REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-87/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB:74364571096 protiv tužene OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju DG i zamjenice punomoćnika tuženice, Laure Mateković Botički, odvjetnice, 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 3390/2018 od 29. kolovoza 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženoj OG isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 11,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 29. kolovoza 2018. pa do isplate te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o. naknaditi tuženici OG troškove parničnog postupka u iznosu od 289,81 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Tomislav Matijević u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3390/2018 od 29. 8. 2018. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 22. 8. 2018. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.559,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor kojim pobija visinu i osnovu utuženog potraživanja te navodi kako je rješenje o ovrsi doneseno po nenadležnom javnom bilježniku. Ističe kako u predmetnom stanu nitko ne živi od prosinca 2017. te se plin u tom stanu uopće ne troši. Navodi kako tužitelj želi naplatiti uslugu koja nije izvršena što potvrđuje nepromijenjeno stanje brojila. Ističe kako je pobijano rješenje nejasno jer ne sadrži točno određen iznos navodne tražbine tužitelja.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-7511/18-2 od 30. 1. 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj podneskom od 14.11. 2019. izjavljuje kako povlači tužbeni zahtjev za iznos od 1.470,35 kuna, a za koji iznos je napravljen storno, odnosno ispravak zaduženja po reklamaciji s očitanim stanjem plinomjera. Predlaže sudu održati na snazi platni nalog u iznosu od 88,93 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od dana donošenja predmetnog rješenja o ovrsi uz naknadu ovršnog troška i troška sudske pristojbe na presudu.

5. Tuženica u podnesku od 27. 11. 2019. predlaže vlastito saslušanje i saslušanje RG na okolnost da u stanu nitko ne živi niti se troši plin. Također, predlaže provođenje vještačenja plinomjera na okolnost ispravnosti istog. U podnesku od 17. 12. 2019. potražuje trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije jasno na što se odnosi preostalo potraživanje tužitelja. Navodi kako je početno stanje plinomjera 31.11. 2017. bilo 6871 m3 kao i 10. 12.2019. što potvrđuje dostavljenom fotografijom plinomjera slikanu 10. 12. 2019. iz koje je vidljivo evidentirano stanje 6876 m3.

6. Na ročištu 14. 12. 2019. tužitelj navodi kako je člankom 23. Općih uvjeta opskrbe plinom kupac dužan uspoređivati obujam isporučenog plina obračunatog po računu sa stvarnim stanjem te da ima pravo prigovora na isporučeni račun. Predlaže da se od distributera Gradske plinare Zagreb zatraži lista očitanja. Punomoćnik tuženice odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženice i RG te navodi kako je uz podnesak od 17.12. 2019. dostavljeno očitanje plinomjera.

7. Tužitelj u podnesku od 30. 9. 2021. navodi kako je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, 15. 1. 2019. izvršeno očitanje brojila prilikom kojeg je utvrđeno stanje 6.876 m3 dok je po procjeni bilo 7.402 m3 (koja je učinjena jer na mjernom mjestu nije izvršeno očitanje niti je tuženica javila tužitelju stanje brojila) pa je umanjeno dugovanje za ukupno 526 m3. Također, navodi da je iz financijske kartice vidljivo da je tuženica izvršila uplatu u iznosu od 29,94 kuna. Stoga tužitelj konačno potražuje iznos od 88,93 kuna koji se odnosi na potrošnju plina u iznosu od 5 m3 i mjesečne fiksne naknade (list 42).

8. Punomoćnik tuženice se na ročištu 6. 10. 2021. protivio podnesku tužitelja od 30. 9. 2021. sukladno članku 299. Zakona o parničnom postupku. Navodi i kako je očitanje dostavljeno od strane tužitelja bez štambilja te nije vidljivo tko je isti izdao. 9. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-62/2022 od 19.12.2023. ukinuta je ovosudna presuda, poslovni broj Povrv-751/2018-21 od 19.11.2021. u točki I i III izreke presude i rješenje te je predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga od 22. 8. 2018. (list 3), prijepise računa (list 12-13), analitičku karticu (list 14 ), fotografiju brojila (list 22) i popis očitanja (list 44-46).

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka u ponovljenom postupku sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plina u [adresa], za razdoblje dospijeća za ožujak i srpanj 2018. godine.

13. Među strankama je sporna osnova i visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

14. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa sud je utvrdio kako je tuženica u utuženom razdoblju bila evidentirana kao korisnik na adresi u [adresa], šifra 0503053 te kako se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za distribuciju plina prema računima dospjelim u ožujku i srpnju 2018. godine.

15. Tužitelj je podneskom od 14. studenog 2019. izjavio da povlači tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 1.470,35 kuna na ime dijela glavnice čemu se tuženica nije protivila, stoga je sud sukladno članku 451. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14.; u daljnjem tekstu: ZPP) ukinuo platni nalog u tom dijelu i odlučio kao u točki II izreke ovosudne presude, poslovni broj Povrv-7511/2018-21 od 19.11.2021.

16. Člankom 2. stavkom 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom ("Službeni glasnik grada Zagreba" 18/02.; u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obveznik plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama. Tuženica ne spori vlasništvo predmetne nekretnine.

17. Uvidom u prijepise računa utvrđeno je kako je tuženici u utuženom razdoblju zaračunata mjesečna fiksna naknada za distribuciju plina (Ts2), sukladno Tablici 1. iz Priloga I. Odluke Vlade RH koja se odnosi na održavanje plinomjera i naplaćuje se kupcima neovisno o potrošnji sve dok postoji montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu kao i mjesečna potrošnja.

18. Naime, iz prijepisa računa utvrđeno je da je 30.11.2017. stanje plinomjera 6871m3 kao i 31.12.2017. i 11.1.2018. s time da se stanje plinomjera 11.1.2018. odnosi na očitano stanje, dok se visina stanja plinomjera 28.2.2018. i završno stanje 31.5.2018. odnosi na procijenjeno stanje i iznosi 7402m3.

19. Nadalje, iz popisa očitanja dostavljenog od strane tužitelja (list 44-46) utvrđeno je:

- da je kao i na prijepisu računa 11.1.2018. očitano stanje plinomjera u visini od 6871m3,

- da je 28.2.2018. procijenjeno stanje na 7163m3,

- da je 28.2.2018. ponovno procijenjeno stanje na manju potrošnju od 6876m3,

- da je 31.5.2018. procijenjeno stanje na 7402m3 te da je ponovno procijenjeno stanje 31.5.2018. na 6876m3. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju kontinuirano procjenjivao potrošnju pa u ponovnoj procjeni na iste datume procijenjenu potrošnju vraćao na manju, odnosno na stanje od 6876m3. Nadalje se napominje da je zadnje očitano stanje bilo 6871m3 (utvrđeno na preslici računa i popisu očitanja stanja plinomjera) pa ostaje nejasno kako je tužitelj, vjerojatno po reklamacijama tuženika, a koje reklamacije tužitelj niti ne spori, kasnije kod umanjenja stanja plinomjera (28.2.2018. i 31.5.2018.) iskazivao stanje 6876m3 a ne zadnje očitano stanje 6871m3. Naime, u situaciji kada tuženik spori visinu utuženog potraživanja, a tužiteljevo potraživanje po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu se odnosi upravo na potrošnju 5m3 (razlika 6871m3 –očitano i 6876m3 - procijenjeno) i fiksnu naknadu sveukupno u visini od 88,93 kune, na tužitelju je teret dokazivanja kako je došao do izračuna i visine potrošnje, sukladno članku 219. ZPP- a.

20. Člankom 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

21. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

23. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

24. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je tuženik potrošio 5m3 plina niti da zbroj fiksnih naknada koje prema preslikama računa svaka (dva utužena računa) iznosi 42,00 kune uvećana za PDV od 25%, iznosi 88,93 kune, a koju činjenicu je u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a dužan dokazati tužitelj. Budući da tužitelj nije dokazao da je tuženica i dalje u obvezi nadoknaditi tužitelju iznos od 88,93 kune, postavljen konačnim tužbenim zahtjevom, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a ovaj sud ne nalazi da je tuženica u obvezi nadoknaditi iznos od 88,93 kune tužitelju.

25. Sukladno gore navedenom, sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo u dijelu platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

26. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu obzirom tuženica podneskom predanim na ročištu 5.11.2024. potražuje trošak za radnje nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, a koji trošak se dosuđuje temeljem Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 123/23.; dalje: OT). Tako je tuženici priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 50 bodova Tbr.

7/9. OT-a za prvi prvostupanjski postupak kao i za ponovljeni prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova Tbr. 7/9 OT-a u vezi s Tbr.8/6 OT-a, što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46) iznosi 250,00 EUR. Priznat je i trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR, slijedom čega je tuženiku dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 289,81 EUR (točka II izreke presude).

27.1. U preostalom zatraženom dijelu troška, tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i trošak prvog prvostupanjskog postupka za pojedinačne radnje obzirom je dosuđen jednokratnom nagradom prema Tbr.7/9 OT-a dok trošak pristojbe na presudu tuženica nije niti u obvezi nadoknaditi.

28. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada mu naknada troškova parničnog i ovršnog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženici po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin