REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-594/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika 1. BD, 2. ID, 3. ND. J, 4. Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, tuženici ad.1.-ad.3. zastupani po privremenom zastupniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. godine, dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 441 m2 te d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 106 m2, ukupne površine 547 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-D-A skice izmjere vještaka Perice Puljića dipl.ing.geod. od 11.11.2024. godine, koja skica čini sastavni dio izreke ove Presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, uz brisanje dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 17. svibnja 2024., tužitelj je naveo da je vlasnik i samostalni posjednik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 468 m2 te d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 110 m2. Tužitelj ističe da je predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo sada pok. DD te je ista poslije njegove smrti pripala njegovoj supruzi, sada pok. MD ud. DD, temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom br. O.283/88 od 12.08.1988. godine te dogovorom sa sunasljednicom CD. Poslije smrti sada pok. MD ud. DD, predmetna nekretnina pripala je njezinim sinovima, ČD pok. DD i UD pok. DD, na jednake dijelove, temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom br. O.76/98-5 od 23.04.1998. godine i njegovog ispravka od 01.04.2000. godine. KD i PD su kao darovatelji darovali predmetnu nekretninu tužitelju kao obdareniku, a koje darovanje je u cijelosti konzumirano te od trenutka kojega se tužitelj nalazi u samostalnom i neposrednom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj ističe kako je njegova prednica, sada pok. MD, upisana kao posjednica predmetne nekretnine, u posjedovnim listovima br. 374 i 612 k. o. [katastarska općina].

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 1. do 3., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. ZPP-a postavio privremenog zastupnika Mirka Perkušića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 35 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da iz dokaza na koje se pozvao tužitelj, rješenja o nasljeđivanju broj O.283/88 i O.76/98, proizlazi da predmetna nekretnina nije bila dio ostavinske imovine prednika tužitelja (LD i MD), pa kako tužitelj nije pružio dokaze iz kojih bi proizlazilo da su tužiteljevi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine kroz razdoblje koje je moglo rezultirati stjecanjem vlasničkog prava na predmetnoj nekretnini temeljem dosjelosti.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 441 m2 te č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 106 m2, ukupne površine 547 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-D-A na predmetnoj skici izmjere vještaka Perice Puljića dipl.ing.geod. od 11.11.2024.

5. Pregledom Z.K. izvatka za predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] razvidno je da je upisana kao pašnjak vlasništva: 1. Suvlasnički dio: 3/8 JDH, 2. Suvlasnički dio: 3/8 BDH, 3. Suvlasnički dio: 2/8 IDH

5.1. Pregledom Z.K. izvatka za predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] razvidno je da je upisana kao pašnjak površine 1625771 m2 vlasništva:

1. Vlasnički dio: 1/1 REPUBLIKA HRVATSKA.

5.2. Pregledom odgovora Općinskog državnog odvjetništva od 3. svibnja 2024. na zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da zahtjevu nije udovoljeno uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na temelju dosjelosti.

5.3. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. O.283/88 od 12.08.1988. razvidno je da su pok. LD naslijedile supruga MD i kći CD.

5.4. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. O.76/98 od 23. travnja 1998. razvidno je da su pok. MD naslijedili sinovi KD i PD.

5.5. Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 374 k. o. [katastarska općina] razvidno je da je MD upisana kao posjednica dijela čest. zem. [katastarska čestica] i to 925 m2.

5.6. Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 612 k. o. [katastarska općina] razvidno je da je MD upisana kao suposjednica čest. zem. [katastarska čestica].

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, od 11. studenog 2024. utvrđeno je da je predmetna nekretnina smještena u zaseoku Zeljko u Slivnu. Radi se o neizgrađenom zemljištu, zaraslom u bjelogoričnu šumu, smještenom jugozapadno od makadamskog puta.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka PD, ĐD i svjedoka identičnog imena kao i prvonavedeni svjedok.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 52-54 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedoci PD i ĐD su međašnici i poznavali su pravne prednike tužitelja, ZD i MD. Svjedoci su potvrdili navode tužitelja da su nasljednici navedenih DD i MD, sinovi ČD i PD nedavno darovali predmetnu nekretninu tužitelju. Svjedok PD, ujedno darovatelj je naveo da je zajedno sa svojim bratom ĐD prošle godine darovao predmetnu nekretninu tužitelju, da je riječ o starini njegove obitelji koja je od pamtivijeka u nesmetanom posjedu. Svi svjedoci su naveli da se predmetna nekretnina koristila za sječu drva i ispašu stoke.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od KD i PD, koji su naslijedili svoje roditelje, a što je vidljivo iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju. Predmetna nekretnina nije bila dijelom ostavinske mase pravnih prednika darovatelja, međutim, svjedoci su detaljno i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja, koji je identičan kao što je opisano u samom tužbenom zahtjevu. Međašnici su poznavali pravne prednike tužitelja, znaju da su stvarni vlasnici bili upravo roditelji darovatelja, a i činjenica da je majka darovatelja MD upisana kao posjednica također ukazuje na osnovanost tužbenih navoda. Zaključno, tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu darovanjem, već dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika, darovatelja, njihovih roditelja, kao i njihovih prednika. Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja svjedoka, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika KD i PD. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenih tuženika, držeći da su isti greškom upisani kao vlasnici, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao. Imotski, 17. prosinca 2024.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Zvonimir Perkušić, Imotski

2. odvj. Mirko Perkušić, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj