1

Poslovni broj Gž R-60/23-2

 

Poslovni broj Gž R - 60/23-2

 

 

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

             

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz V., OIB: ....., zastupanog po punomoćnici I. B. o.iz R., protiv tuženika KD A.d.o.o., R., OIB: ...., zastupanog  po punomoćnicima iz OD V. & p. iz R., radi isplate,   odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci,  poslovni broj P-330/22 od  20. prosinca 20222., u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. B., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci,  poslovni broj P-330/22 od  20. prosinca 2022. u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

 

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

                                               Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 16.226,69 eur[1] / 122.260,20 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.147,59 eur / 31.250,00 kn. Rješenjem istog suda dopuštena j preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 7. listopada 2015.

 

2.Protiv prvostupanjske presude, odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu izjavljuje tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

6.Nisu osnovani navodi tužitelja kojima pobija pravilnost odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke.

 

7.Naime, iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

 

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika,

 

-da mu je radni odnos prestao Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 17. rujna 2012.,

 

-da su povodom zahtjeva tužitelja za zaštitu prava, prvostupanjskom presudom poslovni broj P -2934/12 od 12. srpnja 2013., odbijeni zahtjevi tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena pobijana Odluka tuženika, da se  naloži tuženiku da vrati tužitelja na rad i omogući mu obavljanje poslova vozača, te da mu naknadi parnični trošak; da je ta presuda preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-4234/13 od 30. listopada 2013., na način da je udovoljeno tim zahtjevima,

 

-da je tužitelj tužbom u ovoj parnici zatražio isplatu s osnova naknade plaće, regresa za godišnji odmor i dara za dijete, pozivajući se na presudu poslovni broj Gž- 4234/13,

 

-da je presudom poslovni broj P 684/14 usvojen tužbeni zahtjev tužitelja,

 

-da je tuženik u okviru ovog postupak predlagao prekid postupka do odlučivanja po izjavljenoj reviziji istog protiv presude poslovni broj Gž-4234/13, koji je prijedlog bio odbijen,

 

-da je tuženik uz dopunu žalbe izjavljene protiv presude poslovni broj P 684/14 od 13. studenog 2015., kojom je bio usvojen zahtjev tužitelja, a koja je dopuna zaprimljena kod suda prvog stupnja 8. siječnja 2016., dostavio presliku odluke Vrhovnog suda poslovni broj Revr-496/14 od 25. studenog 2014., kojom je preinačena drugostupanjska presuda Gž-4234/13 na način da je potvrđena prvostupanjska presuda, te je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevima,

 

-da je prvostupanjska presuda u ovoj parnici potvrđena presudom poslovni broj Gž-36/16 od 16. ožujka 2016.,  protiv koje je tuženik izjavio izvanrednu reviziju,

 

-da je 18. travnja 2017. tužitelj podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a 24. rujna 2018., prijedlog za povrat u prijašnje stanje, da je rješenjem prvostupanjskog suda od 13. srpnja 2022. odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje, dok je dopušten prijedlog za ponavljanje postupka,

 

-da je pobijanom presudom od 20. prosinca 2022. odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevima. 

 

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, stajalište je suda prvog stupnja da je temeljem presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-496/14 od 25. studenog 2014., prestala pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu s osnova naknade plaće, regresa za godišnji odmor i dara za dijete, a iz razloga jer otkaz ugovora o radu nije utvrđen nedopuštenim, posljedično čemu sud smatra da nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja, pa isti odbija kao neosnovan.

 

Odluka o trošku temelji se na  čl. 154. st.1. ZPP-a

 

9.1.U kontekstu prethodno iznesenog, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni razlozi tužitelja temeljem kojih smatra da u konkretnom slučaju nije u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak dosuđen tuženiku točkom II. izreke.

 

Naime, iako nije sporno da je tužba tužitelja zaprimljena kod suda, odnosno da je ova parnica pokrenuta prije odlučivanja po reviziji izjavljenoj u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P 2934/12 (tužba zaprimljena 19. ožujka 2014.), za istaknuti je da je Vrhovni sud RH donio odluku povodom revizije izjavljene protiv drugostupanjske odluke donijete u tom postupku - 25. studenog 2014., i to na način da je tužitelj u konačnici odbijen sa svim tužbenim zahtjevima, od kojih onaj na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, predstavlja osnov za tražbine tužitelja u ovoj parnici

 

Pri tome, svakako se ne smije zanemariti činjenica da je tužitelj nedvojbeno bio upoznat sa sadržajem, spomenute revizijske odluke, budući je i u tom postupku bio u procesnoj ulozi tužitelja.

 

9.2.Slijedom rečenog, činjenica da je tužitelj imao valjani pravni osnov za tražbinu koja je bila predmet tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, samo u periodu od podnošenja tužbe – 19. ožujka 2014., pa do donošenja revizijske odluke - 25. studenog 2014., te da je nakon toga, tužitelj i nadalje ustrajao kod postavljenog tužbenog zahtjeva, unatoč ishodu postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P 2934/12, prema stajalištu ovog suda, ne može imati za posljedicu oslobađanje tužitelja od obveze podmirenja parničnih troškova tuženiku.

 

10.Cijeneći prednje, pravno irelevantnim smatra ovaj sud ostale žalbene tvrdnje tužitelja, budući da istima ni na koji način nije dovedena u dvojbu pravilnost odluke suda prvog stupnja o naknadi parničnih troškova.

 

11.Zbog svega izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi pobijanu presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

 

              12.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

13.Troškovi žalbenog postupka tužitelju nisu dosuđeni jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

             

 

                                                        U Rijeci, 27. prosinca 2023.

 

                                                                                                 

                                                                                                                                                                                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                                    Filka Pejković v.r.