REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-969/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja CREDO, d.o.o., Zagreb, Vincenta iz Kastva 21, OIB 56041868593, kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INSTITUT ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA U ZAGREBU, Zagreb, Amruševa 11/II, OIB 11986338639, kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2426/2019 od 30. studenog 2023., 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2426/2019 od 30. studenog 2023. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, Trg hrvatskih velikana 4, poslovni broj Ovrv-6411/2019 od 26. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.008,49 eura / 37.736,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim te troškove ovršnog postupka u iznosu od 296,53 eura / 2.234,20 kuna, i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 129,40 eura / 975,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan. Točkom II. izreke nalaženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.349,41 eura / 17.701,63 kuna, u roku od petnaest dana. Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 0,24 eura / 1,81 kuna kao neosnovan.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene spisu, saslušanjem svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu, zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu presudu preinačiti podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tužitelj osporava dio presude s kojim nije uspio točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude. Žalitelj u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni su nejasni i proturječni.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

8. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati. Žalbeni navodi sadržajno se u cijelosti odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu usluge najma kutija za selidbu u iznosu od 5.008,49 eura / 37.736,45 kuna.

10. Iz obrazloženja pobijane presude sporno je da li je ugovoren najam kutija za selidbu i visina tužbenog zahtjeva, odnosno koliki je broj kutija i u kojem razdoblju bio u posjedu kod tuženika, nakon isteka ugovorenog roka, a koje nije obuhvaćeno ponudom tužitelja broj 23/03/18-01 od 23. ožujka 2018.

11. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je u predmetnoj ponudi uključen 30-to dnevni najam 1900 transportnih kutija, ali ne i izvan tog roka pa je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da nije ugovoren najam kutija za selidbu, s obzirom da iz iskaza svjedoka i stranaka nesporno proizlazi da su kutije bile kod tuženika u razdoblju dužem od 30 dana.

12. Dakle, iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude, nespornim proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem tužiteljeve ponude od 23. ožujka 2018. te da je tužitelj izvršio uslugu preseljenja tuženikovog namještaja i opreme, u kojoj je uz cijenu definiran i rok od 30 dana najma transportnih kutija. Ovdje predmet spora je cijena selidbenih usluga odnosno obračun najma kutija koje su nakon izvršene selidbe, ostale kod tuženika u njegovu posjedu. Ostaje spornim koliko je tih kutija ostalo nakon preseljenja kod tuženika, odnosno koliko dugo nakon roka od 30 dana te ukupna cijena najma predmetnih kutija, a što je povjereno vještaku u zadatak.

13. Međutim, uvidom u dokumentaciju u spisu, a osobito u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručević, koji u bitnom navodi da iz dostupne dokumentacije, kao i na temelju dodatnih pojašnjenja tužitelja iz dopisa od 6. ožujka 2023., nisu razjašnjenje činjenice potrebne za davanje nalaza i mišljenja u ovom predmetu. Naime, tužitelj je dostavio prijevoznice s razvidnim datumom izdavanja, međutim vještak navedene prijevoznice nije mogao povezati s predmetnim računima na temelju kojih je postavljen tužbeni zahtjev. Prijevoznice sadrže podatak o broju kutija za koje vještak pretpostavlja da bi predstavljale broj kutija danih u najam tuženiku, međutim, iz dostavljene dokumentacije, nema podataka u kojem razdoblju su predmetne kutije bile u najmu kod tuženika.

14. Tužitelj u dopisu pojašnjava stavke kalkulacije troškova po jednoj kutiji, kao što iskazuje i plan eksploatacije, međutim prema utvrđenju prvostupanjskog suda navedeni podaci nisu sastavni dio računa, kao niti ponude broj 23/03/18-01, pri čemu se ni vještak nije mogao očitovati uz obrazloženje da nije moguće utvrditi je li tuženik preuzeo navedeni broj kutija. Osim toga, na prijevoznicama su ručno dodani brojevi kutija, pa vještak navedenu dokumentaciju može smatrati vjerodostojnom.

15. Prvostupanjski je sud stava da tužitelj za utvrđenje odlučnih činjenica dostavio samo „svoje“ jednostrane isprave koje ne mogu biti dokaz utužene visine tužbenog zahtjeva, a niti je to mogao utvrditi vještak.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva te je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke presude.

17. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a žalbenim navodima uglavnom ponavlja tvrdnje već iznesene tijekom prvostupanjskog postupka.

18. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221. ZPP-a, odlučio o tužbenom zahtjevu te pravilno odlučio o platnom nalogu sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška .

20. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 17. prosinac 2024.

Sudac

Branka Šabarić Zovko