Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1121/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, kako sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Termo servis d.o.o., OIB:48671346974 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Konforti, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2338/2023-9 od 19. lipnja 2024., 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2338/2023-9 od 19. lipnja 2024.
II. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka.
III. Tužitelju nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić Šarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-14160/23 od 17.ožujka 2023.,u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 659,70 eur sa zateznim kamatama na iznos od 109,95 eur od 6.kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 109,95 eur od 6. rujna 2021. do isplate, na iznos od 109,95 eur od 6.listopada 2021. do isplate, na iznos od 109,95 eur od 6. studenog 2021. do isplate, na iznos od 109,95 eur od 6.prosinca 2021. do isplate, na iznos od 109,95 eur od 6. siječnja 2022. do isplate sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 8 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 301,54 eur, u roku 15 dana."
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu, zbog žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 125/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; – dalje ZPP), s prijedlogom da se žalba usvoji, preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku namiri troškove parničnog postupka, uvećane za troškove žalbe i pristojbe na istu.
2.1. U odgovoru na žalbu, tužitelj žalbu tuženika osporava u cijelosti navodeći da su žalbeni razlozi neutemeljeni i usmjereni na izbjegavanje plaćanja zajedničke pričuve. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i pristojbe na istu.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju tuženik u žalbi neosnovano ukazuje.
5. Istaknute žalbene navode tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije ispitivao, budući takvi žalbeni navodi u sporovima male vrijednosti nisu dopušteni osnovom propisa čl. 467. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu ukupnog iznosa od 659,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih računa za zajedničku pričuvu, za poslovni prostor u vlasništvu tuženika u poslovnom kompleksu "Ksaver" u Zagrebu.
6.1. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na nedostatak aktivne legitimacije, budući je sud aktivnu legitimaciju tužitelja utvrdio uvidom u isprave koje prileže spisu i to: Međuvlasnički ugovor, Ugovor o upravljanju te brojnih dostavljenih isprava (ugovori, nagodbe, presude i dr.) - temelja stjecanja vlasništva za svakog pojedinog suvlasnika poslovnog kompleksa "B". Prema odredbi čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje: ZV), upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno. Navedeno podrazumijeva i ovlast za pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili interesi suvlasnika u održavanju zgrade, odnosno i ovlast da kao stranka u postupku pokreće i vodi postupak protiv nekog od suvlasnika radi naplate pričuve, koja sredstva se uplaćuju na poseban račun otvoren u tu svrhu.
7. Odredbom čl. 13. i 14. Međuvlasničkog ugovora ugovorena su ovlaštenja predstavnika suvlasnika koji upravlja zajedničkim dijelovima Poslovnog kompleksa, zajedničkim uređajima i zajedničkim zemljištem u ime i za račun vlasnika posebnih dijelova u granicama utvrđenim Međuvlasničkim ugovorom i Ugovorom o upravljanju te raspolaže sredstvima zajedničke pričuve sukladno ograničenjima utvrđenim Međuvlasničkim ugovorom i Ugovorom o upravljanju. Upravitelj, između ostalog, upravlja Poslovnim kompleksom Ksaver u ime i za račun svih suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i zakonom te zastupa suvlasnike u postupcima pred sudom i drugim državnim tijelima u svezi s upravljanjem Poslovnim kompleksom, u skladu s čl. 378. ZV-a.
7.1. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da je tužitelj kao upravitelj poslovnog kompleksa "Ksaver" aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka, a sve u skladu sa odredbom čl. 378. st. 5. ZV-a.
8. Nadalje, tuženik u svojoj žalbi također neosnovano navodi kako je sud trebao primijeniti odredbe 120. st. 1. i 4. ZV, kojima je utvrđeno kako se vlasništvo stječe isključivo upisom u zemljišne knjige i kako tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju, budući da suvlasnici nisu u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina.
8.1. Odredbom članka 115. ZV-a, propisano je da se vlasništvo nekretnina koje predstavljaju vanknjižno vlasništvo, odnosno koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, stječe se temeljem valjanog pravnog posla (titulus), isplatom cijene i predajom predmetnih nekretnina u posjed kupcu (modus). Stoga, predmijevani vlasnik ima sva prava o obveze kao i vlasnik upisan u zemljišne knjige a u skladu sa gore navedenom odredbom ZV-a.
9. Iz stanja spisa proizlazi da predmetne nekretnine uopće nisu upisane u zemljišne knjige, niti su etažirane, suvlasnici nisu niti mogli u zemljišnim knjigama uknjižiti pravo vlasništva na svoja imena. Također, u knjigu položenih ugovora bilo je moguće položiti ugovore isključivo za stanove, ali ne i za poslovne prostore. Međutim, isto nikako ne znači da navedeni suvlasnici nisu vlasnici predmetnih nekretnina, a imajući u vidu da su iste stekli temeljem valjanog pravnog posla (titulus) te da su im iste predane u posjed (modus).
10. Slijedom navedenog, tužitelj je u svome podnesku od dana 28. studenog 2023. dostavio ugovore (temelje stjecanja vlasništva za svakog od suvlasnika poslovnog kompleksa "Ksaver"), a koje ugovore je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude i temeljem njih utvrdio udio svakog pojedinog suvlasnika u poslovnom kompleksu "Ksaver".
11. Nadalje, tuženik u žalbi neosnovano navodi da prvostupanjski sud zaključuje kako pojedini potpisnici nisu imali ovlast za potpis Međuvlasničkog ugovora. Upravo iz točke 9. obrazloženja presude, razvidno je da je prvostupanjski sud naveo kako je tužitelj dostavio gore navedenu dokumentaciju, odnosno dokazao da su Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju potpisale ovlaštene osobe, a što je dalje pravilno i obrazloženo.
12. Tvrdnje tuženika kako gđa. ZE nije imala ovlasti za donošenje odluka kao predstavnica Hrvatskih šuma u Savjetu suvlasnika poslovnog kompleksa "Ksaver" su potpuno neosnovane, budući tuženik ničim nije dokazao da gđa. ZE Upravu Hrvatskih šuma nije upoznala s prijedlozima Savjeta suvlasnika poslovnog kompleksa "Ksaver", slijedom čega proizlazi da isti žalbeni navodi nisu osnovani i da su usmjereni isključivo na uspjeh tuženika u ovom sporu i izbjegavanje obveze plaćanja zajedničke pričuve.
13. Prema tome, slijedom svega navedenog, proizlazi da je na pravno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenjeno materijalno pravo, a žalbeni navodi tuženika su neosnovani budući ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
13.1. Naime, pobijanom presudom pravilno je utvrđeno da tuženik nije platio zajedničku pričuvu u utuženom razdoblju za predmetni poslovni prostor.
14. Pravilna je odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje Tarifa).
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak jer isti nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).
17. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna niti nužna za vođenje predmetnog parničnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
Osijek, 17. prosinca 2024.
Sutkinja
Štefica Bukvić
