Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž -597/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Božidaru Horvatu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, OIB: 52634238587, protiv tuženika FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2785/2023-11 od 26. travnja 2024., 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2785/23-11 od 26. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari."

2. Navedeno rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Iz predmeta slijedi da je tužitelj u navedenom predmetu podnio tužbu 19. travnja 2023. uz koju nije priložio sve dokaze na koje se u istoj pozivao niti je novčane iznose navedene u tužbi iskazao u važećoj valuti eur, zbog čega je prvostupanjski sud pozvao tužitelja rješenjem od 18. svibnja 2023. (list 11 spisa) dopuniti i ispraviti tužbu u smislu uočenih nedostataka te tužitelja upozorio na posljedice nepostupanja po navedenom rješenju.

7. Iz predmeta nadalje slijedi da je tužitelj podneskom od 18. rujna 2023. dostavio ispravak tužbe (list 17-30 spisa) kao i da je 18. listopada 2023., a nakon što je pozvan ponovo dostaviti priloge uz tužbu (koji se prema službenoj bilješki kancela, nisu mogli učitati), iste dostavio podneskom od 18. listopada 2023., a kojima nije bio priložen Zahtjev za mirno rješenje spora.

8. Stoga je prvostupanjski sud, a budući da u konkretnom slučaju nije bila ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, odnosno s obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženiku prije pokretanja postupka, dostavio zahtjev za mirno rješenje spora, temeljem odredbe čl. 186. a ZPP-a, odbacio tužbu kao nedopuštenu.

9. Navedeni stav prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj sud.

10. Odredbom čl. 186 a ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna, prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba (st.1.) Odredbom istoga zakonskog čl. u st. 5. propisano je da ako zahtjev iz stavka 1. ovoga čl. ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Nadalje, odredbom istoga čl. u st. 6. propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st.5. toga čl., dok je u st. 8. istoga čl. propisano da se odredbe prethodnih stavaka ovoga čl. na odgovarajući način će primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa].

11. Iz navedenoga dakle slijedi da je u konkretnom slučaju na tužitelju bio teret dokaza činjenice da se prije podnošenja tužbe, obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koja predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, a što tužitelj nije dokazao unatoč činjenici da je pozvan dopuniti odnosno ispraviti tužbu, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud odbacio tužbu kao nedopuštenu.

12. Suprotno žalbenim navodima, uvidom u predmet kao i u e-Spis predmeta nije utvrđeno da bi tužitelj dostavio sudu zahtjev za mirno rješenje spora, budući da predmetu ne prileži takav podnesak niti navedeno proizlazi iz e-Spisa. Ovdje je ujedno za reći da tužitelj, iako je uz žalbu dostavio dokaz o tome da se tuženiku obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora (koji dokaz prema odredbi čl. 352.st.1.ZPP-a ne može po prvi puta isticati u žalbi), uz žalbu nije dostavio potvrdu kojom bi dokazao osnovanost svojih navoda o tome da je navedeni Zahtjev bio priložen uz podnesak kojim je dostavljao opsežnu dokumentaciju.

13. Stoga, a kako tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom predmetu bila ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

14. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380.toč.2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. prosinca 2024.

Sudac

Božidar Horvat