REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-824/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. godine, dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 82 m2 te d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 759 m2, ukupne površine 841 m2, od čega pod zgradom 157 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-D skice izmjere vještaka Davora Bubala ing.geod. od 30.10.2024. godine, koja skica čini sastavni dio izreke ove Presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, uz brisanje dosadašnje uknjižbe, a što je tužena dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 18. srpnja 2024., tužitelj je naveo da je vlasnik i samostalni posjednik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 82 m2 te d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 759 m2, sve ukupne površine od 841 m2, od čega pod zgradom 157 m2, sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da je predmetna nekretnina, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom i pripadajući dvorišni prostor, bila u vlasništvu sada pok. IB pok. ĐB, a poslije čije smrti da je ista pripala njegovom sinu, LB pok. IB, temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Petra Ujevića iz Imotskog pod br. O.15/10-UPP/OS-17/10 od 13.04.2010. godine. BB pok. IB da je još za života darovao, između ostalog, i predmetnu nekretninu svojoj majci, sada pok. KB ud. IB, Ugovorom o darovanju od 18.06.2010. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Petra Ujevića pod br. OV- 5586/10 te da je predmetna nekretnina, poslije smrti sada pok. KB ud. IB, pripala njezinom sinu, SB pok. IB, ujedno ocu tužitelja, temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mate Juroša br. O-375/2020 UPP/OS- 89/2020 od 14.09.2020. godine. CB pok. IB je darovao predmetnu nekretninu tužitelju Ugovorom o darovanju od 03.07.2024. godine.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 31 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva traženog dijela čest. zem. [katastarska čestica] budući da je ista upisana u posjedovnom listu broj 713 za k. o. [katastarska općina], kao Javno dobro ceste Imotski, iz čega slijedi da predmetna čestica zemlje u funkciji puta predstavlja javno dobro, a tužitelj da nije pružio dokaze da traženi dio predmetne čestice zemlje ne predstavlja javno dobro- put. U svakom slučaju, tužena RH ističe da tužitelj niti jednim dokazom ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to kada su tužiteljevi prednici, prije svih njegov djed AB, stupili u posjed predmetne nekretnine, tko je/su osoba/e dosjedatelj/i, kakva je bila kvaliteta posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevog/ih prednika na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, dakle, nije dokazao da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem označenih pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva te nekretnine kako to nedokazano tvrdi u tužbi.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 82 m2 te č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] površine 759 m2, ukupne površine 841 m2, od čega pod zgradom 157 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-D na predmetnoj skici izmjere vještaka Davora Bubala ing.geod. od 30.10.2024.

5. Pregledom Z.K. izvatka za naprijed navedene čestice razvidno je da su upisane kao šuma vlasništva: 1. Vlasnički dio: 1/1 REPUBLIKA HRVATSKA.

5.1. Pregledom odgovora Općinskog državnog odvjetništva od 11. srpnja 2024. na zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da zahtjevu nije udovoljeno uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao stekao pravo vlasništva na temelju dosjelost. 5.2. Pregledom rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Imotskom, Petra Ujevića, pod posl. br. O.15/10, UPP/OS-17/10 od 13. travnja 2010. razvidno je da su IB naslijedili supruga KB, sinovi ČB, BB i CB.

5.3. Pregledom rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Imotskom, Mate Juroša, pod posl. br. O-375/2020, UPP/OS-89/2020 14. rujna 200. razvidno je da je KB na temelju oporuke naslijedio CB.

5.4. Pregledom ugovora o darovanju nekretnine zaključenog 3. srpnja 2024. između HB kao darovatelja i FB kao obdarenika razvidno je da je navedeni darovatelj darovao tužitelju predmetne nekretnine.

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, od 30. listopada 2024. utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi stambena kuća sa dvorišnim prostorom. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena južno od lokalne nerazvrstane ulice Općine Podbablje (Ulica sv.IB). Utužena površina omeđena je od točke A-B-C betonskim zidom u vlasništvu tužitelja, zatim od točke C-D granica je omeđena betonskim zidom u vlasništvu susjeda mejašnika. Granica od točke D-A je omeđena betonskim zidom u vlasništvu tužitelja i navedenom ulicom. Utužena površina je nastala od:

d.č.z.1638/1 P = 82 m²

d.č.z.1645/1 P = 759 m²

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka NB, EB i HB.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 43-45 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok NB, koji živi odmah do predmetne nekretnine je detaljno i jasno obrazložio način i pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, potvrdio je da je riječ o starini obitelji tužitelja. Poznavao je i tužiteljevog pradjeda pok. ŽB kao i djeda tužitelja pok. IB koji su tu zemlju obrađivali budući da su se tu prije nalazile loze. Pok. IB naslijedio je stric tužitelja BB, koji je predmetne nekretnine darovao svojoj majci, baki tužitelja KB, a nakon njene smrti, pripale su SB. Potonji je otac tužitelja i također saslušan prilikom izlaska na lice mjesta, potvrdio je navode tužitelja da mu je darovao predmetne nekretnine. Svjedok ĆB, koji također živi u blizini predmetnih nekretnina, po struci građevinar, i sam je sudjelovao u gradnji kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini. Gradio je po nalogu tadašnjeg stvarnog vlasnika ĐB, strica tužitelja. Da je pok. MB sagradio predmetnu kuću, potvrdili su i saslušani NB i CB. Za napomenuti je, da su se prema kazivanju svjedoka, na međama predmetne nekretnine gdje se sada nalaze betonski zidovi, prije nalazili kameni suhozidi. Nitko od svjedoka nije viđao lugare na području gdje se nalazi predmetna nekretnina, ali poznato im je da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica većine susjednih nekretnina.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja, stric tužitelja je na njoj sagradio kuću 1988. godine, ali i prije toga, stvarni vlasnici predmetne nekretnine su bili prednici tužitelja, naprijed navedeni djed IB i pradjed LB. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

8.4. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje na činjenicu da predmetna čestica u funkciji puta predstavlja javno dobro. Tako i jest za pretpostaviti s obzirom da je u posjedovnom listu upisano Javno dobro ceste Imotski, međutim, sud je cijenio stručnost predmetnog vještaka koji je detaljno identificirao česticu kao stambenu kuću sa dvorišnim prostorom koja se nalazi južno od lokalne nerazvrstane ceste. Naposljetku, izvršen je i očevid na licu mjesta pa je nedvojbeno utvrđeno da predmetna nekretnina ne predstavlja put.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svog oca HB, te da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu i vlasništvu iste. Detaljno je obrazložio pravni slijed stjecanja u historijatu tužbe. Zaključno, tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu darovanjem, već dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika, oca, bake, strica, djeda, pradjeda i njihovih prednika. Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja svjedoka, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svog prednika darovatelja HB. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao. Imotski, 17. prosinca 2024.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Zvonimir Perkušić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj