Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-6/2021-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Tea Milanković-Podbreznički, odvjetnica u [adresa] protiv tužene [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik MM, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. studenog 2024. i nakon objave dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Općini Lovinac iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti isplati iznos od 13.272,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2016. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e :

Nalaže se tužitelju DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.787,81 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24. rujna 2019. godine tužitelj je naveo da je kao pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac (dalje u tekstu: JUO Općine Lovinac) rješenjem općinskog načelnika Općine Lovinac od 21. siječnja 2016. godine ocijenjen u ponovljenom postupku ocjenom "ne zadovoljava", a rješenjem općinskog načelnika Općine Lovinac od 5. veljače 2016. godine tužitelju je utvrđen prestanak tužbe po sili zakona s danom 26. siječnja 2016. godine. Protiv navedenih rješenja tužitelj je pokrenuo upravne sporove te je Upravni sud u Splitu pravomoćnom presudom broj UsIrs-25/16 od 11. srpnja 2016. godine poništio rješenje tužene od 21. siječnja 2016. godine, a pravomoćnim rješenjem broj UsIrs-59/17 od 4. svibnja 2017. godine obustavio upravni spor pokrenut radi poništenja rješenja tužene od 5. veljače 2016. godine iz razloga što je sama tužena rješenjem od 11. travnja 2017. godine poništila svoje rješenje od 5. veljače 2016. godine čime su poništene sve pravne posljedice koje je sporno rješenje o prestanku službe proizvelo. Tužitelj tvrdi da je nakon toga tužena rješenjem od 8. veljače 2017. godine razriješila tužitelja službeničke dužnosti s danom 5. ožujka 2014. godine zbog neispunjavanja stručnih uvjeta za radno mjesto pročelnika JUO Općine Lovinac te je radi poništenja navedenog rješenja pokrenuo upravni spor. Upravni sud u Splitu pravomoćnom presudom broj UsIrs-64/17 od 27. studenog 2017. godine poništio je navedeno rješenje i obustavio upravni postupak, a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1490/18 od 16. svibnja 2019. godine. Tužitelj ističe kako je tužena i ranije, točnije 2012. godine svojim rješenjima od 25. ožujka 2013. godine ocijenila tužitelja ocjenom "ne zadovoljava" i utvrdila da mu prestaje služba po sili zakona, međutim, presudama Upravnog suda u Splitu broj UsI-1006/13 od 26. studenog 2015. godine i broj UsIrs-105/14 od 20. siječnja 2016. godine navedena rješenja tužene su poništena. Tužitelj dalje navodi kako je zakonito putem javnog natječaja zaposlen na mjesto pročelnika JUO Općine Lovinac, ali da je otpočetka rada kod tužene šikaniran na radnom mjestu od strane podređenih i nadređenih, ignoriran u obavljanju radnih zadataka i onemogućavan u radu. Tvrdi da mu je više puta sugerirano da napusti službu kako bi se radno mjesto oslobodilo za drugu osobu, ali da to nije htio učiniti. Smatra kako je iz naprijed navedenih rješenja tužene vidljivo da ga je tužena opetovano ocjenjivala negativno i bez zakonske osnove, tendenciozno, ne poštujući osnovna pravila procedure i osnovne pravne standarde, iznoseći neistinite tvrdnje sve s razlogom kako bi donijela rješenja o prestanku službe tužitelja odnosno o razrješenju službeničke dužnosti. Posebno napominje kako nikada nije bio upozoren na povrede radne dužnosti, nekvalitetan rad, ponašanje u službi, propuste i sl. niti su prethodno protiv njega pokrenuti stegovni postupci. Smatra da je negativno ocjenjivanje učinjeno smišljeno i s isključivim ciljem da mu prestane služba na jedini mogući način. Ističe kako nikada nije vraćen u službu i da je tužena opetovano nastojala tužitelju utvrditi prestanak službe donošenjem nezakonitih rješenja. Nakon što je tužena utvrdila novi datum prestanka službe tužitelju odnosno 21. siječnja 2016. godine, nije mu dobrovoljno isplatila plaću za razdoblje od 25. ožujka 2013. godine kada je prvi put utvrđen prestanak službe do 21. siječnja 2016. godine niti mu je izdala obračun naknade plaće niti ga prijavila na mirovinsko osiguranje za navedeno razdoblje čime je tužitelju nanesena materijalna šteta, a posljedično tome povrijeđeno i pravo osobnosti. Stoga je tužitelj bio primoran protiv tužene pokrenuti sudski postupak radi ostvarenja prava na naknadu plaće u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-4/2016. Zaključno, tužitelj navodi kako se zbog opisanog nezakonitog postupanja tužene u poodmakloj životnoj dobi zatekao bez ikakvih novčanih primanja i nije uspio pronaći zaposlenje niti ostvariti uvjete za mirovinu te je doveden u situaciju da mora živjeti na teret supruge koja je u učiteljskoj mirovini što mu osobito teško pada. Sve navedeno, protekom niza godina u kojima je nastojao ostvariti svoja prava i zaštititi svoj službenički status dovelo je posljedično do povrede prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje manifestacijom duševnih smetnji zbog kojih je bio primoran potražiti liječniku pomoć te se redovno liječi u Općoj bolnici Zadar uslijed sve izraženijih psihičkih tegoba nakon višegodišnje borbe za pravdu i za radni status. Ističe kako su mu dijagnosticirani neurološki i somatoformni poremećaji i poremećaji izazvani stresom, poremećaj prilagodbe i depresivno stanje. Navodi kako je pod stalnim stresom, napetošću te se osjeća ugroženo, tjeskobno i odbačeno s niskim pragom na frustracije, povlači se od ljudi i osjeća sram prema obitelji s izrazito pesimističnom pogledom spram budućnosti. Trpi poteškoće u spavanju i gubi na tjelesnoj masi s tendencijom pogoršanja cjelokupnog psihičkog statusa. Ordinirana mu je terapija medikamentima uz kontrolne preglede te propisana i dnevna bolnica s time da se i nadalje liječi budući da su psihički poremećaji sve više uznapredovali i to bez medicinske procjene okončanja i ishoda liječenja. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženoj naložiti da mu s naslova pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti isplati iznos od 13.272,28 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 26. rujna 2016. godine pa do isplate i troškovima parničnog postupka. Uz tužbu tužitelj je dostavio rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs- 59/17-14 od 4. svibnja 2017. godine, presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-64/17-12 od 27. studenog 2017. godine, presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1490/18-5 od 16. svibnja 2019. godine i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2479/16-2 od 10. studenog 2016. godine te medicinsku dokumentaciju - nalaze Opće bolnice Zadar (list 19 - 36 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tijek zatezne zakonske kamate, odgovornost tužene, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tužene s jedne strane te poremećaja prilagodbe i depresije tužitelja s druge strane kao i nastupanje, trajanje i intenzitet osporavane povrede prava osobnosti tužitelja te da bi radnjama neke od osoba za koje je tužena odgovorna došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u smislu odredbe članka 19 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade iz članka 1100 ZOO. Tužena ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari i tvrdi da je o istovjetnom tužbenom zahtjevu sud već odlučio u presudi poslovni broj Pn-10/2016-16 od 10. veljače 2017. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-956/17-2 od 5. lipnja 2018. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene za isplatu pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti zajedno sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2016. godine do isplate. Tužena ističe i prigovor zastare prava na naknadu neimovinske štete u smislu odredbe članka 230 stavka 1 ZOO za sve upravne akte koje je tužena donijela u razdoblju od 25. ožujka 2013. godine do 19. rujna 2016. godine kao i prigovor zastare prava na zatezne kamate u smislu odredbe članka 227 stavka 2 ZOO jer smatra da je zastara nastupila prije podnošenja tužbe. Tužena smatra da ako je pojedinačnim upravnim aktom eventualno i povrijeđen subjektivni osjećaj dostojanstva tužitelja, onda je to bilo s danom tužiteljevog saznanja za taj upravni akt pa zastara teče od dana primitka svakog pojedinačnog upravnog akta. Ponavlja da je tužitelj u smislu odredbe članka 227 stavka 2 ZOO izgubio pravo zahtijevati buduća povremena davanja koja su dospjela prije te zastare odnosno pravo da zahtijeva zatezne kamate od 20. rujna 2016. godine. Tužena smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer je ocjenjivanje tužitelja provedeno sukladno kriterijima ocjenjivanja i na način propisan Pravilnikom o ocjenjivanju službenika i namještenika Općine Lovinac objavljenim u Glasniku Općine Lovinac broj 9/109. Navodi kako je u obrazloženju rješenja općinskog načelnika od 21. siječnja 2016. godine jasno, detaljno i konkretno utvrđeno činjenično stanje i navedeni razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Iz sadržaja rješenja jasno proizlazi da je općinski načelnik utvrdio da su tužiteljevo stručno znanje u obavljanju poslova, učinkovitost i kvaliteta rada te poštivanje službene dužnosti u razdoblju na koje se ocjenjivanje odnosi bili ispod minimalne razine stručnog znanja, kvalitete i učinkovitosti koja se očekuje od pročelnika JUO Općine Lovinac te da ne osiguravaju pouzdano i zakonito obavljanje službe i funkcioniranje Odjela. Ističe kako su rješenja o ocjeni tužitelja poništena zbog proceduralnih razloga dok su rješenja o prestanku službe tužitelju po sili zakona poništena zbog poništavanja rješenja o ocjeni. Tužena ističe kako je rješenje o prestanku službe od 21. siječnja 2016. godine doneseno na izričit zahtjev tužiteljevog punomoćnika što samo po sebi osporava tvrdnje tužitelja da je donošenjem tog rješenja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja. Tužena ističe kako rješenje općinskog načelnika od 5. veljače 2016. godine o prestanku službe tužitelju s danom 26. siječnja 2016. godine nema pravni učinak jer je poništeno pravomoćnim rješenjem općinskog načelnika tužene od 11. travnja 2017. godine. Navodi kako su nadležna tijela tužene po pravomoćnom okončanju upravnih sporova po službenoj dužnosti pokrenula i vodila upravne postupke u kojima su rješavala o pravima i obavezama tužitelja pa je tužitelj retroaktivno za razdoblje od 25. ožujka 2013. godine do 20. travnja 2014. godine u kojem nije radio kod tužene ostvario pripadajući radno pravni status i materijalna prava odnosno naknadu plaće u visini plaće pročelnika i otpremninu. Tužena je prijavila tužitelja na mirovinsko osiguranje za razdoblje od 25. ožujka 2013. godine do 20. travnja 2014. godine što nesporno proizlazi iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. kolovoza 2018. godine. Smatra kako je tužitelj „sam odgovoran što nije pronašao drugo zaposlenje, što se nije prijavljivao na javne natječaje, što nije prošao na testiranjima i što ne posjeduje propisane stručne i posebne uvjete za radno mjesto te da su eventualni poremećaj prilagodbe i depresija tužitelja prvenstveno posljedica tužiteljevog naslijeđa, karakteristika njegove osobnosti, naglašene impulzivnosti, nagonskih signala k egu, agresivnih poriva, niskog praga tolerancije na vanjske podražaje, negativnih stavova o svijetu i pravosuđu, pogrešnih premisa i grešaka u zaključivanju, neprihvaćanja objektivne realnosti, iracionalnih misli, nestabilnih bračnih i obiteljskih odnosa, slabe socijalne prilagođenosti, neuroanatomije i neurokemije mozga, poremećaja komunikacije među živčanim stanicama, želje za sedacijom i sedativnim psihoticima itd.“ Ističe kako se tužitelj prvi put javio psihijatru 31. ožujka 2016. godine odnosno protekom 3 godine od primitka rješenja od 25. ožujka 2013. godine o negativnoj ocjeni za 2012. godine i prestanku službe s danom 25. ožujka 2013. godine što po tuženoj ukazuje na zaključak da je tužitelj odlazio kod psihijatra za potrebe parničnog postupka poslovni broj Pn-10/2016 te za potrebe nove parnice. Zaključno, tužena tvrdi da tužitelju nije bila ugrožena egzistencija jer se bavio rekreacijskim ribolovom i iznajmljivanjem apartmana, a njegova supruga ostvarila je dohodak od nesamostalnog rada i od imovine u ukupnom iznosu od 98.881,29 kuna u 2013. godini; u iznosu od 155.309,71 kuna u 2014. godini; u iznosu od 86.717,11 kuna u 2015. godini i u iznosu od 54.877,34 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 25. kolovoza 2016. godine. S obzirom na sve navedeno tužena predlaže odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka. Uz odgovor na tužbu tužena je dostavila presudu ovog suda poslovni broj Pn-10/2016- 16 od 10. veljače 2017. godine, rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 11. travnja 2017. godine te potvrdu o uručenju navedenog rješenja tužitelju, rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 22. veljače 2017. godine i potvrdu o uručenju navedenog rješenja tužitelju, presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs- 86/19-20 od 12. rujna 2019. godine, rješenje JUO Općine Lovinac od 2. ožujka 2017. godine, potvrdu o uručenju navedenog rješenja tužitelju, rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 21. travnja 2017. godine i potvrdu o uručenju navedenog rješenja tužitelju, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. kolovoza 2018. godine, rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 8. veljače 2017. godine, Pravilnik o unutarnjem redu JUO Općine Lovinac od 25. veljače 2014. i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Tt 14/223-30 od 21. kolovoza 2014. godine.

3. Podneskom od 13. siječnja 2020. godine tužitelj je osporio sve navode tužene iz odgovora na tužbu kao neosnovane i zakonski neutemeljene. Tvrdi da su neosnovani prigovori presuđene stvari i prigovori zastare te da se tužena neosnovano poziva na postupak poslovni broj Pn-10/2016 u kojem je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom budući da je u tom postupku sud u obrazloženju presude od 10. veljače 2017. godine utvrdio da se u odnosu na rješenja tužene o prestanku službe tužitelju još uvijek vode upravni sporovi te da stoga sud ne može uzeti nedvojbenim da se tužitelj nije sam doveo u takvu procesnu situaciju. Isto tako sud je u navedenoj presudi ocijenio da ne može ulaziti u meritum tuženikove ocjene tužitelja u obnašanju službe niti u zakonitost rješenja o prestanku službe, no činjenica je da se o navedenom još uvijek vode upravni sporovi pa ukoliko tužitelj uspije u navedenim postupcima isti će svoja prava iz radnog odnosa moći ostvarivati u posebnim postupcima. Dakle, proizlazi da je tužitelj u postupku poslovni broj Pn- 10/2016 zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog prestanka službe podnio preuranjeno. Tužitelj ističe kako je u međuvremenu Upravni sud u Splitu pravomoćnom presudom poslovni broj UsIrs-64/17 poništio rješenje tužene od 8. veljače 2017. godine kojim je tužitelj kao zatečeni pročelnik JUO Općine Lovinac razriješen službeničke dužnosti s danom 5. ožujka 2014. godine zbog neispunjavanja stručnih uvjeta za radno mjesto pročelnika JUO Općine Lovinac i obustavio upravni postupak u kojem je doneseno navedeno rješenje. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1490/18 od 16. svibnja 2019. godine. S obzirom na navedeno tužitelj je nakon pravomoćnosti rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-64/17 od 27. studenog 2017. godine prema uputi i pravnoj ocjeni tog suda pokrenuo ovaj postupak radi naknade štete budući da je sada pravomoćno utvrđeno da je tužena nezakonitim rješenjem od 8. veljače 2017. godine razriješila tužitelja službeničke dužnosti s danom 5. ožujka 2014. godine zbog neispunjavanja stručnih uvjeta za radno mjesto pročelnika JUO Općine Lovinac. U odnosu na prigovor zastare tužitelj navodi da tužena pogrešno tumači rokove početka i tijeka zastare. Naime, rješenje tužene od 8. veljače 2017. godine kojim je tužitelj razriješen službeničke dužnosti pravomoćno je poništeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1490/18 od 16. svibnja 2019. godine slijedom čega je razvidno da nije došlo do zastare prava na naknadu neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti jer u konkretnom slučaju zastara počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je poništeno rješenje o razrješenju tužitelja službeničke dužnosti. Iz upravnih rješenja tužene proizlazi da je tužena opetovano ocjenjivala tužitelja negativno bez zakonske osnove, ne poštujući osnovna pravila procedure i osnovne pravne standarde te iznoseći neistinite činjenice samo s razlogom kako bi donijela rješenje o prestanku službe tužitelju odnosno razriješila ga službeničke dužnosti. Nezakonito razrješenje službeničke dužnosti tužitelja dovelo je posljedično do povrede prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje i to manifestacije razvoja duševnih smetnji o čemu je tužitelj prethodno priložio medicinsku dokumentaciju, a predlaže i provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost utvrđenja psihičkih smetnji. Slijedom navedenog tužitelj ustraje u cijelosti kod tužbenog zahtjeva i predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka isti usvoji u cijelosti.

4. U podnesku od 16. ožujka 2020. godine tužena je ustrajala na prigovoru presuđene stvari i prigovoru zastare. Tužena se pozvala na odluku Županijskog suda u Varaždinu u predmetu poslovni broj Gž-579/09-3 od 9. rujna 2009. godine u kojoj je zauzet stav da „kada su odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu radniku u sudskom postupku pravomoćno utvrđene nedopuštenim, tada isto samo po sebi ne ukazuje na odgovornost poslodavca za naknadu štete radniku budući da bi poslodavac odgovarao za štetu samo u slučaju da se utvrdi da su postupci u vezi otkazivanja ugovora o radu pokrenuti i vođeni iz razloga da se radnik ponizi odnosno povrijedi ili da se na taj način šikanira“. Također tužena se poziva i na rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 1196/16 od 10. listopada 2016. godine i presudu Županijskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Virovitici poslovni broj Gž- 316/2011 od 10. veljače 2011. godine o identičnim odnosno sličnim pravnim situacijama.

5. Na pripremnom ročištu održanom 9. lipnja 2020. godine tužitelj je u spis predao dodatnu medicinsku dokumentaciju (list 185-188 spisa).

6. Rješenjem poslovni broj 10 Pn-27/2019-14 od 29. rujna 2020. godine sud je odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu temeljem odredbe članka 288 stavka 2 Zakona o parničnom postupku s obrazloženjem da su stranke, tužba i tužbeni zahtjev sadržajno istovjetni tužbi i tužbenom zahtjevu iz parničnog predmeta poslovni broj Pn-10/16 osim što je tužbeni zahtjev neznatno povećan sa 99.000,00 kuna na 100.000,00 kuna.

7. Povodom žalbi stranaka, Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Gž-1327/2020-2 od 5. veljače 2021. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Gospiću od 29. rujna 2020. godine i predmet vratio na ponovni postupak.

8. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da sud prvog stupnja nije valjano odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja jer se ne radi o istim činjeničnim navodima iz ranijeg postupka budući da iz obrazloženja presude poslovni broj Pn-10/16 slijedi da se o rješenjima tužene o prestanku službe tužitelja još uvijek vode upravni sporovi te da stoga sud ne može uzeti nedvojbenim da se tužitelj nije sam doveo u takvu procesnu situaciju. Budući da sud prvog stupnja nije niti proveo ponuđene dokaze, nije niti mogao utvrditi da li su ponašanja tužene prilikom donošenja pobijanih rješenja, bez obzira na činjenicu da su ista nezakonita, imala za posljedicu takav postupak otkazivanja koji bi doveo do povrede prava osobnosti tužitelja što posljedično znači da bi tužitelj naknadu štete mogao ostvariti u ovom postupku. Uputa je drugostupanjskog suda da se u ponovljenom postupku provedu predloženi dokazi i nakon njihove ocjene donese odgovarajuća odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja.

9. Na pripremnom ročištu održanom 10. studenog 2022. godine tužitelj je ustrajao na tužbenom zahtjevu i predložio saslušanje svjedoka DM i PM te provođenje medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru sa zadatkom da isti utvrdi psihičke smetnje koje su nastupile kod tužitelja i koji je uzrok nastanka tih psihičkih smetnji. Tužitelj je predložio da ga sud sasluša kao stranku u postupku, da se izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju u spisu te uvid u spis ovog suda poslovni broj Pr-4/2016 i sve odluke Upravnog suda u Splitu na koje se tužitelj poziva u tužbi. Tuženik je predložio izvršiti uvid u spise ovog suda poslovni broj Pn- 10/2016 i Pr-13/2018, spise Upravnog suda u Splitu, uvid u spis Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3485/2019 te saslušanje svjedoka TM, OM, JM, ĐM, DMC, ĆM, ŠM, MMC i FM te službenim putem pribaviti podatke Porezne uprave o imovini tužitelja i ostvarenim prihodima u razdoblju od 25. ožujka 2013. godine do 24. rujna 2019. godine.

10. Uz dopis od 23. studenog 2022. godine Ustavni sud Republike Hrvatske dostavio je rješenje broj U-III-3485/2019 od 16. lipnja 2020. kojim je odbačena ustavna tužba Općine Lovinac kojom je osporena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1490/18-5 od 16. svibnja 2019. godine.

11. Upravni sud u Splitu na traženje ovog suda dostavio je spise poslovni broj UsI-1006/2013, poslovni broj UsIrs-105/2014, poslovni broj UsIrs-25/2016, poslovni broj UsIrs-20/2017, poslovni broj UsIrs-59/2017, poslovni broj UsIrs-64/2017 i poslovni broj UsIrs-86/2019 koji su naknadno na zahtjev Upravnog suda u Splitu vraćeni.

12. U svom iskazu svjedok PM, star 76 godina naveo je da tužitelja poznaje od mladosti i da mu je poznato da je radio kao pročelnik u Općini Lovinac, međutim da mu nisu poznate njegove radne navike niti koje radne zadatke je obavljao u okviru tog radnog mjesta kao ni okolnosti ocjenjivanja njegovog rada. Tužitelj mu je ispričao da je dobio otkaz kod tužene. Primijetio je da tužitelj ima određene tegobe, da nije bio kao nekada, da se više nije družio, imao je drukčije navike, s njim se više nije moglo normalno razgovarati i bio je potišten. Pričao mu je da odlazi kod liječnika i da pije lijekove, konkretno Normabel. Nije primijetio da su se promijenili odnosi tužitelja u odnosu na suprugu i djecu, ali mu je tužitelj ispričao da sa suprugom ima problem zbog otkaza jer više ne doprinosi za obitelj. Rekao mu je da više nema ni za cigarete, a sinovi i supruga ne žele mu financijski pomagati. Smatra da je sve ovo utjecalo na psihičko zdravlje tužitelja te da se ponašao kao da je „pao s neba“. Tužitelj mu je pričao da ga obitelj više ne poštuje i da vodi sudske postupke te da svaki put kada dobije sudski spor slijedi žalba, a sporovi traju već 10 godina. Primijetio je da sudski postupci utječu na njegovo psihičko zdravlje, a u [adresa] je čuo ljude kako govore „da je tužitelj završio fakultet, a gdje je stigao“. Vozio je tužitelja na Hitnu pomoć u [adresa], a potom i u bolnicu u [adresa] jer je ocijenio da je tužitelj bio u takvom stanju da ga je potrebno odvesti liječniku, bio je praktički bez svijesti. Poznato mu je da se tužitelj liječi 7 ili 8 godina te da je njegovo stanje sve gore. Tvrdi da tužitelj ne konzumira alkohol. Nije mu poznato je li nakon otkaza tražio drugi posao.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je od 15. studenog 2010. godine bio pročelnik JUO Općine Lovinac pa sve do svog razrješenja. Odmah po razrješenju započeo je „pravnu bitku“ koja je završila pozitivno za njega. Navodi da je nakon otkaza ostao u potpunosti bez primanja. Nije imao pravo na naknadu sa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje jer je vodio upravni spor. Pokušavao je pronaći novi posao, međutim, nitko ga nije želio zaposliti u 60. godini života. Prije zaposlenja u JUO Općine Lovinac imao je svoju privatnu firmu koju je zatvorio upravo zbog zaposlenja u Općini Lovinac. Nakon otkaza kod tužene nije pokušavao ponovno otvoriti privatnu firmu zbog svojih godina, ali i zbog činjenice da firma nije radila nekoliko godina. Navodi kako njegov otkaz nije dobro prihvaćen od strane obitelji. Uzdržavala ga je supruga, a sinovi ga nisu mogli financijski pomagati jer imaju svoje obitelji. Najviše ga je pogodilo kada mu je supruga rekla da ga hrani. Ističe kako je školovao sinove, a kada je njemu trebalo pomoći, oni više nisu bili tu. U međuvremenu njegova supruga je umrla. Sada prima mirovinu u iznosu od 265,45 EUR. Zbog izjavljene žalbe o kojoj odlučuje Upravni sud ne može dobiti rješenja HZMO za mirovinu koja bi s obzirom na godine staža iznosila oko 530,00 EUR. Ističe kako se sve ovo najviše odrazilo na njegovo zdravstveno stanje. Otuđio se od ljudi, nervozan je, odlazi kod psihijatra i psihologa, ima problema sa spavanjem, izgubio je na težini i dobio čir na želucu. Od terapije redovito pije Zoloft, Normabel i Sanval. Ističe kako je od strane općinskog načelnika Općine Lovinac donijeto više rješenja o razrješenju i negativnoj ocjeni. Tako je načelnik TM 2017. godine retroaktivno donio rješenje o razrješenju počevši od 2014. godine. U vezi rješenja tužene vodio je ukupno 6 upravnih sporova i svaki put rješenja tužene su poništena, a rješenje o razrješenju još uvijek nije donijeto nakon ukidne odluke Upravnog suda u Splitu. U vezi naknade plaće vodi dva parnična postupka kod ovog suda i niti u jednom nije donesena pravomoćna odluka što također utječe na njegovo psihičko stanje, a jedna od tih parnica započela je još 2016. godine. Smatra da je negativno ocijenjen i razriješen zbog politike i da je za tuženu bio stranac iako se uredno prijavio na natječaj i zaposlio. Protiv njega nikada nisu pokrenuti stegovni postupci niti je ikada pozvan na razgovor. Položio je stručni ispit. Smatra da je jedini način da ga tužena razriješi bio da donese rješenje o negativnoj ocjeni koje je i doneseno u dva navrata. Pravo na mirovinu ostvario je tek s navršenih 65 godina. Bez primanja je bio 6 ili 7 godina. Propisane lijekove uzima sukladno nalazima liječnika odnosno po potrebi. Od tegoba ima nervozu, melankoliju, drhtavicu, glavobolju i dr. Osjeća se odbačeno iako je bio društven. Sada više nema nikoga, ljudi su se od njega udaljili iako je uvijek bio u društvu. Ne spava dobro, a ljudi mu govore da je dobro što nije „poludio od ovoga“.

14. Rješenjem poslovni broj Pn-6/2021-33 od 9. ožujka 2023. odlučeno je da će se u ovoj pravnoj stvari provesti medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru Veri Klarić iz [adresa] sa zadatkom da na temelju medicinske dokumentacije u spisu i osobnog pregleda tužitelja utvrdi jesu li kod tužitelja nastupile psihičke smetnje (te ako jesu, koje) i koji je uzrok nastanka tih psihičkih smetnji.

15. Stalni sudski vještak za psihijatriju Vera Klarić u zaključku pisanog nalaza i mišljenja navela je da je kod tužitelja kao posljedica stresora kojima je izložen (gubitak radnog mjesta, dugotrajnost sudskog postupka, nedostatak materijalnih sredstava za život) došlo do razvoja teškog oblika depresije zbog koje se kontinuirano liječi već 7 godina te da nije došlo do izlječenja.

16. U podnesku od 19. travnja 2023. godine tužena je u cijelosti osporila nalaz i mišljenje vještaka kao nepotpun i protivan pravilima medicinske struke. Prvenstveno ukazuje na nepotpunost i kontradiktornost nalaza i mišljenja s obzirom da je u istom navedeno kako se isti temelje na uvidu u sudski spis, medicinsku dokumentaciju te razgovor vođen s tužiteljem iako po mišljenju tužene vještak nije izvršio uvid u predmetni spis, a također nije izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, niti medicinski karton tužitelja vođen kod liječnika opće medicine, a iz kojeg bi se nedvojbeno utvrdilo uzima li tužitelj terapiju i u kojem opsegu, već je predmetni nalaz i mišljenje vještak utemeljio samo na parcijalnim medicinskim nalazima što isti čini nepotpunim i kontradiktornim. Navedena nepotpunost i kontradiktornost predmetnog vještačenja posebno je uočljiva u činjenici što vještak zaključuje kako tužitelj boluje od teškog oblika depresije dok je tužitelj na ročištu održanom 9. ožujka 2023. godine izjavio kako ne zna koja mu je dijagnoza postavljen i da od tegoba osjeća uglavnom melankoliju. Iz navedenog iskaza tužitelja jasno proizlazi da je predmetna medicinska dokumentacija prikupljena isključivo u svrhu predmetnog postupka jer bi u suprotnom tužitelj mogao jasno dati odgovor na pitanje od čega boluje i opisati simptome koji odgovaraju dijagnozi teške depresije. Nadalje tužena ukazuje na potpuno odsustvo bilo kakvog kritičkog osvrta vještaka na psihičko stanje i psihičke smetnje tužitelja te uzrok nastanka istih. Naime, predmetni nalaz i mišljenje se sastoji uglavnom od ponavljanja navoda tužitelja te navoda iz medicinske dokumentacije, te vještak ničim ne obrazlaže svoj nalaz i mišljenje, a što isti čini neobjektivnim i neutemeljenim. Iz predmetnog nalaza i mišljenja ne proizlazi jasno i obrazloženo utvrđenje kada i koje psihičke smetnje su nastupile kod tužitelja, kako se one manifestiraju te koji je njihov uzrok. Iz istoga je u potpunosti izostalo utvrđenje u čemu se sastoji teški oblik depresije tužitelja, te kako se isti kod tužitelja manifestira. Vještak također nije utvrdio uzima li tužitelj terapiju, koju i u kojem obimu te da li isto proizlazi iz medicinskog kartona liječnika opće medicine. U konačnici izostao je osvrt i zaključak vještaka je li tužitelj i što poduzeo da bi otklonio svoje psihičke tegobe. S obzirom na sve navedeno, tužena predlaže provesti novo medicinsko vještačenje.

17. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

18. U očitovanju na primjedbe i prigovore tužene na nalaz i mišljenje (list 332 spisa) sudski vještak Vera Klarić navela je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

19. Tužena je u podnesku od 9. listopada 2023. godine navela kako se sudski vještak niti jednom riječju nije osvrnuo na prigovore tužene te da je u potpisu medicinske dokumentacije kojom raspolaže tužitelj jedino i samo dr. HM, voditelj Odjela za psihijatriju Opće bolnice [adresa] na kojem je zaposlena i sama vještakinja dr. Vera Klarić što dovodi u sumnju njezinu ekspertizu pa kada se ima u vidu da vještak nije odgovorio na iznesene prigovore tužene i da je liječnik koji je izdao dokumentaciju tužitelju neposredno nadređen vještaku na radnom mjestu, tužena smatra da se razumno nameće pitanje stručnosti i nepristranosti provedenog vještačenja. Zbog toga predlaže provođenje novog vještačenja po vještaku s područja drugog suda odnosno medicinskog centra kako bi se otklonile sve sumnje i pravilno i potpuno utvrdile činjenice u predmetnom postupku.

20. Budući da sudski vještak Vera Klarić nije otklonila primjedbe i prigovore tužene na nalaz, sud je prihvatio prijedlog tužene i rješenjem poslovni broj Pn- 6/2021-52 od 15. studenog 2023. godine odredio provođenje novog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku psihijatru Sanji Batina, dr. med. psihijatru iz Splita.

21. Za potrebe medicinskog vještačenja, od Specijalističke ordinacije opće medicine Miljenko Ljoka, dr. med. Iz [adresa] zatražen je ispis zdravstvenog kartona tužitelja.

22. U pisanom nalazu i mišljenju dr. Sanja Batina navela je kako je za potrebe vještačenja izvršila uvid u predmetni spis i medicinsku dokumentaciju tužitelja te obavila psihijatrijski pregled tužitelja 11. siječnja 2024. godine. Psihijatrijskim pregledom tužitelja vještak saznaje da tužiteljev spor traje 11 godina i da ima šest presuda u njegovu korist, „ali se tužena stalno žali“. Navodi da je 2016. godine trebao biti vraćen na posao temeljem prve presude, međutim, htjeli su ga se riješiti, a razlog je sigurno politički. Prije ovog slučaja nikada nije bio u tretmanu psihijatra niti je uzimao bilo kakve lijekove za smirenje, a nije imao ni nekih posebnih tjelesnih smetnji. Rođen je 1954. godine u [adresa], završio je Hotelijerski fakultet za zanimanje dipl. ekonomist. Bio je redovan student. Oženio se 1980. godine. U braku su rođena dva sina. Supruga koja je bila učiteljica, umrla je od srčanog udara prije godinu i pol dana. Sada živi sam u [adresa]. Ima ukupno 29 godina radnog staža. Otkaz je dobio 25. siječnja 2013. godine jer je dva puta ocijenjen negativnom ocjenom. Ne zna iz kojeg razloga, ali može pretpostaviti. Prije njega kao pročelnica JUO Općine Lovinac radila je osoba koja nije imala uvjete. Kod tužene je počeo raditi 15. studenog 2010. godine i položio stručni ispit. Na tom poslu radio je dvije i pol godine dok mu nisu uručili otkaz. Od tada je u sporu s tuženom. Tvrdi da ga tužena prema odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske mora vratiti na posao. Ovaj spor toliko ga je iscrpio da je počeo zaboravljati. Uopće ne spava. Popije čašu vina iza ručka ili večere. Nikada se nije napio niti ga je itko vidio u pijanom stanju za vrijeme posla. Od početka rada kod tužene nije prihvaćen jer nije „njihov čovjek“. Na natječaj se prijavilo više osoba te je primljen jer je zadovoljavao sve uvjete. Sada mu je mirovina veća, oko 520,00 EUR jer je uzeo ženinu mirovinu nakon njezine smrti, a njegova mirovina za 29 godina radnog staža iznosila je manje od 300,00 EUR. Nakon otkaza nije imao nikakva prava s biroa iz razloga jer se vodio upravni spor koji je riješen u njegovu korist prije tri godine. Kada je prvi put Visoki upravni sud Republike Hrvatske 2016. godine donio rješenje da ga se vrati na posao, tužena je to odbila i nakon toga je „psihički pukao“, a prošle su pune tri i pol godine da je živio „na ženinoj grbači“. Znala mu je to i reći što ga je dodatno opteretilo. Prvi put javio se psihijatru 2016. godine, a prije dvije godine dobio je čir na želucu te je jedva ostao živ. Redovno ide na kontrole kod psihijatra dr. HM i uzima propisanu terapiju od psihijatra preko obiteljske liječnice što je vidljivo iz zdravstvenog kartona. Od psihičkih smetnji navodi stalne nesanice, depresiju i razdražljivost, socijalno se izolira, potpuno se povukao, osjeća se jadno što je kao visoko školovani čovjek poslije ženine smrti preuzeo njezinu mirovinu. Oduvijek je bio na rukovodećim radnim mjestima i u međunarodnoj trgovini, govori četiri jezika. Osjeća se poniženim i osramoćenim bez ikakvih objektivnih dokaza. Sudski vještak utvrdio je da je tužitelj pri svijesti, u držanju i ponašanju napet, uznemiren, depresivnog osnovnog raspoloženja, apatičnog afekta, usporenog misaonog tijeka, u sadržaju bezizlaznost, bespomoćnost, osjećaj ugroženosti i nanesene nepravde, gubitak samopouzdanja i beznađe; izraženih smetnji koncentracije i pažnje i reduciranih voljno nagonskih dinamizama.

22.1. Nakon izvršenog uvida u spis i medicinsku dokumentaciju te obavljenog neposrednog pregleda i razgovora s tužiteljem sudski vještak zaključuje da su psihičke smetnje koje su dijagnosticirane u medicinskoj dokumentaciji i u nalazima psihijatra kao i tijekom neposrednog psihijatrijskog pregleda tužitelja, u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnom pravnom stvari. Vještak iz dostupne medicinske dokumentacije ne nalazi da je tužitelj imao zdravstvenih problema s naslova specijalnosti vještaka prije ove predmetne pravne stvari. Međutim, od ožujka 2016. godine, a nakon navedenog postupanja prema tužitelju u radnoj sredini u redovnom je ambulantnom tretmanu psihijatra pod dijagnozama Poremećaj prilagodbe i Depresivni sindrom. Tijekom cjelokupnog liječenja primao je preporučenu terapiju koju je redovito podizao. Opisivane smetnje su uglavnom odgovarale Poremećaju prilagodbe i posljedičnom Depresivnom sindromu kao izrazu iscrpljenosti prilagodbenim mogućnostima. U odnosu na pitanja postavljena od strane suda vještak je odgovorio da postoji jasna uzročno-posljedična veza između zbivanja u radnoj sredini i tužiteljevog duševnog stanja te da se navedeno potvrđuje u kliničkim opisima psihijatra prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji od 2016. godine kao i postavljenim dijagnozama i neposrednim kliničkim pregledom stalnog sudskog vještaka psihijatra. U početku je bila postavljena dijagnoza Poremećaj prilagodbe, a potom Povratnog depresivnog poremećaja s teškim kliničkim slikama. Vještak je mišljenja da je tužitelju zbog otkaza povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo, čast, ugled, privatnost osobnog života kao i pravo na duševno zdravlje remećenjem dotadašnjeg duševnog mira. Vještak navodi kako je tužitelj trpio psihičke posljedice i da je kod tužitelja objektivno ustanovljeno postojanje duševnih boli zbog povrede osobnosti. U opisanoj kliničkoj slici tu bol izražavaju simptomi teške depresije, nesanice, socijalnog povlačenja, izbjegavanja kontakata s okolinom i gubitak sigurnosti u svim interpersonalnim reakcijama. Većina tih osjećanja javila su se po otkazu i te su smetnje uvjetovale da je tužitelj zatražio stručnu psihijatrijsku pomoć. Ta bol se postupno reducirala nakon javljanja psihijatrima kao i provedenog psiho- farmakološkog tretmana, ali se u određenom blažem intenzitetu javlja i dalje jer tužitelj i dalje uzima propisanu terapiju što se navodi anamnestički, a razvidno je i iz zdravstvenog kartona iz kojeg je vidljivo da su lijekovi propisivani i podizani. Napominje da je zbog navedenog došlo i do oštećenja kvalitete života tužitelja s teškoćama socijalizacije uz osjećaj patnje, stalnih psihijatrijskih kontrola, uzimanja lijekova, promjene života i financijske ovisnosti od ženine plaće dok je bila živa. Vještak ističe kako je nakon satisfakcije u vidu dobivenog spora protiv tužene za očekivati da će se intenzitet tih osjećanja smanjiti, a potom protekom vremena i prorijediti te da je realno za očekivati da će vremenom takvo reagiranje potpuno nestati.

23. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

24. U očitovanju od 6. veljače 2024. godine na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužena je prigovorila navodima vještaka da postoji uzročno-posljedična veza između zbivanja u radnoj sredini i tužiteljevog duševnog stanja te da je tužitelju zbog otkaza povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo, čast, ugled, privatnost osobnog života kao i pravo na duševno zdravlje remećenjem dotadašnjeg duševnog mira. Isto tako tužena prigovara mišljenju vještaka da je nakon satisfakcije u vidu dobivenog spora protiv tužene za očekivati da će se intenzitet tih osjećanja smanjiti, a potom protekom vremena i prorijediti i da je realno za očekivati da će vremenom takvo reagiranje potpuno nestati. Tužena smatra da je ovakvim vještačenjem sudski vještak prekoračio svoje ovlasti odnosno izašao iz okvira zadatka naloženog od strane suda te je u svom mišljenju i nalazu koristio pojmove poput „povrede prava osobnosti“ koji predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete, a ne činjenično stanje koje je sudski vještak trebao i morao utvrđivati. Smatra da je vještak trebao utvrditi koji su konkretno događaji ili postupanje tužene bili uzrok eventualnih psihičkih smetnji kod tužitelja nakon čega će sud utvrditi predstavlja li taj događaj odnosno postupanje tužene povredu prava osobnosti ili ne. Ističe kako sudski vještak ne navodi koji je konkretno uzrok psihičkog stanja tužitelja. Smatra da je mišljenjem kako je za očekivati nakon satisfakcije u vidu dobivenog spora za očekivati da će se intenzitet tih osjećanja smanjiti vještak pokušao utjecati na sud odnosno na odluku suda aludirajući na mogućnost da će zbog sudske odluke u korist tužitelja isti možda i „ozdraviti“. Ističe kako načelo objektivnosti od vještaka zahtijeva da njegov pristup bude brižljiv, točan i nepristran što podrazumijeva nepostojanje osobne zainteresiranosti vještaka za ishod postupka u kojem vještači, da bude kompetentan, neupitne etičnosti i profesionalnog stava. Tužena smatra da su navodi sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja nepotpuni, nejasni, proturječni i neobjektivni te da je vještak prešao granicu profesionalnosti i pokazao zainteresiranost za ishod postupka. Ističe odsustvo bilo kakvog kritičkog osvrta vještaka na navode tužitelja uzimajući potpuno neobjektivno da tužitelj pri psihijatrijskom pregledu iskazuje isključivo istinu. Naime, tužitelj je na pregledu obavljenom kod sudskog vještaka 11. siječnja 2024. godine naveo da popije čašu vina poslije ručka ili večere.. da se nikada nije napio i da ga nitko nikada nije vidio u pijanom stanju… dok u istom nalazu vještak posebno napominje „da je tužitelj od 2021. godine imao problema s alkoholom što je vidljivo iz elektroničkog ispisa zdravstvenog kartona - nalaza interniste gastroenterologa i otpusnog pisma Službe za interne bolesti, Odjela za gastroenterologiju gdje je bio hospitaliziran od 12. veljače 2021. godine do 17. veljače 2021. godine te mu je preporučena stroga apstinencija od alkohola“. Vještak u svom mišljenju nadalje zaključuje da tužitelj uzima propisanu terapiju što je razvidno iz preslika zdravstvenog kartona iz kojeg je vidljivo da su lijekovi propisivani i podizani. Tužena ističe da navedene činjenice ne dokazuju da tužitelj navedene lijekove zaista i uzima i da je vještak trebao uzeti u obzir iskaz tužitelja pred sudom iz kojeg je razvidno da isti ne zna što mu je dijagnosticirano i koju terapiju uzima. Smatra da je vještak trebao temeljem svog stručnog znanja utvrditi je li životno i logično da tužitelj nakon navodnog dugogodišnjeg liječenja i dijagnosticiranih psihičkih smetnji ne zna da mu je dijagnosticiran Depresivni sindrom, koje lijekove uzima i kada. Nadalje tužena ističe da je tužitelj bio izložen i drugim nepovoljnim egzogenim faktorima poput odbacivanja i osude od strane obitelji, a koje vještak uopće nije uzeo u obzir kao mogući uzrok navedenih dijagnoza. Smatra da je okolnost da se vode dugotrajni sudski postupci tužitelju poslužila kao projekcija razloga za sve ostale negativne situacije u životu što vještak također nije uzeo u obzir. Zaključno tužena navodi kako tužitelj cijelo vrijeme navodi kako je razlog njegovog psihičkog stanja dugotrajnost sudskih postupaka koji se vode između tužitelja i tužene, ali tužena nije odgovorna za dugotrajnost tih postupaka te sudjelovanje u sudskim postupcima, iskorištavanje pravnih lijekova, aktivno korištenje zakonom propisanih procesnih ovlaštenja odnosno konzumiranje prava tužene nikako ne može predstavljati povredu prava osobnosti tužitelja.

25. Sudski vještak je u podnesku od 15. veljače 2024. godine odgovorio na primjedbe tužene i naveo da je nalaz i mišljenje izradila stručno, etički i sukladno pravilima sudsko-medicinskog psihijatrijskog vještačenja. Tvrdi da nije imala namjeru ulaziti u pravne sfere ili u sfere sudske odluke. Na prigovor navoda „zbog povrede osobnosti“ isti ispravlja i navodi da je došlo do povrede duševnog integriteta. Ističe kako nema nikakve osobne zainteresiranosti za ishod spora te da je svoj posao obavila stručno kako se provodi sudsko medicinska ekspertiza vještaka psihijatra po nalogu suda. Na prigovor tužene vezano uz abuzus alkohola kod tužitelja, navodi da dijagnozu alkoholne ovisnosti ili eventualne zloporabe alkohola postavlja isključivo psihijatar koji je educiran za postavljanje navedenih dijagnoza sukladno Međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Shodno navedenom, ako je internista imao sumnje da je tužitelj skloniji abuzusu alkohola trebao je tijekom hospitalizacije tužitelja pozvati specijalistu psihijatra na konzilijarni pregled radi dijagnosticiranja eventualnih problema s alkoholom i postavljanja dijagnoze vezane za prekomjerno abuziranje alkohola. Zaključno, vještak kao specijalist psihijatar i subspecijalist forenzičke psihijatrije s dugogodišnjim radom i iskustvom za navedena područja vještačenja je stručno educirana specijalizacijom i subspecijalizacijom iz forenzičke psihijatrije za ocjenu i procjenu povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete. Ostaje u cijelosti pri svom pisanom nalazu i mišljenju kojeg je izradila po nalogu suda.

26. U podnesku od 7. ožujka 2024. godine tužena je ustrajala na primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka. Smatra da navođenjem sudskog vještaka da je kod tužitelja došlo do povrede društvenog integriteta ponovno nije razjašnjeno koji su točno događaji doveli do navodnih psihičkih tegoba tužitelja. Prilikom isticanja tužiteljevog posezanja za alkoholom tužena nije imala namjeru postavljanja dijagnoze alkoholizma, već je željela ukazati na sklonost tužitelja da iskazuje neistinu. Budući da svojim očitovanjem sudski vještak nije odgovorio na prigovore, tužena smatra da je nalaz vještaka ostao nejasan, a mišljenje nepotpuno i proturječno samo sebi i izvedenim dokazima.

27. Rješenjem suda poslovni broj Pn-6/2021-74 od 28. kolovoza 2024. godine sud je odredio ročište glavne i javne rasprave za dan 8. studenog 2024. kako bi sudski vještak Sanja Batina usmeno odgovorila na primjedbe i prigovore tužene na nalaz i mišljenje.

28. Podneskom od 7. studenog 2024. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

29. Na ročištu održanom 8. studenog 2024. godine sudski vještak Sanja Batina navela je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe i prigovore tužene na nalaz i mišljenje. Na pitanje tužene koja dijagnoza dominira kod tužitelja vještak je odgovorio da su klinički psihijatri koji su pregledali tužitelja postavili dijagnoze s kojima je ona suglasna, a dominira dijagnoza Depresivni poremećaj jer je prethodna dijagnoza Poremećaj prilagodbe stanje osobnog distresa kada se pojedinac ne može prilagoditi na stres i koji ometa socijalno funkcioniranje i učinak, a javlja se u razdoblju adaptacije na znatne promjene života ili stresni događaj u životu. Stresor može štetno djelovati na cjelovite socijalne mreže pojedinca, a isto tako, taj poremećaj može biti produžen u smislu depresivnog poremećaja i drugih emocionalnih poremećaja u ponašanju. Zbog navedenog vještak ponavlja da u kliničkom psihijatrijskom statusu tužitelja prevladava dijagnoza Depresivni poremećaj. Iz medicinske dokumentacije kao i iskaza tužitelja vještak zaključuje da je stresor isključivo otkaz na radnom mjestu pročelnika JUO Općine Lovinac. Na pitanje koji osjećaji dominiraju kod tužitelja vještak je već odgovorila u pisanom nalazu i mišljenju (smetnje u vidu stalnih nesanica, depresije, razdražljivosti, socijalno se izolira, potpuno se povukao, osjeća se jadno što je kao visoko školovani čovjek poslije ženine smrti preuzeo njenu mirovinu). Na pitanje da li osoba koja ima depresivno stanje pije lijekove i ako da, koje i jesu li potrebni, vještak je odgovorio da lijekove propisuje psihijatar u čijem tretmanu je tužitelj bio i još uvijek jest, a kako je već navela u nalazu, lijekove koje je propisao klinički psihijatar tužitelj je podizao, a isti su prepisivani od strane njegovog obiteljskog liječnika. Smatra da je tužitelj trebao uzimati lijekove za depresivno stanje iz razloga jer su mu dijagnosticirane teže depresivne smetnje koje u jednom momentu mogu navesti pacijenta na autoagresivno ponašanje što znači mogući pokušaj suicida. Redovito uzimanje terapije trebalo bi dovesti do pomaka u njegovom psihičkom stanju, a psihijatar koji ga i inače liječi temeljem anamnestičkih podataka koje tužitelj daje, a i temeljem neposrednog verbalnog i neverbalnog pregleda pacijenta može promijeniti terapiju. Pregledom elektroničkog ispisa zdravstvenog kartona vještak nije našao da bi tužitelj imao smetnje s naslova nespecijalnosti niti da je uzimao farmako-terapiju s naslova specijalnosti vještaka. Tužitelj se prvi put javio psihijatru 2016. godine na pregled i tako je počelo njegovo liječenje odnosno ordinirana mu je terapija.

30. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Pn-10/2016-16 od 10. veljače 2017. godine utvrđeno je da je presudom poslovni broj Pn-10/2016-16 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja DM kojim je zahtijevao da se tuženoj naloži da s osnova pravične novčane naknade isplati tužitelju iznos od 99.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2016. godine do isplate i troškovima postupka. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 956/17-2 od 5. lipnja 2018. godine.

31. Uvidom u predmet poslovni broj Pr-13/2018 utvrđeno je da je presudom na temelju odricanja odbijen tužbeni zahtjev tužitelja DM radi poništenja rješenja općinskog načelnika Općine Lovinac od 22. veljače 2017. godine u dijelu u kojem je utvrđeno da naknade mjesečnih plaća za vrijeme prekida rada u JUO Općine Lovinac tužitelju dospijevaju s danom pravomoćnosti ovog rješenja te da će se isplatiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja. Navedena presuda potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1284/2019-2 od 12. rujna 2019. godine.

32. Analizom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

33. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog narušenog duševnog zdravlja uslijed sve izraženijih psihičkih tegoba koje su se počele pojavljivati nakon višegodišnje borbe za pravdu i za svoj radni status i prava.

34. Dakle, tužitelj potražuje od tužene naknadu štete zbog povrede prava osobnosti pa je sud u ovom postupku odlučivao o tome je li ponašanje tužene bilo takvo da bi imalo za posljedicu donošenje rješenja o negativnoj ocjeni tužitelja i posljedično rješenja o razrješenju s namjerom da se tužitelj povrijedi ili ponizi, a što bi opravdavalo dosuđenje pravične novčane naknade iz članka 1100 ZOO.

35. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu pročelnika JUO Općine Lovinac;

- da je tužena rješenjem od 25. ožujka 2013. godine ocijenila tužitelja ocjenom "ne zadovoljava" te rješenjem od 25. ožujka 2013. godine utvrdila da tužitelju prestaje služba po sili zakona;

- da su navedena rješenja tužene od 25. ožujka 2013. godine poništena presudama Upravnog suda u Splitu broj UsI-1006/13 od 26. studenog 2015. godine i broj UsIrs-105/14 od 20. siječnja 2016. godine;

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2479/16-2 od 10. studenog 2016. godine (list 16-18 spisa) potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslrs-105/14-14 od 20. siječnja 2016. godine;

- da je rješenjem općinskog načelnika Općine Lovinac od 21. siječnja 2016. godine tužitelj ocijenjen ocjenom "ne zadovoljava";

- da je Upravni sud u Splitu pravomoćnom presudom broj UsIrs-25/16 od 11. srpnja 2016. godine poništio rješenje tužene od 21. siječnja 2016. godine;

- da je rješenjem općinskog načelnika Općine Lovinac od 5. veljače 2016. godine tužitelju utvrđen prestanak službe po sili zakona s danom 26. siječnja 2016. godine;

- da je Upravni sud u Splitu pravomoćnim rješenjem broj UsIrs-59/17 od 4. svibnja 2017. godine (list 6-8 spisa) obustavio upravni spor radi poništenja rješenja tužene od 5. veljače 2016. godine budući da je tužena rješenjem od 11. travnja 2017. godine poništila rješenje od 5. veljače 2016. godine (list 57-60 spisa);

- da je tužena rješenjem od 8. veljače 2017. godine (list 100-103 spisa) razriješila tužitelja službeničke dužnosti s danom 5. ožujka 2014. godine zbog neispunjavanja stručnih uvjeta za radno mjesto pročelnika JUO Općine Lovinac;

- da je Upravni sud u Splitu pravomoćnom presudom broj UsIrs-64/17 od 27. studenog 2017. godine (list 9-13 spisa) poništio rješenje tužene od 8. veljače 2017. godine i obustavio upravni postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje;

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 1490/18 od 16. svibnja 2019. godine (list 14-15 spisa) potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslrs-64/17 od 27. studenog 2017. godine u dijelu u kojem je poništeno rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 8. veljače 2017. godine i obustavljen upravni postupak;

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-III-3485/2019 od 16. lipnja 2020. godine odbacio ustavnu tužbu Općine Lovinac kojom je osporena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1490/18-5 od 16. svibnja 2019. godine kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj UsIrs- 64/17-2 od 27. studenog 2017. godine kojom je poništeno rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 8. veljače 2017. godine kojim je obustavljen upravni postupak;

- da su rješenjem općinskog načelnika Općine Lovinac od 22. veljače 2017. godine (list 62-65 spisa) tužitelju utvrđene naknade plaće za vrijeme prekida rada u JUO Općine Lovinac;

- da je rješenjem JUO Općine Lovinac od 2. ožujka 2017. godine (list 78-85 spisa) tužitelju kao zatečenom službeniku JUO Općine Lovinac utvrđen status neraspoređenog službenika u Odjelu s danom 6. ožujka 2014. godine; rok raspolaganja u trajanju od 1 mjesec i dva tjedna koji počinje teći od 6. ožujka 2014. godine; pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja roka raspolaganja u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje, a koju ostvaruje u JUO Općine Lovinac te da je tužitelju prestala služba odnosno radni odnos u JUO Općine Lovinac po sili zakona prvog dana po isteku roka raspolaganja odnosno 20. travnja 2014. godine;

- da je rješenjem općinskog načelnika Općine Lovinac od 21. travnja 2017. godine (list 87-95 spisa) odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno rješenje JUO Općine Lovinac od 2. ožujka 2017. godine;

- da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsIrs-86/19-20 od 12. rujna 2019. godine (list 67-75 spisa) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja općinskog načelnika Općine Lovinac od 21. travnja 2017. godine;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu od 23. kolovoza 2018. godine (list 97-99 spisa) naloženo Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranju, Područni ured Gospić da u službenim evidencijama prijavi prestanak osiguranja tužitelja s danom 21. travnja 2014. godine;

- da je presudom ovog suda poslovni broj Pn-10/2016-16 od 10. veljače 2017. godine odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti (list 50-56 spisa);

- da je sudski vještak iz područja psihijatrije dr. Sanja Batina u svom nalazu i mišljenju navela kako postoji jasna uzročno-posljedična veza između zbivanja u radnoj sredini i tužiteljevog duševnog stanja te da se navedeno potvrđuje u kliničkim opisima psihijatra prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji od 2016. godine kao i postavljenim dijagnozama i neposrednim kliničkim pregledom od strane stalnog sudskog vještaka psihijatra; da je tužitelju najprije postavljena dijagnoza Poremećaj prilagodbe, a potom Depresivni poremećaj te da je kod tužitelja došlo do povrede duševnog integriteta; da su kod tužitelja ustanovljeni simptomi teške depresije, nesanice, socijalnog povlačenja, izbjegavanja kontakata s okolinom i gubitak sigurnosti u svim interpersonalnim reakcijama.

36. Između stranaka sporno je da li je postupanje tužene prilikom donošenja rješenja o ocjenjivanju tužitelja i njegovom radno pravnom statusu bilo šikanozno te je li postupanjima tužene tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, i s tim u vezi, pripada li tužitelju pravo na naknadu neimovinske štete sukladno odredbama ZOO.

37. Obveza poslodavca je da nadoknadi štetu koju je radnik pretrpio na radu ili u vezi s radom. To uključuje i povredu prava osobnosti radnika iz radnog odnosa. Sud će dosuditi naknadu štete samo ako utvrdi da je do povrede zaista došlo i da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju isplatu naknade štete.

38. Odredbom članka 111 stavka 1 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 - dalje u tekstu: ZR) propisano je: Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. Pravo na naknadu štete iz stavka 1 ovog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak 2). Za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno-posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca - tužene koji imaju obilježja šikane i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

39. Stoga je za ostvarenje prava naknade neimovinske štetu po općim propisima obveznog prava potrebno utvrditi element protupravnosti u odnosu na štetnu radnju koji značaj u ovom sporu ima prestanak službe tužitelja u JUO Općine Lovinac s time da odgovornost poslodavca za naknadu eventualno nastale neimovinske štete zbog nezakonitih odluka postoji samo ako je postupao s namjerom da šikanira radnika odnosno kada postupa diskriminatorno.

40. Prema odredbi članka 19 stavka 1 ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2).

40.1. Prema odredbi članka 1046 ZOO šteta je između ostalog i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

41. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (članak 1100 stavak 1 ZOO), međutim, svaka povreda prava osobnosti iz članka 19 ZOO ujedno ne znači i bezuvjetno pravo oštećenog na isplatu pravične novčane naknade jer će, kako je već navedeno, naknadu štete oštećenik ostvariti samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pri čemu će se sukladno odredbi članka 1100 stavka 2 ZOO voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

42. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije bio izložen diskriminatornom i šikanoznom postupanju tužene jer isto ne proizlazi iz provedenih dokaza. Nije sporno da su rješenja tužene o negativnoj ocjeni tužitelja te o prestanku njegove službe kod tužene bili mukotrpni i iscrpljujući za tužitelja, međutim, sama ta okolnost ne dovodi nužno do odštetne odgovornosti tužene kao poslodavca, izuzev ako odluka nije posljedica diskriminatornog postupanja odnosno šikanoznog postupanja poslodavca s namjerom povrede dostojanstva radnika što u konkretnom slučaju nije dokazano. Naime, sama činjenica da je tužena donosila nezakonite odluke koje su poslije poništene odlukama Upravnog suda u Splitu, ne predstavlja u konkretnom slučaju protupravnu štetnu radnju tužene. Naime, tijekom postupka nije dokazano da je tužena kao poslodavac postupke ocjenjivanja tužitelja i postupke u kojima su donesene odluke o prestanku njegove službe vodila šikanozno ili uz prekoračenje zakonom predviđenih radnji u postupku. Samim time što je tužena donosila nezakonite odluke ne znači da je postupala protupravno što bi bila pretpostavka njezine odgovornosti za nastalu štetu zbog povrede prava osobnosti tužitelja. Ovo iz razloga što je tužitelj nesporno u svim postupcima koji su uslijedili nakon donošenja takvih nezakonitih odluka ostvario radno pravnu zaštitu. Upravo ta okolnost odnosno da je tužitelj ostvario sudsku zaštitu svojih radnih prava ne stvara sama po sebi osnov odgovornosti poslodavca za naknadu štete jer nije dokazano da je tužena na bilo koji način prekoračila zakonom predviđene radnje niti da je šikanozno postupala, a nije dokazano ni da je tužena protupravno utjecala na samu dužinu tih postupaka.

43. Posebno se napominje kako ni tijekom postupka kojeg je tužitelj pokrenuo radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-10/2016 tužitelj nije dokazao šikanozno postupanje tužene budući da su svi saslušani svjedoci u tom postupku izrijekom negirali da bi tužitelj na bilo koji način bio diskriminiran, ignoriran ili šikaniran bilo od strane nadređenih bilo od strane njegovih suradnika i ostalih osoba s kojima je dolazio u doticaj u obavljanju svojih poslova.

43.1. Tako je svjedok UM koji je obnašao dužnost načelnika Općine Lovinac izrijekom naveo da se on kao načelnik nije mogao osloniti na tužitelja kao pročelnika, već da je neke poslove morao odrađivati sam.. da su se službenici kao podređeni tužitelju znali prituživati da im tužitelj ne zna pomoći u radu, već da „oni moraju pokazivati njemu“ .. da bi primjerice za običan dopis kojeg bi sačinio tužitelj kao pročelnik morao izvršiti provjeru jer je dopis bio pun grešaka ... da je konstantno primao pritužbe od službenika iz JUO te da tužitelj nije bio u stanju izvršavati svoje zadaće zbog čega je za 2011. godinu i 2012. godinu dao tužitelj ocjenu „ne zadovoljava“.. da se ne sjeća da se tužitelj prituživao na ponašanje podređenih službenika, a opovrgava i da je tužitelj bio izoliran od ostalih službenika.

43.2. Nadalje, svjedok ĐM, komunalni redar kod tužene, naveo je kako „tužitelj nije bio dorastao tom poslu“ što zaključuje po činjenici da je od njega tražio pomoć za rad na računalu, a isto tako, da je on pisao rješenja o komunalnom doprinosu iako je ta rješenja trebao sačinjavati tužitelj ... također, da tužitelj nije bio šikaniran na radnom mjestu, niti od podređenih, niti od nadređenih. Navode svjedoka ĐM potvrdila je i svjedokinja DMC, također zaposlenica tužene.

43.3. Svjedok JM naveo je da je obnašao dužnost predsjednika Općinskog vijeća Općine Lovinac od 2009. godine do 2013. godine te da mu je poznato da je bilo određenih neslaganja između tužitelja i zaposlenika Općine Lovinac pri čemu misli da zaposlenici Općine Lovinac kao i Općinsko vijeće nije bilo zadovoljno sa "stručnim kompetencijama tužitelja"… odbacuje navode da je tužitelj bio diskriminiran i šikaniran za vrijeme svoga rada, dapače, misli da je imao i povlašteni položaj s obzirom na kompetencije jer je redovno primao plaću, a odlazio je s posla kad je htio… isto tako, da se tužitelj nije pritužio za bilo koji oblik diskriminacije ili šikaniranja niti za bilo koji drugi problem u radu.

43.4. Svjedokinja ĆM, tajnica Ureda načelnika Općine Lovinac u svom je iskazu navela da tužitelj nije obavljao poslove na vrijeme, primjerice, nije odgovarao na vrijeme na dopise, pogrešno bi označavao klasu te su se njegovi nadređeni znali žaliti na neke njegove postupke … također, da tužitelj nije bio ni šikaniran ni diskriminiran u radu.

43.5. Svjedok TM naveo je kako je iz razgovora sa zaposlenicima Općine stekao uvjerenje da tužitelj nema potrebno znanje za obnašanje dužnosti pročelnika jer nema informatičkog znanja, ne poznaje akte Općine, ne zna sačiniti dopis i slično.

44. Zaključno valja reći da iako je tužitelju u spornom razdoblju dijagnosticirano psihičko oboljenje i to dijagnoza Depresivni sindrom, to ne znači da je isto posljedica postupanja tužene. Naime, subjektivni doživljaj tužitelja da je u navedenom razdoblju bio šikaniran mora imati objektivne pokazatelje te nije dovoljno da se tužitelj temeljem svog subjektivnog osjećaja osjetio šikaniranim slijedom čega, neovisno o psihijatrijskom vještačenju, ne znači i da je tužena odgovorna za štetu.

45. Stoga, kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tužena postupala diskriminatorno i šikanozno prilikom ocjenjivanja i utvrđenja prestanka službe u JUO Općine Lovinac koje bi za posljedicu imalo razvoj Depresivnog poremećaja kod tužitelja utvrđenog rezultatima medicinskog vještačenja odnosno da bi radnjama tužene došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u smislu članka 19 ZOO koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade iz članka 1100 ZOO, njegov tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

46. Napominje se da prava iz radno pravnog odnosa koja su eventualno povrijeđena odlukama tužene, tužitelj može ostvarivati u drugim odgovarajućim postupcima.

47. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

48. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tuženoj priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s time da kada sud odlučuje o nagradi i naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife, Narodne novine broj 138/2023).

49. Tuženoj su priznati trošak sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 9. lipnja 2020. godine sukladno Tbr. 9 t. 2 Tarife u iznosu od 100,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 125,00 EUR, trošak sastava odgovora na žalbu protiv rješenja sukladno Tbr. 10 t. 4 Tarife u iznosu od 100,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 125,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 10. studenog 2022. godine sukladno Tbr. 9 t. 2 Tarife u iznosu od 100,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 125,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 18. siječnja 2023. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 9. ožujka 2023. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 19. travnja 2023. godine sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 9. listopada 2023. godine sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 6. veljače 2024. godine sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 7. ožujka 2024. godine sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 8. studenog 2024. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 412,81 EUR.

50. Dakle, tuženoj je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.787,81 EUR.

U Gospiću, 17. prosinca 2024. godine

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude i rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tea Milanković-Podbreznički, odvjetnica u [adresa]

2. MM, odvjetnik u [adresa]