Poslovni broj: Pr-4009/2021-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, Rijeka, OIB: 40237608715 da tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 797,99 Eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 97,74 EUR-a za razdoblje od 16.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 85,99 EUR-a za razdoblje od 16.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 85,00 EUR-a za razdoblje od 16.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 82,68 EUR-a za razdoblje od 16.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 31,18 EUR-a za razdoblje od 16.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 30,53 EUR-a za razdoblje od 16.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 11,70 EUR-a za razdoblje od 16.05.2017.g. do isplate,

- na iznos od 43,05 EUR-a za razdoblje od 16.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 74,62 EUR-a za razdoblje od 16.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 87,15 EUR-a za razdoblje od 16.09.2017.g. do isplate,

- na iznos od 36,46 EUR-a za razdoblje od 16.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 46,99 EUR-a za razdoblje od 16.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 34,80 EUR-a za razdoblje od 16.12.2017.g. do isplate,

- na iznos od 50,10 EUR-a za razdoblje od 16.01.2018.g. do isplate,

osim zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I izreke kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak ovog postupka u iznosu 1.249,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. U vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2013. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Od 01. ožujka 2018 godine na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 kojim su odredba tužiteljeve plaće regulirane na identičan način. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU), a od 01. prosinca 2017 TKU NN 24/17 koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. tj, 50 definirana na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, odnosno čl. 49,55 i 57 KU NN 29/18 te u odredbi članka 54. TKU i 53 Tku NN 24/17 i NN128/17 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo. Nadalje, tužitelj sukladno čl. 60. KU NN 143/13 ima pravo na uvećanje osnovne plaće s osnove radnog staža. Tužitelju, kao zaposleniku tuženika, pripada pravo i na naknadu plaće za godišnji odmor u skladu s čl. 36. KU NN 143/13, odnosno čl. 34. KU NN 29/2018, te u odredbi čl. 57. TKU NN 128/2017, kao i naknada za vrijeme bolovanja sukladno odredbama KU NN 143/13, odnosno KU NN 29/2018, kao i odredbom čl. 58 TKU NN 128/2017.

1.1. Tužitelj je u tom razdoblju kao medicinska sestra radio u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U predmetnom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak u rasponu od 10% do 25% s osnova posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok joj se isti dodatak nije plaćao na sve sate koje je odradila iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

1.2. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.3.Nadalje, Dodatkom II. NN KU 92/2019 (koji je na snazi od 01. rujna 2019. godine) propisano je u čl. 58. «Iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.»

1.4.Tužitelj je od trenutka početka važenja prethodno spomenutih dodataka na kolektivne ugovore do danas neprekidno radio na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, radeći i u redovnom i u prekovremenom radu, budući da isti kao medicinska sestra svakako sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja pacijenata.

1.5.Tuženik je unutar toga razdoblja, odnosno od dana početka važenja prethodno spomenutih dodataka na kolektivne ugovore, pa nadalje, tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat u redovnom i prekovremenom radu radio na poslovima medicinske sestre i u svakom trenutku rada imao iznimnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.6.Tužitelj je u spornom razdoblju između ostalih dana radio i nedjeljom koji dan je ujedno bio i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom.

1.7.KU NN 143/13 u čl. 51., odnosno KU NN 29/2018 u čl. 49., radniku s osnova uvećanja plaće za rad nedjeljom pripada pravo na dodatak od 35%, dok se radniku plaća uvećava za 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa. Stavkom 8. istog članka propisano je kako se isti dodaci međusobno ne isključuju.

1.8. Tuženik je u spornom razdoblju u slučajevima kada je tužitelj radio nedjeljom koji dan je ujedno bio i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom isplaćivao samo uvećanje plaće u manjem postotku za rad nedjeljom od 35% – po čl. 51. st. 1. KU NN 143/13, odnosno, čl. 49. KK NN 29/2018, dok joj je propustio ujedno isplaćivati i dodatak za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa od 150%, te budući se isti dodaci ne isključuju tužitelju su za te dane rada trebali biti isplaćeni dodaci za uvećanje plaće od 185%.

1.9. Nadalje, tužitelj je u spornom razdoblju radio i subotom za koji rad je propisano uvećanje plaće od 25%, noćni rad za koji rad je propisano uvećanje plaće od 40% te rad u dane blagdana za koji rad je propisano uvećanje plaće za 150%, sve sukladno čl. 51. KU NN 143/13, odnosno čl. 49. KU NN 29/2018.

1.10 Tuženik je u spornom razdoblju za navedene dane tužitelju isplaćivao uvećanje plaće u manjem postotku od propisanog.

1.11.KU NN 143/13, tj. KU NN 29/2018, reguliran je iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno za vrijeme bolovanja sukladno odredbi čl. 58 TKU NN 128/2017. Tuženik u spornom razdoblju, u slučajevima kada se tužitelj nalazilo na godišnjem odmoru te kada je bio na bolovanju, odnosno, odsutan sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, tužitelju nije u skladu s KU NN 143/13, odnosno s čl. 36. KU NN 143/13, tj. čl. 34. KU NN 29/2019, te čl. 58 TKU NN 128/2017 isplaćivao propisanu naknadu plaće.

1.13. Tuženik nije tužitelju isplaćivao navedeni dodatak na plaću u skladu s KU.

1.14. Sukladno čl. 58. KU NN 143/13, odnosno čl. 56 KU NN 29/2018, tužitelj ima pravo na položajni dodatak. Tuženik nije tužitelju isplaćivao predmetni položajni dodatak u skladu s navedenim kolektivnim ugovorima.

1.15.Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za svo razdoblje zaposlenja do podizanja tužbe, i to na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelji cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada - čime je povrijedio tužiteljeva prava iz čl. 94. Zakona o radu, a u svezi sa čl. 57.st.2. KU 143/13, odnosno čl. 55. st.2. KU 29/2018

- nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinska sestra te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata - čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 59.a KU 143/13, odnosno čl. 58. KU 29/2018

- nije plaćao tužitelju koji je radio nedjeljom koji dan je ujedno bio i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom dodatak na osnovnu plaću od 185%, već je isplaćivao samo 35%, iako se dodatak od 35% za rad nedjeljom i dodatak od 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa međusobno ne isključuju - čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 51 KU 143/13, odnosno čl. 49. KU - nije plaćao tužitelju dodatke na osnovnu plaću za rad subotom za koji rad je propisano uvećanje plaće od 25%, noćni rad za koji rad je propisano uvećanje plaće od 40% te rad u dane blagdana za koji rad je propisano uvećanje plaće za 150%, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 51. KU NN 143/13, odnosno čl. 49. KU NN 29/2018

- u slučajevima kada se tužitelj nalazio na godišnjem odmoru te kada je bio odsutna sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, tužitelju nije u skladu s KU NN 143/13, odnosno s čl. 36. KU NN 143/13, tj. čl. 34. KU NN 29/2019 isplaćivao propisanu naknadu plaće

- nije plaćao tužitelju dodatak na osnovnu plaću na radni staž u zdravstvu, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 60. KU NN 143/13

- nije plaćao tužitelju položajni dodatak na osnovnu plaću, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 58. KU NN 143/13, odnosno čl. 56 KU NN 29/2018.

a zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. u visini koju će naknadno precizirati nakon pribave cjelokupne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja u smislu odredbe članka 186b stavak 1. i 2. ZPP-a.

1.16.Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze GI, dipl.oecc. iz [adresa] precizirao tužbeni zahtjev na način da glasi kao u točci I izreke.

2.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o. osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati odnosno da mu utuženom razdoblju na prekovremene sati nisu isplaćivani dodaci na plaću već da su mu dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužitelju pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan z 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se …. - za prekovremeni rad 50%. Nadalje Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sam tužitelj kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužitelju su plaćeni svi dodaci koji mu pripadaju na osnovnu plaću. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužitelj zasniva svoja potraživanja. Također, tuženik napominje kako je 05. svibnja 2020.g. zaključen Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji se primjenjuje od 01. travnja 2020.g., a sukladno kojemu tuženik i postupa. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Tuženik slijedom svega navedenog predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.

4.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu spisu, te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze GI, dipl.oecc. iz [adresa]).

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Tužitelj je stoga jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlašten potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće, pa je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

6.Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate, te da li je osnovan prigovor zastare.

7.Predmet ovoga spora u prvom dijelu tužbenog zahtjeva je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Predmet spora je i da li tužitelju pripada dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položajni dodatak i dodatak za staž, na osnovnu plaću i za vrijeme prekovremenog rada, kao i da li tužitelju pripada na osnovnu plaću na sve odrađene sate, pa i tijekom prekovremenog rada ili mu ti dodatci pripadaju samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Također je sporno da li je tužitelju naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja trebala biti prema prosjek plaća sa navedenim dodatcima.

8.Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela suda toga održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

9. Prvenstveno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare budući je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu utužio razliku plaća od listopada 2016. nadalje. Plaće za listopad 2016. dospijeva najkasnije 16. studeni 2016., a s obzirom na zastarni rok od 5 godina na potraživanje iz radnog odnosa iz odredbe čl. 139 ZR-a zastara na bilo koje tužiteljevo potraživanje nije mogla nastupiti prije 16. studeni 2021. godine kako je tužitelj tužbu podnio 12. studenog 2021. potraživanje tužitelja nije u zastari.

10.Odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Međutim navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

11.Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18)

12.Prema odr. čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaće za redovan rad.

13.Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

14.Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

15.Odredbom čl. 47 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od 4 godine.

16.Odredbom čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, dok je čl. 57 tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

17. Odredbom čl. 57. KU za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja iz 2013 godine navodi se u stavku. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. st. 2. se određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3 se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.

18.U Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015.g., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

19.Nadalje, citirani KU iz NN 143/13 u čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž, i to s navršenih 20 do 29 godina 4%. za razdoblje od 01.12.2013 do 30.09.2015 godine. Međutim zakonom o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina staža (NN 41/14, 157/14, 36/15) propisano je da se istim zakonom uskraćuje isplata prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža u visini 4,8 i 10 posto za razdoblje od 01. travnja 2014 do 31. prosinca 2015 godine.

20.Odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. St. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije

21.Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

-od 1. prosinca 2015. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13

– dalje: KU-143/13);

-od 1. prosinca 2015. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, a nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

-od 1. prosinca 2015. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelj utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

22.U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2015. do siječnja 2018. radio kao medicinska sestra u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

23.U pogledu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sud je utvrdio da je Dodatkom I. KU 96/15 i 92/19 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće razdoblje od 1. prosinca 2015. do siječnja 2018., a u razdoblju od 01.09.2019 nadalje u iznosu od 8% osnovne plaće. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. prosinca 2015. tužitelj isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima medicinske sestre u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

24. Iz provedenog dokaznog postupka dakle nije sporno da tuženik nije tužitelju nije isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

25.Temeljem članka 59. KU 143/13 tužitelju kao medicinskoj sestri nesporno pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.

26.Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-143/13 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

27.Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57., 59 i 60 KU-na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora ili drugog pozitivnog propisa.

28.Stav je suda da u slučaju kada Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 i čl. 59, kao i čl. 60 KU-a iz 2013.g. te čl. 54 st. 2 TKU-a zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 i čl. 59 KU- a, kao i čl. 60 KU-a iz NN 143/13 te čl. 54 st. 2 TKU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59 KU-a, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.

29.Kako se tužitelju uvećanjem plaće temeljem dodataka na prekovremeni rad se uvećala plaća, primjenom odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13, tužitelju koji je radio prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, pa mu stoga pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

30.U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje razliku plaće na ime pogrešno obračunate osnovice za 2016. bitno je za navesti da je u utuženom razdoblju (1. prosinca 2015. do siječnja 2018.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12

- dalje: TKU/12), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

31.U članku 7. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) regulirano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

32.Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

33.Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

34.U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125

35.Neosnovan tuženik navodi da je Sporazum stavljen izvan snage donošenjem Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09, u daljnjem tekstu: Zakon o osnovici) budući je nesporno odredbom članka 3. Zakona o osnovici propisano „Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.“, no za valjanost visine osnovice utvrđene kroz Dodatak Sporazumu valja uzeti u obzir da je taj Zakon izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09, u daljnjem tekstu: ZID Zakona o osnovici) i to na način da je u članku 2. propisano „Članak 2. mijenja se i glasi: »Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.«.“, dok je u stavku 3. propisano „Do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.“, čime su kriteriji i parametri za utvrđivanje osnovice za obračun plaća, koji su utvrđeni u Dodatku Sporazumu, postali i dio zakonske odredbe, sve dok kolektivnim ugovorom ne bude utvrđeno drugačije.

36.Mogućnost samostalnog određivanja osnovice plaće prepuštena je Vladi Republike Hrvatske samo u slučaju da kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, no istovremeno je izričito propisano da će se do tada primjenjivati osnovica utvrđena prema Dodatku Sporazumu.

37.Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 40/09) Vlada Republike Hrvatske donijela je temeljem Zakona o osnovici, a prije donošenja ZID Zakona o osnovici. No, donošenjem ZID Zakona o osnovici došlo je do promjene u načinu određivanja osnovice za obračun plaća pa je od stupanja na snagu ZID Zakona o osnovici (1. travnja 2009.) propisano da se visina osnovice za obračun plaće utvrđuje prvenstveno kolektivnim ugovorom (samo podredno odlukom Vlade Republike Hrvatske), a do zaključenja kolektivnog ugovora propisana je izravna primjena Dodataka Sporazumu.

38.Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su sklapanjem Dodatka Sporazumu o osnovici 13. svibnja 2009., a zatim i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10) sklopili kolektivni ugovor koji je predviđen u članku 2. ZID Zakona o osnovici, u kojemu su ponovno uputili na primjenu Dodatka Sporazumu, čime je osnovica za obračun plaće određena sukladno zakonskoj odredbi iz članka 2. ZID Zakona o osnovici.

39.Na taj način Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/09) stavljena je izvan snage samim stupanjem na snagu ZID Zakona o osnovici.

40.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da je tuženik za utuženi period, odnosno od 1. listopada 2016. do 31. siječnja 2017., bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema visini osnovice od 5.415,37 kn.

41.Naime, sud u cijelosti prihvaća stav tužitelja o pravnoj osnovi tužbe, odnosno zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od prosinca 2011.g. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).

42.Pravo na isplatu temeljem navedene odredbe potvrđuju i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6 % u 2007.g., 2008.g. i 2009.g., te Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 12. svibnja 2009. godine sklopljen između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a Izmjene dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine.

43.Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

44.Po mišljenju ovoga suda Izmjena dodatka sporazumu predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako i odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

45.Ovo sve potvrđuje i činjenica da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015.g., s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Odredbom čl. III. Izmjene dodataka sporazumu ugovoreno je da "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama".

46.Državni zavod za statistiku objavio je dana 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015.g. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015.g., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, pa je krajem studenog 2015.g. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

47.Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015.g. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

48.DZS objavio je dana 4. ožujka 2016. godine procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.g., a dana 20. listopada 2016. godine objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014.g. do drugog tromjesečja 2016.g. prema BDP za 2014.g. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015.g. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. godine.

49.Kod toga posebno valja naglasiti da niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada RH, nije u zakonom predviđenom postupku osporila valjanost, odnosno dokazala ništetnost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.

50.Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze GI, dipl.oecc. iz [adresa]) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2015. do siječnja 2018. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

50.1.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate, te uvećanje plaće zbog pogrešne primjene osnovice za razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. siječnja 2017.

50.2.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate već su obračunati samo na sate odrađene u redovnom radnom vremenu.

50.3.Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

50.4.U nalazu i mišljenju te dopuni istoga, stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu je za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

50.5.Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđena svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve efektivno odrađene sate rada. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 7-10 nalaza.

50.6.U Tabeli 2. dan je izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad. U Tabeli 3. izračun vrijednosti osnovnog sata po primijenjenoj i utuženoj osnovici i postotka razlike, budući je tuženik primjenjivao osnovicu u iznosu od 5.108,84 kn do zaključno s obračunom plaće za siječanj 2017., pa je u utuženom razdoblju primjenjivao nižu osnovicu od iznosa 5.415,37 kn. U Tabeli 4. dan je izračun visine potraživanja po osnovi sata rada te posljedično izračun visine potraživanja po osnovi naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja kao i ukupan iznos potraživanja zbog niže primjene osnovice prilikom obračuna plaće od strane tuženika.

50.7.Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za razdoblje od 1. listopada 2016. do 29. prosinca 2019. za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci potraživanje po osnovi neobračunatih:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 114,78 eura,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 18,36 eura,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 64,04 eura

- potraživanje po osnovu prekovremenog rada iznosi 335,81 eura

Za razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. siječnja 2017. pod pretpostavkom da tužitelju pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini od 265,00 eura. Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 797,99 eura (pojedinačni mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 4 stupac 7).

51.Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost, u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju je bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće i razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor i bolovanja i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

52.Sukladno svemu navedenome, ispunjen je uvjet i za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto) a kako proizlazi iz obračuna vještaka.

53.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 19. lipnja 2024. osnovan.

54.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi i iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze GI, dipl. oecc. iz [adresa] na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. listopada 2016. do 29. prosinca 2019. dosudio bruto iznos od 532,99 eura, a na ime razlike plaće zbog primijenjene neispravne osnovice u razdoblju od 1. listopada 2016. do 31. siječnja 2017. ukupni iznos od 265,00 eura koliko je tužitelj i zatražio. 55.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I izreke presude.

56.Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na prednje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I i II. izreke ove presude.

57.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 150,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 26.4.2023., 19.6.2024., (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 2x150,00 eura, sastava neobrazloženog podneska od 21.11.2023., (Tbr. 8.t.3.) u iznosu od 1x37,50 eura, zastupanja na ročištu 13.11.2023.,5.11.2024. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od po 2x150,00 eura, s pripadajućih 25% PDV-a odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.249,83 eura.

58.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

59.Ovaj sud tužitelju nije dosudio preostali trošak zatražene troškovnikom obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka i nije bio zatražen sukladno OT.

60.Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

Rijeka, 17. prosinca 2024.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava