Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 20 R-180/2023-3

 

 

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 20 R-180/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                     Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., OIB: , zastupanog po punomoćniku K. N., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: , radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-8262/2020-66 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. prosinca 2023.,

 

                                                  p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-8262/2020-66 od 10. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

  1. Citiranom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja sadržaja kao u

izreci, kao i zahtjev za naknadom parničnog troška.

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja da se utvrdi da su nedopuštene Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.10.2016. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 01.10.2015. i dopis/odluka tuženika od 25.11.2016.; da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 01.10.2015., nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto iz Ugovora o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25.10.2016. (dalje: Odluka) tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 01. listopada 2015., kao i svi eventualno naknadno sklopljeni dodaci ugovora o radu, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U obrazloženju da je navedeno da je društvo (tuženik) dana 12.10.2016. započelo formalni postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom s pravima i obvezama radničkog vijeća, s obzirom na to da je u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom više od 20 radnika poslovno uvjetovanim otkazom, a time i prestanak potrebe za radom radnika; da je u sklopu navedenog savjetovanja društvo razmotrilo sve mogućnosti koje bi mogle otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika te razmotrilo primjedbe i prijedloge sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća, ali da i nakon provedenog savjetovanja i dalje postoji potreba za otkazivanjem ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za radom uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga jer da društvo, kako organizacijski tako i procesno, ne odgovara potrebama poslovanja kao i zahtjevima tržišta. Društvo da je započelo s postupkom restrukturiranja prodaje na način da je u svrhu optimizacije prodajnih poslovnih procesa donijelo Odluku o osnivanju Regija na način da Sektor za osiguranje građanstva i Sektor za osiguranje korporativnih klijenata i malog i srednjeg poduzetništva osnivaju/ukidaju poslovna područja unutar slijedećih regija: Regija Z., Regija S., Regija S. H., Regija I., regija K. i L. i Regija D.. Posljedično tome, u podružnicama da su ukinuta određena radna mjesta. Navedene odluke da je bilo potrebno donijeti radi promjene organizacije prodaje osiguranja te ustrojavanja divizijske organizacijske strukture prema kategoriji klijenta, te su ustrojene dvije osnovne linije (prodaja osiguranja građanstvu i prodaja osiguranja korporativnim klijentima i malom i srednjem poduzetništvu) koje će centralno upravljati i operativno koordinirati ovim segmentnom poslovanja. U tom smislu da je došlo do značajne optimizacije radnih mjesta u podružnicama, kako u administrativnoj tako i na menadžerskoj razini. Osnivanjem dvaju novih Sektora unutar Generalne direkcije - Sektora za osiguranje građanstva i Sektora za osiguranje korporativnih klijenata i malog i srednjeg poduzetništva, koji istovremeno osnivaju Regije i poslovna područja, da su ustanovljena i nova radna mjesta, te da je dio zaposlenika zaposlenih u Podružnicama i Poslovnicama na radnim mjestima koja su ukinuta zbrinut na način da im se nudi sklapanje novih ugovora o radu, a čime su smanjene posljedice utvrđenja kolektivnog viška. Posljedica opisanog ostvarivanja ciljeva putem procesa centralizacije i digitalizacije da je optimizacija organizacijske strukture što rezultira smanjenjem broja radnika te slijedom toga i kolektivnim viškom radnika. Tužitelj da je protiv navedene Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava dana 11.11.2016., kojeg je tuženik otklonio svojim dopisom od 25.11.2016.

 

              6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja Odluke, budući da je dopisom od 3.10.2016. sindikat dostavio svoje očitovanje na prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama Odluke u ustroju radnih mjesta, te da je dopisom od 17.10.2016. zatraženo savjetovanje sukladno čl. 127. Zakona o radu (Narodne novine 93/14; dalje ZR) radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. Od sindikata da je zatraženo savjetovanje u pogledu pojedinačnih odluka o otkazu, na što se očitovao sindikat svojim dopisom od 24.10.2016. te se usprotivio otkazivanju ugovora o radu radnicima koji su navedeni u popisu. Iz navedenih dopisa da je razvidno da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća te da Odluka o otkazu nije ništetna iz razloga propisanog čl. 150. st. 12. ZR-a, pri čemu činjenica protivljenja sindikalnog povjerenika namjeravanim odlukama poslodavca nije razlog nedopuštenosti otkaza.

 

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj zaključio ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta šifre C376 - voditelj poslovnih odnosa u podružnici Z. I.. Tuženik da je dana 6.10.2016. donio Odluku o XI Izmjenama i dopunama odluke o ustroju radnih mjesta u C. o. d.d. za podružnice C. o. d.d., kojom odlukom se u čl. 1. utvrđuje da se mijenja Odluka o ustroju radnih mjesta u C. o. d.d. za podružnice C. o. d.d. od 05.03.2015. na način da se u ustroju radnih mjesta Podružnice ukidaju određena radna mjesta, između ostalog i C376 voditelj poslovnih odnosa, te da se navedena odluka primjenjuje od 01.11.2016. Dakle, tužiteljevo radno mjesto da je ukinuto, a ukidanje radnog mjesta da je opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer je autonomno pravo tuženika, kao poslodavca, donositi odluke o ukidanju odnosno osnivanju pojedinih radnih mjesta, a sve u svrhu postizanja boljih poslovnih rezultata. U odnosu na primjenu zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR, prvostupanjski sud utvrđuje da u situaciji kada tuženik ukida radno mjesto u cijelosti te u odnosu na sve djelatnike donosi odluku o otkazu, tuženik nije dužan primijeniti te kriterije.

 

6.4. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je na dan 15.09.2016. na radnom mjestu šifre C bilo zaposleno troje djelatnika: I. Đ., K. K. i tužitelj. Ugovor o radu da je otkazan tužitelju i K. K., a da je I. Đ. 9.11.2016. zasnovao ugovor o radu za drugo radno mjesto - mjesto voditelja tima. Iskazi svjedoka T. G., M. P., S. B., M. Č. i I. B., koji nisu bili zaposlenici tuženika, nego su svi zaposlenici vanjskih agencija, da nisu relevantni i da njima tužitelj nije dokazao svoje navode da se poslovi koje je on radio na radnom mjestu voditelja poslovnog odnosa obavljaju kod tuženika i nakon donošenja odluke o otkazu. Dakle, nije utvrđeno da se poslovi radnog mjesta tužitelja, koje je ukinuto prilikom reorganizacije poslovanja, i dalje obavljaju kod tuženika, a iz dostavljenih opisa radnih mjesta da proizlazi da radna mjesta voditelja tima i direktora za razvoj mreže agencija nisu identična radna mjesta u odnosu na radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da Z. T. i D. M. također nisu obavljali poslove radnog mjesta tužitelja budući da je Z. T. prema ugovoru o radu od 03.06.2015.-14.11.2016. obavljao poslove regionalnog direktora interne prodajne mreže, a od 15.11.2016. poslove voditelja tima. Iz ugovora o radu D. M. da proizlazi da je obavljala poslove suradnika K. mreže do 31.10.2016., a potom suradnika u poslovnom području, dakle, navedeni radnici da nisu obavljali poslove radnog mjesta tužitelja. Niti A. Š. da nije obavljala poslove kao i tužitelj jer je prije bila savjetnik u stanici za tehnički pregled u V. G. i ni na koji način nije surađivala s tužiteljem, a opisi poslova voditelja tima (šifra G) na kojem rade A. Š. i Z. T. da nisu istovrsni poslovi opisu radnog mjesta voditelj poslovnog odnosa C, koje je obavljao tužitelj. Iz opisa poslova radnog mjesta G da proizlazi da se odnosi na formiranje i upravljanje grupom ili timom od minimalno 5 članova, a iz opisa poslova ukinutog radnog mjesta voditelja poslovnog da se odnosi na brigu i organizaciju i kontakte s klijentima te nema upravljačku funkciju nad grupom ili timom. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, pa je odbio tužbeni zahtjev.

 

7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Također nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer time što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze predložene po tužitelju nije povrijeđeno pravo tužitelja na pošteno suđenje, odnosno na "jednakost oružja" s obzirom da je iz provedenih dokaza činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Također nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.

              8.1. Nesporno je da je tuženik proveo veliku reorganizaciju poslovanja radi smanjenja troškova poslovanja i boljih poslovnih učinaka i da je kao posljedica te reorganizacije 267 radnika ostalo bez posla jer su im uručeni poslovno uvjetovani otkazi. Dosta radnih mjesta je ukinuto, pa tako i tužiteljevo, no tužitelj navodi da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je on obavljao kod tuženika jer da se ti poslovi i dalje obavljaju, ali pod drugim imenom i drugom oznakom. To je i bit svih žalbenih navoda tužitelja jer on i u žalbi tvrdi da poslove koje je obavljao kod tuženika sada obavljaju A. Š., Z. T., I. M. i V. J.. Te navode tužitelj nije dokazao. Tužitelj nije ni predložio saslušanje I. M. i V. J., pa navedene osobe nisu saslušane. U postupku su saslušani A. Š. i Z. T., međutim, iz njihovih iskaza ne proizlazi da oni obavljaju iste poslove koje je obavljao tužitelj. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov posao bio da upravlja ljudima i delegira zadatke, upoznaje agencije sa promjenama stopa isl. S druge strane, A. Š. je iskazala da njezin posao uključuje analitiku tržišta, pronalazak novih agencija i savjetnika, delegiranje zadataka, deklariranje i edukacije drugih radnika u prodaji, praćenju planova isl., a Z. T. je opisao da je njegov posao edukacija savjetnika, planiranje radnog dana savjetnika, planiranje i ostvarivanje ciljeva, raspodjela kontakata, tjedni raspored obilazaka isl. Slijedom navedenog, razvidno je da je opis poslova navedenih osoba različit od opisa posla kojeg je obavljao tužitelj prvenstveno stoga što su A. Š. i Z. T. voditelji tima i njihov posao sadrži upravljačke funkcije, dok tužitelj, obavljajući posao voditelja poslovnog odnosa, nije imao upravljačku funkciju, nego se isključivo bavio organizacijom i kontaktima s klijentima. Tužitelj apostrofira dio iskaza svjedokinje Š. da je njezin posao, između ostalog, "delegiranje radnih zadataka", što da je i on radio. Delegiranje zadataka je jako širok i neodređen pojam (kojih zadataka, kome se delegiraju zadaci…), a tužitelj nije dokazao da je "delegiranje zadataka" koje obavlja svjedokinja Š. istovjetno  "delegiranju zadataka" koje je on obavljao. U odnosu na dio iskaza svjedoka T. da ne upravlja ljudima, iako mu je to u opisu radnog mjesta, koji dio iskaza tužitelj apostrofira, valja reći da je i sam tužitelj suglasan da oznaka radnog mjesta i opis poslova iz ugovora, ne dokazuju što stvarno netko obavlja. Uostalom, kada bi to bilo tako, ne bi tužitelj inzistirao na saslušanju svjedoka jer bi se opis poslova mogao utvrditi iz ugovora o radu. Nadalje, i pojam "upravljanja ljudima" je jako širok i neodređen (na koji način upravljanje, kojim ljudima…), a osim toga, svjedok T. je iskazao da ne upravlja ljudima (bez obzira što mu je to u opisu radnog mjesta). Također niti iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka, koji rade u agencijama koje posluju s tuženikom, a nisu zaposleni kod tuženika, ne proizlazi da netko obavlja poslove koje je prethodno obavljao tužitelj. Svjedoci su iskazali da su im dodijeljeni drugi voditelji, nakon odlaska tuženika, međutim, ne proizlazi da ti drugi voditelji obavljaju isti posao kojeg je obavljao tužitelj.

Time su nedokazani tužiteljevi navodi da još uvijek postoji potreba za obavljanjem poslova koje je on obavljao.   

 

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tuženik trebao provesti proceduru iz članka 115. stavka 2. ZR-a. To stoga jer je tuženikovo radno mjesto ukinuto i više se ne obavljaju poslovi koje je on obavljao. Dakle, ne radi se o smanjenju obujma poslova (pa da je netko ostao raditi), odnosno da je tuženik neke radnike zadržao, a neke utvrdio viškom, u kojem slučaju bi bilo potrebno provesti proceduru iz članka 115. stavka 2. ZR-a.

 

8.3. Time što nije saslušao svjedokinju T. V. prvostupanjski sud nije povrijedio pravo tužitelja na "jednakost oružja" budući da su saslušani brojni, po tužitelju predloženi, svjedoci na istu okolnost na koju je trebala biti saslušana i navedena svjedokinja. Stvar je ocjene suda je li činjenično stanje dovoljno utvrđeno provedenim dokazima i, sukladno navedenom, sud nije dužan provesti sve predložene dokaze. U konkretnom slučaju, kako je naprijed navedeno, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno provedenim dokazima.  

 

8.4. Ovaj sud prihvaća navode tužitelja da je irelevantan sam naziv radnog mjesta, njegova nomenklatura i opis poslova u ugovoru o radu, već je jedino relevantno ono što se faktično obavlja. Stoga nije bilo niti potrebe da prvostupanjski sud pribavlja Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta sa opisima poslova, niti podatke o svim radnicima zaposlenim kod tuženika jer navedeni dokazi, predloženi po tužitelju, nisu relevantni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, tim više što je tužitelj naveo imena radnika za koje je smatrao da obavljaju poslove koje je on obavljao kod tuženika i saslušani su svi radnici čije je saslušanje predložio tužitelj.

 

9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

                                                        U Rijeci, 27. prosinca 2023.

 

 

                                   Predsjednik vijeća

                                      Larisa Gačanin, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu