REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P–124/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki u pravnoj stvari tužitelja UG OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Smiljanu Bakočeviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika 1. TG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. SG (ranije TG) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Jadre Strike, odvjetnika u Zadru, tužene pod 1 i 2, te nakon objave dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Dužna je tužena pod 1. TG OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju iznos od 37.000,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18.01.2024. pa do isplate po stopi od 7% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37.000,00 Eur-a uz zatraženu zakonsku zateznu kamatu u odnosu na tuženu pod 2. SG.

III.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je za vrijeme odsutnosti putem specijalnog punomoćnika prodao stan. Kako zbog odsutstva nije bio u mogućnosti preuzeti kupovninu, dogovorio je s tadašnjom djevojkom (tuženica ad 1) i njezinom majkom (tužena ad 2) da mu od specijalnog punomoćnika preuzmu i čuvaju dio novca dobivenog prodajom stana. Punomoćnik se sukladno njihovom dogovoru našao s tuženicama u večer dana 02. prosinca 2021. godine, po tužiteljevoj uputi predao im iznos od 37.000,00 Eura. Prethodno je punomoćnik sastavio potvrdu o primopredaji, znajući da je nalog i dogovor da preda novce objema tuženicama, pa su obje navedene na potvrdi, međutim, u automobilu punomoćnika, prilikom preuzimanja novca, samo je tužena ad 1. pristala potpisati da im je novac uručen. Navedeni iznos su tužene trebale vratiti - predati natrag tužitelju po njegovom povratku u [adresa], dana 27.5.2022. godine, međutim, to nisu učinile, ni do današnjeg dana. Neovisno o pravnoj osnovi čuvanja ili držanja predmetnog novca, u svakom slučaju nema pravne osnove po kojoj bi tužene smjele zadržati ovaj iznos, stoga su u svakom slučaju dužne isti vratiti tužitelju (pa makar zbog primjene pravnog instituta stjecanja bez osnove!). Stoga tužitelju nije preostalo ništa drugo nego zaštitu potražiti pred sudom, pa se predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tužena pod 1. TG je u odgovoru na tužbu navela da u otvorenom zakonskom roku dostavlja odgovor na tužbu, te da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da će se izjasnit na sudu. Predlaže da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška, tužena pod 1 je tijekom postupka navela i da neosnovano tužitelj od nje potražuje povrat novca koji joj je dao na ime svega što je uložila i prošla za vrijeme njihove izvanbračne zajednice koja je trajala od njezine 16 do 19 godine. Cijelo to vrijeme četverogodišnje izvanbračne zajednice tužitelj je bio u kojekakvim problemima, kao malodobna, zaljubljena, naivno je razmišljala da mu može pomoći, a zapravo ju je uvukao u teške zdravstvene probleme u vidu depresije, promjene raspoloženja i dezorijentacije, a sve je popraćeno i teškom materijalnom situacijom. Radila je kao konobarica i ostvarivala dobar mjesečni prihod od plaće i napojnica i sve je morala ulagati u njihovu vanbračnu zajednicu jer tužitelj nije bio zaposlen, na kraju je iz navedenih zdravstvenih razloga ostala bez posla i u dugovima. U svemu da je slušala tužitelja, bio je stariji i iskusniji. Majka je bila protiv svega u vezi s tužiteljem, posebno da joj se u takvom zdravstvenom stanju depresije i dezorijentacije daje novac, nije bila svjesna što radi, niti je uvažavala protivljenje majke. Tužitelj je bio svjestan svega, želio joj se na kraju iz moralnih razloga bezuvjetno odužiti, osjećala se kao žrtva, htio je zbog svega da učini nešto sa životom (tako joj je govorio) zato joj je isplatio navedeni iznos kao moralnu obvezu u smislu članka 1114. Zakona o obveznim odnosim. lako je izvanbračna zajednica prestala, tužitelj joj je po njegovom odvjetniku DG uručio 37.000,00 Eura, potpisala je potvrdu o preuzimanju novca. Da je trebala vratiti novac tužitelju ili garantirati za njega, nikad ne bi potpisala potvrdu i preuzela novac, posebno ne s obzirom na zdravstveno stanje u kojem je bila tada, isto tako, ni odvjetnik ne bi propustio naznačiti u predmetnoj potvrdi pravo tužitelja na povrat novca ili bilo što drugo što bi ukazivalo na obvezu vraćanja novca. U to vrijeme imala je većih zdravstvenih problema za koje je tužitelj znao, svakodnevno je iz zatvora slao pisma koje je uglavnom odbijala zaprimiti, pa je tako počeo slati pisma njezinoj majci koja ih je prosljeđivala njoj, htio joj je pomoći i obnoviti njihovu vezu. Predmetni novac je u cijelosti potrošila za život u podstanarstvu i ozdravljenje putem psihoterapeuta, pokušavala je raditi, ali nije joj išlo i brzo bi dobila otkaz. Po izlasku iz zatvora tužitelj je komunicirao sa tuženom pod 1 vezano za zajedničkog psa U kojeg je preuzeo i dalje se skrbio o njemu, pomagala mu je koliko je mogla. Tužitelj je bio iznenađen koliko se je uspješno zdravstveno oporavila, vidio je u što je trošila, nikad nije spominjao novac ni pravio problem oko toga. Tužitelja je povrijedila njezina odluka da psa U preda na skrb u azil jer se zbog svoje male bebe nije mogla skrbiti o njemu, to je bilo u trenutku kad je tužitelj morao ponovno u zatvor, iza toga je uslijedila ova tužba. Uz odricanja i upornost potpuno se oporavila, majka je jednoipolgodišnje djevojčice. Zbog iznijetih dokaza neosnovano se tužitelj u tužbi poziva na stjecanje bez osnove, jer se za to nisu stekli uvjeti iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

3.Tužena pod 2. SG je u odgovoru na tužbu navela da u otvorenom zakonskom roku dostavlja odgovor na tužbu. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da je tužba u cijelosti neosnovana. Prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što nikad nije bila u bilo kakvom pravnom odnosu s tužiteljem, a kako i tužba navodi nije preuzela predmetni novac, pa nije ni mogla povrijediti neko eventualno pravo tužitelja. Tužitelj nikad od nje nije zatražio vraćanje bilo kakvog novca, a niti iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi obveza vraćanja novca kojeg tužitelj potražuje. Solidarna odgovornost prema pozitivnim zakonskim propisima i ustaljenoj sudskoj praksi se ne pretpostavlja već mora biti ugovorena ili propisana zakonom. S tužiteljem, niti bilo s kim drugim nije zaključila ugovor o bilo kakvom pravnom odnosu u smislu solidarnog dugovanja ili slično. Isto tako ne postoji eventualna solidarna odgovornost niti u smislu odredbi članka 1051. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u to vrijeme kćer TG je bila punoljetna i živjela je odvojeno. Kćer TG je rođena 2002. godine i s tužiteljem je živjela tri godine u izvanbračnoj zajednici u njegovom stanu na Relji. Protivila se bilo kakvoj vezi svoje kćeri s tužiteljem od samog početka veze, ali bez uspjeha jer je TG isključivo slušala upravo tužitelja, nakon odlaska tužitelja u zatvor nisu više bili u vezi. Na osnovu svega navedenog i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije predlaže da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, te obveže tužitelja na plaćanje troškova postupka.

4.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: potvrdu od 02.12.2021.g. (l.s.4), pismo od **.**.2021. UG LG (l.s.23-28), nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo [adresa] za EG od 20.10.2020.g. dr.med. spec. epidemiolog UGU (l.s.33), nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo [adresa] za EG od 21.10.2020.g. dr. med. spec. epidemiolog UGU (l.s.34), nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo [adresa] za EG od 27.10.2020.g. dr. med. spec. epidemiolog UGU (l.s.35), nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo [adresa] za EG od 03.11.2020.g. dr. med. spec. epidemiolog UGU (l.s.36), saslušao svjedoka DG (l.s.39-41), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužene pod 1 EG (l.s.41-42), stranačkog saslušanja tužene pod 2 SG (l.s.43-44).

5.Tužbeni zahtjev tužitelj je djelomično osnovan.

6.Članak 725. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) propisuje u st.1) Ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio, st.2) Objekt ostave mogu biti samo pokretne stvari, članak 729.st.1) ZOO-a propisuje da ostavoprimac nema pravo uporabe stvari povjerene mu na čuvanje, dok čl. 731.ZOO-a propisuje u st. 1) Ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži, i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari, st. 2) Ako je određen rok za vraćanje stvari, ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka roka, osim kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca, te st. 3) Vraćanje se obavlja u mjestu predaje stvari ostavoprimcu, ako ugovorom nije određeno neko drugo mjesto, u kojem slučaju ostavoprimac ima pravo na naknadu troškova prijenosa stvari.

7.Prema potvrdi od 02.12.2021.g. tom izjavom one, TG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČG potvrđuju da su putem odvjetnika DG kao posrednika primile iznos od 40.000,00 Eur u kunama - 300.000,00 kn, od UG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) te da im je odvjetnik prenio Morisov nalog i želju da od tog iznosa TG zadrži kod sebe u gotovini protuvrijednost od 3.000,00 Eur a da protuvrijednost od 37.000 eur položi na svoj račun koja potvrda je potpisana samo od EG, a ne i od njezine majke LG, pri čemu je u prvostupanjskom postupku saslušanjem tužene pod 1 EG, tužene pod 2 SG i odvjetnika DG kao sastavljača potvrde i nalogoprimca UG utvrđeno da je tu potvrdu potpisala samo tužena pod 1 TG koja je i preuzela novac u gotovini i kasnije ga položila na svoj račun u banci, tužena pod 1 TG je tijekom postupka isticala da je u trenutku potpisivanja te potvrde bila psihički neubrojiva osoba koja nije bila svjesna svojih postupaka, niti je mogla znati što potpisuje i značenje te potvrde uslijed dugogodišnjeg korištenja opojnih droga, alkohola i lijekova protiv ovisnosti za vrijeme izvanbračne zajednice sa tužiteljem UG, međutim tijekom prvostupanjskog postupka nije provedeno psihijatrijsko vještačenje na navedenu okolnost, kako bi se utvrdila eventualna poslovna nesposobnost kod tužene pod 1 EG u trenutku potpisivanja naveden potvrde i preuzimanja spornog novca, pa prvostupanjski sud smatra da navedeni prigovor nije sa sigurnošću dokazana od strane tuženica, premda priložena medicinska dokumentacija za tuženu pod 1 EG ukazuje na takvu mogućnost. 8.Prvostupanjski sud smatra da su u konkretnom slučaju tužitelj UG i supotpisnica potvrde od 02.12.2021.g. i preuzimateljica novca tužena pod 1 TG sklopili ugovor o ostavi ili depozitu za iznos od 37.000,00 Eura-a iz čl.725. ZOO-a, i da je tužena pod 1 TG dužna vratiti navedena novčana sredstva kada ih je tužitelj zatražio, a to je trenutak podnošenja ove tužbe 18.01.2024.g. sukladno čl.731.st.1. ZOO-a, od kada ga i pripada zakonska zatezna kamata, s tim da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u odnosu na tuženu pod 2 SG, majku tužene pod 1, obzirom da ona nije supotpisnik navedene potvrde, niti je preuzela sporni novac, pa u odnosu na nju takav ugovor o ostavi ili deopozitu nije niti nastao.

9.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) obzirom da je tužitelj djelomično uspio u parnici sa tužbenim zahtjevom u odnosu na samo jednu tuženu i za dio tužbenog zahtjev, po osnovi glavnice u cijelosti i dio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, ali bez solidarne odgovornosti tuženika.

10.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 17. prosinca 2024. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 416,45 Eur-a

2.Tuženoj pod 1 i 2 osobno