Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-340/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mauru Vitasović, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po OD Poldan i Partneri iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola broj: P-1348/2019. od 25. studenoga 2020., ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 2. veljače 2021. , na sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj: P-1348/2019. od 25. studenoga 2020. ispravljena rešenjem istoga suda broj: P-1348/2019. od 2. veljače 2021. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj: P-1348/2019. od 25. studenoga 2020. ispravljena rješenjem istoga suda od 2. veljače 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev te utvrđene ništetnim odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2007. i to odredba članka 7. 1. i 7. 4. i dio odredbe članka 2. 1. te je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 36.200,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.124,00 kune, dok je tužitelj odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, a tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odbijen u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode i predložio žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.

7. Istina je kako žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u pisanju svoga obrazloženja napravio više pogrešaka ali je to ispravio rješenjem od 2. veljače 2021., a koje postupanje je sukladno odredbi članka 342. Zakona o parničnom postupku ali je ipak potrebno prije otpreme odluke istu pročitati i ispraviti greške ukoliko ih ima bilo pravopisne, bilo one nastale baš u pisanju nekih podataka.

8. Neosnovan je žalbeni navod da se točkom I. izreke ništa ne utvrđuje niti nalaže, a niti je jasno što on kao tuženik treba činiti.

Prvostupanjski sud je tom točkom izreke naime prihvatio tužbeni zahtjev, a zatim ga citirao tako da se utvrđuju ništetnim odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2007. te navedene odredbe kojih to članaka Ugovora, a zatim naloženo tuženiku isplata iznosa od 36.200,22 kuna kao i troška postupka, pa je očito da se ta točka odnosi na obvezu tuženika na isplatu.

9. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 15. lipnja 2007. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.433,01 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana, te da je kredit u cijelosti otplaćen.

10. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više i to po osnovu kamata 11.098,87 kuna, a po osnovu tečaja CHF 25.378,29 kuna, a saslušan na ročištu 29. listopada 2020. vještak je iskazao da tužitelj tužbom potražuje mjesečne iznose samo za one mjesece u kojima su anuiteti preplaćeni u odnosu na početni iznos anuiteta sukladno čemu je onda i postavio tužbeni zahtjev samo u odnosu na te mjesece i ukupno nakon provedenog vještačenja zahtijevao isplatu iznosa od 36.200,22 kuna.

11. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 36.200,22 kuna kojoj se preinaci tuženik protivio.

12. Protivno međutim žalbenim navodima tužitelj je takvu preinaku mogao učiniti temeljem odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku i članka 191. stavak 2. istoga Zakona, a osim toga i na sastanku predsjednika Građanskog odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen je zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskih francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

13. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

14. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018.

15. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017., a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 3. rujna 2019. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., zastara nije nastupila.

16. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 15. lipnja 2007., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Protivno žalbenim navodima tužitelj je saslušan na ročištu 14. veljače 2020. kada je iskazao da mu je vozilo trebalo za vlastite potrebe jer je imao vozilo Yugo star 13 godina te se išao interesirati za kupovinu novog vozila u auto kuću Opel, a da je sve poslove oko zaključenja Ugovora obavio kod prodavatelja vozila, a ne u banci, a u točki 6. Ugovora je navedena i namjena kredita i to za kupnju novih vozila Opel bez posebnih napomena, pa je s obzirom na odredbe članka 3. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj bio potrošač i kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

18. Osim toga, odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012., a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina pretplate.

20. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017. točka 45. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

21. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj. 22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika time da je točan žalbeni navod da ročište 31. listopada 2019. nije održano nego je to bilo ročište 21. listopada 2019. kako proizlazi iz spisa.

23. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

24. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.

Vukovar, 17. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin