REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Nataši
Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. V. (OIB: …….)
iz T., G. T. .., zastupanog po opunomoćenici P. D. K.,
odvjetnici u S., Lj. P. .. ., protiv tuženika Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na dohodak, nakon neposredne i javne
rasprave zaključene 19. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika
tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva
financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski
upravni postupak KLASA: UP/II-410-14/21-01/328, URBROJ: 513-04-23-2
od 9. kolovoza 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave
S. KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00006, URBROJ: 513-007-17-03-2021-
0002 od 20. rujna 2021. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao
neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 4. listopada 2023. podnio tužbu, kojom je osporio
zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-14/21-01/328, URBROJ: 513-04-23-2
od 9. kolovoza 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. KLASA:
UP/I-410-23/2021-013/00006, URBROJ: 513-007-17-03-2021-0002 od 20. rujna 2021.
zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene
materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu
je utvrđena obveza poreza na dohodak od imovine na temelju otuđenja nekretnine
unutar roka od dvije godine od trenutka prodaje za 2017. u iznosu od 6.471,65 kuna
na temelju porezne osnovice od 26.965,20 kuna. Tvrdi da nije sporno da je otuđio
nekretninu oznake kat. čest. zem. 5025/2, K. O. S. i da je po toj osnovi obveznik
plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnine. Istaknuo je da je konkretna
nekretnina izgrađena i privedena svrsi o njegovom trošku i u vlastitoj režiji, da je pojam
izgradnje nekretnine općenite prirode, da se po logici primjenjuje i na kultiviranje
zemljišta kada takvi zahvati u prostoru utječu na namjenu, iskoristivost i vrijednost
nekretnine te da su radovi čišćenja i krčenja zemljišta kao prethodno zapuštene
površine po svojoj prirodi investicijska ulaganja koja utječu na vrijednost nekretnine.
Da je tomu tako proizlazi iz same činjenične razlike između nabavne vrijednosti
konkretne nekretnine na dan stjecanja 28. prosinca 2016. i vrijednosti nekretnine
prema kupoprodajnoj cijeni po kojoj je otuđena 17. studenoga 2017. Smatra da
porezno tijelo pri procjeni nije (pravilno) primijenilo odredbe članka 58. stavka 1.
Zakona o porezu na dohodak i članka 68. Pravilnika o porezu na dohodak, kojim je
uređen način procjene nabavne vrijednosti nekretnine koji čini stvarni izdatak u situaciji
kada ne postoji isprava o nabavi te ocjenjuje da porezno tijelo nije obrazložilo niti
metodologiju a niti ijedan parametar utvrđenja nabavne vrijednosti konkretne
nekretnine
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni
zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je
odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog
ureda S., Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00006, URBROJ: 513-007-
17-03-2021-0002 od 20. rujna 2021., kojim mu je utvrđen porez na dohodak od
otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2017. u visini od 6.471,20 kuna na osnovicu
u iznosu od 26.965,20 kuna.
3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I- 410-23/2021-013/00006.
3.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz svojim saslušanjem i vještačenjem po
vještacima građevinske i poljoprivredne struke na okolnost troškova koje je imao
vezano za krčenje i čišćenje nekretnine koja je predmet oporezivanja. Sud je smatrao
nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao
ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog
tijela i ocjenom izvedenih dokaza te zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku
obrazloženja. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, a tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
5. Ocjenom svakoga pojedinoga dokaza i svih zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog spora je ocjena zakonitost odluka poreznih tijela, kojima je
tužitelju obvezan na plaćanje poreza i prireza predujma poreza na dohodak, kojeg je
on ostvario 2017. od otuđenja građevinskog zemljišta, nekretnine oznake kat. čest.
zem. 5025/2, K. O. S., površine 112,50 m2, na temelju odredbi članka 56. i 58.
stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16., u daljnjem
tekstu: ZPD), koji je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg
poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ), prema
kojem se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme
nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje, a s obzirom na trenutak otuđenja
nekretnine.
7. Nije sporno da je tužitelj u obvezi platiti porez na dohodak od otuđenja navedene nekretnine.
7.1. Nije sporno ni da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji od 28. prosinca
2016. stekao navedenu nekretninu za ¼ dijela za kupoprodajnu cijenu u iznosu od
14.850,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan
isplate.
7.2. Nije sporno niti da su tužitelj A. V. i F. V., prodavatelji
navedenu nekretninu, poljoprivredno zemljište u pripadajućem suvlasničkom dijelu (1/2
dijela) oznake kat. čest. zem. 5025/2, K. O. S. prodali kupcu „S. H.“ d. o.
o. za kupoprodajnu cijenu od 15.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema
prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja.
7.3. Također nije sporno ni da je porezno tijelo u postupku utvrđivanja poreza
na dohodak od otuđenja nekretnine pri utvrđenju visine uzelo primitak u iznosu od
56.625,47 kuna, što je ½ dijela od 113.250,94 kuna po kupoprodajnom ugovoru od 17.
studenoga 2017., s time da je izdatak vezano za stjecanje nekretnine po kupoprodaji
od 28. prosinca 2016. utvrđen na temelju nabavne vrijednosti u iznosu od 27.956,36
kuna uvećan za plaćeni porez na promet nekretnina u iznosu od 1.397,81 kuna i rast
proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda u iznosu od 306,10 kuna, tako da ukupni
izdatci iznose 29.660,27 kuna. Shodno tomu je ono utvrdilo dohodak od otuđenja od
imovine u 2017. u iznosu od 24.965,20 kuna.
8. No, pokazalo se spornim visina porezne osnovice i poreza. Tužitelj tvrdi da
je pri utvrđenju poreza na dohodak, odnosno visine nabavne vrijednosti valjalo uzeti u
obzir i izvođenje krčenja i čišćenja zapuštene površine, a što je on, tvrdi, obavio o
vlastitom trošku i režiji u vremenu između nabave i otuđenja nekretnine. Naime,
pokazalo se spornim je li trebalo pri utvrđenju nabavne vrijednosti nekretnine uzeti u
obzir i ulaganja koja je porezni obveznik učinio u navedenom razdoblju.
9. Člankom 58. stavkom 1. ZPD-a propisano je da se dohotkom iz članka 56.
toga zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i
imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak
čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili
imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih
cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
9.1. Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava čini razlika između
ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih
prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane
za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje
porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (članak 58. stavak 3. ZPD-a).
10. U razmatranom dijelu nije sporno da je porezno tijelo kao nabavnu vrijednost
nekretnine uzelo onu iz isprave o stjecanju, ugovora o kupoprodaji, a što se odnosi i
na primitke po osnovi otuđenja nekretnine na temelju ugovor o kupoprodaji od 17.
studenoga 2017. te tako utvrdilo razliku između nabavne vrijednosti na dan stjecanja
28. prosinca 2016. i primitka ostvarenog prodajom 17. studenoga 2017.
11. Može se zaključiti da tužitelj, osim općenito, u biti, nije osporio ključne
činjenice vezano za visinu porezne osnovice i poreza. Naime, on, osim iznošenja
općenitih navoda da je izveo krčenje i čišćenje konkretne nekretnine i da je to trebalo
uzeti u obzir pri utvrđenju visine nabavne vrijednosti nekretnine, nije te tvrdnje
potkrijepio ikakvih pisanim dokazima. Sud je, uzimajući u obzir tako paušalne tvrdnje
da je izveo krčenje i čišćenje nekretnine koja je predmet oporezivanja ali i stanje spisa
predmeta poreznog tijela, ocijenio nepotrebnim izvoditi dokaz njegovim saslušanjem i
vještačenjem. Sud smatra da je riječ o dokazima koje su usmjereni samo na
odugovlačenje i izbjegavanje plaćanja porezne obveze.
12. S obzirom na ovako izvedene dokaze i stanje spisa upravnog tijela te s
obzirom na tako općenite tvrdnje koje nisu potkrijepljene ikakvih vjerodostojnim
ispravama ali i uzimajući u obzir njegovo držanje tijekom poreznog postupka, prema
pravilima o teretu dokazivanja, sud smatra dostatnom raspravljenim i utvrđenim da
visina porezne osnovice i poreza iznosi upravo onoliko, koliko je utvrdila porezna
uprava.
13. Sud ocjenjuje da su osporena rješenja dostatno razumljiva i obrazložena te
sadrže sve razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama
utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu izvedenih dokaza i navoda
stranke koje je ona iznijela u prigovoru i žalbi, a porezna tijela su pravilno primijenila
mjerodavno materijalno pravo i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka. Nisu
povrijeđene ni odredbe članka 8., 9., 30., članka 47. stavka 1. i članka 52. stavak 2. i
4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u
daljnjem tekstu: ZUP), na koje je, u biti, skrenuo pozornost tužitelj.
14. Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita te budući da nisu ostvareni
ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi
po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o
upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i
110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno
presuditi kao pod točkom I. izreke.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju
odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova
spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 27. prosinca 2023.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina
pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za
sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i
članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja P. D. K., odvjetnici u S., Lj.
P. .. .,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Frankopanska 1, a spis predmeta poreznog tijela UP/I-
410-23/2021-013/00006 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- u spis.
