REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-799/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. godine, dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 590 m2, k. o. [katastarska općina], prikazana i označena toč. A-B-C-D-E-A skice vještaka Perice Puljića od 11.11.2024., koja skica čini sastavni dio ove odluke slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe, što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 10. srpnja 2024., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine te da je istu stekao na temelju kupoprodaje. Ističe da preko 150 godina osobno i putem pravnih prednika uživa predmetnu nekretninu, a da u tome nikad ni od koga nije bio ometan ni ograničavan, točnije tužitelj i njegovi prednici su nekretninu koristili, obrađivali, ogradili suhozidom, držali kao svoju, a da u svemu tome nikad nisu bili ometani.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 13 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da s obzirom da je tuženik upisan kao z.k. vlasnik predmetne čestice zemlje, to tužitelj nije mogao temeljem pravnog posla kupoprodaje na koji se pozvao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, a u svakom slučaju, tužitelj ničim ne dokazuje tvrdnje o posjedovanju (dugotrajnom) predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja, niti dokazuje kada je/su pravni prednik/ici stupio/ili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda, postoji li kontinuitet posjeda.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine 606 m2, pobliže opisan u predmetnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića.

5. Pregledom Z.K. izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je predmetna nekretnina upisana kao pašnjak površine 9214 m2 vlasništva: 1. Vlasnički dio: 1/1 REPUBLIKA HRVATSKA.

5.1. Pregledom ugovora o kupoprodaji zaključenog 4. lipnja 2018. između ŽO kao prodavatelja i ZO kao kupca razvidno je da je prodavatelj tužitelju prodao predmetnu nekretninu.

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijela predmetne nekretnine kao i način stjecanja iste.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, od 11. studenog 2024. utvrđeno je da je predmetna nekretnina smještena u zaseoku Ajduci u Podbablju. Riječ je o neizgrađenom zemljištu, livadi u većem dijelu nekretnine, položenom sjeverno od državne ceste. Granice nekretnine definirane su na slijedeći način:

- Zapadna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke A do točke B te suhozidom i betonskim zidom koji ne pripadaju nekretnini do točke C.

- Sjeverna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke C do točke D.

- Istočna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke D do točke E.

- Južna međa je određena katastarskom granicom od točke E do točke A.

8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka FO i GO.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 24-26 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Oboje svjedoka su međašnici koji su potvrdili navode tužitelja iz tužbenog zahtjeva. Štoviše, GO je detaljno i jasno obrazložio pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Zapravo je riječ o starini njegove obitelji. Još je njegov pokojni stric MO prije 50.-ih godina prošlog stoljeća obrađivao predmetnu nekretninu, kao i okolne. Nakon njegove smrti 1976. naslijedio ga je sin OO koji je umro 2016. i njega je naslijedio prodavatelj ĆO. Prema iskazima svjedoka, predmetna nekretnina je u nesmetanom posjedu obitelji prodavatelja od davnina i oni su stvarni vlasnici iste bez obzira na zemljišnoknjižni upis.

8.2. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu spornih nekretnina te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom od ŽO te da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu i vlasništvu istih. Iako „šturo“, obrazloženjem tužbenog zahtjeva tužitelj je ukazao sudu kako je on stekao posjed predmetne nekretnine, ne obrazlažući kako su ga stekli njegovi pravni prednici već samo navodi da „preko 150 godina tužitelj osobno i putem pranih prednika uživa predmetnu nekretninu…“ Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja svjedoka, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svog prednika ŽO i njegovih pravnih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao suvlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao. [adresa], 17. prosinca 2024.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Mirko Perkušić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj