Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-13495/2022

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ST, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. studenog 2022., broj: 68 Pp-2499/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. studenog 2022., broj: 68 Pp-2499/2022-8, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okr. ST je oslobođena optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2.Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine.

3.Žalba je osnovana.

4.Optužbom je okrivljenici stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinila na neograničeno otvorenom javnom mjestu na način da je, u vezi ranijih nesuglasica u prometu, vikala i galamila na VT te mu objeručke raskidala majicu.

5.Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud, ocjenjujući obranu okr. ST, nije zamijetio nelogičnost iste te očitu nedosljednost i proturječnost prilikom opisivanja kako je došlo do trganja majice VT. Okrivljenica je prvo rekla: „Ja sam u jednom momentu pokušala ga udaljiti od sebe te sam ga primila za majicu a on se bacakao i tom prilikom je došlo do pucanja majice“, koji dio obrane je, po ocjeni ovog suda, nelogičan jer ako se nekog želi udaljiti od sebe onda nije životno logično da ga se uhvati za majicu s obzirom da se takvom radnjom osoba ili zadržava na mjestu ili približava, a ne udaljuje od sebe. Osim toga, okrivljenica je u nastavku svoje obrane rekla: „Na poseban upit branitelja iskazujem da sam ja VT primila za majicu iz razloga što sam gubila ravnotežu kada me je udarao i istoga sam primila za majicu da ja ne padnem“, što je proturječno prethodno citiranom dijelu njene obrane, u kojoj je rekla da je VT primila za majicu jer ga je htjela udaljiti od sebe. Okrivljenica, dakle, nije dosljedna, nego je proturječna sama sebi u opisivanju trenutka događaja kada je došlo do trganja majice VT, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom analize rezultata dokaznog postupka.

6.Ocjenjujući iskaz svjedoka VT u vezi odlučne činjenice kako je došlo do trganja njegove majice, prvostupanjski sud navodi da iz iskaza ovog svjedoka proizlazi „da je okrivljenica njega fizički napala na način da ga je desnom rukom htjela udariti, a da se lijevom rukom primila za majicu i da je tom prilikom došlo do cijepanja majice“, koji zaključak prvostupanjski sud očigledno izvodi iz onog dijela iskaza svjedoka kada je isti odgovarao na pitanja branitelja, no nejasno je zašto prvostupanjski sud smatra da time ne bi bio potvrđen dio optužbe kojim se okrivljenici stavlja na teret radnja trganja majice VT. S obzirom da je za ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja dovoljno nehajno postupanje, to nije odlučno je li okrivljenica postupala upravo s ciljem da VT potrga majicu ili je do trganja majice došlo uslijed neke druge radnje okrivljenice koja se može okarakterizirati nasilnom odnosno agresivnom. Ni iz jednog dijela iskaza svjedoka VT ne proizlazi da je do trganja njegove majice došlo uslijed obrambene radnje okrivljenice ili slučajno jer je okrivljenica izgubila ravnotežu, kako to okrivljenica u svojoj proturječnoj obrani pokušava prikazati, nego upravo suprotno. Ovaj svjedok je, u slobodnom iznošenju iskaza, izričito naveo: „... ali gđa je ponovno išla mi se unositi u lice i onda sam je stvarno pljunuo. Ona je nakon toga uhvatila me za majicu i poderala mi je i pokušala me udariti ili fizički napasti ...“, dok je na upit prvostupanjskog suda odgovorio: „u momentu kada mi je okr. rastrgala majicu nije bilo nikakvog naguravanja već je ona uhvatila rukom majicu i poderala je nakon što sam ja nju pljunuo“. I iz daljnjeg dijela iskaza ovog svjedoka, kada je odgovarao na pitanja branitelja, proizlazi da je do trganja majice došlo kada je okrivljenica, napadom na njega, reagirala na njegovo pljuvanje. Istina, svjedok je naveo da to okrivljenica nije učinila s dvije ruke, kako se to tvrdi u optužbi, no ta okolnost (je li radnja učinjena s dvije ruke ili s jednom) nije odlučna i prvostupanjski sud je istu bio u mogućnosti korigirati u činjeničnom opisu.

7.Prilikom ocjene iskaza svjedoka VT prvostupanjski sud je zanemario da njegov iskaz, u vezi opisivanja trenutka događaja kada je došlo do trganja majice, nije proturječan ni u jednom dijelu te da je svjedok, opisujući cijeli predmetni događaj, sam sebe inkriminirao u mnogočemu, što sve upućuje na njegovu vjerodostojnost. Osim toga, ni iz posrednih saznanja svjedokinje STZ (koja je dobila od dvoje djece koja su bila očevici inkriminiranog događaja) ne proizlazi dokazanim ni jedan od dva razloga koje okrivljenica navodi u svojoj obrani, proturječno opisujući zašto i kako je došlo do trganja majice, nego, dapače, ta posredna saznanja ove svjedokinje potvrđuju iskaz svjedoka VT da mu se okrivljenica unosila u lice.

8.U pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da svjedokinja ČT nema saznanja o spornim odlučnim činjenicama, jer su, i po ocjeni ovog suda, njena saznanja vezana za kasniji dio inkriminiranog događaja koji nije opisan u optužbi (kada je nepoznata muška osoba već razdvajala okrivljenicu i svjedoka VT). Međutim, pogrešno smatra da ni svjedokinja STZ, koja ima i neposredna i posredna saznanja o inkriminiranom događaju, nema saznanja o spornim odlučnim činjenicama.

9.Nejasan je dio obrazloženja prvostupanjskog suda u kojem on, ocjenjujući iskaz svjedokinje STZ, navodi: „Iako je ona navedeni događaj opisala s riječi „svađa“, gledajući njezin iskaz u cjelini, ona nije bila sigurna tko se točno svađao od njih dvoje pa je tako moguće i nije isključeno da je okrivljenica dozivala u pomoć tj. da se nije upustila u svađu, budući da je svjedokinja jasno navela kako riječi nije mogla razumjeti niti da zna tko je kome što rekao“. Ovaj sud smatra da iz iskaza svjedokinje STZ sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi da se radilo o svađi dvije osobe od kojih je jedna okrivljenica pa nije osnovan navod prvostupanjskog suda da „ona nije bila sigurna tko se točno svađao od njih dvoje“, jer ni u jednom dijelu iskaza ove svjedokinje nije bilo nikakve nesigurnosti pa tako ni o ovoj činjenici. Isto tako, ovaj sud smatra da iz iskaza navedene svjedokinje, unatoč tome što nije čula „točno riječi tko je što kome govorio“, nikako ne proizlazi mogućnost „da je okrivljenica dozivala u pomoć tj. da se nije upustila u svađu“, kako to zaključuje prvostupanjski sud. Opisujući svoja neposredna saznanja, svjedokinja STZ je, o odlučnim činjenicama, navela da je izašla na balkon jer je u jednom momentu čula buku odnosno svađu, da je s mjesta gdje se nalazila mogla vidjeti samo okrivljenicu, a VT nije mogla vidjeti, da je mislila da su se sudarili pa da se zbog toga svađaju, da je ostala na balkonu dok su se oni svađali i vikali jer je to potrajalo, da je okrivljenici, došavši do nje, rekla da je doista hrabra i da ona nikada ne bi tako reagirala jer se ne bi upustila u svađu s tim muškarcem, dok je opisujući svoja posredna saznanja, svjedokinja rekla da je naknadno, od dvoje djece koji su bili neposredni očevici, saznala kako su ta djeca bila užasnuta prizorom jer su vidjeli da se gospođa i gospodin svađaju, da se u jednom momentu gospođa unijela u privatni prostor gospodina i da je u jednom momentu gospođa njega primila za košulju, a da je on nju pljunuo u lice i udario. Takav iskaz svjedokinje STZ ne ostavlja nikakvu dilemu u vezi spornih odlučnih činjenica, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud, jer s potpunom sigurnošću proizlazi da se radilo o svađi dvoje ljudi, od kojih je jedna okrivljenica, a ne o vikanju okrivljenice u cilju dozivanja u pomoć.

10.Neosnovano prvostupanjski sud navodi da iz iskaza svjedoka VT „proizlazi da okrivljenica na njega nije vikala, već da ga je vrijeđala“, jer ovaj svjedok, iako na početku svog iskaza navodi: „Ja sam reagirao na način da sam prišao do nje i počeo vikati da nije normalna ... Tada je gđa mene počela verbalno vrijeđati, a i ja nju“, u kasnijem dijelu svog iskaza, kada je odgovarao na pitanje suda, navodi: „Ja znam da je vikala, ali koje riječi, to sam rekao i policiji, a i sudu kažem da od tog šoka nisam zapamtio“. Znači, svjedok prvo ne navodi da ga je okrivljenica vrijeđala vičući, ali kasnije njenu verbalnu komunikaciju opisuje kao vikanje pa takav iskaz nikako ne može dovesti do zaključka koji je izveo prvostupanjski sud, jer svjedok navodi i jedno i drugo. Za utvrđivanje činjenice je li se radilo o vikanju okrivljenice, prvostupanjski sud je imao mogućnost zaključivati povezujući iskaz svjedoka VT s iskazom svjedokinje STZ ili postavljanjem pitanja svjedoku VT radi razjašnjenja eventualnih dilema u tom pravcu.

11.U vezi činjenice jesu li riječi koje se okrivljenici stavljaju na teret da ih je izgovorila vikanjem i galamom utvrđene s potpunom izvjesnošću, napominje se da sadržaj riječi izgovorenih vikom i galamom nije odlučan za opstojnost inkriminiranog prekršaja, zbog čega nije bilo potrebno iscrpljivanje u tom pravcu prilikom izvođenja dokaza, nego je dovoljan navod optužbe da su radnje okrivljenice za koje ju se tereti počinjene u vezi s ranijim nesuglasicama u prometu, što nije sporno.

12.Zbog svega navedenog, ovaj sud smatra da se razlozi prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

13.Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.