REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3930/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o. Osijek (ranije: INGOTEH d.o.o.), Ulica Martina Divalta 195, OIB: 80617411375, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB: 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate iznosa od 11.490,85 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-334/2023-40 od 28. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-334/2023-40 od 28. lipnja 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-127/2019 od 12. studenog 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.490,85 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 206,68 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki III. djelomično je ukinut navedeni platni nalog za predvidivi trošak ovršnog postupka s pripadajućim kamatama u iznosu od 12,14 EUR pa je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbijen. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak 2.351,73 EUR u roku od 15 dana. U točki V. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je zaključio kako iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi kako je tuženik bio upoznat s činjenicom da je tužitelj u utuženom razdoblju ostavio ogradu kojom je ograđeno gradilište te je bio upoznat i s činjenicom da mu za to razdoblje tužitelj obračunava najam ograde po cijeni u iznosu od 4.809,88 kn mjesečno, a sve s ciljem sprječavanja eventualnih šteta na izvedenim radovima. Sud je stava kako je tuženik bio dužan dokazati da je osporio i vratio predmetne račune kao neosnovane, ili da je tražio od tužitelja da predmetnu ogradu ukloni sa gradilišta, međutim, tuženik to nije dokazao.

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik. Presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, s obzirom na to da odlučne činjenice o postojanju pravne osnove, odnosno o tome jesu li stranke zaključile ugovor o najmu zaštitne ograde ne proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a kako to pogrešno zaključuje sud u pobijanoj presudi. Sukladno navedenom, a suprotno iskazu svjedoka Ć i utvrđenjima prvostupanjskog suda iz navedenog proizlazi kako su upravo na temelju čl. 109. i 114. Uzanci 17. travnja 2018. nastupile posljedice primopredaje građevine, neovisno o tome što se radilo o „jednostranoj“ primopredaji, te je suprotno utvrđenjima suda, koji je vjeru poklonio iskazu svjedoka Ć u dijelu u kojem navodi kako se u konkretnom slučaju nisu primjenjivale odredbe Uzanci u odnosu na prestanak obveze izvođača za daljnjim osiguranjem gradilišta nakon primopredaje, upravo sukladno čl. 109. Uzanci kojim je propisano kako izvođač radova osigurava izvedene radove, opremu i materijal do predaje radova naručitelju prestala obveza tužitelja za daljnjim osiguranjem građevine. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 11.490,85 EUR (ranije: 86.577,80 kn), prema više računa koji su ispostavljeni tuženiku za najam ograde na gradilištu Obrtničke škole u Sisku, i to za razdoblje od svibnja 2018. do listopada 2019. u iznosu od 4.809,88 kn mjesečno, odnosno razdoblje nakon raskida ugovora o javnim radovima na izgradnji građevine.

8. Među strankama je nesporno da su bile u poslovnom odnosu jer su Ministarstvo znanosti i obrazovanja (ranije: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) kao Naručitelj i GRADNJA d.o.o. Osijek, kao Izvođač, zaključili 15. travnja 2013. (Klasa: 404-03/08-01/00248, Urbroj: 530-18-12-0026) Ugovor o javnim radovima te Dodatak I. Ugovora o javnim radovima od 12. kolovoza 2015. kojim su ugovorili uslugu izvođenja građevinskih, obrtničkih, instalaterskih i ostalih radova na izgradnji građevine Obrtničke škole u Sisku. Nadalje, nije sporno da su navedeni ugovori raskinuti 14. veljače 2018. te da je 17. travnja 2018. izvršena jednostrana primopredaja gradilišta jer tuženik kao investitor nije potpisao tu primopredaju.

9. Sporna je među strankama osnova tužbenog zahtjeva, budući da tuženik smatra da nakon raskida samog ugovora o izgradnji građevine, odnosno primopredaje gradilišta tužitelj nije bio u obvezi osiguravati gradilište ogradom i za tu uslugu izdavati tuženiku račune, dok tužitelj tvrdi da je bio dužan osiguravati gradilište ogradom sve do stvarne primopredaje gradilišta i to iz razloga da ne dođe do štete na građevini. Među strankama je također sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski je sud 10. listopada 2022. donio presudu koja je povodom žalbe tuženika ukinuta odlukom ovog suda poslovni broj Pž-4829/2022-2, te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje, s uputom da prvostupanjski sud u ponovnom postupku utvrdi radi li se u ovom postupku o ugovoru o najmu zaštitne ograde (neformalnom ugovoru) ili se radi o stjecanju bez osnove, je li tuženik dao nalog tužitelju da makne zaštitnu ogradu ili da ju ostavi, te da na tu okolnost sasluša predloženog svjedoka ĆJ, te da po potrebi provede dokaz vještačenjem na okolnost visine potraživanja.

11. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, u obveznim odnosima među ostalim sudionicima primjenjuju se običaji kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.

11.1. U konkretnom slučaju primjenjuju se Posebne Uzance o građenju („Službeni list SFRJ“ broj: 18/77 i 29/78; „Narodne novine“ broj: 53/91 i 35/05) jer su stranke ugovorile njihovu primjenu.

12. Prema Uzanci br. 109., od početka izvođenja do predaje radova naručiocu izvođač na prikladan način osigurava i čuva izvedene radove, opremu i materijal od oštećenja, propadanja, odnošenja ili uništenja. Ako na istom gradilištu radove izvodi više izvođača, svaki od njih osigurava i čuva svoje radove, opremu i materijal. Izvođač podmiruje troškove osiguranja i čuvanja izvedenih radova, opreme i materijala i rizik njihova oštećenja, uništenja, odnošenja i propadanja.

13. Prema Uzanci br. 114., zapisnik o primopredaji može sastaviti i samo jedan ugovarač bez sudjelovanja drugoga ako drugi ugovarač neopravdano odbije da sudjeluje u primopredaji ili se neopravdano ne odazove pozivu da sudjeluje u primopredaji. Takav se zapisnik dostavlja drugom ugovaraču. Na dan dostave zapisnika nastaju posljedice u vezi s primopredajom.

14. Kako je tužitelj dostavio tuženiku zapisnik o primopredaji 17. travnja 2018., to je u pravu tuženik kada tvrdi da je tužiteljeva obveza osiguranja gradilišta prestala 17. travnja 2018.

15. Međutim, prema čl. 4. Uzanci, ugovarač je dužan pri ispunjenju svoje obveze postupati s pažnjom dobrog privrednika odnosno s povećanom pažnjom (pažnja dobrog stručnjaka).

15.1. Upravo je tužitelj, postupajući s pažnjom dobrog stručnjaka, dopisima od 23. travnja 2018, 18. svibnja 2018 i 28. rujna 2018. pozivao tuženika na potrebu osiguranja gradilišta te ga usprkos tome što mu je obveza osiguranja gradilišta prestala, obavijestio da će ostaviti zaštitnu ogradu s ciljem sprečavanja eventualnih šteta na izvedenim radovima te da će od svibnja 2018. za ostavljenu ogradu obračunavati mjesečni najam.

16. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije postupio samoinicijativno, jer je čl. 134. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) određeno da gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprečavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište, dok je stavkom 5. toga članka određeno da je u slučaju prekida građenja investitor dužan poduzeti mjere radi osiguranja građevine, susjednih građevina, zemljišta i drugih stvari.

16.1. Tuženik nije odmah nakon raskida ugovora i primopredaje gradilišta u travnju 2018. osigurao predmetno gradilište ogradom, već naprotiv iz dokaza proizlazi kako je tek u studenom 2018. angažirao tvrtku Klemm security d.o.o., i to za uslugu tjelesne zaštite u razdoblju od studenog 2018. do travnja 2019., dakle ne za cijelo utuženo razdoblje i ne za uslugu ograđivanja gradilišta koju je pružio tužitelj.

17. Kako je tužitelj, dopisom od 18. svibnja 2018., obavijestio tuženika da će mu od svibnja 2018. zaračunati mjesečni najam ograde, a tuženik se na navedeno nije očitovao, račune nije osporavao, nije tužitelju naložio micanje ograde već je štoviše predstavnik tuženika ĆJ e-mailom od 15. veljače 2019. upućenim Strukovnoj školi dao nalog da obavijesti tužitelja da je svaki boravak zaposlenika tužitelja na gradilištu nezakonit, a to se odnosi i na otuđenje bilo koje stvari s gradilišta, kao i da je u svom iskazu danom na ročištu 11. siječnja 2024. naveo da je moguće da je između stranaka sklopljen neformalni ugovor o najmu ograde, to se, prema stavu ovog suda, iz ponašanja tuženika smatra da je ponuda za sklapanje ugovora o najmu ograde prihvaćena (čl. 262. st. 2. ZOO-a).

18. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanom i visinu mjesečnog najma koju je zaračunao tužitelj jer iznos naveden u računima odgovara iznosu koji je društvo Klemm security d.o.o. fakturiralo za mjesec listopad 2018, jer tuženik nije osporio utužene račune niti ih je vratio tužitelju. Svi utuženi računi evidentirani su na analitičkim knjigovodstvenim karticama tužitelja sa svim elementima navedenim na predmetnim računima. Tuženik je dopisima bio obaviješten da će se izdavati mjesečni računi, a na koje dopise nije odgovarao niti je osporio da ih je zaprimio. Ovaj sud primjećuje da tuženik niti ne ističe koja bi bila primjerena naknada za tužiteljevu uslugu, niti je tuženik platio tužitelju takav dio naknade koji eventualno smatra primjerenim.

19. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18), a tuženik u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

20. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić