Poslovni broj: Gž R-542/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-542/2023-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice A. C. (OIB:…) iz R., zastupane po punomoćnici A. P., odvjetnici iz R. protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra R. (OIB:…) iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-1134/2021-10 od 16. svibnja 2023., 27. prosinca 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-1134/2021-10 od 16. svibnja 2023., u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu i daljnjih troškova postupka od 24,89 eura / 187,53 kuna i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici i daljnji parnični trošak od 24,89 eura / 187,53 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbija.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 9,7 eura/ 73,08 kuna, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 523,16 eura/3.941,78 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, čija stopa i tijek su specificirani u točki I. izreke, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Točkom II. izreke navedene presude, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 404,39 eura/3.046,88 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. svibnja 2023. do isplate.

 

2. Protiv dijela odluke o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke, kojom tužiteljici nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Tužiteljica je zatražila i trošak žalbenog postupka.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

 

3. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaća za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 523,16 eura/ 3.941,78 kuna bruto koji temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

 

4. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud presudom obvezao tuženika na isplatu tužiteljici za cjelokupno tužbeno potraživanje i kod takve odluke o glavnoj stvari obvezao tuženika da tužiteljici naknadi i troškove postupka u iznosu od 404,39 eura/ 3.046,88 kuna, a koju odluku o troškovima postupka je prvostupanjski sud donio pozivom na odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a

 

5. U ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužiteljici pravo na trošak sastava podneska od 7. rujna 2021., kojim tužiteljica odgovara na navode iz odgovora na tužbu, te pripada li tužiteljici pravo na trošak sastava podneska od 19. studenog 2022. (u popisu troška tužiteljice navedenog kao "tužbeni zahtjev – 750,00 kn), a koje troškove prvostupanjski sud tužiteljici nije priznao.

 

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi čanka 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

7. Tužiteljica u žalbi u bitnom ističe kako joj je prvostupanjski sud za sastavljanje obrazloženog podneska od 7. rujna 2021., a koji da je bio potreban za vođenje postupka, trebao priznati trošak u punom iznosu i obračunati ga po Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 149/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa), kao i da je joj na isti način trebalo priznati i obračunati trošak za sastav podneska od 19. studenog 2022. jer da je riječ o obrazloženom podnesku kojim je na osnovu izračuna tuženika, a koji izračun ima funkciju vještačkog nalaza, tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev. 

 

8. Neosnovano tužiteljica u žalbi prigovara odluci o parničnom trošku u dijelu kojem joj nisu priznati troškovi za sastav podneska od 7. rujna 2021. jer i prema pravnom shvaćanju ovog suda tužiteljici nije trebalo priznati trošak od 99.54 eura/ 750,00 kuna za sastavljanje tog podneska, iako bi prema Tbr. 8. točki 1. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu, odvjetniku pripadala nagrada kao za tužbu jer se radi o sporu male vrijednosti i jer je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti već u tužbi ili na ročištu.

 

8.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na predmetni podnesak, jer iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o podnesku koji je bio nužan za vođenje postupka, slijedom čega je pravilno odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastav tog podneska.

 

9. Međutim, osnovano tužiteljica prigovara da je prvostupanjski sud tužiteljici propustio priznati nagradu za sastavljanje podneska od 19. studenog 2022. kojim tužiteljica konačno postavlja tužbeni zahtjev, nakon dostavljenog obračuna od strane tuženika, međutim, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o podnesku iz Tbr. 8. točke 1. Tarife, kako to u žalbi ističe tužiteljica, već o podnesku iz Tbr. 8. točke 3. Tarife 25%.

 

10. Stoga ukupni trošak kojeg je trebalo priznati tužiteljici iznosi 429,28 eura/ 3,234,41 kuna, a kako je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio iznos od 404,39 eura/ 3.046,88 kuna, to proizlazi da joj pripada i daljnji iznos od 24,89 eura/ 187,53 kune, koji joj je ovaj sud dosudio, a na tako dosuđeni trošak tužiteljici pripada i zatražena zakonska zatezna kamata na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO).

 

11. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom samo djelomično (12,5%), to joj je trebalo na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a vezano uz odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, a pozivom na Tbr. 10. točku 5. Tarife, priznati i troškove drugostupanjskog postupka, a obzirom na konačno utvrđenu vrijednost predmeta spora, te srazmjerno uspjehu u žalbenom postupku, u iznosu od 9,7 eura/ 73,08 kuna,  dok joj više zatraženi iznos od 68,04 eura/ 512,65 kuna po ovoj osnovi ne pripada.

 

12. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Split, 27. prosinca 2023.