez po godišnjoj prijavi utvrđen u 2000., od 1. siječnja 2001.

- za porez na dobit utvrđen u 2001., od 1. siječnja 2002.

- za komorski doprinos utvrđen u 2000., od 1. siječnja 2001.

- za novčane kazne za prekršaje utvrđene u 2000., od 1. siječnja 2001.

13.2. Podnošenje tužbe u ovom predmetu dovelo je do prekida relativnog zastarnog roka, međutim, niti jedna radnja koju je tužitelj poduzeo radi naplate svog potraživanja, pa tako i podnošenje ove tužbe, nisu mogli dovesti do prekida apsolutnog zastarnog roka.

13.3. Stoga je apsolutna zastara prava na naplatu potraživanja tužitelja spram ŽE nastupila redom:

- za porez na dodanu vrijednost utvrđen u 2000., 1. siječnja 2007.

- za porez na dodanu vrijednost utvrđen u 2001., 1. siječnja 2008.

- za porez na cestovna motorna vozila utvrđen u 2000., 1. siječnja 2007.

- za porez na cestovna motorna vozila utvrđen u 2001., 1. siječnja 2008.

- za porez na dohodak od nesamostalnog rada utvrđen u 1999., 1. siječnja 2006.

- za porez i prirez po godišnjoj prijavi utvrđen u 2000., 1. siječnja 2007.

- za porez na dobit utvrđen u 2001., 1. siječnja 2008.

- za komorski doprinos utvrđen u 2000., 1. siječnja 2007.

- za novčane kazne za prekršaje utvrđene u 2000., 1. siječnja 2007.

13.4. Dakle, neprijeporno je utvrđeno da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu dugovanja koje je ŽE imao prema tužitelju, i to najkasnije 1. siječnja 2008.

14. Budući da je potraživanje tužitelja prestalo nastupanjem apsolutne zastare više nije ispunjen jedan od bitnih uvjeta da bi tužitelj s uspjehom mogao isticati svoj tužbeni zahtjev spram tuženice. Naime, više nema potraživanja tužitelja pa tako ne može s uspjehom tužitelj tražiti da pravni posao njegovog dužnika izgubi učinak prema njemu u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine. Stoga je tuženi zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Tuženica je u cijelosti uspjela u ovom postupku slijedom čega joj tužitelj treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

15.1. Tuženici je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

15.2. Trošak je tuženici obračunat sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kuna, odnosno 13.405,00 eura.

15.3. Tuženici je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to za:

- sastav odgovora na tužbu 500,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife)

- za sastav četiri obrazložena podneska koja sud ocjenjuje potrebnim za vođenje ove parnice, i to podnesaka od 9. listopada 2004., 15. svibnja 2007., 18. prosinca 2022. i 18. listopada 2023., 500,00 eura za svaki podnesak (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife)

- za zastupanje na ročištima 24. ožujka 2003., 9. srpnja 2003., 12. listopada 2006., 2. veljače 2007., 16. srpnja 2007., 15. studenog 2007., 2. prosinca 2008., 13. siječnja 2009., 21. svibnja 2009., 4. lipnja 2013., 11. rujna 2013., 14. listopada 2022., 2. ožujka 2023. i 17. svibnja 2024., 500,00 eura za svako ročište (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife)

- za zastupanje na ročištima 5. prosinca 2006., 6. ožujka 2007., 2. prosinca 2022., 20. lipnja 2023. i 19. listopada 2023., 250,00 eura za svako ročište (Tarifni broj 9. točka 2. Tarife)

- za zastupanje na ročištu 30. rujna 2013. 100,00 eura (Tarifni broj 9. točka 3. Tarife)

- za sastav revizije 750,00 eura (Tarifni broj 10. točka 5. Tarife)

- PDV 25% na navedene radnje (2.900,00 eura).

15.4. Dakle, tuženici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 14.500,00 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, sud je tuženici priznao samo one troškove koji su bili potrebno za vođenje ovog postupka sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora kojoj tuženica nije prigovarala.

Rijeka, 17. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci

- punomoćniku tuženice Saši Poldanu, odvjetniku u Rijeci