Poslovni broj: P-1355/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Vladimira Škorpika 21, Zagreb, OIB 36514183925, zastupan po punomoćniu Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, dana 17. prosinca 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništenosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj 01635 od 28.02.2008. sklopljenog između stranaka te isplate temeljem tih odredbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. Ukazuje na odredbu čl. 46. Zakona o parničnom postupku kojom je određeno da je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je sukladno odredbi čl. 48. istoga zakona, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe općemjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika. Usto, Ugovorom o kreditu u točki 11.3. Općih uvjeta, ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu, ali i da tome nije tako, za suđenje u predmetnom postupku bio bi nadležan sud u Zagrebu. Tuženik ističe kako nije riječ o prorogacijskoj klauzuli, odnosno klauzuli kojom se ugovara nadležnost suda koji inače ne bi bio nadležan, već je u predmetnom slučaju u ugovoru samo potvrđena mjesna nadležnost suda u Zagrebu koji bi svakako bio nadležan s obzirom na sjedište tuženika. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da se odredba čl. 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju ne može primijeniti na konkretan slučaj, obzirom nije riječ o sporu s međunarodnim obilježjem.

3. Tužitelj u tužbi navodi da se mjesna nadležnost ovoga suda temelj na odredbi članka 59. Zakona o parničnom postupku budući tuženik ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta u [adresa], a spor je nastao u povodu djelatnosti te jedinice što je vidljivo iz pečata otisnutog na Ugovoru o kreditu i samog zaglavlja Ugovora iz kojeg proizlazi da je isti sklopljen u djelatnosti podružnice Rijeka te istovremeno i iz odredbe članka 19.I Zakona o potrošačkom kreditiranju budući tužitelj ima prebivalište na području Općinskog suda u Rijeci.

4. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci je osnovan. 5. Iz priloženog Ugovora o kreditu (list 91-95 spisa) utvrđeno je da su stranke u članku 11. toč.11.3. u slučaju spora, ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.

6. Odredbom je članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) propisano je, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

7. Sporazum odnosno odredba o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom članka 70. ZPP-a. Prema ocjeni ovog suda, sklapanje sporazuma o mjesnoj nadležnosti ne isključuje se niti pretjerano otežava pravo tužitelja kao potrošača u ostvarivanju prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

8. Ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ne može se smatrati nepoštenom odredbom ugovora prema odredbi članka 49. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, a potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnosti bila bi eventualno nepoštena odredba kada bi pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava koja su mu pripadaju Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

10. Odredba Ugovora kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost nekog suda sama po sebi ne može dovesti do pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu jer takva nadležnost ne isključuje mogućnost da potrošač sudjeluje u postupku i da istakne prava koja ima na temelju Direktive 93/13. Ona bi pretjerano ograničavala prava potrošača u situaciji kada bi sud pred kojim bi se parnica vodila bio previše udaljen od njegovog prebivališta te bi mu prouzročilo prevelike troškove putovanja koji ga mogu odvratiti od upuštanja u postupak.

11. Dakle, s obzirom na činjenicu da za suđenje u konkretnom sporu nije određena isključiva mjesna nadležnost, stranke su imale mogućnost sporazumjeti se o nadležnosti suda u mjestu sjedišta tuženika ili nekog drugog suda što su i učinile, a ta odredba nije nepoštena jer ne ograničava pretjerano pravo tužitelja na upuštanje u postupak budući da udaljenost od Rijeke do Zagreba i cestovna povezanost (autoput) nije takva da bi tužitelju kao potrošaču uzrokovala prevelike troškove putovanja koji bi njega objektivno mogli odvratiti od upuštanja u postupak. Tužitelj je osim toga u svom iskazu naveo da je zaposlen, radi se o osobi rođenoj 1973.g., naveo je nadalje da bi volio da se postupak provede pred sudom u Rijeci ali ako treba da će ići u Zagreb. Tužitelj nije naveo niti jednu okolnost koja bi sudu ukazivala da bi mu odlazak na sud u Zagreb bio otegotan, da bi mu ograničavao sudsku zaštitu, odnosno odvratio ga od traženja suske zaštite. Valja uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj zastupan po punomoćniku – odvjetniku.

12. Kao su dakle stranke valjano ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu osnovan je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

13. Slijedom svega iznijetog prihvaćen je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te je odlučeno kao u toč. I izreke, dok će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja spis ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

U Rijeci, 17. prosinca 2024.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja.

Žalba se putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.