Poslovni broj: Pr-2674/2021-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita br.4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužiteljice HEC iz [adresa], Stran 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetniku Danijelu Beljanu odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog 2024., temeljem objave od 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, 51 000 Rijeka, OIB: 40237608715, da tužiteljici HEC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos bruto od 816,45 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 69,83 eura, od 16. ožujka 2021. godine pa do isplate

- na iznos od 69,83 eura, od 16. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,83 eura, od 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,83 eura, od 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,83 eura, od 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,83 eura, od 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,83 eura, od 16. rujna 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,83 eura, od 16. listopada 2021. godine pa do isplate, - na iznos od 69,83 eura, od 16. studenog 2021. godine pa do isplate,

2  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

- na iznos od 70,14 eura, od 16. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,14 eura, od 16. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,70 eura, od 16. veljače 2022. godine pa do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, i sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I izreke kao neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužiteljici HEC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tužiteljica od 2007. do dana podnošenja ove tužbe zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stomatologa specijaliste na Klinici za stomatologiji. Državnim i javnim službenicima (pa tako i tužiteljici) se 2016. trebala uvećati osnovica za izračun plaće za 6%. Naime, 23. studenoga 2006. zaključen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama u razdoblju od 2007. do 2009. uvećava za 6%. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna od 19. ožujka 2008., objavljene u Narodnim novinama 34/2008, osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, utvrđuje se u visini od 5.108,84 kn bruto. Dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim se, zbog teškog gospodarskog stanja Republike Hrvatske uzrokovanog svjetskomekonomskom krizom, s navedenim danom primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini 5.108,84 kn bruto. Dakle, za 2009. nije došlo do povećanja osnovice za izračun plaća od 6%. Čl. 3. predmetnog Dodatka Sporazuma propisano je sljedeće „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.” Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Zatim je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog

3  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. prosinca 2015., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 % pa je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom sljedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. DZS objavio je 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a 20. listopada 2016. objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. Iz navedenog proizlazi kako je tuženik tužiteljici od prosinca 2015. (dospijeće u siječnju 2016.) pa nadalje bio dužan plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn. Po navedenom osnovu, tuženik je tužiteljici isplatio plaću manju za 7.119,93 kn bruto. Slijedom svega gore navedenog, tužiteljica predlaže da Naslovni sud, po provedenom dokaznom postupku, donese odluku kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

1.7.Tužitelj podneskom od 30.4.2024. po zaprimljenom izračunu tuženika precizirao tužbeni zahtjev na način da glasi kao u izreci

2.U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, a ukoliko sud ne odbaci tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovu tako i po visini tužbenog zahtjeva. Učinio je nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog djelatnika. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na navodno pogrešnoj visini osnovice za obračun plaće za 2016. godinu. Međutim, tužitelj pogrešno navodi da je visina osnovice za obračun plaće u utuženom razdoblju bila utvrđena na 5.415,37 kuna, a sve prema Temeljnom kolektivnom ugovoru i Sporazumu Vlade i Sindikata o osnovici plaće.

2.1. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 ( u daljnjem tekstu TKU) propisano je da "Ovim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.."

2.2.Zakonom o plaćama u javnim službama (NN br..27/01,39/09) određena je da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, ako se osnovica za izračun plaće ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, osnovicu utvrđuje Vlada.

2.3.Nadalje, Temeljnim kolektivnim ugovorom u čl. 51. propisuje se: "1. Plaće zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću 2. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. 3. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete

4  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

rada, položajni dodaci i uvećanje plaća. 4. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te se njegove izmjene dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanje i znanost od 25. studenog 2006. godine važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima."

2.4.Tuženik pojašnjava da je Vlada Republike Hrvatske dana 23. studenoga 2006. godine sa sindikatima javnih službi sklopila Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je uređeno da se osnovica za izračun plaće javnim službama povećava za 6 % u odnosu na osnovicu za izračun plaće od prošle godine, početno s 2007. godinom. Nadalje Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. 5. 2009. godine određeno je smanjenje osnovice sa 5.415,37 kuna na 5.108,18 kuna. Konačno na osnovu čl. 51.st.4 Temeljnog kolektivnog ugovora dana 26. listopada 2011. godine Vlada i sindikati javnih službi zaključili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama sukladno kojima su potpisnici suglasni da se primjenjuje osnovica za izračun plaće u visini od 5.108,84 kuna. Navedenim izmjenama se isto tako utvrđuje da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 20 i više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnji tromjesečnog BDP 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Tuženik napominje da je Sporazum iz 2006. godine de facto stavljeni izvan snage Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 27/01) kojim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3 Zakona i sve odredbe drugih Zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojim je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Dakle, dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama 13.05.2009. godine kojim se utvrđuje da je dana 23. 11. 2006. godine zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama je nevažeći. Bez obzira na gore navedenoj iz odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i potpisanog Sporazuma i dodatak Sporazumu evidentno je da Vlada određuje visinu osnovice Odlukom odnosno Sporazum sa sindikatima ukoliko ista nije utvrđena kolektivnim ugovorom. Tako je Vlada Republike Hrvatske sukladno Zakonu o osnovici plaće javnim službama donijela dana 29.12.2016. godine Odluku o visini osnovica za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 123/16) koja je stupila na snagu 01.01.2017. godine. Početkom primjene nove Odluke prestaje vrijediti Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) koja se primjenjivala od 1. 4. 2009. godine i kojom je osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena u visini od 5.108,84 kuna u bruto iznosu počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja je bila isplaćena u svibnju 2009. godine. Odluka iz 2009. godine primjenjuje se i u siječnju 2017. godine budući da će se na temelju nje plaća u javnim službama isplati još za prosinac 2016. godine. Prema novoj Odluci (NN 123/16) osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje se od 01.01.2017. godine počevši s plaća za mjesec siječanj je 2017. godine koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Navedene Odluke su jedine pravovaljane. Dakle RH donosi Odluku o visini osnovice

5  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

plaće zaposlenicima javnim službama time tuženik ne može niti imati ovlasti ni na bilo koji način utjecati na izračun osnovice. Slijedom iznesenog razvidno je da tuženik primjenjuje sve pozitivne pravne propise što dokazi primjenom Centralnog obračuna plaće (Cop-a) a koji je odlukom Vlade obvezan za primjenu u svim javnim službama. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjev iz razloga što tuženik samo paušalno navodi visina istog bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporio je i zakonsku zateznu kamatu. S obzirom na navedeno tuženik je opreza radi istakao prigovor zastare. Tuženik je predložio i Republiku Hrvatsku kao umješača na strani tuženika s obzirom na obvezu Vlade RH za donošenja Odluke o visini osnovice. Slijedom svega tuženik je predložio da sud odbaci tužbu odnosno ukoliko smatra da ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe odbije tužbu je tužbeni zahtjev kao neosnovana u cijelosti.

3.U podnesku od 2.3.2022. pun. tužitelja očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te ispravio tužbeni zahtjev te naveo da potražuje ukupni iznos od 7.119,95 kn, a ne 7.119,93 kn.

4.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim, Izmjene i dopune sporazuma, Priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku RH, obračun plaće, Odluke o visini osnovice plaće u javnim službama, sudska praksa, izračun razlike plaće.

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika.

6.Među strankama je sporan pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8.Iz dokumentacije priložene spisu utvrđeno je:

- da je tužitelj u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 31. siječnja 2017. bio zaposlenik tuženika

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje, Sporazum), a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak), a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa

6  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.12.2015.,

- da je visina osnovice u 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kn,

- tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom obračunu razlike plaće po tuženiku.

9.Prvenstveno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare budući je tužitelj utužio razliku plaća od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. Plaće za veljaču 2016. dospijeva 16. ožujka 2017., a s obzirom na zastarni rok od 5 godina na potraživanje iz radnog odnosa iz odredbe čl. 139 ZR-a zastara na bilo koje tužiteljevo potraživanje nije mogla nastupiti prije 16. ožujka 2021. kako je tužitelj tužbu podnio 15. ožujka 2021. potraživanje tužitelja nije u zastari.

10.Budući da iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, tužitelj je jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlašten potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.

11.U utuženom razdoblju (od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 - dalje: TKU/12), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane 7  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

12.U članku 7. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) regulirano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

13.Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

14.Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

15.U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto

8  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

16.Neosnovan tuženik navodi da je Sporazum stavljen izvan snage donošenjem Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09, u daljnjem tekstu: Zakon o osnovici) budući je nesporno odredbom članka 3. Zakona o osnovici propisano „Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.“, no za valjanost visine osnovice utvrđene kroz Dodatak Sporazumu valja uzeti u obzir da je taj Zakon izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09, u daljnjem tekstu: ZID Zakona o osnovici) i to na način da je u članku 2. propisano „Članak 2. mijenja se i glasi: »Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.«.“, dok je u stavku 3. propisano „Do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.“, čime su kriteriji i parametri za utvrđivanje osnovice za obračun plaća, koji su utvrđeni u Dodatku Sporazumu, postali i dio zakonske odredbe, sve dok kolektivnim ugovorom ne bude utvrđeno drugačije.

17.Mogućnost samostalnog određivanja osnovice plaće prepuštena je Vladi Republike Hrvatske samo u slučaju da kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, no istovremeno je izričito propisano da će se do tada primjenjivati osnovica utvrđena prema Dodatku Sporazumu.

18.Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 40/09) Vlada Republike Hrvatske donijela je temeljem Zakona o osnovici, a prije donošenja ZID Zakona o osnovici. No, donošenjem ZID Zakona o osnovici došlo je do promjene u načinu određivanja osnovice za obračun plaća pa je od stupanja na snagu ZID Zakona o osnovici (1. travnja 2009.) propisano da se visina osnovice za obračun plaće utvrđuje prvenstveno kolektivnim ugovorom (samo podredno odlukom

9  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-2674/2021-19

Vlade Republike Hrvatske), a do zaključenja kolektivnog ugovora propisana je izravna primjena Dodataka Sporazumu.

19.Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su sklapanjem Dodatka Sporazumu o osnovici 13. svibnja 2009., a zatim i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10) sklopili kolektivni ugovor koji je predviđen u članku 2. ZID Zakona o osnovici, u kojemu su ponovno uputili na primjenu Dodatka Sporazumu, čime je osnovica za obračun plaće određena sukladno zakonskoj odredbi iz članka 2. ZID Zakona o osnovici.

20.Na taj način Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/09) stavljena je izvan snage samim stupanjem na snagu ZID Zakona o osnovici.

21.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da je tuženik za utuženi period, odnosno od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017., bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema visini osnovice od 5.415,37 kn.

22.Naime, sud u cijelosti prihvaća stav tužitelja o pravnoj osnovi tužbe, odnosno zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od prosinca 2011.g. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).

23.Pravo na isplatu temeljem navedene odredbe potvrđuju i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6 % u 2007.g., 2008.g. i 2009.g., te Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 12. svibnja 2009. godine sklopljen između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a Izmjene dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine.

24.Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

25.Po mišljenju ovoga suda Izmjena dodatka sporazumu predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako i odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

1 0  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r-2674/2021-19

26.Ovo sve potvrđuje i činjenica da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015.g., s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Odredbom čl. III. Izmjene dodataka sporazumu ugovoreno je da "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama".

27.Državni zavod za statistiku objavio je dana 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015.g. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015.g., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, pa je krajem studenog 2015.g. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

28.Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015.g. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

29.DZS objavio je dana 4. ožujka 2016. godine procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.g., a dana 20. listopada 2016. godine objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014.g. do drugog tromjesečja 2016.g. prema BDP za 2014.g. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015.g. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. godine.

30.Kod toga posebno valja naglasiti da niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada RH, nije u zakonom predviđenom postupku osporila valjanost, odnosno dokazala ništetnost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.

31.Uvidom u obračun razlike plaće utvrđeno da je tuženik za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. tužitelju isplaćivao manje na ime plaće u ukupnom iznosu od 816,45 eura, odnosno ukoliko bi se primijenila osnovica od 5.415,37 kn, budući mu je plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn.

1 1  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r-2674/2021-19

32.Sukladno svemu navedenome, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto) a kako proizlazi iz obračuna plaće dostavljene po tuženiku, pa iz istog proizlazi da razlika bruto plaće tužitelja za sporno razdoblje iznosi 816,45 eura.

33.Stoga je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavljen sukladno izračunu tuženika, a na koji stranke u smisli matematičkog izračuna nisu imale primjedbi, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, ocijenio osnovanim i stoga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude. Naime, tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća (ali kako je tužiteljica postavila zahtjev za kamatu sa kasnijim datumom, dosuđen joj je kamata od datuma kada je tražila) obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

Odluka o trošku u toč. III. izreke temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. i 5. ZPP- a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u parnici s tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu te je sud odlučio da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Sud je priznao tužiteljici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 150,00 eura, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, za sastav podnesaka od 2.3.2022. i 30.3.2024. i to u iznosu od 2x150,00 eura tbr. 8.t.1. Tarife te trošak za zastupanje na ročištu od 2.5.2022.,1.6.2023.,5.11.2024. u iznosu od 3x50,00 eura tbr. 9.t.1. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju je na ime troškova postupka koje mu je dužan nadoknaditi tuženik priznato ukupno 900,00 eura, što uvećano za PDV od 25% sukladno tbr. 42. Tarife, iznosi ukupno 1.125,00 eura. Na priznati parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 65/16., 73/17, 131/20) u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Sukladno odredbi čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

1 2  P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: P r-2674/2021-19

36.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

36.2.Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

U Rijeci, 17. prosinca 2024.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava