REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Pn-104/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Strniščak Tomislav, odvjetnik iz Čakovca, protiv tuženika RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Kačer Saša, odvjetnik iz Čakovca, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 04. studenog 2024.god. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 17. prosinca 2024.god., objavio je i

p r e s u d i o  je :

I. Nalaže se tuženiku RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od od 1.592,67 EUR (tisućupetstodevedesetidva eura i šezdesetisedam centi ) /12.000,00 kuna (dvanaesttsiuća kuna ) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 03. ožujka 2023.god. kao dana podnošenja tužbepa do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. S ostatkom tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 1.990,84 EUR (tisućudevetstoidevedeset eura i osamdesetičetiri centa ) /15.000,00 kuna (petnaesttisuća kuna ) tužitelj IK s e o d b i j a.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je podnio tužbu dana 03. ožujka 2023.god. protiv tuženika, radi naknade štete. U istoj tužitelj navodi da je tuženik Presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel broj Pp-370/2022-5 od dana 12.04.2022.god. proglašen krivim što je dana 01. ožujka 2022.god. u 09,50 sati na [adresa] u [adresa] dakle, na javnom mjestu, na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, na način da je nepozvan pristupio tužiteju te ga nakon kraćeg razgovora udario rukom u predjelu glave i odgurnuo od sebe, da bi ga potom ganjao po ulici IKĐ u [adresa] sve do trenutka kada je tužitelj ušao u nepoznato vozilo koje se zaustavilo na cesti, čime je tuženik počinio prekršaj iz članka 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim naprijed navedenog, tuženik je i putem poruka preko Facebooka prijetio tužitelju dana 01. ožujka 2022.god., a što je tužitelj prijavio policiji, kako to porozlazi iz Potvrde MUP, PU Međimurska, PP Mursko Središće od dana 30. rujna 2022.god. i ispisa poruka koje prilaže uz tužbu. Zatim navodi da je tuženik tužitelju dana 25.09.2022 oko02,00 sati na parkiralištu kod Međimurske u Čakovcu prijetio ubojstvom. Tužitelj je predmetni događaj prijavio policiji što je vidljivo iz Potvrde od dana 07. listopada 2022.god. MUP, PU Međimurska, PP Čakovec. Ispitan je kod Općinskog državnog odvjetništva u Čakovecu koje je protiv ovdje tuženika podiglo optužnicu kod Općinskog suda u Čakovcu zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2. Kaznenog zakona.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je zbog svega opisanog pretrpio i trpi povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo o čemu prilaže potvrdu liječnika od 21.02.2023.god. Tužitelj ima poremećaj prilagodbe i za tužitelja je došlo odo traumatizacije zbog udarca šakom u potiljak, prijetnje smrću, kao i prijetnje putem društvenih mreža. Navedeno ga je opteretilo i prestrašilo, jedva spava i ne usudi se u Hrvatsku. Tužitelj troši lijekove i odlazi na psihoterapiju. Tužitelje j nakon događaja za koji je tuženik proglašen krivim trpio intenzivni primarni strah jer se uplašio za svoj život budući da ga je tuženik napao i trčao za njim i to je kod tužitelja izazvalo akutnu stresnu reakciju. Sekundarni strah se javljao svaki puta kada je dolazi u Hrvatsku i javljao se strah od ponovnog susreta s tuženikom. Nakon toga je tuženika sreo u Čakovcu 25. rujna 2022.god. na parkiralištu kada mu je tuženik prijetio smrću zbog čega je podignuta optužnica i nakon toga događaja je trpio intenzivni primarni strah kao i sekundarni strah od ponovnog susreta s tuženikom. Stoga tužitelj na ime pretrpljenog straha potražuje novčani iznos od 1.592,67 EUR/12.000,00 kuna. Osim toga navodi da uslijed tih štetnih događaja tužitelj više nije u mogućnosti uživati u svojim dolascima u Hrvatsku te je ograničen u socijalnim kontaktima s obzirom da se boji da će se negdje sresti s tuženikom i stoga je pretrpio znatnu štetu u vidu duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i za isto potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 EUR /15.000,00 kuna. Dakle ukupno potražuje od tuženika iznos neimovinske štete u visini od 3.583,51 EUR/26.999,96 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te potražuje i naknadu troškova postupka. Po potrebi će precizirati svoj tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode iz tužbe te pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Točno je da je tuženik presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel br. Pp-370/2022-5 od 12. travnja 2022.g. proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dana 1. ožujka 2022.g. No, tužitelj je svojim radnjama isprovocirao događaj od 1. ožujka 2022.g. Naime, tužitelj je prije predmetnog događaja od 1. ožujka 2022.g. kontaktirao tuženika te ga je tražio da se udalji od tadašnje djevojke tuženika HK, prijetio mu je da se makne od nje, jer će u protivnom sa tužiteljem imati problema. Dana 1. ožujka 2022.g. parnične stranke susrele su se na [adresa] u [adresa], prilikom čega je tužitelj ismijavao i vrijeđao tuženika, nakon čega je tuženik reagirao na način opisan u gore navedenoj presudi, a što je vidio i čuo JK (ispravno OK ). Tužitelj je gore opisanim ponašanjem izazvao reakciju tuženika, za što je odgovoran sam tužitelj. Tuženik ističe da je prekršajna odgovornost znatno uža od građanskopravne odgovornosti za štetu. U prekršajnom postupku utvrđuje se da li je počinjen prekršaj, tko ga je počinio te da li postoji prekršajna odgovornost, dok se ne utvrđuju pretpostavke odgovornosti za štetu propisane Zakonom o obveznim odnosima, ne utvrđuje se da li je oštećena osoba doprinijela nastanku štete ili visini štete, odnosno, ne utvrđuje se da li postoji doprinos oštećene osobe nastanku štete, niti se utvrđuje visina štete. Parnični sud nije vezan presudom prekršajnog suda. Nakon navedenog događaja u kojem je tuženik bio isprovociran ponašanjem tužitelja, tužitelj je u porukama poslanim tuženiku, tuženika nastavio vrijeđati i pozivati ga da prekine vezu sa HK, jer će u protivnom imati problema sa tužiteljem. Nakon navedenog događaja od 1. ožujka 2022.g. tužitelj je tražio od JK i LK da istuku tuženika, što su oni odbili učiniti. Tuženik izričito osporava da bi tužitelju prijetio ubojstvom dana 25. rujna 2022.g.

4. Nadalje, tuženik osporava da je tužitelj pretrpio u tužbi opisane povrede prava osobnosti. Tužitelj nije pretrpio posljedice koje navodi u tužbi, osobito nije pretrpio poremećaj prilagodbe ni traumatizaciju, u tužbi opisani strah te smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj i nadalje dolazi u Hrvatsku, jednako kao i ranije i to jednom mjesečno s obzirom da je zaposlen u inozemstvu. Kada se nalazi u Hrvatskoj tužitelj posjećuje ista mjesta kao i ranije, popularna mjesta za izlaske, gdje postoji vrlo velika vjerojatnost da se tužitelj i tuženik susretnu. Stoga, nije točno da tužitelj nije u mogućnosti uživati u svojim dolascima u Hrvatsku, da bi bio ograničen u socijalnim kontaktima niti da se boji da će susresti tuženika. Tuženik ističe da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između navodnih štetnih radnji te štete koju je navodno pretrpio. Tužitelj je sam odgovaran za štetu koju je pretrpio, ako ju je uopće pretrpio, a opreza radi, tuženik stavlja prigovor podijeljene odgovornosti u omjeru od 50%. Opreza radi, tuženik ističe i prigovor preuranjenosti tužbe. Naime, tek sa danom završetka liječenja tužitelja i stabiliziranja njegovog zdravstvenog stanja dospijeva njegov eventualni zahtjev za naknadu štete. Tužitelj nije do dana podnošenja tužbe završio svoje liječenje, a što je jedna od odlučnih činjenica o kojima ovisi dospijeće i visina pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Da bi se sa izvjesnošću mogla utvrditi ukupna navodno prouzročena šteta potrebno je da liječenje tužitelja bude dovršeno u cijelosti. Tužitelj je, dakle, prije podnošenja tužbe morao dovršiti svoje liječenje te je tek tada trebao podnijeti tužbu radi naknade štete, zbog čega je njegova tužba preuranjena, a njegovo potraživanje nije dospjelo u vrijeme podnošenja tužbe . Tuženik se poziva na čl. 1092. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Naknada neimovinske štete s osnove pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripadala bi tužitelju samo u slučaju kada bi tužitelj, u slučaju da mu je životna aktivnost trajno umanjena, trajno trpio duševne bolove i to zbog fizičkih i psihičkih tegoba prouzročenih trajnim posljedicama koje se neugodno reflektiraju na njegov fizički i psihički život, što kod tužitelja ne postoji. Tuženik smatra da tužitelju nije potrebno liječenje, a s obzirom da tužitelj u tužbi tvrdi suprotno, tada tužitelj nije poduzeo sve što je mogao kako bi se izliječio do kraja. Tuženik smatra da su iznosi novčane naknade neimovinske štete koje tužitelj potražuje na ime naknade štete previsoko postavljeni, u suprotnosti su sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i sa dosadašnjom sudskom praksom i to iznosi naknade koju tužitelj potražuje s osnove duševnih boli zbog pretrpljenog straha te s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Svaka povreda prava osobnosti ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, već samo ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju. Težina povrede i okolnosti ovog slučaja, nisu takvi da bi opravdavali pravo na isplatu pravične novčane naknade. Tuženik se posebno poziva na odredbu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže na naknadu troškova postupka.

5. Tijekom postupka su stranke ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

6. Tužitelj tvrdi da on nije provocirao tuženika, niti je doprinio nastanku štete, niti tome da ista bude veća.

7. Na ročištu održanom dana 04. studenog 2024.god. donio Rješenje da se utvrđuje da je ovdje tužitelj IK sudjelovao u kaznenog postupku broj K-145/2023 kao oštećenik, te mu je dostavljena i pravomoćna presuda od dana 09. rujna 2024., te je punomoćnik obaviješten da može izvršiti uvid u taj kazneni spis, pa je stoga sud donio odluku da će se na tomm ročištu kako je to bilo predviđeno saslušati parnične stranke.

8. Odlučeno je da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

9. Zatim je sud na tom ročištu donio rješenje u svezi podneska tužitelja od dana 21. listopada 2024. i da će se isti temeljem čl. 299.a. st. 2 ZPP-a uzeti u obzir jer to sud smatra svrsishodnim, te je iz tog razloga na to ročište sud pozvao i stalnu sudsku vještakinju Mariju Vinković Grabarić radi davanja očitovanja na primjedbe tužitelja. Također je odlučeno da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

10. Nakon saslušanja vještakinje i nakon saslušanja tužitelja i tuženika punomoćnik tužitelja je odustao od prijedloga da vještači drugi vještak te je odustao od uvida u kazneni spis priklopljen ovome spisu, te stoga nema daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Niti punomoćnik tuženika nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

12. Stoga je sud na ročištu održanom dana 04. studenog 2024.god. izvršio još i uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je zaključio glavnu raspravu.

13. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel broj Pp-370/2022 (list 7 i 8 spisa), Potvrdu Policijske postaje Mursko Središće (list 9 spisa), ispis poruka (list 10-12 spisa), Potvrdu Policijske postaje Čakovec (list 13 spisa), zapisnik o ispitivanju i dopis ODO-a u Čakovcu (list 14-18 spisa), ovjereni prijevod iz njemačkog jezika liječničke potvrde (list 19-23 spisa), rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Kov-256/2022 (list 36-38 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-427/2023 (list 49-51 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Marije Vinković Grabarić zaprimljen 27. svibnja 2024. (list 80-84 spisa), sudsku praksu (list 106-113 spisa), očitovanje vještakinje Vinković Grabarić zaprimljeno 30. srpnja 2024. (list 114 spisa), presudu Općinskog suda u Čakovcu broj K-145/2023 (list 130-132 spisa), preslik potvrde (list 136 spisa), te u ovjereni preslik ovosudnih spisa broj Kv-181/2024 i K-145/2023, saslušao je svjedoke HK, ŠK, ĐK, LK i OK, te je saslušao tužitelja IK i tuženika ŽK kao stranke u svrhu dokazivanja.

14. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđujućem dijelu.

15. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Predmet ovog postupka naknade štete su dva štetna događaja i to događaj od dana 01. ožujka 2022.god. u svezi kojeg se vodio prekršajni postupak kod Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel pod brojem Pp-370/2022 i događaj od dana 25. rujna 2022.god. u svezi kojeg se vodio kazneni postupak kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem K-145/2023, što će biti obrazloženo.

18. Sporno je da li je i tužitelj doprinio nastanku ta dva štetna događaja.

19. Sporno je da li je i tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja, te su sporne ozljede koje je tužitelj zadobio i sporno je da li je došlo do takve povrede prava osobnosti kod tužitelja da bi iste opravdavale dosudu naknade neimovinske štete.

20. Sporno je da li je tužitelj doprinio da šteta bude veća. Sporno je da li je liječenje tužitelja dovršeno.

21. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05, 125/11, 78/15, 41/08, 29/18, 126/21; 114/22, - koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na vrijeme nastanka ta dva štetna događaja, sada i 156/22, 155/23) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

22. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

23. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

24. U konkretnom slučaju sud smatra da je tužitelj IK dužan dokazati uzročnu vezu između štetnog događaja od dana 01. ožujka 2022.god. kao i štetnog događaja od dana 25. rujna 2022.god. i posljedica koje su eventualno nastale kod njega za njegovo tjelesno i duševno zdravlje, te čast, ugled i dostojanstvo, a isto tako je dužan i dokazati koje posljedice su kod njega nastale.

25. Isto tako je bitno navesti da tužitelj u svojoj tužbi i tužbenom zahtjevu od tuženika traži za oba ta štetna događaja naknadu neimovinske štete samo iz dva osnova i to : zbog pretprljenog straha i zbog smanjenja životne aktivnosti.

26. Sukladno čl. 2. Zakona o parninom postupku sud stoga odlučuje samo u okviru postavljenih zahtjeva u postupku.

27. U čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku je određeno da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

28. Nije sporno da je ovdje tužitelja događaj prijavio policiji što je vidljivo iz Potvrde RH, MUP, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Mursko Središće od dana 30. rujna 2022.god. gdje je navedeno da je tužitelj prijavio da ga je dana 01. ožujka 2022.god. prijavio da je toga dana u 02,36 sati u svoj Facebook messenger dobio poruku sa imena ŽK koji mu je prijetio nasilnim radnjama, a da ga je dana 01. ožujka 2022.god. oko 09,50 sati u [adresa] u [adresa] ZK prvo mu pristupio, a onda i udario rukom u predjelu glave i i odgurnuo od sebe a poradi nesuglasica oko djevojke. Policija navodi da ovdje tužitelj nije zadobio vidljive ozljede, dok je liječničku pomoć odbio. Protiv ŽK je policija proslijedila Optužni prijedlog Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel. 29. Tužitelj je predao u spis ispis poruka gdje se vidi ime ZK, fotografija osobe kraj imena te osobe se ne vidi, a u istim porukama ta osoba navodi ime HK, a gdje ta osoba vrijeđa ovdje tužitelja. S obzirom na sadržaj poruke moguće je da je iste tužitelju uputio tuženik, što će dalje biti obrazloženo, a što je u ovome postupku utvrđeno na temelju iskaza svjedoka i stranaka.

30. Zatim je tužitelj u spis priložio još jednu Potvrdu RH, MUP, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec od dana 07. listopada 2022.god. gdje je policija navela da je ovdje tužitelj prijavio da mu je to jutro oko 02,00 sata na parkiralištu kod Međimurske u Čakovcu ubojstvom prijetio ZK iz [adresa]. Policija je zbog počinjenog kaznenog djela Prijetnja protiv ŽK proslijedila Posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu.

31. U svezi tog događaja je ovdje tužitelj ispitan na Općinskom državnom odvjetništvu u postupku pod brojem Kir-DO-172/2022 dana 31. listopada 2022.god. o čemu je priložio tužitelj u spis Zapisnik. U tom iskazu je ovdje tužitelj opisao oba štetna događaja u svezi kojih je sada podnio ovu tužbu radi naknade štete. Naveo je na taj Zapisnik da je zbog tih događaja u velikom stresu, da ne voli izlaziti u javnost dok je u Hrvatskoj, dosta ga to psihički smeta, ima noćne more, te se naručio kod psihologa. Zbog tih događaja nema volje dolaziti u Hrvatsku jer se ovdje osjeća nesigurno. Naveo je da živi i radi u Austriji i nije često u Hrvatskoj.

32. Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel je pod brojem Pp-370/ J-2/2020-9 proveo prekršajni postupak u svezi prvog događaja od dana 01. ožujka 2022.god., te je donio Presudu dana 12. travnja 2022.god., u kojoj je presudio da je okrivljenik ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], (ovdje tuženik ) kriv pod toč. I. što je dana 01. ožujka 2022. u 09,50 sati na [adresa] u [adresa], dakle na javnom mjestu, na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, na načni da je nepozvan pristupio VK te ga nakon kraćeg razgovora udario rukom u predjelu glave i odgurnuo od sebe, da bi ga potom ganjao po ulici IKĐ sve do trenutka kada je SK ušao u nepoznato vozilo koje se zaustavilo na cesti. Pod toč. II. Presude je odlučeno da je okrivljenik time počinio prekršaj iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po čl. 6. st. 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa mu se radi toga na osnovu istog propisa, a primjenom čl. 141. a. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, izriče pod toč. III. Izreke novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) kuna, a što je protuvrijednost od 67 Eura. Iznos novčane kazne revalorizirat će se po srednjem tečaju EURA Narodne banke Hrvatske na dan naplate. Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Temeljem čl. 152. st. 1. Prekršajnog zakona, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom. koliko okrivljenik ne plati u određenim rokovima novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno. Pod toč.IV. izreke je odlučeno da temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem. Presuda je postala pravomoćna.

33. U obrazloženju te presude je navedeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Mursko Središće, pod brojem Klasa: 211-07/22-5/4702; Ur. broj: 511-21-07-22-1 od 04. ožujka 2022., podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika ŽK, zbog prekršaja navedenog u izreci presude. Okrivljenik ŽK u obrani je iskazao da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, da je točno da je dana 01.03.2022. narušavao javni red i mir na način da je pristupio VK te ga je nakon kraćeg razgovora odgurnuo od sebe i udario ga rukom po glavi. SK je tada potrčao, a on je išao za njim trčeći. On je tada ušao u jedno vozilo. Ovdje tuženik (tamo okrivljenik ) je iskazao da mu je žao što je do toga došlo, jer su se prije posvađali pa je pretjerano reagirao na situaciju, kada ga je susreo na cesti. Do sada nije bio prekršajno kažnjavan, pa je zamolio sud za blagost kod kažnjavanja. Tako je sud u toj Presudi utvrdio da je okrivljenik (ovdje tuženik ) u obrani potvrdio da je kritičnog dana narušavao javni red i mir na način da je pristupio VK te ga je nakon kraćeg razgovora odgurnuo od sebe i udario ga rukom po glavi, pa je sud temeljem priznanja okrivljenika utvrdio da je isti svojim ponašanjem povrijedio naprijed citiranu odredbu Zakona, radi čega ga je proglasio krivim i kaznio sukladno Zakonu.

34. Iz toga spisa sud je utvrdio da je ovdje tuženik priznao počinjenje toga prekršaja. Sud je utvrdio i da je u tom štetnom događaju ovdje tuženik ( tamo okrivljenik ) ovdje tužitelja ( tamo oštećenog ) u štetnom događaju odgurnuo i udario rukom po glavi. Nikakve fizičke ozljede kod tužitelja nisu utvrđene.

35. U svezi štetnog događaja od dana 25. rujna 2022.god. provodio se kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu pod brojem K-145/2023.

36. Tijekom trajanja tog postupka su donesene odluke o mjeri opreza i to zabrani ovdje tuženiku da se približava ovdje tužitelju na udaljenost manju od 100 metara iz čl. 98. st. 2. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku/08, zatim zabranom uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenim, a izvršenje te mjere je povjereno Policijskoj upravi međimurskoj, što je vidljivo iz odluka u tom kaznenom spisu. Iste mjere je ovdje tuženik poštivao što je vidljivo iz dopisa Policijske uprave međimurske u tom spisu.

37. Dakle u tom kaznenom postupku je utvrđeno da postoji opasnost za ovdje tužitelja (tamo oštećenika ) od strane ovdje tuženika (tamo okrivljenika ) jer u protivnom takve mjere u tom kaznenom postupku ne bi bile izrečene.

38. U konačnici su te mjere ukinute nakon što je u tom kaznenom postupku donesena Presuda koja je postala pravomoćna, što će dalje biti obrazloženo. 39. Po provedenom kaznenom postupku Općinski sud u Čakovcu je pod brojem K- 145/2023-27 dana 09. rujna 2024.god. donio Presudu ( bez obrazloženja ), kojom je presudio da je tamo okrivljeni ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj], (ovdje tuženik ) kriv jer je I/ dana 25. rujna 2022., oko 02,00 sati u Čakovcu, Tome Masaryka bb, na parkiralištu iza trgovačkog centra " I“, u cilju zastrašivanja, prišao EK te mu rekao da će ga "riješiti" i da ima sreću što je sada tu njegova djevojka, jer bi ga inače odmah "riješio", te je pritom desnom rukom gestikulirao kao da drži pištolj uperen prema čelu SK i puca, koje riječi i postupci su kod VK SK izazvale osjećaj straha za vlastiti život, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona/11. Zatim je pod toč. II/ odlučeno da na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. okrivljeni ŽK se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a u toč. III/ da se na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 se okrivljenom ŽK, izriče uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. U toč. IV/ je odlučeno da je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. istog Zakona u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, te putne troškove svjedoka iz čl. 146. st. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu od 95,20 (devedeset pet eura i dvadeset centi) eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna, pod prijetnjom ovrhe. Ta Presuda je postala pravomoćna jer se nitko na istu nije žalio. 40. Uvidom u taj ovosudni kazneni spis i Zapisnik od dana 09. rujna 2024.god. sud je utvrdio da je tamo okrivljenik ZK (ovdje tuženik ) izjavio da se smatra krivim i da u cijelosti priznaje počinjenje terećenog kaznenog djela na način kako je ono činjenično opisano u optužnici. Iskreno se pokajao zbog počinjenja kaznenog djela i obećao da takvo što više neće ponoviti.

41. Iz tog spisa je utvrđeno da je tuženik ( tamo okrivljenik ) tužitelju ( tamo oštećeniku ) prijetio i to prijetnjom da će ga usmrtiti i time počinio kazneno djelo prijetnje, što je jasno navedeno u pravomoćnoj sudskoj presudi. Utvrđeno je da kod tužitelja nikakvih fizičkih ozljeda nije bilo.

42. U tom kaznenom postupku kod Općinskog suda u Čakovcu su detaljno i iscrpno ispitani svjedoci, kao i ovdje parnične stranke, tamo kao oštećenik, odnosno kao okrivljenik, kod suda su ispitivani nakon kraćeg vremena od samog štetnog događaja tako da su tada znali i više pojedinosti o samom događaju, te je nakon toga u tom kaznenom postupku donesena odluka koja je postala pravomoćna.

43. Iz te odluke iz prekršajnog postupka i iz odluke iz tog kaznenog postupka sud je utvrdio da niti prilikom jednog štetnog događaja ovdje tužitelj nije zadobio tjelesne ozljede, niti se za bilo koji od tih događaja obratio liječniku za bilo kakvu liječničku pomoć.

44. U ovom parničnom postupku sud je saslušao svjedoke i parnične stranke.

45. Iz iskaza svjedokinje HK u bitnome je utvrđeno da poznaje i tužitelja i tuženika, tuženik je njzin bivši dečko s kojim je bila u vezi više godina,a tužitelj joj je susjed. Ona nije bila pokraj kada su njih dvojica imala konflikt. Ona zna jedino da je tuženik slao poruke tužitelju početkom 2022.god., kada je ona već prekinila s tuženikom, ali ona te poruke nije pročitala. To je bilo prije nego su njih dvojica imala konflikt. Tužitelj joj je rekao da ga je tuženik napao u [adresa]. Tužitelj je zbog toga bio u šoku i strahu. Jednom prilikom je tuženik došao do kuće tužitelja, ali nije ulazio u kuću niti je radio probleme. Tuženik je radio probleme jer je mislio da je ona u vezi s tužiteljem. Ona nije bila u vezi s tužiteljem, bili su prijatelji. Ona nije vidjela nikakav osbni kontakt između tužitelja i tuženika. Jednom je prijatelj porukom javio tužitelju da ga tuženik traži pred kućom zbog čega se tužitelj prestrašio. 46. Svjedok ŠK je rekao da ne poznaje niti tužitelja niti tuženika, niti se sjeća kakvog događaja iz ožujka 2022.god. gdje bi on nekoga vozio na policiju u [adresa].

47. Iz iskaza svjedokinje ĐK je u bitnome utvrđeno da poznaje i tužitelja i tuženika nekih tri godine. Bila je prisutna događaju u rujnu 2022.god. kada je tuženik na parkiralištu u Čakovcu iz čista mira počeo napadati tužitelja, nije bilo udaraca, ali je bilo naguravanja, tuženik je gurao tužitelja, a tužitelj se branio, te je tuženik sa svojim autom je zaparkirao njihov auto da se nisu moglu maknuti. Taj događaj i napad su loše djelovali na tužitelja, želio se obraniti. Tuženik je reako tužitelju da tome nkad neće biti kraj i da će mu se kad tada osvetiti. Zbog toga je i dobio na policiji zabranu prilaska. Za tuženika je i ranije čula da je agresivan. Kda je tuženik saznao da je ona u vezi s tužiteljem preko društvenih mreža joj je ružno govorio o tužitelju i HK, te da su oni još uvijek u vezi, a slao joj je i poruke tog sadržaja. Ranije su tužitelj i tuženik bili u zajedničkom društvu. Satra da su tužitelja samo iskorištavali, a kasnije i ismijavali i ponižavali. Tuženikovi prijatelji su tražili od nje da svjedoči protiv tužitelja. Kada je tuženik poksnuo tužitelja u glavu isti je nakon toga bio preplašen i često ga je boljela glava. Zna da je tuženik tužitelju pisao i poruke u kojima mu je prijetio. Zbog tih događaja tužitelj više nije želio dolaziti u [adresa] jer se bojao. Bojao se i cijelog tuženikovog društva. Prije se veselio godišnjem odmoru i dolasku ovamo. S tužiteljem je bila u vezi od Uskrsa 2022.god., do studenog 2022.god., a od onda nema kontakt s njim.

48. Sud je iz iskaza svjedoka LK utvrdio da poznaje i tužitelja i tuženika, ranije su se družili sada više ne. On nije bio prisutan niti jednom konfliktu između tužitelja i tuženika. Zna samo iz pročanja tužitelja, te tuženika. Jednom je tužitelj njemu i OK rekao da bi mogli istući tuženika, za što bi im on dao neke novce, na što oni nisu pristali. To je bilo nakon prvog konflikta između njih. Nije se često družio s tužieljem je r je uobičajeno dolazio u Hrvatsku jedanput godišnje. Do konflikta između tužitelja i tuženika je došlo zbog tuženikove djevojke HK koju mu je tužitelj htio preoteti, to mu je tužitelj rekao. Jednom je svjedok bio prisutan kada je tužitelj tuženiku rekao da se makne od HK, a ako ne da će mu stvarati probleme.

49. Iz iskaza svjedoka MK je utvrđeno da poznaje i tužitelja i tuženika. Sjeća se događaja iz proljeća 2022.god. kada se vozio po glavnoj cesti u [adresa] i kada je vidio tužitelja i tuženika da se nešto prepiru, naguravali su se, nije čuo što govore jer je bio u autu. Nije vidio da bi tko koga udario. On nije tsao s sutom, nego je samo produljio. On je znao da se njih dvojica prepiru oko jedne cure. Zvao je tužitelja i pitao što se dogodilo, a tužitelj je rekao da ga je tuženik vrijeđao i govorio mu ružne stvari. Nakon tog događaja nakon par dana je tužitelj pozvao njega i LK u kafić i onda je tužitelj tražio od njih da istuku tuženika i da će im on to platiti. Oni su se okrenuli i otišli. Nakon toga više nije u kontaktu s tužiteljem.

50. Iskazima saslušanih svjedoka sud vjeruje jer su prilikom iskazivanja djelovali iskreno i logično, sud smatra da isti nisu osobno zainteresirani za ishod ovog spora, niti imaju bilo kakvih razloga iskazivati o nečemu što se nije dogodilo ili se nije dogodilo na taj način. Međutim odluka u ovom postupku se donosi na temelju cjelokupno provedenog postupka dokazivanja.

51. Sud je u daljnjem tijeku postupka saslušao i tužitelja i tuženika.

52. Kako je sud uvidom u ovosudni spis broj Kv-181/2024 utvrdio da je dana 9. listopada 2024. doneseno Rješenje da se na temelju čl. 98. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), kojim se ukidaju mjere opreza određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu poslovni broj: KP-DO-321/2022-4 od 30. rujna 2022., a koje su potom produljene rješenjima ovog suda broj Kv-78/2023-9 od 2. lipnja 2023. i broj K-145/2023-18 od 14. svibnja 2024. i to osuđenom ŽK, rođenom **.**.1993., OIB: [osobni identifikacijski broj], i to prema oštećeniku EK, rođenom **.**.1990., u skladu s čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08, to je ovaj sud na ročištu održanom dana 04. studenog 2024.god. odlučio da neposredno u sudnicu na ročištu ne mora biti prisutan pravosudni policajac, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba.

53. Tužitelj SK je izjavio da je u vezi štetnog događaja od 01. ožujka 2022. dao iskaz na policiji, u policijskoj postaji [adresa] i u svezi tog događaja se je vodio prekršajni postupak u kojem je ovdje tuženik kažnjen i što je tamo rekao ostaje. Što se tiče drugog događaja od 30. rujna 2022. u svezi istoga je dao iskaz na Državnom odvjetništvu u Čakovcu i na ovome sudu 14. svibnja 2024. gdje je ovdje tuženik kažnjen i kod kojih iskaza u svezi istoga ostaje. Tužitelj je naveo da je zadnjih šest godina radio u Lihtenštajnu, a živio je u svom stanu u [adresa] i tamo je radio do kraja srpnja ove godine, a trenutno je nezaposlen i prima naknadu. U ožujku 2022. i rujnu 2022. kada su se dogodili ovi događaji je radio u Lihtenštajnu, a živio u [adresa], a to mjesto stanovanja je udaljeno od [adresa] 750 km u jednom smjeru. U R. Hrvatsku je uobičajeno dolazio svaki drugi mjesec te za svake praznike. U razdoblju od tih događaja 2022. do sada je u RH dolazio samo kada su bila ročišta na sudu i jednom kada je dao raditi osobnu iskaznicu i istu si došao podići, a inače nije dolazio u Međimurje. To iz razloga što su se dogodila ta dva događaja i zbog kojih onda više nije ovdje dolazio. Zbog tih događaja je njemu bilo loše te je sada u konačnici izgubio posao u Lihtenštajnu. Tuženika inače zna samo iz viđenja, nikada nisu bili u istome društvu. Prvi puta se obratio liječniku psihijatru nakon drugog događaja, psihijatru u Austriju o čemu je predao u spis medicinsku dokumentaciju, prvi puta je bio kod njega 05. prosinca 2022. K njemu je odlazio u pravilu svaka dva tjedna i to nekih pola godine. Taj liječnik mu je propisao lijek kako to piše u njegovoj potvrdi, koji lijek je prvo pio pola tablete, pa onda cijelu tabletu i to nekih mjesec dana, nakon toga nije pio nikakve lijekove, a sada unatrag dva ili tri tjedna opet pije, jer mu je opet loše, te je posjetio doktora – psihijatra koji mu je prepisao opet lijek. Godinu i pol nije bio kod psihijatra iz razloga jer zbog posla nije mogao izbivati, a liječnik mu nije dao bolovanje, niti je bio na bolovanju, jer mu je nekako bilo lakše dok je radio, pa nije mislio na ove događaje. Radio je kao voditelj u uredu financija gdje su svakodnevno isplaćivali klijentima novce, a kako je imao problema zbog ova dva događaja i počeo je griješiti na poslu, tako je sada u srpnju ove godine izgubio posao. On se zbog ta dva događaja i nadalje loše osjeća, pogotovo sada kada je znao da mora doći ovamo na sud i da će tu biti prisutan i tuženik i njemu zbog toga jače tuče srce, a jučer od podneva nije mogao ništa ni jesti i ja uvijek sve to ponovno proživljava. Navodi da je njemu tuženik više puta prijetio putem poruka, prijetio mu je da će ga ubiti i on nikome ne želi da nešto takvo mora preživjeti. Osim ovog liječnika kod psihijatra u Austriji nije bio kod niti jednog drugog liječnika u svezi ta dva događaja. Kuća u [adresa] gdje je prijavljen je od roditelja, ali oni isto žive u [adresa], ali kada dolazi ovdje boravi kod bake s obzirom da se boji tuženika jer on zna gdje živi u [adresa]. Nakon događaja 01. ožujka 2022. se osjećao jako prestrašeno, prvo je primio prijeteće poruke od tuženika, a onda kada je ujutro otvorio Facebook i Instragram vidio je prijeteće poruke i onda je zbog toga straha odma išao prijaviti na policiju u [adresa], a nakon događaja 25. rujna 2022. se osjećao još gore jer je tuženik s rukom napravio znak pištolja i rekao da će ga upucati i onda se taj dan nije niti vraćao u [adresa], da ga negdje ne pričeka, te je ostao kod tadašnje cure. Niti nakon dva tjedna, mjesec dana, nije mogao spavati, noću se budio, uvijek kada je nekamo išao se bojao, boji se uopće dolaziti u Međimurje, a nekad je jako volio dolaziti u Međimurje. To traje i danas, a boji se da ga tuženik ne nađe i u Austriji i da će mu tamo nešto napraviti, a kako su bile izdane mjere opreza da mu se tuženik ne smije približiti, onda su ga iz policije zvali svakih mjesec dana da to provjere i onda je sve to ponovno proživljavao i bojao se da ga stvarno ne nađe i nešto ne napravi. S saslušanim svjedokom LK se nekad družio, a MK zna samo iz viđenja, a s LK se zadnji puta vidio taj dan kada je prvi događaj prijavio policiji ne zna zašto je dao takvu izjavu. Nakon 01. ožujka 2022. nije bio s LK ili R u kakvom kafiću niti su se družili. Ne zna koji je bio povod događaju 01. ožujka 2022., čini mu se da je to bilo zato jer je tuženik mislio da jeon s HK u vezi, zna da je tuženik ranije bio s njom u vezi i da su prekinuli, a on se u to vrijeme s njom upoznavao. Nije bio s tom HK kada je ona još bila u vezi s tuženikom, HK mu je rekla da nije s njim u vezi. On nije s tuženikom komunicirao u svezi HK nisu bili prijatelji niti su razgovarali. 01. ožujka 2022. nije bilo nikakve komunikacije s tuženikom, tuženik ga je napao na ulici, pa ga je udario u potiljak, pale su mu naočale, pa je potrčao preko ceste, pa su bježali nekih 50-100 metara, pa je naišao taj čovjek s autom, koji ga je povezao do policije. On nije prijetio tuženiku da se makne od HK, nije mu rekao niti riječ, niti bok. Nakon prvog događaja 01 ožujka 2022. se nije javio liječniku psihijatru jer je mislio da je to bio takav jedan događaj i da se neće ponoviti, međutim nakon što se dogodio drugi događaj, shvatio je da je tuženik opasan s obzirom kako mu je prijetio. Od ožujka do rujna 2022. je radio u Lihtenštajnu, a ovdje je u RH bio za Uskrs tri dana, s bratom i roditeljima, zatim u svibnju ili lipnju 2022. kada je kćer od ĐK išla na firmu i onda u rujnu 2022. kada je bio kod ĐK gdje joj je pomagao. U rujnu 2022. je otišao u Paladin na nagovor ĐK čija je prijateljica tamo slavila rođendan i mislio je da neće tuženik baš tamo doći. Živi u [adresa], a radio je u Lnhenštajnu što je oko 11 kilomatara od mjesta gdje živi. Roditelju mu isto žive u [adresa]. Put od tog mjesta u Austriji gdje živi do [adresa] traje 7,30 do 8 sati s autom, a kada ide s autobusom treba mu i puno više. Ukupno je 2023. bio u RH 4 puta kada je došao na ročišta u ovom postupku i jedanput kada je došao na ročište u kaznenom postupku, te je bio na moru krajem 7 mjeseca ove godine.

54. Tužitelj je u iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka.

55. Još se ističe da je tužitelj na ročištu održanom dana 29. veljače 2024.god. na upit suda izjavio da više u Austriji ne odlazi liječniku – specijalisti psihijatru jer ne može zbog posla, a prije je odlazio svaka dva tjedna, zatim jedanput mjesečno, to do ljeta 2023.god. Taj psihijatar mu je dao lijek za smirenje, nakon nekog vremena mu je smanjio dozu, a sada više ne pije lijek.

56. Tuženik ŽK je u iskazu u ovom postupku izjavio da je točno da je on svezi ta dva događaja s tužiteljem kažnjen u prekršajnom i kaznenom postupku kod ovoga suda i ostaje kod toga što je tamo rekao. Nakon ta dva događaja s tužiteljem nije u nikakvom kontaktu niti je imao kakve susrete s njime. Inače radi u Austriji i prošle godine je ovdje dolazio svaki tjedan, a ove godine dolazi rijetko, jer rade tri tjedna u komadu na terenu, pa su tjedan dana slobodni i dolazi u [adresa]. HK mu je bila djevojka šest godina, i živjeli su u [adresa] nekih tri ili četiri godine. Prekinuli su nakon što je doznao da je bila kod tužitelja u kući, inače žive blizu, kuće su im udaljene nekih 50 metara. HK je bila kod njega dok su još bili u vezi, sve stvari su mu bile kod nje i tamo je još uvijek živio. Preko poruka je vidio da nešto ne štima te se vratio iz Austrije i kada je navečer došao do nje da raščiste stvari, nje nije bilo kod kuće, te je po lokaciji njezinog mobitela vidio da je u blizini kuće, pa je išao tražiti, a u to isto vrijeme je tužitelj poslao njegovom prijatelju DK poslao poruku da napiše „ ŽK da se makne od kuće jer ima kamare i jer me vidi na kamerama i da ću imati problema ako se ne maknem“. Tako je saznao da je HK kod njega. On nije tužitelju prijetio, a što se tiče događaja iz rujna 2022. slučajno su se sreli na parkiralištu, on je tražio prazno mjesto, vidio je slobodno mjesto kraj auta koji je imao otvorena vrata, tužitelja nije niti vidio, zamolio je da zatvore vrata, prepoznao je tu curu ĐK, oboje su bili u alkoholiziranom stanju, otišao je i parkirao se na drugo mjesto i krenuo prema kafiću, na što je tužitelj izašao iz auta i počeo nasrtati na njega i nije točno da mu je prijetio, samo je gestikulirao s kažiprstom, samo je pokazao na njega, a u ruci je imao ključeve od auta na kojem ima puno privjesaka, a ne shvaća što je tužitelj shvatio iz toga. Ne namjerava imati ikakve kontakte s tužiteljem, a niti ne žive u blizini u Austriji. Nemaju niti zajedničko društvo. U posljednje dvije godine kada dođem iz Austrije posjeti roditelje u [adresa], ne odlazi niti u [adresa], jer živi kod cure u Varaždinu. Prije tog prvog događaja, kada je bio u [adresa], u radionici Mustang, gdje je bio na servisu s autom, gdje mu je tužitelj prišao, neka se makne od HK, da je klošar, da je jadnik i da će imati velikih problema ako se ne makne od HK, došlo je do naguravanja, nije bilo nikakvog udarca niti naganjanja, kako to tvrdi tužitelj. I nakon toga je tužitelj tražio da se makne od HK, pisao je poruke preko LK, on te poruke nema, ali je isto u tim porukama pisao da je jadnik i klošar. Tuženik je izjavio da ima saznanja da je tužitelj tražio od LK i MK da ga istuku, to mu je rekao LK, ako i da je tužitelj njemu i MK za to nudio novce. On protiv ovdje tužitelja nije pokrenuo kakav kazneni ili prekršajni postupak radi tih prijetnji ili uvreda koje je sada naveo, niti je to prijavio policiji, nije bilo potrebe, to je jednostavno zanemario. Za tužitelja zna da je i ranije radio slične probleme, te on misli da je tužitelj psihijatrijski slučaj i zato nije to prijavljivao. Dečki u [adresa] su prepričavali razne događaje sa tužiteljem, pa tako i da ide psihijatru i da je već ranije imao problema jer je razgovarao s curama koje su imale dečke, pa je onda s njihovim dečkima imao probleme.

57. Tuženik je u iskazu ostao kod navoda iznijetih tijekom postupka, s time da sada navodi i neke nove razloge zbog kojih je došlo do ta dva događaja, a što nije navodio u postupcima koji su se u svezi ta dva događaja vodili kod ovoga suda u Čakovcu i to u prekršajnom i u kaznenom postupku. Sada navodi da je njega tužitelj prvi vrijeđao i provocirao, pa je stoga došlo do tih događaja.

58. Odluka o naknadi štete ne ovisi o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti, već ovisi o pretpostavkama za štetu, budući da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti.

59. Međutim, kako u konkretnom slučaju u svezi prvog događaja od 01. ožujka 2022.god. postoji pravomoćna odluka iz provedenog prekršajnog postupka, dok u svezi drugog štetnog događaja od 25. rujna 2022.god. postoji pravomoćna sudska odluka iz kaznenog postupka, dakle postoji pravomoćna sudska odluka o kažnjavanju u prekršajnom, odnosno u kaznenom postupku, te s obzirom da je i u prekršajnom postupku i u kaznenom postupku utvrđeno da je ovdje tuženik ŽK kriv za počinjenje prekršajnog djela, odnosno za počinjenje kaznenog djela kako je naprijed obrazloženo, to sud smatra da postoji odgovornost tuženika ŽK za naknadu štete tužitelju SK iz oba štetna događaja za koje je tužitelj podnio tužbu.

60. U postupku naknade štete treba utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između navodnih štetnih radnji ovdje tuženika i štete koju je tužitelj navodno pretrpio. 61. Oba ta štetna događaja između tužitelja i tuženika su očito nastala jer su se njih dvojica sukobila oko djevojke HK, koja je neposredno prije prvog sukoba 01. ožujka 2022.god. prekinula dugogodišnju vezu sa ovdje tuženikom, a očito nije započela ozbilniju vezu sa ovdje tužiteljem, međutim to je zasmetalo tuženika i nagnalo ga na ovakvo ponašanje.

62. Drugi štetni događaj je isto povezan sa tom djevojkom HK, ali je očito i posljedica toga što je tužitelj tuženika projvaio policiji i što je protiv tuženika vođen prekršajni postupak, koji je dovršen krajem travnja 2022.god., pa je onda tuženik kada je ponovno vidio tužitelja na parkiralištu očito preburno reagirao. 63. Nikakve dokaze o komunikaciji ili susretima tužitelja i tuženika između ta dva događaja nisu predani u spis.

64. Sud smatra da s obzirom na utvrđenu u ovosudnom prekršajnom postupku broj Pp-370/2022 i u ovosudnom kaznenom postupku broj K-145/2023 je utvrđeno tko je štetnik, tko je oštećenik, da su počinjene dvije štetne radnje na štetu ovdje tužitelja, da su obje te štetne radnje bile protupravne i da je ovdje tuženik kažnjen u pravomoćnim sudskim odlukama u prekršajnom i u kaznenom spisu.

65. Uzročna veza između te dvije štetne radnje i nastale štete kod tužitelja će biti dalje posebno obrazložena.

66. Tuženik ŽK tvrdi da je sam tužitelj isprovocirao tuženika i da je stoga došlo do štetnog događaja 01. ožujka 2022.god. Tvrdi da mu je tužitelj slao poruke da se makne od HK, da ga je ismijavao, te mu je prijetio. Tuženik nikakve te poruke, odnosno ispis istih nije predao u ovaj spis, niti se iste nalaze u prekršajnom postupku koji se vodio, a isto tako nije na te okolnosti predložio niti saslušanje svjedoka.

67. Na osnovu provedenog postupka dokazivanja sud nije našao dokaze da bi tužitelj tuženika prije tog prvog događaja provocirao ili vrijeđao, odnosno ismijavao. Uostalom to niti sam ovdje tuženik nije naveo u prekršajnom postupku, već to sada tvrdi.

68. Na osnovu provedenih dokaza i to iskaza svjedoka LK i MK sud je utvrdio da je tužitelj tražio od njih da istuku tuženika, što su oni odbili. Sud smatra da je to tužitelj rekao tim svjedocima, prvenstveno zbog toga što ga je tuženik prije toga napao tj. čak i udario u glavu na ulici, pa je onda reakcija tužitelja bila da se pokuša zaštititi od daljnjih napada tuženika i da ga pokuša odvratiti od daljnjih napada.

69. Međutim, s obzirom an vremenski odmak između prvog događaja i činjenice da je tuženik već onda prekinuo s djevojkom HK, te druog događaja nakon više od šest mjeseci gdje je tuženik ozbilno ptijetio tužitelju, čak da će ga usmrtiti, ovja sud smatra s obzirom na sve priložene dokaze, da tuženikova reakcija nije smjela biti takva.

70. Osim toga u kaznenom postupku ovdje tuženik to nigdje nije niti naveo, te isto tako nije predao nikakve poruke koje mu je navodno slao ovdje tužitelj, niti je predložio saslušanje ta dva svjedoka (LK i MK ). U tom kaznenom postupku su ovdje tuženiku u više navrata izrečene mjere opreza (zabranom približavanja ), odnosno produljenje iste, pa niti tamo nije uopće navodio da je ovdje tužitelj tražio od trećih osoba da ga istuku.

71. Tuženik u ovom postupku ossporava da bi tužitelju dana 25. rujna 2024.god. prijetio ubojstvom, međutim u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku je u sudskoj odluci navedeno upravo da je ovdje tuženik prijetio tužitelju "ozbiljno da će ga usmrtiti", što je dakle ostvarena prijetnja usmrćenjem. Te prijetnje je potvrdila i svjedokinja ĐK.

72. Sukladno čl. 1106. u svezi s čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

73. Stoga sud smatra da ne postoji nikakva odgovornost tužitelja za nastanak niti jednog štetnog događaja, dakle ne postoji nikakva podijeljena odgovornost za nastanak niti jednog štetnog događaja.

74. Sud smatra da je tuženik sam odgovoran za oba štetna događaja i da stoga mora naknaditi neimovinsku štetu tužitelju i to onu štetu koju je sud u ovom postupku utvrdio kako će sud dalje utvrditi.

75. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima ( pravična novčana naknada ) u st. 1. je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u st. 2. da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

76. Posljedica povrede prava osobnosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima dopušta da se pravična novčana naknada dosudi, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

77. Tužitelj s obzirom na navode iznesene u tužbi potražuje od tuženika s osnova oba štetna događaja ( od 01. ožujka 2022.god. i od 25. rujna 2022.god. ) naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha i zbog smanjenja životne aktivnosti.

78. Tužitelj ne traži naknadu neimovinske štete s osnova povrede časti, ugleda i dostojanstva, a sud odlučuje u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva. U svezi tih povreda u tužbi ništa niti ne navodi.

79. Tužitelj tijekom postupka nije specificirao svoj tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine svojeg potraživanja, ostao je kod osnovno postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužbe podnesene dana 03. ožujka 2023.god. Isti je samo precizirao u svezi tijeka zakonske zatezne kamate i to na ročištu održanom dana 29. veljače 2024.god. 80. Tužitelj SK je uz tužbu predao samo jednu Potvrdu dr. KK iz [adresa], Felkirch od dana 21. veljače 2023.god. iz koje proizlazi da ga je ovdje tuženik počeo posječivati 05. prosinca 2022.god. zbog poremećaja prilagodbe. Traumatizacija je nastala zbog događaja kada ga je D.V. 22. ožujka 2022.god. udario šakom u potiljak, a u rujnu mu zaprijetio smrću i formiranjem ruke u obliku pištolja, a prijetnje su stizale i putem Facebooka i Instagrama. To ga je jako opteretilo i prestrašilo, jdve ja spavao i nije s eusudio u Hrvatsku. Liječnik je još naveo da uz lijekome (Fluoxetin 40 mg ) prisustuje i psihoterapiji na daljinu ( on line ).

81. Nikakvu drugu medicinsku dokumentaciju tužitelj nije predao u spis. Dakle, medicinsku dokumentaciju o samom lijeku i trajanju terapije tužitelj u spis nije predao. 82. U pravomoćnoj presudi suda u prekršajnom spisu i u pravomoćnoj presudi suda u kaznenom spisu nije utvrđeno da je tužitelj u ta dva štetna događaja zadobio bilo kakve tjelesne ozljede ( povrede ).

83. Također je utvrđeno da se tužitelj niti nakon jednog od tih događaja nije obratio liječniku u svezi kakvih tjelesnih ozljeda.

84. Dakle, tužitelj je u oba štetna događaja zadobio samo ozljede po svoje duševno zdravlje.

85. Iz te Potvrde liječnika – psihijatra u Austriji je sud utvrdio da je tužitelj kod njega prvi puta bio početkom prosinca 2022.god., dakle devet mjeseci nakon prvog štetnog događaja (dogodio se dana 01.03.2022.god. ), odnosno više od dva mjeseca od drugog štetnog događaja (dogodio se dana 25.09.2022.god.).

86. Očito je da se prije toga tužitelj u svezi ta dva štetna događaja nije javio nikakvom liječniku, pa niti specijalisti psihijatru.

87. Ističe se da svaka povreda osobnosti ne znači bezuvjetno i pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, već samo ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.

88. Liječenje u Austriji je očito bilo dovršeno jer je tužitelj sam na upit suda rekao da je prestao odlaziti k liječniku specijalisti- psihijatru.

89. Sud smatra da tužitelj nije ničim pridonio da šteta bude veća jer se nije odmah i adekvatno liječio iz razloga jer je nakon prvog događaja očito smatrao da se radi o izoliranom slučaju i da se isti neće ponoviti, a onda nakon drugog događaja u rujnu se naručio kod liječnika- specijaliste psihijatra u Austriji.

90. Sud će utvrditi da li je tužitelj u ta dva događaja pretrpio duševne boli zbog straha i zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i da li ona ima pravo na naknadu neimovinske štete iz tih osnova, za svaki osnov zasebno i ako da u kojem iznosu.

91. Naknadno tek uz podnesak od dana 21. listopada 2024.god., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka je tužitelj u spis predao potvrdu na njemačkom jeziku za koju tvrdi da je potvrda liječnika psihijatra kojemu s eponovno naručio na pregled.

92. To što se sada ponovno u mjesecu listopadu 2024.god. naručio kod liječnika psihijatra za dan 22. studenog 2024.god. ne utječe na donošenje ove odluke s obzirom na protek vremena od oba štetna događaja i s obzirom na provedeno medicinsko vještačenje u ovom postupku, što će dalje biti obrazloženo. 93. Sud je u ovom postupku rješenjem od dana 07. ožujka 2024.god. odredio provođenje dokaza ovom predmetu određuje se provođenje dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem i to po vještaku – specijalisti psihijatru. Medicinsko vještačenje se povjerava stalnom sudskom vještaku medicinske struke, specijalisti psihijatru iz Poliklinike DUŠA, Ivana Gorana Kvačića 1b, Čakovec. Vještačenje je određeno u svezi štetnog događaja koji se dogodio dana 01. ožujka 2022.god. u 09,50 sati na [adresa] u [adresa], kao i radi štetnog događaja koji se dogodio dana 25. rujna 2022.god. u oko 02,00 sata na parkiralištu kod Međimurske u Čakovcu, a radi utvrđenja kod tužitelja IK i to posebice za svaki štetni događaj: trajanje i intenzitet neimovinske štete – s osnova straha ( obim i trajanje ), da li je tužitelj radi tih štetnih događaja pretrpio duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i ako da u kojem obimu i trajanju, uz napomenu da se vještačenje može provesti samo na temelju dokumentacije koja je predana u spis, te iskaza koji se nalaze u ovom spisu i u priključenom kaznenom spisu.

94. Vještakinja mr.sc. Marija Vinković-Grabarić je u ovaj parnični spis dana 27. svibnja 2024.god. dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem navodi da je izvršila intervju s tužiteljem, te da joj je tužitelj priložio nalaz psihijatra i psihoterapeuta dr. AK iz [adresa] kod kojeg se tužitelj javio 21. veljače 2023.god, dakle 5 mjeseci nakon drugog spornog događaja s tuženikom, a drugih nalaza nema. Iz te predane dokumnetacije proizlazi da je tužitelj imao smetnje koje spadaju u domenu dijagnoze F 43.0 akutna stresna reakcija i dobio jei lijek antodepresiv kojeg je popiso jednu kutiju. Nakon toga je psihoterapiju provodio putem on-line veze i to 6 mjeseci, a nakon toga je zbog komplikacija na poslu prestao odlaziti i ne uzima nikakvu terapiju.

95. Vještakinja je navela da je tužitelj pretrpio stanje akutne strsne reakcije koju muje uvjetovao tuženik neprimjerenim i agresivnim ponašanjem kada ga je udario dana 01. ožujka 2022.god., te ga je nakon toga ganjao sve dok se tužitelj nije udaljio s mjesta sukoba. Nakon toga je tužitelj bio izložen drugom spornom događaju dana 25. rujna 2022.god., nakon što je prošlo 6 mjeseci i ponovno je bio izložen sukobu kada mu e tuženik prijetio. Okolnosti susreta s tuženikom dogodile su se nakon 6 mjeseci od prve traumatske situacije, a bez ikakve poveznice za nastali sukob jer je tužitelj prekinuo poznanstvo s bivšom djevojkom tuženika, a što je bio povod prvom agresivnom ponašanju. Nadalje vještakinja navodi da vremenski odmak drugog događaja ukazuje na činjenicu kao i način da ga je pričekao 2 sata iza ponoći na parkingu i da ga je pratio, što znači da se psihički fiksirao na tužitelja te ga je uključio u svoj paranoidni sustav, a što upućuje na ozbiljnu psihopatologiju tuženog. Stanje akutne stresne reakcije koja se klasificira u MKB 10 Međunarodnoj Europskoj klasifikaciji pod šifrom F 43.0 se očitovalo simptomima straha, depresivnog raspoloženja, gubitka apetita, nemira i traumatskih snova kada je nakon toga morao potražiti stručnu pomoć. Stručnu pomoć nije tražio nakon prve traumatske situacije, no potražio ju je nakon drugog stresnog događaja kada je zapravo došlo do retraumatizacije i uspostave ozbiljnijih simptoma stresne reakcije. Tužitelj ej uzimao i terapiju oko mjesec dana i to antidepresive. Nije učinio nikakvu drugu obradu. Tužitelj je dav puta bio izložen primarnom strahu, te je bio izvrgnut sekundarnom strahu koji je odraz same traumatske sitiacije, dok ukupno trajanje stresne situacje prosječno traje 6 mjeseci. Nakon toga je tužitelj imao povremeni strah slabijeg intenziteta u trajanju od još 6 mjeseci jer se radi o emocijalno osjetljivoj osobi kod kojij akutna stresna reakcija traje produženije do jedne godine. No takvo stanje ide us tanje nove dijagnoze F 43.2 smetnje prilagodbe.

96. Vještakinja mr.sc. Vinković-Grabarić je u nalaz navela da je tužitelj bio izvrgnut traumatskoj situaciji koja se odrazila na njegov psifički sustav i to u dvije takve situacije 01. ožujka 2022.god. i 25. rujna 2022.god. Stanje simptoma koji su bili psoljedica tih stresnih situacija se svrstavaju u šifru klasifikacije MKB 10 pod dijagnozom F 43.0 akutna stresna reakcija. U ovom slučaju prevladavaju simtomi anksiozno depresivnih smetnji. Vještakinja je navela da je tužitelj trpio primarni strah u dvije traumatske situacije, u dva događaja, akoji je trajao toliko dugo koliko i samo stresno stanje. Zatim je trpio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao oko mjesec dana. Nakon toga je tužitelj trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao oko 5 mjeseci. Sveukupno zajedno 6 mjeseci koliko traje prosječno stresno stanje kod većine ljudi. Vještakinja je navela da duševne boli uslijed smanjene životne aktivnosti ne postoje.

97. Vještakinja se očitovala na primjedbe tužitelja i tuženika, dana 30. srpnja 2024.god. gdje je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Mišljenje je napravljeno u skladu s postulatima struke kao i na iskustvu koje je stjecala u radu vještačenja i liječenja takvih bolesnika.

98. Vještakinja je i usmeno saslušana na ročištu održanom dana 04. studenog 2024.god. gdje je izjavila da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 27. svibnja 2024. kao i kod očitovanja od 30. srpnja 2024. Navodi da svaki nalaz kao vještak psihijatar daje strogo individualno i na temelju medicinske dokumentacije koju ima o pojedinom klijentu i navela je da ne postoje dva različita klijenta kod kojih bih bilo usporediva njihova pojedina traumatska situacija. Prilikom davanja ovog nalaza ona je sve uzela u obzir što je tužitelj dostavio i uzela je u obzir kada se je javio liječniku, međutim navodi da kada je on došao kod nje na intervju, da je došao bez ikakve medicinske dokumentacije, da se navodno liječio u Austriji, a što je čest slučaj osoba koje rade u inozemstvu, tako da je on kod nje samo usmeno iskazivao koliko puta je bio kod liječnika i kakav je navodno lijek trošio, međutim o tome nije predočio nikakav dokument. Vještakinja je navela da ovdje tužitelj, a s obzirom na razinu traume koju je doživio nije predočio nikakvu dokumentaciju koja bi potvrdila da on ima trajne posljedice. Tužitelj se niti tamo u Austriji nije redovno javljao liječniku, rekao joj je da je to kombinirao s poslom, međutim ako je netko ozbiljno bolestan, onda si uzme bolovanje i liječi se i onda se to sve uzima u obzir priliko izrade nalaza. Navela je u nalazu u pogledu traume tužitelj koju je doživio da se radi o akutnoj stresnoj situaciji koja uobičajeno traje 6 mjeseci nakon same traume i to prosječno kod većine ljudi, a u slučaju ako bi bilo kakvih dubljih poremećaja onda bi se to moralo liječiti i moralo bi biti popraćeno medicinskom dokumentacijom, a onda bi i sam tijek liječenja ovisio o tome. U nalazu je navela da je tužitelj pretrpio strah i u kojem trajanju, a u svezi smanjenja životne aktivnosti ona je jasno navela da duševne boli usred iste ne postoje, a imajući u vidu da se ovdje radilo samo o psihičkoj povredi, a ne o nikakvoj fizičkoj povredi. Što se tiče dokumenta na njemačkom jeziku kojeg je tužitelj dostavio uz podnesak od 21. listopada 2024. da je on sada naručen u studenom na nekakvu psihoterapiju, to nikako ne utječe na njezin daljnji nalaz i mišljenje. S obzirom da je ovdje tužitelj bio izložen dvije traumatskim situacijama koje su međusobno bile razmaknute nekoliko mjeseci i pitanje da navede u svezi trajanja primarnog i sekundarnog straha i kako se isto uzima u obzir u pogledu trajanja vještakinja je izjavila da se uzima u obzir prva traumatska situacija koja je najjača, a onda se kod druge traumatske situacije reakcija smanjuje za oko 30%, nije zbroj jedne i druge situacije, a to iz razloga jer se je kod prve traumatske situacije je najjače naglašen odgovor i nakon iste se na to naviknuo, to mu je neko poznato stanje, pa je onda kod druge traumatske situacije umanjenja reakcija. Na pitanje da se onda izjasni koliko onda traje ukupno taj primarni i sekundarni strah u konkretnom slučaju kod tužitelja izjavila je da promatraju razdoblje kod takve dvije traumatske situacije u razmaku od nekoliko mjeseci, ukupno gledaju neko razdoblje od godinu dana i na osnovu istog se daje mišljenje, pa tako može reći da je nakon te druge doživljene traumatske situacije tužitelj trpio sekundarni strah još tri mjeseca, dakle ukupno šest + tri mjeseca, a to iz razloga jer da je bilo kakve dublje traume onda bi se tužitelj i redovno liječio i morao bi primati i lijekove i tek onda bi vještaci mogli dati novu dijagnozu koja se zove "smetnje prilagodbe, F43.2". Tužitelj je bio deprimiran, imao je gubitak apetita i snove u svezi događaja, a da li je tužitelj patio i zbog toga što se nije usudio ići van, to joj nije rekao, međutim navela je da je moguće da se zbog tih događaj bojao ići van, jer se radi o socijalnoj komponenti koja mu je bila narušena jer su se te dvije traume dogodile u okolini. Nije moguće da ako je tužitelj pretrpio strah, da onda kod pacijenta postoji smanjenje životne aktivnosti u ograničenom trajanju jer da bi se kod pacijenta radio o smanjenju životne aktivnosti uslijed pretrpljenog straha onda taj strah mora trajati najmanje dvije godine i mora ta trauma ići kod pacijenta sve do PTSP, F43.1, a što ovdje nije bio slučaj, te nigdje nije znanstveno potkrijepljeno da bi taj strah išao pod smanjenje životne aktivnosti, već sve to ide pod akutni stres. Zbog pretrpljenog straha ne može doći do smanjenje životne aktivnosti u kratkotrajnom trajanju, tu se mora raditi o traumi koja je trajanja i postoje posebne tablice prema kojima se iste kategoriziranju. S obzirom na dubinu traume, postoje tri kategorije, i to primarni strah, sekundarni strah, a nakon toga smanjenje životne aktivnosti, a to se treba vidjeti iz medicinske dokumentacije, nalaza, bolovanja, pijenja određenih lijekova, samog načina liječenja, a neki završe u bolnici, s time da je već navela da kod prosječne osobe da kod ovakvih trauma to završe do 6 mjeseci, a neke osobe se niti ne jave psihijatru, već to odrade doma s obitelj. Za kratkotrajne duševne boli ne postoji tablica da bi se isto utvrđivalo i to za smanjenje životne aktivnosti. Strah od izlazaka zbog tih događaja koje je imao tužitelj, se ne može podvesti pod smanjenje životne aktivnosti, jer bi onda tužitelj pio druge lijekove i imao bi drugačije terapije, a što kod tužitelja nije bilo, a navela je da svaka osoba drugačije reagira na takve situacije, a sve to potpada pod kategoriju strah, netko može biti anksiozan i zatvarati se kod kuće, neko može imati panične epizode, pa onda može izaći, jer panika traje tri do četiri minuta u prosjeku. Vještakinja je izjavila da je uzela u obzir dokumentaciju koju je izdao liječnik PK u [adresa] i to potvrdu od 21. veljače 2023. gdje piše koji lijek je pio i da se kod toga liječnika javio 05. prosinca 2022. Drugu dokumentaciju joj tužitelj nije predao, a samo ta potvrda bez konkretnog navođenja što je taj liječnik konkretno radio, to je samo općenito navedeno, a da je tužitelj i donio kakve dodatne dokumente od tog liječnika njezin nalaz i mišljenje bi bio isti. Ona kada ima pacijente koji dožive traume, a gdje se očekuje da će se pokrenuti nekakav sudski spor onda ona uobičajeno traži još i dodatne nalaze da bi se ta trauma pravilno dokumentirala. Vještakinja može potvrditi da se tužitelj nakon te prve traumatske situacije nije liječio i nije primao nikakve lijekove. Da se je tužitelj nakon prve traumatske situacije javio i započeo s liječenjem onda bi trpio manje tegobe, lijekovi bi ublažili traumu i simptome, intenzitet traume bi bio manji, blaži, jer je tužitelj mlada osoba i do tada je bio zdrav. Ona uvijek kod vještačenja priznaje šest mjeseci akutne stresne reakcije i to s lijekovima i bez lijekova. U slučaju da je tužitelj pio lijekove i to antidepresive ako je dobro tretirano onda bi strah trajao jedan mjesec, a ako je potrebno onda pacijent pije lijekove još nekih šest mjeseci do godine dana. Obično kada se radio o prvoj takvoj traumi kod osobe lijekovi se piju šest mjeseci, onda se prekontrolira i onda još eventualno pije lijekove šest mjeseci, maksimalno jednu godinu, kada se radi o mladoj i zdravoj osobi.

99. Sud je nalaz i mišljenje, očitovanje i usmeno davanje nalaza vještakinje mr.sc. Grabarić-Vinković u cijelosti prihvatio jer je dan stručno i nepristrano i jer je vještakinja odgovorila na sva postavljena pitanja.

100. U svom iskazu pred ovim sudom je tužitelj izjavio da je nakon ta dva štetna događaja trpio strah prvenstveno zbog toga što se bojao da mu tuženik što ne napravi, da tuženik ne ostvari svoje dane prijetnje, bio je u strahu od ponovnog napada tuženika, te zbog toga nije dolazio u Hrvatsku. Isto tako se boji da ga tuženik ne nađe u Austriji, pa da ga ne ozlijedi.

101. Sud je utvrdio s obzirom radi o dva događaja, s time da kod prvog događaja taj strah nije bio izražen u tolikoj mjeri, koliko je strah bio izražen nakon drugog događaja, kada je tužitelj shvatio da mu tuženik i nadalje prijeti zbog istih događaja sa bivšom djevojkom HK.

102. Sud na osnovu dvije sudske pravomoćne odluke donesene u prekršajnom i u kaznenom postupku pred ovim sudom smatra da su tužiteljeve duševne boli zbog pretrpljenog straha u potpunosti osnovane.

103. S obzirom na nalaz vještakinje u ovom postupku kao i Orijentacijske kriterije za visinu određivanja naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.god. i iz 2020.god., po mišljenju suda pravična novčana naknada za duševne boli zbog pretrpljenog straha je iznos od 1.592,67 EUR/12.000,00 kuna.

104. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe tj. od dana 03. ožujka 2023.god. do isplate, sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

105. Osim naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog straha, tužitelj potražuje i naknadu neimovinske štete zbog smanjenja životne aktivnosti.

106. Smanjenje životne aktivnosti obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao da nije došlo do predmetne povrede, a važno je napomenuti da se pod ograničenjem podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima. Duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti su u pravilu trajnog karaktera, ali novčana naknada se može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.

107. U konkretnom slučaju vještakinja mr.sc. Grabarić-Vinković je po provedenom vještačenju jasno rekla da kod tužitelja zbog ta dva događaja ( 01. ožujka 2022.god. i 25. rujna 2022.god. ) nije nastupilo nikakvo smanjenje životne aktivnosti.

108. Ističe se da da li i pod kojim uvjetima može pojedina od navedenih nelagodnosti prerasti u kakav drugi samostalni oblik neimovinske štete tj. u duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, valja ocjenjivati imajući na umu sve okolnosti slučaja. 109. Oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnove duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti ne samo u slučaju kada je smanjenje životne aktivnosti posljedica zadobivene tjelesne ozljede već i u slučaju kada je smanjenje životne aktivnosti posljedica narušenog duševnog zdravlja. Pod ograničenjem se razumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili uz posebne uvjete. Radi utvrđivanja smanjenja životne aktivnosti moraju se utvrditi sve posljedice zbog kojih je uobičajena (normalna) aktivnost oštećenika ograničena ili otežana, a nije dovoljno utvrditi samo postotak smanjenja životne aktivnosti.

110. Obzirom na karakter i prirodu naknade štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, novčana naknada navedene štete može se samo iznimno dosuditi i kod privremenog smanjenja životne aktivnosti. Na osnovu provedenih dokaza, kao i iskaza tužitelja sud u ovom postupku ocjenjuje da kod tužitelja njegova životna aktivnost nije bila smanjena u takvom opsegu koji bi opravdavao trpljenje duševnih bolova jakog intenziteta i onda posljedično i dosudu naknade štete s tog osnova.

111. U konkretnom slučaju je vještakinja, specijalist psihijatar u nalazu i kasnijim očitovanjima, te posebice u usmenom iskazu na sudu jasno navela da kod tužitelja nije došlo smanjenje životnih aktivnosti, pa stoga nije niti opisala u čemu bi se ista sastojala, a što je bitno kod donošenja odluke o dosuđivanju naknade neimovinske štete s ovog osnova.

112. Prema recentnoj sudskoj praksi kratko trajanje smanjenja životne aktivnosti (npr. mjesec dana), ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade s ovog osnova.

113. Sud je u ovom postupku utvrdio da je tužitelj i nakon prvog štetnog događaja, pa i nakon drugog štetnog događaja dalje normalno živio u [adresa] te radio u 11 km udaljenom Linhenštajnu, dolazio je u Hrvatsku očito kao i prije tj. svaka dva mjeseca, kao i pod godišnjim odmorom, što je i razumljivo kada u Austriji živi i radi u mjestu koje je udaljeno više od 750 kilometara od kuće u [adresa], pa onda očito ne može često dolaziti u Hrvatsku, što zbog udaljenosti, što zbog troškova, a što je životno i logično.

114. Dakle, tužitelju se njegov način života zbog ova dva događaja nije promijenio u radnom i životnom smislu, nije bio niti na bolovanju niti zbog jednog od ta dva štetna događaja. Dolazio je u Hrvatsku, te se i družio i izlazio kada je bio ovdje. Sud mu ne vjeruje da s ebojao tuženika i u Austriji jer na osnovu provedneih dokaza ne proizlazi da bi tuženik imao bilo kakav interes da tužitelja i nadalje napada i da mu prijeti kada su se protiv njega zbog postupanja prema tužitelju vodili i prekršajni i kazneni postupak, a očito je i da je prekinuo s dugogodišnjom djevojkom HK i našao si drugu djevojku u Varaždinu, pa je očito to djelovalo na tuženika da nema više nikakve veze niti kontakte sa tužiteljem.

115. Utvrđuje se da je tužitelj izgubio posao u Linhenštajnu tek u ljeti ove 2024.god., dakle dvije godine nakon ovih štetnih događaja, pa sud uzimajući u obzir i nalaz vještaka smatra da taj gubitak posla nema veze sa ova dva štetna događaja. Tim više što tužitelj nije dokazao, niti to tvrdi, da bi zbog bilo kojeg od ta dva događaja uopće bio na bolovanju, pa čak niti jedan dan. 116. Sud smatra da s obzirom na to da se radilo o prijetnjama i naguravanju, kao i zbog vremenskog odmaka između dva događaja, da kod tužitelja nije moglo doći ni do kakvog smanjenja životne aktivnosti, pa da bi stoga imao pravo na dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete i s tog osnova.

117. Tužitelj je odbijen s ostatkom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u cijelosti, te je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u tom iznosu ( 1.990,84 EUR/15.000,00 kuna ), te je odlučeno kao pod II. izreke presude.

118. Sukladno čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku gdje je određeno da ako svaka stranka uspije u sporu u približno jednakim djelovima da onda sud može odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

119. Tužitelj osim naknade troškova odvjetnika, vještačenja i pristojbi, traži još i naknadu putnih troškova na ročište. Tužitelj isto ničim nije dokazao, niti od kuda je putovao niti koliko je trošak putovanja, a osim toga tužitelj je saslušavan na samo jednom ročištu i samo na to ročište je morao osobno i pristupiti, jer je imao u ovom postupku opunomoćenog odvjetnika. Osim toga sukladno sudskoj praksi strankama, pa tako i tužitelju u parničnom postupku se putni troškovi niti ne priznaju.

120. Tužitelj je u svom tužbenom zahtjevu tražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.583,51 EUR/26.999,96 kuna, a sud mu je dosudio iznos od ukupno 1.592,67 EUR/12.000,00 kuna s osnova neimovinske štete zbog pretrpljenog straha, pa je onda on u ovom postupku ukupno uspio sa 45 % postavljenog zahtjeva, a pa je dakle tuženik uspio u ovom postupku sa ukupno 55 % u ovom postupku.

121. Kada se sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku oduzmu postoci prema uspjehu stranaka (tužitelj IK uspio u sporu sa 45 %, a tuženik ŽK je uspio u sporu u omjeru 55 %), tada preostaje postotak od 10 %, pa bi se u tom postotku tuženiku trebao priznati trošak ovog postupka. 122. Troškovi tužitelja i troškovi tuženika odnose se na zastupanje po punomoćniku-odvjetniku i ti troškovi su u predanim troškovnicima zatraženi u približno istim iznosima, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj bi tuženiku trebao naknaditi 10 % tih troškova, dakle od ukupno traženog troška tuženika u iznosu od ukupno 2.125,00 EUR, tužitelj bi mu trebao naknaditi iznos od 212,50 EUR. 123. Sukladno sudskoj praksi tužitelju se priznaju u cijelosti troškovi koji se odnose na troškove vještačenja po vještaku psihijatru, koji iznose 350,00 EUR i 81,38 EUR.

124. S obzirom na takav uspjeh stranaka u ovom postupku, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

125. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Čakovcu, 17. prosinca 2024. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud, sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. punomoćnik tužitelja Strniščak Tomislav, odvjetnik iz Čakovca

2. punomoćnik tuženika Kačer Saša, odvjetnik iz Čakovca