Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1425/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Žic, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika 1. VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj i 2. ĆP iz [adresa] BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-25/2022 od 9. svibnja 2024., 17. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-25/2022 od 9. svibnja 2024. u točki I. izreke te u točki II. izreke, osim u dijelu u kojem je tuženicima naloženo solidarno naknaditi troškove parničnog postupka.
II. Djelomičnim uvaženjem žalbi tuženika preinačuje se citirano rješenje u točki II. izreke u odnosu na solidaritet u snašanju troškova postupka na način da se odbija zahtjev tužiteljice da tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka.
III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu kuhinje površine 6,41 m2, na 1. katu zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar, na način da je 1. tuženik tužiteljici oduzeo posjed iste kuhinje te zaključao njena vrata, a 2. tuženik iz iste kuhinje iznesao stvari tužiteljice i to štednjak, kuhinjske elemente i posuđe, pa se tuženicima zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te im se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da 1. tuženik tužiteljici preda ključ predmetne kuhinje, a 2. tuženik u istu kuhinju vrati štednjak, kuhinjske elemente i posuđe tužiteljice, sve u roku od 15 dana.
2. Točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.195,71 eura, dok je točkom III. izreke odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.
3. Protiv točaka I. i II. navedenog rješenja tuženici podnose odvojene žalbe oboje pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedloge da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i tuženicima dosudi troškove postupka podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda iz žalbi te predlaže odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalbe tuženika djelomično su osnovane samo u dijelu odluke o parničnom trošku.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu kuhinje površine 6,41 m2 koja se nalazi na 1. katu nekretnine izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz tvrdnju da su tuženici iz sporne kuhinje iznijeli stvari tužiteljice te promijenili bravu na vratima, te da su na taj način smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu iste.
7. Tijekom postupka tuženici ne osporavaju da su iz sporne kuhinje iznijeli stvari tužiteljice i promijenili bravu na vratima, ali osporavaju tužiteljici njezin posljednji mirni posjed kuhinje, navodeći da je između tužiteljice, 1. tuženika i njihove sestre HP, majke 2. tuženika, postojao dogovor u vezi podjele nekretnine u suvlasništvu istih prema kojem tužiteljici nije pripala sporna kuhinja.
8. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, prvenstveno iskaza stranaka i svjedoka, neposrednog opažanja suda sa provedenog uviđaja i provedenog geodetskog vještačenja te čitanjem spisu priležeće dokumentacije, sud je utvrdio da su tužiteljica i njezina sestra HP bile u nesmetanom posjedu sporne kuhinje sve do trenutka smetanja 19. lipnja 2022., da su smetanje počinili tuženici u dogovoru s HP na način da su iz sporne kuhinje 19. lipnja 2022. iznijeli tužiteljičine stvari, te promijenili bravu na vratima, te da se kod njih nalazi ključ sporne kuhinje, čime su tuženici uz znanje HP počinili čine smetanja posjeda i na taj način u potpunosti isključili tužiteljicu od dotadašnjeg posjeda i načina korištenja sporne kuhinje.
9. Stoga je sud prvog stupnja u smislu odredbi članka 22. i 24. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) pružio tužiteljici zatraženu posjedovnu zaštitu nalazeći da je tužiteljica dokazala svoj posljednji mirni posjed i nastalo smetanje od strane tuženika, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbi članka 154. i 155. ZPP-a.
10. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju 1. tuženik neosnovano ukazuje u žalbi, budući da pobijano rješenje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, isto je moguće ispitati, te nema proturječnosti.
11. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju rješenja pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi 1. tuženika istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.
12. Dalje, 2. tuženik u svojoj žalbi neosnovano navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu parničnog postupka jer nije pozvao sudskog vještaka geodetske struke da dopuni svoj nalaz i mišljenje. Naime, zadaća vještaka bila je da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje u kojem će prikazati nekretninu na kojoj se nalazi predmetna zgrada, izradi skicu i priloži fotografije. Uvidom u spis utvrđeno je da je vještak u cijelosti ispunio svoju zadaću, imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije niti sporno o kojoj se kuhinji radi, što je sud utvrdio i neposrednim opažanjem na licu mjesta.
13. Osim toga, u nastavku postupka 2. tuženik nije ustrajao na prijedlogu za dopunom nalaza i mišljenja vještaka, te na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, nije imao dodatnih dokaznih prijedloga.
14. U odnosu na navode iz žalbe 2. tuženika kako su stranke ovog parničnog postupka sklopile sudsku nagodbu 25. travnja 2024. u izvanparničnom postupku Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj R1-12/2024, kojom je razvrgnuta suvlasnička zajednica stranaka u odnosu na nekretninu u kojoj se nalazi predmetna kuhinja, te u odnosu na dostavljeni dokaz o sklopljenoj sudskoj nagodbi, ističe se kako prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a nije dopušteno po prvi puta u žalbi iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, stoga ovaj sud nije razmatrao navedene žalbene navode ni dokaz po prvi puta dostavljen uz žalbu.
15. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne kuhinje te da su je tuženici smetali u istom na način da su iznijeli stvari tužiteljice iz kuhinje i zaključali vrata kuhinje, čime su joj oduzeli posjed iste. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Na temelju pravilnog činjeničnog utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o ispunjenosti pretpostavki koje se zahtijevaju za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavka 2. ZV-a.
17. Osnovano tuženici ukazuju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o troškovima postupka. Naime, pravilno je stajalište suda da su tuženici dužni tužiteljici u cijelosti naknaditi troškove parničnog postupka, međutim, u smislu odredbe članka 161. stavka 3. ZPP-a samo suparničari koji solidarno odgovaraju u glavnoj stvari, solidarno odgovaraju i za troškove dosuđene protivnoj strani, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer tuženici ne odgovaraju solidarno u glavnoj stvari. Stoga je bilo potrebno preinačiti pobijano rješenje u odluci o troškovima parničnog postupka, i to u odnosu na solidaritet u snašanju troškova, te odbiti zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da tuženici solidarno naknade troškove.
18. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.
19. Zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani jer su isti uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu žalbi (samo djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku) zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a), dok tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
20. Prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 17. prosinca 2024.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak