Broj: Ppž-3591/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. političke stranke Socijaldemokratska partija Hrvatske - SDP, zbog prekršaja iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08., 125/11., 20/12., 138/12. i 69/17.), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 18. ožujka 2022., broj: Pp-3273/2021, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. političkoj stranci Socijaldemokratska partija Hrvatske - SDP za prekršaj iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji je tom presudom proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 5.308,91 eura (pet tisuća tristo osam eura i devedeset jedan cent), koju je dužna platiti u roku 15 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okr. politička stranka u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 18. ožujka 2022., broj: Pp-3273/2021 proglašena je krivom okr. politička stranka Socijaldemokratska partija Hrvatske - SDP da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezna je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2.Protiv te presude tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okr. politička stranka osudi na strožu kaznu sukladno zakonu.
3.Žalba je osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.Osnovano žalitelj smatra da je odluka o kazni pogrešna zbog toga što sud nije pravilno odmjerio kaznu uzimajući u obzir okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja te imajući u vidu uvjete za primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Ističe se da u konkretnom slučaju sud uopće nije razmotrio da li postoje otegotne okolnosti na strani okr. pravne osobe te je očito ocijenio da postoje posebno izražene olakotne okolnosti pozivajući se na dotadašnju nekažnjavanost i financijske prilike okr. pravne osobe, pri čemu uopće nije obrazložio razloge za svoju ocjenu da se radi o naročito olakotnim okolnostima. Ističe da je sud propustio cijeniti kao otegotnu okolnost prethodnu kažnjavanost okr. pravne osobe, a svi prekršaji odnose se na izborne aktivnosti što ukazuje da je specijalni recidivist u počinjenju navedenih prekršaja, dok je, s druge strane sud precijenio okolnost za koju je naveo da predstavlja naročito olakotnu okolnost na strani okr. političke stranke. Zbog svega navedenog, tužitelj smatra da je posljedično tome, sud nepravilno primijenio institut ublažavanja kazne.
6.U pravu je tužitelj da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu propisa o ublažavanju kazne.
7.Naime, prilikom odmjere kazne prvostupanjski je sud primijenio čl. 37. Prekršajnog zakona smatrajući da postoje posebno izražene olakotne okolnosti koje se očituju u priznanju prekršaja, smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.
8.Međutim, čl. 37. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisuje:
„(1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje.
(2) Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“
8.1.Kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“
9. Po ocjeni ovog suda, a kako se to osnovano ističe žalbom, utvrđena olakotna okolnost, priznanje prekršaja, ne čini upravo onu posebno izraženu olakotnu okolnost koja bi u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavala primjenu instituta ublažavanja kazne. Prema jedinstvenom stavu ovog suda izraženom u brojnim odlukama, priznanje počinjenja prekršaja nema karakter naročito izražene olakotne okolnosti. Niti činjenica da je, kako to proizlazi iz spisu priležeće potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, u odnosu na odluke kojima je okrivljena politička stranka u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bila pravomoćno osuđivana zbog prekršaja koji se odnose na izborne aktivnosti, a na koje se poziva i tužitelj u žalbi, u međuvremenu nastupila rehabilitacija pa se okrivljena politička stranka, u trenutku odlučivanja ovog drugostupanjskog suda, smatra neosuđivanom, ne daje temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Ovo stoga što čl. 5. Ustava Republike Hrvatske svakog obvezuje na poštivanje pravnog poretka pa je neosuđivanost, zapravo, očekivana okolnost i ne može se smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.
10.Upravo navedene okolnosti ukazuju na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda da će se svrha kažnjavanja postići ublaženom kaznom izrečenom po prvostupanjskom sudu, pri čemu je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost, a inkriminirano ponašanje predstavlja teži oblik kršenja propisa o poštivanju načela ravnopravnosti spolova i uravnoteženosti zastupljenosti žena i muškaraca na izbornoj listi, te cijeneći i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, po ocjeni ovog suda, nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
11.Iz navedenih razloga, u pravu je tužitelj da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne, te je prihvaćajući žalbu tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okr. političkoj stranci izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog apsolutnog (fiksnog) iznosa, uz fiksni tečaj konverzije u sada važeću novčanu valutu, smatrajući je primjerenom stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
12.Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Zapisničarka :
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. političku stranku i tužitelja.
