1

Poslovni broj Gž 84/23-3

 

Poslovni broj Gž 84/23-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

             

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja A.H. iz Č., C., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku B. M. odvjetniku iz R., protiv tuženih 1. Z. S., D., Gornji BiH, OIB: ...., 2. Lj. S., D., BiH, OIB: ..., zastupani po punomoćniku L.P. odvjetniku iz C.,  radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući po žalbi 1. i . 2. tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 3701/19 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e 

 

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika Z. S. i 2. Lj. S., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 3701/19 od 1. srpnja 2022.u toč. I. i II. izreke.

 

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, utvrđeno je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina k.č. br..... i k.č. br. .... obje upisane u zk. ul...... k.o. . C.– Č.u cijelosti, te da se ovlašćuje ishoditi upis prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika, na svoje ime i vlasništvo u cijelosti temeljem ove presude, po pravomoćnosti i ovršnosti iste, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke, naloženo je 1. i 2. tuženicima da naknade 1. i 2. tužiteljima trošak postupka od 7.475,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim, dok je točkom III. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

 

2.Prvostupanjsku odluku u točki I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, pobijaju 1. i 2. tuženici, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba 1. i 2. tuženika nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu granicama žalbenih razloga 1. i 2. tuženih, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6.Nisu osnovani navodi 1. i 2. tuženika, kojima upiru na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava, u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki I. izreke.

 

7.Naime, iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog;

 

-da je tužitelj s prednikom 1. i 2. tuženika, ocem M. S. 13. travnja 1984., sklopio kupoprodajni ugovor kojim je za cijenu od 350.000 dinara kupio 1/3 dijela nekretnine k.č. br. .... u naravi drugi kat u površini od 97 m2 stambenog nedovršenog prostora, kojeg je prema sadržaju ugovora i isplatio prodavatelju,

 

-da je taj ugovor u ime prodavatelja M. S. potpisao njegov brat D. S., sve prema punomoći M.S.od 6. ožujka 1984.,

 

-da je temeljem tog kupoprodajnog ugovora tužitelj upisao svoje pravo vlasništva 1/3 dijela nekretnine u zemljišne knjige,

 

-da je dotadašnja jedinstvena k.č. br. ..... k.o. C.-Č.temeljem prijavnog lista katastra i kopije katastarskog plana zaprimljene pod prijedlogom broj Z-7213/07 od 27. travna 2007., cijepana na k.č. br. ..... kuću i dvorište površine 487 m2, kao i k.č. br. ...... dvorište površine 6 m2,

 

-da su u trenutku podnošenja tužbe sudu, na preostala 2/3 dijela nekretnine bili upisani 1. tuženik u 1/3 dijela, a 2. tuženica u preostala 1/3 dijela, sve temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-625/2019, od 29. ožujka 2019.,

 

-da je na suvlasničkim dijelovima tuženika upisana zabilježba spora (Z-20421/2019), da je 1. tuženik darovao 2. tuženici svoj suvlasnički dio nekretnine od 1/3 dijela kupoprodajnim ugovorom od 28. lipnja 2021., da je prijedlog za uknjižbu prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama zaprimljen tek u tijeku vođenja ovog postupka (prijedlog zaprimljen pod posl. br. Z-23838/2021) koji je usvojen rješenjem suda od 2. rujna 2021.,

 

-da su tužitelj, te svjedoci M. i D. S. suglasno iskazivali o okolnostima pod kojima je M.S., uz pomoć svog brata D. S., tužitelju prodao prvo 1/3 kuće, a potom i preostale 2/3 nekretnine, iz čijih iskaza u bitnome proizlazi da je tužitelj najprije kupio 1/3 idealna dijela-u naravi kat kuće, jer nije imao novca kupiti cijelu, da je novcem dobivenim od kupoprodajne cijene, pokriven kredit, da je tužitelj naknadno uz pomoć obitelji i rodbine, tužitelj skupio novac za kupnju preostalog dijela kuće; da je kupoprodajni ugovor sklopljen (pisan vlastoručno) i potpisan kod D. i M. S., na Š..

 

8.Temeljem ovakvih utvrđenja, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje 1. i 2. tuženika, kojima dovode u dvojbu pravilnost zaključka suda prvog stupnja glede pravne valjanosti spornog kupoprodajnog ugovora, kao i činjenice da je sada pok. otac 1. i 2. tuženih prodao tužitelju cjelokupnu nekretninu.

 

Naime, temeljem rezultata dokaznog postupka, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je otac 1. i 2. tuženih, M.S. tužitelju prodao cjelokupnu nekretninu. Pri tome, sud uvažava činjenicu da je sporni Ugovor napisan neobično, nepravnim jezikom, no da je sadržaj ugovora jasan i ne ostavlja sumnju u to da je predmet ugovora bila prodaja cjelokupne kuće tužitelju. Ujedno analizirajući sadržaj spornog Ugovora, prvostupanjski sud utvrđuje da isti sadrži osobne podatke tužitelja, da se u Ugovoru opisuje izgled nekretnine, da isti sadrži kupoprodajnu cijenu od 150 milijuna starih dinara, da Ugovor sadrži i izjavu prodavatelja M. S. da se od dana potpisa ugovora ne smatra vlasnikom „ničega što se tiče kuće kompletne i komplet zemljišta“, potom da je ugovor „vjerodostojan“, „potpisan“, te da se „ne može pobijati ili bilo tko što potraživati od najbliže porodice“, kao i izjavu prodavatelja M. S. da je od dana potpisa ugovora vlasnik „A. H. i nitko više jer je pošteno platio i kupio u vlasništvo, a ja S. M. novac uredno primio“.

 

              9.1.Pored toga u prilog stavu suda prvog stupnja da je cijela kuća u konačnici bila predmet kupoprodaje, prvostupanjski sud osnovano i po uvjerenju ovog suda, uvažava iskaze svjedoka D. i M.S., kao i samog tužitelja.

 

              U svezi toga, napominje sud da iako su tuženici tvrdili da sporni Kupoprodajni ugovor nije potpisao njihov otac M. S., a potom da iz njegovog sadržaja ne proizlazi da otac prodaje tužitelju cijelu nekretninu, da tuženici ove tvrdnje nisu potkrijepili niti jednim dokazom, dakle da nisu predlagali grafološko vještačenje.

 

              Analizirajući ostale provedene dokaze, točnije iskaze svjedoka, sud prvog stupnja utvrđuje da svjedok Đ. R. nije o predmetnoj kupoprodaji imao ikakvih saznanja. Što se tiče iskaza 1. i 2. tuženika, sud utvrđuje da isti nisu na način koji bi bio prihvatljiv objasnili kako to da bi susjedi iz sela znali da u kući oca tuženika netko živi, znali čak i prezime te osobe (prezime upravo tužitelja), a da sami tuženici, djeca M. S., koji odnose unutar svoje obitelji, roditelja i njih kao djece ocjenjuju normalnim i skladnim, o tim važnim okolnostima ne bi znali ništa. U odnosu na tvrdnje 2. tuženice, da nije imala saznanja niti o postojanju kuće sve do trenutka do kada ju je telefonom poslije očeve smrti nazvao tužitelj, prvostupanjski sud smatra neistinitim.

 

              Osim toga, pravilno sud prvog stupnja uvažava i činjenicu da je 1. tuženik dana 1. rujna 2016. pred javnim bilježnikom B. Đ. iz D., potpisao izjavu kojom je potvrdio da je otac kuću na C. prodao tužitelju, te da vjeruje svjedoku D. S. koji mu je ispričao o sadržaju te kupoprodaje, a pravo vlasništva prenijeli su na svoje ime tek nakon što je tužitelj od tuženika zatražio ovjerene izjave kojim će mu priznati pravo vlasništva nekretnine.

 

9.2.Shodno prednjem, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi 1. i 2. tuženika u dijelu u kojem iznose tvrdnje da su iskazi svjedoka D. S. i njegove supruge, lažni, budući da takvi navodi nisu apsolutno ničim potkrijepljeni.

 

Podredno se napominje, da ni sud prvog stupnja, obzirom na cjelokupne rezultate dokaznog postupka nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost tih iskaza, niti je itko od stranaka, napose ne 1. i 2. tuženici u prilog tome isticali određene dokazne prijedloge.

 

              10.Sukladno do sada izloženom, prema prosudbi ovog suda, 1. i 2. tuženici nisu doveli u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj sklapanjem spornog Kupoprodajnog ugovora, te isplatom kupoprodajne cijene, stekao savjesni i zakoniti posjed nekretnine, odnosno kvalificirani posjed tada jedinstvene k.č. br. .... k.o. C.-Č..

 

Naime, rukovodeći se iskazima svjedoka D. i M.S.i J.Lj., sud utvrđuje da je tužitelj stupanja u posjed prijeporne nekretnine, istu počeo dovršavati vlastitim sredstvima, te da je njen isključivi posjednik (kako to za razdoblje od najmanje 1989. godine potvrđuje i svjedok D. G.).

 

Nastavno prednjem, pravilnim drži ovaj sud stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj imao pravni temelj u spornom kupoprodajnom ugovoru od 1. kolovoza 1984., da posjed nije stekao silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a njegov posjed da je bio i pošten jer on nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine koju je kupio od M. S. kao zemljišnoknjižnog vlasnika.

 

11.Slijedom navedenog, te uvažavajući sadržaj čl. 28. st. 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 9/92 i 74/92, dalje: ZOVO-a), čl. 159. st.2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV-a), te cijeneći činjenicu da je tužba tužitelja podnesena 23. srpnja 2019., prosudba je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

 

Odluku o parničnom trošku sud temelji na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a. 

 

12.U kontekstu prednje izloženog, pravno irelevantnim smatra ovaj sud žalbene tvrdnje 1. i 2. tuženih u dijelu u kojem analiziraju postupanje tužitelja glede trenutka podnošenja predmetne tužbe, odnosno upisa prava vlasništva prijeporne nekretnine, te dovode u pitanje porijeklo novca tužitelja za kupnju predmetne nekretnine, budući da to ni na koji način nije od utjecaja na ishod ovog postupka.

 

13.Budući da je sud prvog stupnja prema stajalištu ovog suda, utvrdio bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, to suprotno ocjeni provedenih dokaza, interpretaciji istih izvršenih po 1. i 2. tuženicima, u žalbi nema uporišta u činjeničnim utvrđenjima koja proizlaze iz tih dokaza, pa se nastavno tome ni  interpretacija istih  te osobni zaključci 1. i 2. tuženika u odnosu na postojanje određenih pravno relevantnih činjenica, ne mogu prihvatiti kao utemeljena, iz razloga što se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja koje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, te na osnovi toga utvrđenih relevantnih činjenica.

 

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanom dijelu presude zasnivaju na pravilnoj primjeni  mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija  koja upućuje na to da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

 

14.Obzirom na do sada rečeno, pravilnom smatra ovaj sud odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.

 

15.Zbog do sada iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu 1. i 2. tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, pozivom na 368. st.1. ZPP-a.

 

16.Troškovi žalbenog postupka nisu dosuđeni 1. i 2. tuženicima, jer nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

17.Presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci, 27. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća

   Filka Pejković v.r.